G-MOL

ponedjeljak , 19.01.2026.

puknuto-srce

nismo sazdani onako anatomski, kako nas vide drugi i kako se krećemo svijetom.
da jesmo samo to, bili bismo mozak na nogama, selektivno pamćenje , sebično gledanje naprijed
izbjegavanje kamenčića zalutalih na našem putu.
mi smo nešto drugo, više i drukčije - mi smo građeni od dana , godišnjih doba, utisaka i pečata , slabosti i nesuvislosti, niza greška na vrijeme ili sa zakašnjenjem ispravljenih , jednom riječju , mi smo trag u tragovima drugih i biće s tragovima ostavljenih onako usput, ciljano ili slučajno od svih koji su nas dotakli mislima ili riječima.
raspadamo se pred sobom i svijetom u nevoljama i sretnim danima podjednako pa naši nas dragi i bliski skupljaju , sastavljaju , uspravljaju bolje reći jer, valjda nas još trebaju upravo ovakve, kakvi smo s ožiljcima ,brazdom po sred čela i brazgotinama tamo gdje se ne vide.
u vječnom smo krugu htijenja zarobljeni životom koji daje i oduzima , nadopunjavamo se s drugima i silno se varaju oni koji misle da su dostatni sebi - tek zajedno shvaćamo, kako zajedno slabi ostajemo jaki u hrvanju životom.

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.