16

srijeda

lipanj

2021

Strah (i Trepet)



Kraj osamdesetih

Ovo je priča o Mići zvanom Strah i o tome kako je dobio taj nadimak.
Bio je zgodan seoski mladić, nogometaš iz dobre obitelji. Visok, plećat, plavokos, nebesko plavih očiju. Slično je izgledao i Josip, njegov najbolji prijatelj još iz vrtićkog pješčanika. Nisu zabilježene nikakve trzavice između njih. Cure su mogli birati, bilo ih je dovoljno, a u nogometnom klubu igrali su na različitim pozicijama i bili najbolji dio ekipe.
Djetinjstvo i mladenaštvo prolazilo im je na najljepši mogući način.
Nakon kraja osamdesetih znamo da dolazi početak devedesetih što znači samo jednu stvar, rat.

Početak devedesetih

Njihovo selo bilo je vrlo blizu prvoj crti. I staro i mlado javilo se dobrovoljno ratnim zapovjednicima. Mićo i Josip tada dvadesetogodišnjaci nisu bili iznimka. Oboje su imali djevojke koje su zdušno naricale kad su navukli uniformu. Mićina je bila trudna. Ne zadugo.
Tijelo nije izdržalo pritisak i svakodnevne loše vijesti s fronta. Prijatelji su preživjeli i još nekoliko godina nakon rata bili vezani uz vojsku. Oženili su se, ali prvobitno povremeno opijanje započeto u ratu postalo je puno ozbiljnije. Bez obzira što su bili u braku prve i najvažnije osobe u njihovim životima nisu bile supruge i mala djeca koja su došla. Najviše vremena provodili su zajedno uz alkohol. Njihove supruge su se za to vrijeme družile i hrabrile jedna drugu u isčekivanju promjene njihovog ponašanja.
Novac za kućanstvo češće su dobile od svojih roditelja nego muževa.

Sredina devedesetih

U susjednom selu održavao se tih dana malonogometni turnir pod nazivom Milekov memorijal. Nadasve zanimljiva manifestacija. Ponajprije zbog samog imena. Naime Milek je je bio potpuno živ čovjek i glavni organizator turnira. Postojale su mnoge teorije kako je došlo do toga da se turnir zove memorijalom, a čovjek živ. Mislim da je najtočnija ona koja kaže da je Milek čuo da ima puno događanja koja se zovu memorijalima, a da uopće nije znao značenje te riječi. Pa je tako ovaj nazvao po sebi i dodao riječ memorijal.

Mićo i Josip igrali su za ekipu svog sela na tom velevažnom turniru za njihov kraj. Bila je to prilika da javnost opet vidi barem neke iskrice njihovog nogometnog talenta. Supruge su ponosno pratile sve utakmice odjevene u najljepše haljine. Dječica su bila uredno počešljana i ispeglana za tu priliku.

Naravno, nakon završetka turnira naši prijatelji završili su tamo gdje i inače, lokalnoj birtiji.
Ovaj puta alkohol je radio na neki čudan način i dobili su sulude ideje kad su ostali bez novca. Mićo je predložio da zaustavljaju rijetke aute u prolazu i glume policajce. Usput će naplatiti kaznu za prebrzu vožnju. Nedostatak uniforme i ostale opreme pripisat će radu u tajnosti. Trajalo je to dva-tri sata dok ih nije prijavio jedan seljak.
Sljedećeg dana osvanuo je naslov u lokalnim novinama “Strah i trepet na Brezovačkoj cesti”.
Članak je detaljno opisivao zastrašivanje vozača, izjave svjedoka, a do kraja dana došlo se i do toga da je Mićo Strah, a ako je Mićo Strah onda je Josip Trepet.
Nadimci su ostali do kraja njihovih života. Iako možda nije trebalo biti tako taj događaj bio je nešto što ih je obilježilo, što se redovno prepričavalo i na što su na neki sulud način bili ponosni. Mada ništa slično više nisu ponovili.

2011.g.

Umro je Josip, pardon Trepet. Prozaičnom smrću. Vozeći pijan bicikl na povratku kući pao je i lupio glavom u kamen. Primijetili su ga kad je već bilo kasno.

Strah je sjedio sam za njihovim stolom. Trepet je umro koji dan prije još jednog Milekovog memorijala. To su bili dani kada bi se češće nego inače prepričavao događaj iz prošlosti i njihovih pet minuta novinske slave.

U jednom trenutku gazda lokala prišao je Strahu i obavijestio ga da je upravo javljeno, umro stari Milek. Ove godine, a vjerojatno i nikad više neće biti turnira.
Milek je svoje memorijale imao dok je bio živ. Kakvog bi smisla imali da ih ima mrtav.

Strah se smijao na sav glas dok su mu krupne suze klizile niz obraze.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.