srijeda, 25.04.2007.
O RELIGIJI...
ništa pozitivno naravno..
* Vissarion Belinsky
* "U riječima bog i religija vidim tamu, mrak, lance i bič."
*Karl Marx
* "Religija je samo iluzorno sunce koje se kreće oko čovjeka dotle dok se on ne kreće oko sebe samoga."
* "Religija je uzdah ucviljena bića, duša svijeta bez srca, kao i duh prilika bez duha. Ona je opijum naroda."
* "Religiozni odraz stvarnog svijeta može se izgubiti tek onda kad odnosi praktičnog svakodnevnog života budu iz dana u dan pokazivali ljudima prividno razumne odnose među njima i prema prirodi."
*Jonathan Swift
* "Mi upravo imamo dovoljno religija da bismo se mrzili, ali ne dovoljno da bismo voljeli jedan drugoga
*Blaise Pascal
* "Ljudi nikada ne čine zlo sa toliko entuzijazma i dosljednosti osim kada ga čine iz religijskih ubjeđenja.
Izvor su wikicitati, i mislim da religija zaista nikom nije donijela dobro, vjera je samo strah od nepoznatog.
Problem je u ljudima koji vjeruju oni žele da ih se poštuje a oni ne poštuju ljude koji ne vjeruju. Ako ne vjerujete meni, pratite komentare ako ih bude.
Objavljeno u 18:16 • Komentari (7) • Isprintaj • #
subota, 21.04.2007.
---
"Broj je krajnji apstraktni izraz svake umjetnosti."
W. Kandinsky
Objavljeno u 20:14 • Komentari (3) • Isprintaj • #
srijeda, 18.04.2007.
ARSEN I MATIJA DEDIĆ
Bihać, 18. april 2007. godine
Večeras u mom malom gradu se desio dugo očekivani spektakl. Obiteljski koncert, kako reče naš veliki najveći Arsen.
Bilo bi previše hrabro pisati o koncertu, zato neću da napišem ni jednu jedinu riječ kako su to uradili Arsen i Matija.
Napisaću samo to, da kultura ne postoji kako je Arsen rekao i da svaki dan je ima sve manje i manje. Sala u kojoj se koncert održavao bila je zaista puna. Bilo je tu raznih profila ljudi, ja ću se samo osvrnuti na neke žene/supruge/ljubavnice nekih direktora nekih tamo kulturnih centara koje su neprestano brbljale jer nisu bile svjesne na kakvom se koncertu nalaze, ipak su one publika onih veci, meci, peci, seki, pici, mici, kuraca palaca i kao šlag na kraju su počele da šuškaju papirićima od bombona i da jedu te odvratne bombone meni na uho. Zašto uvijek takve idiotkinje ili idioti sjede meni iz leđa.
Za kraj par fotkica, jako lošeg kvaliteta..nadam se da ću nekad naučiti fotkati...
pitam se samo od kud im hrabrost da ovakvo neko smeće stave u ruke ovog velikana, koji sigurno im a Picassa u svojoj zbirci...
Objavljeno u 23:23 • Komentari (3) • Isprintaj • #
petak, 13.04.2007.
BLOG NEMA MILOSTI
OVO JE STVARNO ČUDNO I BLOG JE PRESTAO DA BUDE NORMALNA STVAR. BLOG VIŠE NEMA MILOSTI. RAZMIŠLJAM O UKIDANJU BLOGA....
ZBOG KOGA SVE OVO???
Objavljeno u 08:38 • Komentari (7) • Isprintaj • #
nedjelja, 08.04.2007.
ČOVJEK-GROMADA, DUHOVNI GOROSTAS I TEMELJNI PRIJATELJ
IN MEMORIAM: HASAN TIJANOVIĆ-TIJAN
Tijan - riječ koja zamjenjuje i ime, i prezime, i oznaku profesije; drugi naziv za prijateljstvo, zamjena za sev lijepo i važno. Tako ga bar vidimo mi, u onom dijelu njega sadržanog u nama. Bio je naš tipski junak,kakv se pojavi samo jednom u vremenu, ili iz vremena. A danas ga, eto, pratimo u vrijeme, nazad. Pratimo našeg prijatelja, druga, sugrađanina, realnog diva iz bajke o našem životu, profesora Hasana Tijanovića. To je, dozvolite, kao da pratimo sami sebe negdje, u sjećanje, odakle nikom i nikad ne kaza puta. I zato je teško bilo šta reći o ovom i ovakvom čovjeku bez patetike. Jer desilo se, eto, kao da je neko naglo došao u naše kuće i odveo nam svima najvažnijeg čovjeka. Odveo - pa ti sad ne plači.
A, opet, trebalo bi reći šta nas je snašlo.I to bez velikih riječi, bez tužnih sintagmi i jecaja. Tijan, uostalom, te ne bi ni volio; bio je vedar, duhovit i dovitljiv majstor od riječi i svu je tužnu i ružnu leksiku preskako. Izbjegavo je i protokole, i titule, i priče o njemu samom, tako da o onom šta je sve u životu učio i radio, i šta je predstavljao za Bihać, nećemo posebno govoriti, zbog njega. Možda je najvažnije reći da je niz generacija nagovorio na ljepotu knjige. I da je mnoge neučio dobroj pismenosti. I da je svima bio prijatelj. I da je bio omiljen gdje god se nađe. I da gotovo nije bilo čovjeka, bar ovdje, koji ga nije poznavao i volio. Kao da se ljubav sam slijepila za njega.
Već kao dječak razlikovao se pomalo od drugih. I po odjevanju, i po količini snova. Nosio je divne džempere pastelnih boja i čitao najbolje knjige na svijetu. Zbog toga je, valjda, postao veliki znalac, kako književnosti, tako i jezičke materije. I znalac svega što ime je paralelno. A nije volio da ga hvale, jer bio je čovjek sredine puta: uvijek među nama, jedan od nas, ili mi sami. I baš zbog toga, ono što se dogodilo njemu, dogodilo se, u stvari, nama i mi još uvijek nismo svjesni koliko smo izgubili. MOžda to nikad nećemo ni znati, jer takvi se gubici ne mjere vagom, ili metrom. Ni olovkom, jer život nije matematički zadatak.
U ostalom, Tijan je bio najljepši dio žive razglednice grada. Takav čovjek - pa to je samo jednom u vječnosti! Stoga, danas ne ispraćamo bilo koga; ispraćamo, na žalost, čovjeka - gromadu, duhovnog gorostsa, temeljnog prijatelja. Također se opraštamo od dijelova naše mladosti s njim, i naših zajedničkih snova. I sve to najednom, odjednom, danas, bez patetike.
Plakat ćemo sutra.
Husein Dervišević, književnik
Tjedan dana je prošao do kako nas je napustio najveći čovjek kojeg je ovaj grad ikad imao. Čovjek kojeg smo voljeli i kojeg ćemo zauvijek voljeti i rado ga se sjećati. Kako reče Tijanov i naš veliki prijatelj Huse, čovjek - gromada.
Kako je Tijan volio šansonu poklanjam nam u njegovo ime Jacquesa Brela, Ne me quitte pas.
Objavljeno u 01:17 • Komentari (3) • Isprintaj • #
četvrtak, 05.04.2007.
SMS
...jubavi ja tebe jako puno vojim i svakog dana mi je sve jepše s tobom i da budem iskrena svakog dana te sve više žejim...
Objavljeno u 00:13 • Komentari (3) • Isprintaj • #
nedjelja, 01.04.2007.
NE DAJ SE, INES
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranča
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39. kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas ako me tko traži"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao sto već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines
Objavljeno u 19:36 • Komentari (7) • Isprintaj • #
