EMIL CIORAN-opet
ponedjeljak , 17.03.2025."Trčiš za ženama iz straha od samoće i ostaješ sa njima zbog žeđi koja je jednaka tom strahu.
Jer, više nego u svemu drugom, bez ljubavi čovjek truli od samog sebe."
Emil Cioran...
Cioranu se vraćam kad osjetim da su mi cipele tijesne za korak naprijed, kad imam bolnu potvrdu nečega izvana da moram se zaustaviti, pa bio to šiljak u kamenjaru ( neka boli, dovraga ) pa bila to neudobna, starinska drvena stolica koja žulja gdje dotakne.
Njegov sjajni i okrutni pesimizam djeluje poput flastera na ogrebotini : štiti kožu od neke čak i ugodne infekcije koja bi prodrla u tijelo i nagnala ga da se bori za zdravlje. Tijelo je moćan dio nas : bez izdvajanja poetiziranog i zloupotrebljavanog srca , ratia , papila na jagodicama prstiju..Onako, baš tijelo u komadu ili, kako Cioran kaže ....
......Volim misao u kojoj još ima daška mesa i krvi, i hiljadu puta mi je draža ideja nastala iz seksualne napetosti ili nervozne depresije nego prazna apstrakcija.........
tijelo od daška mesa i krvi, jer, mi smo zapravo takvi "krvavi i mesnati" pa zato i trulimo iznutra i izvana , bez čuđenja zašto nam se to događa u sjajnoj spoznaji , da bez ljubavi čovjek truli sam od sebe .
Cioran u svom apatičnom biću čovjeka koji je posjećivao bordele a nije upoznao pravu ljubav ni od koga, taj smeteni , depresivni filozof , pisac, poeta prognan iz vlastite zemlje nije volio male boli koje podnose mali ljudi - one su lijepe, ali ne bole mnogo.
On je čovjek snažne destrukcije, jake boli, snažan u okršajima sa životom pa mu je smrt zaista bila veliki flaster i zadnja, neprobojna opna prema svijetu.
foto: Postimage.org
komentiraj (14) * ispiši * #
