23.08.2008., subota

Hoće li biti "happy end"? Prije 6 mjeseci zavrsim s jednim deckom-ono decko po mom ukusu, visok, jak, crn, zna što hoće(barem je tako izgledalo), kaze prave rijeci u pravo vrijeme ma ono skoro pa savrsen. Ali samo skoro.... Imao je on ( a ima ih i danas) svojih problema koji nisu bas jednostavni i zbog tih njegovih problema i nosenja s istim sam mu se i divila... I nisam nikad trazila od njega vise nego sto mi je sam davao. U početku je i meni tako odgovoralo, ali se s vremenom situacija mijenjala. Brze i intenzivnije kod mene nego kod njega, ali se razvijala obostrano. I to je tako klapalo neko vrijeme. Da se razumijemo, nisam ni ja anđeo. I ja sam ispitivala do kojih granica mogu ici, koji komentari i koje izjave ce ga nazivcirati, ali sam i vrlo brzo to ustanovila pa sam i prestala. I uvijek,ali uvijek sam bila bolno iskrena prema njemu. Bio je i on iskren prema meni u onome sto je govorio samo sto je uvijek ostajalo ono "nesto" u zraku koje bi mi govorilo da to nije sve. Ali kao neka zaljubljena glupaca sam prelazila preko toga. Problem u svemu tome je bio sto se on, ni nakon 6 mjeseci viđanja, dopisivanja i ne znam ni ja cega sve ne, nije htio vezati. Niti sam ga tjerala na to znajuci sto je sve prosao i znajuci da je to samo pitanje vremena jer njemu je trebalo vremena. Ali, do kad? Do kad sam ga trebala cekati? Nisam isla s namjerom upoznavanja s nekim drugim , ali se igrom slucaja to dogodilo. I mislila sam da nije fer prema tom novom decku da ga zavlacim jer nisam mogla nista u tom trenutku osjecati u vezi njega jer sam se stopirala zbog starog. A stari je znao za novog i znao da necu s njim nista zbog njega, ali je pokazivao skrivećki svoju ljubomornost- stalnim spominjanjem novog imena, nabijanjem na nos kave s novim i sl. I onda se to dogodilo. Jednom prilikom sam mu rekla(starom) da ovo između nas nema smisla. Ne znam ni sama jesam li to stvarno mislila u tom trenutku ili sam to rekla zbog isfrustriranosti, jednostavno, ne znam.... I tu su sve moje nade, zelje i snage pale. Stari je samo rekao-kako god ti odlucis! Zasto? Zasto sam ja morala odluciti? Mozda nije htio vrsiti pritisak na mene u smislu da nema prava nista traziti od mene (cega je i sam bio svejstan), mozda se bojao moje odluke u oba smjera- ako pristanem i dalje ga cekati, do kad ce to trajati-do kad ce on morati odluciti, a ako ne pristanem- izgubit ce i ovo malo sto ima. Ja sam sutila.... on se ustao i otisao- zahvalio na drustvu, na pjesmama koje sam mu napravila tj. sprzila i rekao BOK! I onda se 2 dana nije javio. Ne znam kakve sam mu sve poruke poslala- shvacala sam da je kraj, ali sam to htjela cuti od njega- da mi direktno lice u lice to kaze, da ne ostane na- Ti odluci... Nakon 2 dana sam dobila njegovu poruku- Budi s njim! Sta je to trebalo znaciti??? Jako dobro zna da necu biti s novim, jer novi nije stari, jer ne mogu samo tako prijeci s jednog muskarca na drugog, pogotovo ne zato sto starog volim! I strasno me boli njegova reakcija i njegove Budi s njim riječi riječi. I jos uvijek se nismo nasli da to rijesimo oci u oci. A on nije osoba koja takve stvari riješava preko poruka- sve mora reći direktno. Neću mu se više javiti dok god on ne odluči da je vrijeme da se nađemo, dok god se ne izjasni jasno i glasno u vezi svojih osjecaja. Jer do tada ja necu imati mira i do tada ja necu moci krenuti normalno dalje zbog istog razloga zbog kojeg ni on ne moze krenuti dalje sa svojim zivotom!! free myspace layouts

- 03:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.