Komentari

temporary.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Mariano Aureliano

    .

    avatar

    23.05.2023. (04:04)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    tako je, darove izvanjskog svijeta kao što su uvrede i druge negativnosti treba uvijek odbijati primiti, pa nas onda ti darovi ne mogu kontaminirati jer ostaju onome tko nam ih je pokušao dati, jedino tako ćemo zadržati čistoću duha i djevičanstvo duše :)...

    avatar

    23.05.2023. (09:31)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Negativnost nas može dotaknuti samo ako smo joj srodni.
    Apsolutno.

    I zato, kad nas nešto dotiče opetovano,
    pa čak i kada u samom pojedinom susretu s tom negativnošću djelujemo sa najviše točke djelovanja koju poznajemo,
    ali unatoč tome to nešto postaje 'naša životna tema' i opetovano nam se vraća, to može značiti samo dvije stvari:

    -ovo prvospomenuto rješavanje situacije sa najviše točke djelovanja je bilo djelovanje iz našeg mentalnog konstrukta, a ne iz zbiljske dubine i istine naše osobe
    - valja potražiiti razloge u nama samima.
    Okolina nas zrcali.

    .............

    Zanimljivo je, odnosno, težina bivanja je u tome što u nama djeluju raznorodne sile, od kojih je svaka u određenom trenutku razvijena toliko koliko je razvijena, pa može izgledati kako neka negativna sila naizgled preuzima osobu u nekoj situaciji ili životnom periodu, ili kako neka pozitivna vrlina čini isto ....no to su prirodni koraci u razvoju duše/osobe....(mislim na razvoj prema Oslobođenju) i moraju se svi ispoljiti, izraziti i odživjeti.

    Ovo što kažeš da blato ne može onečistiti djevičanstvo, naravno da ne. Prolaz kroz naše osobno blato samo gradi naše osobno djevičanstvo, kroz greške, čineči nečistoće razumijemo čistoću, možemo osjetiti kvalitetu vrline djevičanstva.
    Želim reći da ispravno živimo ako naše slabosti otvoreno sagledamo (umjesto da ih se grozimo i bojimo) i upotrijebimo kao pouke.
    Čak bih rekla da je duša/čovjek toliko mudro ustrojen i dođe ovamo tako sofisticiran da su naše slabosti i mane (borba s njima, prolazak kroz ta stanja) najprimjereniji osobni put do osobne čistoće. Pa čak i djevičanstva.....

    avatar

    23.05.2023. (10:26)    -   -   -   -  

  • stara teta

    hja, mnogi su vrlo prisni za zločestoćom. to im je imanentno stanje. no, neki reagiraju baš zato što se s tim ne slažu, jer ih zaboli. ne nužno zbog njih samih, nego zbog nepravde prema drugima.
    a neke stvari, postupci i riječi mogu zaboljeti samo ako ti to dozvoliš, ako im pridaješ veliko značenje. i tu treba razlikovati jesu li to zaista velike stvari, i utječu li zaozbiljno za tvoj život. ako dozvoliš da utječu na raspoloženje koje neugodno potraje, onda si sam kriv što to tomu dopuštaš. ljudi nikako da postanu odgovorni, između ostalog, i za vlastite osjećaje i sposobnost rangiranja prema bitnosti. nauče nas ili se naučimo sami da je nešto strahovito važno pa kao skretnica vlaka može nas odvesti na potpuno drugačije mjesto. i onda kad skretnicu moramo potegnut sami, onda se prepustimo "sudbini" jer je to "izvan naše moći". ha gleč, ne odrastaju svi istim tempom i kvalitetom. mnogi ne dođu do tih spoznaja nikad.
    a djevičanstvo duše etc. se ne može nikad i nikako okaljati, jer naprosto ne postoji. zato što nikad nitko nije bio savršen, naš genom se mijenja, isto kao i svaka stanica, svaka molekula u tijelu, najčešće se napravi replika vjerna u bitnim stvarima, a sve ostalo je evolucija. već u prvoj diobi naše sposobnosti za opažanje okruglog, zelenog, u gibanju su fiksirane, kasnije je nadogradnja okoline (kakva god ona bila). a treća bitna funkcija je da se osvijestimo, odbacimo suvišni teret besmisla i kreiramo ono što smo u stanju.
    sad čekam oštre rafale kako ne razumijem, kako sam otišla van teme, kako se ne radi o tomu, nego nečem druogm, etc, etc. pucajte u mene goloruku i gologrudu!

    avatar

    23.05.2023. (11:28)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    znači li to @Teta , da ( bilo kako, slučajno ili namjerno ) onečišćeno djevičanstvo NE reagira jer NIJE prijemčivo , NE zna da postoji loše išta u svetosti života i ostaje intaktno samo sebi svrhom daleko od svih ega koji paraju nebesa, ali, to čisto djevičanstvo ne dotiklavlje ?

    avatar

    23.05.2023. (11:45)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ne. takvo kakvo opisuješ ne perzistira niti je dobro da perzistira, djevičanstvo ne znači neznanje, nego znanje razlikovanja dobrog od lošeg i sposobnost činjenja da se ode izvan toga.
    to se u bibliji htjelo očito nekako reći, no ispalo je nezgrapno i nelogično. kasnije se još nadogradilo onom gluparijom od bezgrešnog začeća, pa se eto izgubio pravi smisao čistoće. u smislu uzvišenosti. distanciranost od ukaljanosti nije moguća. treba je najprije biti svjestan, da postoji, pa da je loša, pa naučiti metode kako je se riješiti, zašto, čemu i za koga. djevičanstvo tu nije početna pozicija, nego naprotiv, konačno rješenje od zla. no to je nužno svjesni proces. u nevinost bebe već je ukalupljeno puno toga što već ovisi o okolišu.

    avatar

    23.05.2023. (12:04)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    Ne, nisam mislila na eklatantno neznanje, nego na činjenicu, da iskustveene situacije daju odredjeno znanje o nečemu, a to djevičanstvo kao pojam čistoče i nečinjenja zla jednostavno---ne pozna

    Pišem brzinski jer izlazim, pogledat ću ostakle komentare kad se vratim

    avatar

    23.05.2023. (12:10)    -   -   -   -  

  • stara teta

    aha. upravo takvo gledanje, djevičanstvo kao pojam čistoće a priori i nečinjenja zla i nepoznavanje takvih situacija je produkt monoteističkih religija baziranih na patrijarhatu (sa ne baš suvislim zakonima i naredbama čudoređa koji zapravo garantiraju podložnost i kontrolu). mislim da se kod aurelija podrazumijeva obratni proces: čistoća i djevičanstvena "uzvišenost" koja proizlazi iz inicijacije u jedan novi, drugi oblik bivanja. p'relazak u "višu" kategoriju bivstva, no nipošto indiferentno i metafizički, nego itekako uz svjesnu spoznajnost, sveopću osobnu aktivnost i dobrovoljnost. (ozbiljniji filozofi kršćanstva kao abelard i sv. toma su bili toga itekako svjesni, djevičanstvo kao težnja, ne kao primarna zadatost ex vacuo).

    avatar

    23.05.2023. (12:57)    -   -   -   -  

  • j.

    Vidim, na ovaj ili onaj način, sve nas posljednjih dana muči zlo i pitanje odgovora na nj.

    Umjesto da sam palamudim o bobu naopako, kao nedokazani plagijator, ovdje ću – za divno čudo - posegnuti za tuđim riječima (jer moje sigurno da ne bi bile bolje od njih), dakle - za nedavnim citatom jedne prekrasne knjižice Line Veljaka koju je na blog stavila kolegica Starry Night, kao netko kod koga ćeš često naići na sjajno štivo – i siguran sam da se zbog toga nitko neće ljutiti, a njoj i ovdje još jednom na tome s moje strane hvala – kao, po mome mišljenju, sasvim solidan prilog ovoj raspravi.

    „... Moralni rigorizam kantovskog tipa... zlo ne dopušta stupnjevati. Zlo je zlo, pa se nikakvo manje zlo ne može razlikovati od većega zla ni od apsolutnog zla (»tko je ubio jednog čovjeka, kao da je ubio čitav svijet«). Stoga se treba pridržavati, i to bez obzira na posljedice (u skladu s izrekom Fiat iustitia, pereat mundus), načela apsolutnog i bezuvjetnog odricanja od bilo kakvog nasilja, pa dakle i od obrambenog rata. Čini se da se takva solucija može opravdati isključivo u dimenziji transcendencije: ovaj svijet nepopravljivo je prožet radikalnim zlom (grijehom) i utoliko bitno obilježen izostajanjem bilo kakva imanentnog smisla, te on može zadobiti nekakav smisao tek ako se razumije i živi kao put u vječni život, put u smislenu i zla oslobođenu egzistenciju s one strane grešne povijesti. Činjenje grijeha koje je nužno povezano s ratom otežat će, ako ne i posve onemogućiti spas. Odatle proizlazi apsolutizacija ideje i prakse radikalnog nenasilja (koja se može podvesti pod oznaku apstraktnog pacifizma).

    Što, međutim, ako u ovom svijetu ima i nešto drugo osim »mojih čistih ruku«, koje bi morale ostati čiste radi mojega vječnog blaženstva? S ovim pitanjem ulazimo u prostor jedne antinomije, koju se bi se moglo i trebalo razriješiti posredstvom preispitivanja i kontekstualiziranja principa pravednosti. Upravo taj princip pravednosti omogućuje uspostavljanje kriterija na temelju kojega se pravedni rat i opravdano nasilje kao manja zla mogu razlikovati od nepravedna rata i neopravdanog nasilja. Pravednost valja kontekstualizirati u analizi sklopa u kojemu se uopće i profilira nešto takvo kao što su rat i drugi oblici nasilja. To je sklop u kojemu se rat i drugi oblici strukturalnog nasilja razotkrivaju kao neke od dimenzija logike proizvodnje i reprodukcije života pod danim okolnostima, bilo da su te okolnosti determinirane logikom proširene reprodukcije samosvrhovita profita, bilo pak logikom proširene reprodukcije samosvrhovite moći.“

    Dakle, nema labavo. Moramo zauzeti stav: ili će nas svijet uprljati, ili ćemo kao smrznuti vrabac ili djevojče sa žigicama dopustiti da nas on uništi – čuvajući tako svoj dignitet, svjetlo i snagu. Umrijeti da bismo živjeli – kako poznato.

    avatar

    23.05.2023. (18:53)    -   -   -   -  

  • supatnik

    nevinost traje dok prvi put ne uradiš ono što znaš da je pogrešno, kao što je poznato nemoguće je jebat se a da ti ne uđe, a svi mi jako dobro i uvijek znamo što je pogrešno, zato uvijek i imamo u rukavu onu jednu koja je silovana, kao kviska za sva sranja koja uradimo

    avatar

    24.05.2023. (10:17)    -   -   -   -  

  • Iznajmljivačica

    Nevinost, misliš na onu vrstu nevinosti koju postigneš prosvjetljenjem i totalnim čišćenjem svega, svih zapisa, svih blokada, kad dobiješ totalnu protočnost? Da, takva je nevinost nedodirljiva ali samo ako je totalna, totalno čista, a taj ideal, ne znam tko je to postigao? I tko bi se za sebe usudio pomisliti da je postigao?
    Ipak, teško je biti uronjen u more i ostati suh...

    avatar

    24.05.2023. (18:13)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Blogokviz - Interesantno je da ako ne reagiramo iznutra, energetski napad se vrlo doslovno vraća osobi koja ga odašilje, i ako osoba s tim napadom pretjeruje, u roku od nekoliko minuta može joj pozliti, može početi kašljati, osjetiti iznenadnu slabost ili bilo što drugo.

    avatar

    24.05.2023. (20:58)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Lilianke - Mislim da to nije baš tako jednostavno, jednim aršinom tipa "okolina nas zrcali" obujmiti svu moguću fenomenologiju. Duhovni Učitelji govore takve "formule" iz svoje unutarnje prosvijetljene spoznaje, a onda raja pokupi te fraze i okolo se razbacuje s njima, misleći da je stekla mudrost. Tako isto mnogi misle da su na temelju par pročitanih knjiga shvatili kako funkcionira karma pa okolo dijele savjete, ponašajući se, zapravo, bešćutno. Negativnost koja se opetovano vraća u naš život može imati razne uzroke, npr. mračne sile mogu nastojati opstruirati veoma čistu i uzvišenu osobu, ili pak naša odluka da se promijenimo, da se definitivno okrenemo Svjetlu, može izazvati Sjenu na reakciju. Slično, ali u malom, mnogima se događa tijekom pokušavanja meditiranja - najednom ih svrbi nos, ruka, glava, noga, najednom negdje vani počinje neka buka, ili muha počne zujati oko nas itd. To su sitne, relativno bezazlene opstrukcije koje materijalna priroda planeta sa svojim suptilnim bićima gotovo spontano upriličuje svakom duhovnom aspirantu-početniku jer priroda zapravo ne želi izgubiti neku dušu, po nekoj vrsti defaulta ne želi da ijedna duša odleti natrag Bogu. Yoganandu su triput pokušavali oženiti, priroda se nije dala, htjela ga je pod svaku cijenu vratiti u svoje okrilje, no on je bio sasvim riješen da se stopi s duhovnom suštinom postojanja.

    I da, točno je, svatko ima svoj, jedinstveni put, svoje vrijeme sazrijevanja, svoj karmički teret i svoje specifične afinitete prema tipu ili podvrsti Svjetla koja ga u početku najviše privlači. Kako čovjek napreduje na Putu, svi putevi, i put mudrosti/analize, i put devocije, i put kraljevske yoge, i put nesebičnog i bezuvjetnog djelovanja - svi se počinju stapati u istu duhovnu kvalitetu ili tattvu, ili, kako bi rekao Mohanji, u Put bez puta.

    Da, svoje slabosti treba otvoreno, trezveno, neosobno sagledati, kao da su tuđe. Vivekananda je znao reći da se prema svemu što se s nama događa trebamo odnositi kao prema eksponatima u nekom muzeju koji smo došli posjetiti. No to je težak zadatak jer je naš ego star milijune godina i ako je nešto razvio do savršenstva, to je lukavost, silna lukavost. U onim videima dolje Devi Mohan sjajno ukazuje na duhovni ego i njegove igrice s nama.

    avatar

    24.05.2023. (21:24)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @stara teta - Ja ovdje ne mislim na vanjsku reakciju, nego na unutarnju. Gdje bi bio svijet kad nitko u vanjskom smislu ne bi reagirao na sve opačine pojedinaca ili sustava?! U svakom slučaju samosažaljenje i samovažnost znaju nas - kako kažeš - zaista odvesti na sasvim pogrešan kolosijek zbog nekih stvari koje su ustvari puke sitnice i efemerne gluposti. Ljudi se po kafanama pobiju zbog toga što je ovaj onog pogrešno razumio u toj buci narodnjaka koji trešte pa onaj ovom uzvrati uvredom i sve ode kvragu. :)

    Ti znaš da djevičanstvo duše ne postoji jer znaš da duša ne postoji. Ja znam nešto drugo. Nema uopće problema. Važno je samo ne biti nasilan u dokazivanju "svojega". :)

    Kažeš u odgovoru @AnnaBonni da djevičanstvo nije početna pozicija. Ja bih rekao da jest, a da je istovremeno i završna pozicija - početak i kraj se ovdje spajaju u savršen krug duhovne evolucije bića. Kad kažem početak, ne mislim, dakako, na novorođenče, nego na univerzalnu početnu poziciju Stvaranja/Projekcije iz Univerzalnog Uma koja je uvijek i defaultno djevičanska. ;) Neću ulaziti u razradu kozmogeneze i antropogeneze po ezoternom Nauku, to bi nas predaleko odvelo. :))

    U zadnjem odgovoru @AnnaBonni točno si pozicionirala moju namjeru. Jung je govorio o individuaciji - tek kad čovjek u psihičkom, mentalnom, duševnom i duhovnom smislu dokraja postane jasna, nezavisna, potpuno odvojena, svjesna, samospoznata, u sebi i sa sobom slobodna jedinka, kad - kako to neka učenja opisuju - postane kao krajnje gust komad željeza, monolitan, bez primjesa ijednog drugog elementa, tek tada i samo tada taj mikrokozmos može krenuti na svoje konačno putovanje povratka u djevičanski iskon ili iskustvenog sjedinjenja s njim, s onim što je otpočetka naša suština. Dakle, veoma je opasno ako bi nedovoljno zreo "plod" pokušavao "otpasti s grane". Lectorium Rosicrucianum o tom krajnjem, djevičanskom području univerzuma govori kao o Statičnom Kraljevstvu jer u njemu sve što nas okružuje, sav izvanjski svijet, vidimo kao sebe same - Unio Mystica. Stoga u takvom "stanju" ili u toj krajnjoj "apsorpciji" prirodno ne može postojati (unutarnja) reakcija jer prosvijetljeni pojedinac ne može reagirati na samoga sebe (budući da, jelte, ne vidi ništa doli svoje Sebstvo svuda). Bez reakcije to je - Statika, kako su to nazvali Rozenkrojceri. A vanjska se reakcija podrazumijeva i više je nego dobrodošla; izvana, briljantnim prosvijetljenim umom, treba reagirati, treba poboljšavati ovaj potonuli svijet onoliko koliko je moguće. Te dvije reakcije - jedna koja treba umrijeti u nama i jedna koja treba ostati kao logičan iskaz prosvijetljenog i odgovornog uma - samo su ista riječ za potpuno različita zbivanja u psihi, recimo to tako.

    avatar

    24.05.2023. (22:06)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @stara teta - Btw., vjerovala ili ne, kratko nakon što sam zgotovio gornji postić pomislio sam na tebe, kako te već neko vrijeme nema na mom blogu, još od one polemičice o Japanu i Japancima. :)) I onda se ti pojaviš! Ili sam ja vještac, ili si ti vještica, ili ovo drugo. :))

    avatar

    24.05.2023. (23:27)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @j. - Uvijek me je strah da neću shvatiti tvoj komentar. Bez jebe. :)) Pa da vidimo... @Starry Night ima dobrih postova, no i čudnih socijalističkih zastranjenja (to kažem ja koji itekako znam vrednovati sve dobre osobine našeg prošlog društvenog uređenja). Književni joj je ukus svakako originalan i samosvojan, na tomu joj odajem priznanje. A takav joj je i sam blog, rijetka ptica u ovoj našoj nerijetko otužnoj blogosferi.

    Odricanje od obrambenog rata, o tomu sam upravo danas nakon više godina opet malo razmišljao. Naime, pitao sam se - bi li svijet ipak u konačnici, na kraju svih krajeva povijesnih i civilizacijskih cjelina, bio puuuuno bolje mjesto ako se ljudi ne bi opirali zlu, pa makar to u međufazama značilo sveopću ali ipak samo privremenu vladavinu najcrnjih diktatura? Ah, kako da znamo (bez upitnika).

    Moralni imperativ kao vrsta Kantovog kategoričkog imperativa ("Postupaj samo prema onom načelu za koje ujedno možeš htjeti da postane općim zakonom.") ja ne bih toliko smatrao rigorizmom koliko tipičnom filozofskom propozicijom. Ne možeš filozofirati, dakle mentalno masturbirati, ako ne kaniš graditi mentalnu građevinu raznoraznih propozicija. Svaki filozof ima svoju vlastitu, jedinstvenu mentalnu građevinu - ona je, mogli bismo reći, početna ego-propozicija svakog filozofa. ;))

    Radikalno nenasilje postojalo je u drevnih indijskih sannyasina, redovnika, onih koji su se odrekli svega svjetovnoga. Ne samo da nisu jeli ništa životinjskog porijekla niti svjesno gazili ili ubijali mrave i sl., nego čak nisu ni trgali voće i povrće ili orašaste plodove s drveća - čekali bi da plod sam padne na tlo, zatim bi čekali da ga pojede netko drugi ako je gladan, npr. neka ptica ili životinja, a tek na kraju, ako ga baš nitko ne bi trebao, pojeli bi ga oni. I na taj su način opstajali na ovom svijetu.

    Iznad pravednosti ili pravde ja bih ipak, svakako, postavio ljubav. Ljubavi uopće ne treba pravednost niti pravda, dakako ako je subjekt njome prožet. Onaj tko njome nije prožet, njemu ne preostaje ništa drugo kao najviši ideal doli pravde i istine. Možda upravo to želi naglasiti i autor kojeg si citirao, no nisam siguran jer mi fali ukupni kontekst njegovih narativa, a i svaki oblik intelektualizma mi je pomalo stran.

    Osobe koje su se radikalno iznutra odrekle nasilja ne umiru tek tako, skaredno i apsurdistički nadvladane nečijom grubom silom, jer imaju unutarnji integritet koji znači moć i zaštitu - recimo da ih Bog štiti. Pa i ako umru, a umirale su, to njima ništa ne znači jer su se prestale poistovjećivati s nekim zasebnim tijelom pa čak i s nekim zasebnim umom.

    avatar

    25.05.2023. (00:29)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @supatnik - Već si više puta spominjao to: "dok prvi put ne uradiš ono što znaš da je pogrešno". Smatram to dobrom i snažnom poantom. Sjećam se kako sam kao mladić koji je živio gore na Tuškancu podno Cmroka, a bilo mi je skupo svaki dan plaćati autobusnu kartu, jednog dana počeo razmišljati o mogućnosti stopiranja do Ilice. Stopiranje sam smatrao nedoličnim i nepristojnim, pa ipak, prednosti istog bile su iznad mojega grizodušja. Prvi put bilo mi je veoma neugodno. Drugi put već puno manje. Treći put gotovo uopće. :) Na kraju se dogodilo da sam se sprijateljio s jednom veoma dragom gospođom, suprugom jednog od vozača zagrebačkog gradonačelnika ili ice. Počela mi je stajati ako i ne bih stopirao, čak me je par puta čekala pred kućom moje gazdarice jer sam kasnio s izlaskom na ulicu! Naravno, tu nije bilo ničeg nedoličnog, ta kemija između nas bila je veoma nevina, kao odnos između tetke i nećaka. Pa ipak, i danas smatram da je autostopiranje u svojoj osnovi nepristojno. Kao što je nepristojno švercanje u tramvaju, pa ipak to činim ako idem tek dvije ili tri stanice. Kad sam kod mame u Osijeku, propješačim kilometre (što je dobro za liniju) jer mi je jako odbojno davati 12 kuna za tramvajsku kartu (tko ne zna, karta u Zagrebu je 4 kune za pola sata, a za pola sata stignete bez problema iz Dubrave doći na Trg bana Jelačića).

    Ipak vjerujem da se nevinost može povratiti. Dakako, ja sam govorio o jednoj višoj, radikalnoj nevinosti, ali i ovo o čemu ti govoriš ima svoju primjenu.

    avatar

    25.05.2023. (01:02)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Iznajmljivačica - Da, mislim na takvu nevinost. Drago mi je da si to apostrofirala. "A taj ideal, ne znam tko je to postigao" - o, puno ljudi ga je postiglo! Za početak ti predlažem da pogledaš sedam videa iz mog prošlog posta - u njima je čitavo blago divnih izvještaja na tu temu. Jesi li čitala "Autobiografiju jednog yogija" Paramahanse Yoganande? Ako nisi, toplo preporučujem.

    Tko je uronjen u more Duha, taj je imun na suhoću svijeta.

    avatar

    25.05.2023. (01:19)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @AnnaBonni - Djevičanstvo nije slaboumno, ono vidi sve što treba vidjeti, no ne vidi ništa negativno jer u svemu gleda samo i jedino Boga. Ljudi misle da negativno objektivno postoji. Npr. ako netko ubije nekoga u noćnom klubu ili opljačka staricu na ulici, zar to ne urliče do neba negativnošću?! Pa ipak, djevičanska je svijest imuna na negativnost. To je misterij, to nije moguće razumno ni logički objasniti. Negativnost proizlazi iz iluzije poistovjećenja s tijelom. Svi koji pate, pate zbog te iluzije. U tom je smislu nužno i sama negativnost tek - iluzija.

    avatar

    25.05.2023. (01:35)    -   -   -   -  

  • j.

    "Ipak vjerujem da se nevinost može povratiti."

    To je čini mi se krucijalno pitanje ljudskih odnosa.

    Čovjek koji drugoga pored sebe gleda kao na jednom za svagda i beznadno uprljanoga, u pravilu je ili potencijalni deratizator, ili snob. Ovisi o ideologiji koja ga je... pročistila.

    Oprost u takvoj situaciji moguće da dobiva na vrijednosti. Praksa, nasuprot teoriji. Blagoslov siromasima duhom. Kakve strašne riječi; možda je glavna stvar, razumjeti što manje?

    - - - -

    U protivnom, tamo gdje je praksa bez ili s malo teorije - omalovažena, pravo pitanje promotorima duhovnog rasta moglo bi biti: kada bi svi ljudi duhovno uzrasli, bi li i tada bilo zla? Ili bi se tek standardi podigli, bez stvaranja nove kvalitete?

    Zato nova kvaliteta moguće da jest na tragu ove sjajne tvoje misli o negativnosti kao iluziji i dijelu tjelesnosti; tek nestanak "ja" mogao bi činiti takvo što.

    Moguće da u velikoj većini, mi slabo obrazovani i neuzrasli, nasuprot stravičnoj manjini dozrelih i doseglih, ili čak svi skupa, potpuno bez obzira na navedenu "stopu rasta" - moramo nestati da bismo uznapredovali?

    Ako toliko duša propadne, ili ja mora nestati - pa tu bi svaki poduzetnik s pravom uzviknuo, kakav je smisao tako neuspješna projekta? Tko bi pilio trupce od kojih niti svaki stoti ili milijunti ne pukne?

    Jer, ako Bog nije poduzetnik, onda on može po logici stvari biti jedino - spasitelj. Jedino taj projekt ne uzima uspješnost kao kriterij validacije.

    U protivnome, sve je tek pitanje frekvencije. Zlobnici bi rekli da je recimo u Auschwitzu gaženje po prstima ili glasno ušmrkavanje izgubilo na značaju. Baš kao i poezija.

    Nemaš straha, bez j..e, sve si dobro shvatio. :)

    Možda je baš shvaćanje glavna zapreka u priči. Kako bi to rekao jedan od velikih učitelja ništavila, Rust Cohle iz True Detectiva: moguće da je ljudska svijest tragičan i pogrešan korak u evoluciji. Postali smo previše samosvjesni; priroda je stvorila aspekt sebe same koji je odvojen od nje; mi smo bića koja ne bi trebala postojati po prirodnom zakonu; mehanizmi koji funkcioniraju pod iluzijom da imaju sebe; akrecija iskustva i osjećaja, programirana s potpunom sigurnošću da je/smo svatko netko, dok je/smo zapravo svatko - nitko.

    avatar

    25.05.2023. (08:21)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Bila su onomad vremena kada sam na uvredu reagirala nevjerojatno burno, jer sam mislila da su jedino moja razmišljanja i djela ispravna.
    I dalje mislim da većinu toga radim dobro, i da mislim ispravno, no to danas činim mnogo umjerenije, a nad kritikom se zamislim. No, trebalo mi je dok sam došla do toga.
    A uvreda, na nju reagiram tako što u većini slučajeva osobi koja mi ju uputi kažem:
    "U pravu si: Ispričavam se."
    Ne primičem time nekoj pasivnoj agresiji, već mi se ne da raspravljati. I odavno me takvo što ne dotiče baš mnogo.
    Ali kao što rekoh...dug je put...

    avatar

    25.05.2023. (22:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...