U parku

Sjedim u parku na klupici. Prijateljici sam uzela kćerkicu na par sati dok nešto obavi. Zaigrala se u pješčaniku s kanticama. Nema nas puno. Dvije što bi Ameri rekli „soccer moms“ i njihova djeca na toboganu. Prčkaju po mobitelu, izgledaju izvanredno dobro obzirom na to u kojoj su fazi života. Ja sam se prvih godina braka s malom djecom češljala nedjeljom i praznikom.

Kolica su im uredna, moja su uvijek bila puna izbljuvaka keksa i mlijeka. Ove vidim nose plastične zdjelice sa doma pripremljenom hranom.
Ide jedan tata. Zgodan, visok, ima lijepu boju koju ističe bijela majica, traperice do koljena i plave starke. Crna kosa lagano prošarana sijedima, ima preko 30 god.

Nesvjesno počešem nos.

Curica je plavi slatkiš, vodi ju za ruku do ljuljačke. „Soccer moms“ dižu pogled s mobitela. Očekivano.
Tata nježno namješta curicu na ljuljačku i lagano ju njiše jednom rukom. Drugom si protrlja zatiljak zabacujući glavu unazad s umornom grimasom na licu. Micek je umoran.
Grebem se po vratu.
Prolazi si rukom kroz kosu. „Soccer mum“ kreće hraniti dijete, pojelo je zalogaj, ali sljedeći nikako da mama stavi u usta, gleda prema ljuljački.
Tata se smiješi na nešto što je izrekla kćerkica, pomiluje je po glavi. Smiješak od uha do uha.
Završavaju s ljuljanjem i ona mu nešto govori. Tata vadi iz male torbice gumicu za kosu i nježnim pokretima skupi kosicu i napravi dvije kike.
Ti mater.
Odlaze do tobogana. Stavlja ju na vrh, podignute ruke dižu majicu koja otkriva ono sveto udubljenje koje ide od boka prema međunožju.
Ćik u ruci dogorio do prsta. Gasim ga u tuljak papira i spremam u džep torbe.
Moja Marina blaženo prevrće po pijesku.
Treperi vrućina iznad asfalta.
Ni iznad površine parka nije puno drugačije.