ponedjeljak, 15.10.2007.
Voljeti...
 Voljeti nekoga. Pokloniti joj cijeloga sebe. Bezuvjetno joj se predati u ruke i vjerovati da te neće ispustiti. Smiješiti se kada ju vidiš izdaleka kako ti prilazi. Imati blagu tremu svaki puta kada ju vidiš. Drhtati kao na prvom susretu. Zaplesti jezik dok joj pričaš o nečemu. Smijati se vlastitoj gluposti s njom. Osjetiti miris njene kose. Promatrati ju kada zamišljeno gleda u daljinu. Grliti ju u tišini. Lijegati u krevet i ustajati ujutro, a da je posljednja i prva misao - ona. Sjetiti je se kada ti je teško. Rastopiti se kada ti primi ruku, iako je to učinila već toliko puta. Raznježiti se kada te zagrli, i biti najsretniji čovjek na svijetu tog trenutka. Moći joj reći "volim te" i znati da ćeš dobiti "i ja tebe" zauzvrat. Osjećati se posebno kada ti pokloni imalo pažnje. Naći u njoj inspiraciju za sve što radiš. Pokušavati joj svako toliko reći koliko ju voliš i koliko ti je do nje stalo iako si sasvim svjestan da nećeš nikada naći prave, dovoljno jake riječi dostojne nje. Biti očaran njenom ljepotom. Voljeti sve što za tebe predstavlja. Voljeti sve što radi. Utopiti se u svakom njenom poljupcu. Imati onaj osjećaj ispunjenosti kada si s njom. Mrziti vrijeme koje prebrzo teče kada ste skupa, a sporo protječe kada je nema blizu i iščekuješ ju. Pisati ovaj tekst i znati da sam ovim nabrojenim tek ogrebao površinu onoga što je u meni probudila ili stvorila. Voljeti. Po prvi puta u životu zaista voljeti...  "Od naše ljubavi i sreće, Gle, zvijezde su večeras veće; A šum, što dopire iz grada, Nije l' ko pjesma vodopada? O, to je polet u visinu! Srca nam zamiru i ginu. U ljubavi bih s tobom, draga, Nestati htio ja bez traga." - prva ljubavna pjesma Dobriše Cesarića - 1923.  |
srijeda, 10.10.2007.
Hvala
|
Hvala ti za stihove koji su me oporavili sada od jučerašnjeg stanja. Hvala ti što sam uspio shvatiti da i kada mislim da odlaziš i ne mariš, ti misliš na mene. Hvala ti što sada jasno shvaćam da si uvijek tu i da se mogu osloniti na tebe.
Hvala ti što si tu i što me voliš. Like the sound of silence calling, I hear your voice and suddenly I'm falling, lost in a dream. Like the echoes of our souls are meeting, You say those words and my heart stops beating. I wonder what it means. What could it be that comes over me? At times I can't move. At times I can hardly breath. When you say you love me The world goes still, so still inside and When you say you love me For a moment, there's no one else alive You're the one I've always thought of. I don't know how, but I feel sheltered in your love. You're where I belong. And when you're with me if I close my eyes, There are times I swear I feel like I can fly For a moment in time. Somewhere between the Heavens and Earth , And frozen in time, Oh when you say those words. When you say you love me The world goes still, so still inside and When you say you love me For a moment, there's no one else alive And this journey that we're on. How far we've come and I celebrate every moment. And when you say you love me, That's all you have to say. I'll always feel this way. When you say you love me The world goes still, so still inside and When you say you love me In that moment,I know why I'm alive When you say you love me. When you say you love me. Do you know how I love you? Volim te! |
nedjelja, 07.10.2007.
Tišina...
|
... i razumijevanje. Mrak u kojemu je sve jasno. Dodir koji umiruje. Toplina. Pogled. Smješak. Sjaj u oku. Ponovna tišina. Ljubav.
Male naznake nečega tako lijepoga i snažnoga. Tek neugledni okvir prekrasne slike. Tek kap vode u moru dojmova i osjećaja. Želio bih sada sve zamrznuti u vremenu i ostaviti ovako. Da se ne mijenja ili ne iskvari. Da ostane ovako savršeno. Volim te! |
