Komentari

magneto.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Magneto

    .

    avatar

    04.12.2019. (09:03)    -   -   -   -  

  • marival11

    Jako lijepo napisan poučan tekst.

    avatar

    04.12.2019. (09:36)    -   -   -   -  

  • Divlje srce

    Ljudi se kriju kada su u brigama, problemima, neuspjesima a kada su rasterećeni, kada im ide glatko, oglašavaju se na sav glas.
    Ljudi pokušavaju sve, kako bi izbacili loše osjećaje iz svog života, ali bez lošeg, napretka nam nema.
    Loše stvari koje nam se događaju su izazov, a ne kraj života i svijeta.
    Ljudi se kunu u ljubav, a ne znaju voljeti. Govore kako je ona univerzalna sila, a ne volimo svi sve ljude i ne volimo svi iste stvari.
    Boli me gledati kako ljudi uopće ne shvaćaju da nas, u biti, ljubav razdvaja.

    Ono što nas povezuje je bol.
    Ne povezuje nas ni lojalnost, ni poštovanje ni spol već bol.
    Samo bol može od dva neprijatelja stvoriti prijatelje, a čak ima moć i od prijatelja napraviti rivale.
    Možda zato kažu da je ljubav slijepa.

    avatar

    04.12.2019. (09:41)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    odličan post i veliki lajk za tvog neurologa...jedini je liječnik za kojeg sam čula da brine o nuspojavama...znaš kroz što smo mi sve prolazili, a o tome kako su se liječnici bunili kada se Jedini sam skinuo sa kortikosteroida ne želim ni pričati - uvrijeđene veličine...vjeruj svom pametnom neurologu i naći će se neka zamjena koja osim što blokira bol, ne uništava sve ostalo, i tijelo ( kosti, oči ) i psihu....imaš sreću što je i skidanje kod tebe dobro, jer je jebeno teško ( nemam drugi izraz )...želim ti svu sreću i uživanje u svakom trenutku kojeg si naučila cijeniti...to cijenjenje trenutka je lekcija koju svatko nauči tko jeprolazi kroz bol...šaljem veliki zagrljaj

    avatar

    04.12.2019. (09:54)    -   -   -   -  

  • Magneto

    Čuvarice volim zagrljaje :)
    Moj neurolog je divan, da mi nije on ovakav izgubila bih se odavno, skupa dogovaramo, ispitujemo, pipkamo kako poboljšati što se poboljšati da. I sluša me. Svaku promjenu, svako stanje.
    Stvarno sam mu zahvalna.
    Skidanje s tableta je zeznuto, trebalo je postepeno smanjivati dozu do potpunog izbacivanja, ali s obzirom na situaciju prekinula sam odmah, uz njegov broj telefona za hitne situacije. Do sada mi nije trebao, nadam se da će tako i ostati.
    Znam kroz što ste sve prolazili, vaša snaga mi je velika motivacija :*

    Srce Čovjek najčešće prepozna drugog čovjeka u onoj boli koja mu je i samom poznata, najčvršća točka povezanosti
    Sviđa mi se tvoja promišljanje, morat ću još koji put pročitati :)

    Marivall Hvala, drago mi je što prepoznato kao poučan

    avatar

    04.12.2019. (10:29)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    od svih tekstova koji se ovdje pojavljuju, najviše me nerviraju oni o vučicama, znaš ono žene koje mogu sve same, čovjek je društveno biće, i floskula da je kad se rađa i umire sam, je beskonačno pogrešna, niko se ne rađa sam, ako nikoga drugoga nema tu je majka koja ga dočeka, i niko svakako ne bi trebao umirati sam, iako eto događa se, sve u međuvremenu je potrebno dijeliti, jer inače nema smisla, s onima koji nas vole, i onima koje volimo, pa i s neurologom, prijateljem, slučajnim prolaznikom, čovjek nikad ne treba biti sam, zato sam sretan što sam muškarac, iako sam imao vučjih momenata, barem nisam pisao o njima, jer bi to ispalo macho preseravanje, neka vukovi umiru sami, ja sam ipak društveno biće, i trudim se da to ne zaboravim

    avatar

    04.12.2019. (11:13)    -   -   -   -  

  • Magneto

    Htjela sam napisati da nema to veze sa spolom Fresh, ali da, u pravu si, uglavnom su žene te koje veličaju snagu, borbu i umiranje u samoćama. Možda se teško othrtvati toj višestoljetnoj ulozi žrtve.
    Ja volim što sam žena, ne vidim tu apsolutno nikakvu manu u neimanju onog klatila među nogama :)), niti se smatram dovoljno snažnom za nostiti sve probleme svemira na svojim leđima, ma ni nemam tu potrebu,a ni želju :)
    Koliko god se ponekad osjećam usamljenom u svojim borbama i bolima, nisam sama. Sve posljedice i stanja dijeli i moja obitelj, moji prijatelji i bliža okolina, usotalom kao i ja njihove. Simbioza života.
    Doduše, ne vidim ništa loše u pisanjima, sve je to tako ljudski, pa i kad si na podu, podijeliš

    avatar

    04.12.2019. (11:39)    -   -   -   -  

  • jeka

    Svatko je barem malo ranjiv. Netko više,netko manje. Još kada se doda terapija koja izaziva takve nuspojave, nedostatak stručnjaka, nedostupnost, okolni faktori.... bolje da pazimo jedni na druge koliko možemo. Naučiti da nije sramota tražiti pomoć. Pronaći svoja zadovoljstva koja nas podižu i dobro zatvoriti vrata od balkona kad je vijavica.

    avatar

    04.12.2019. (13:01)    -   -   -   -  

  • Dnevnik toka misli

    Imala sam period suicidalnih misli... drago mi je što ih više nemam, i drago je što je na vrijeme tebi prekinuta terapija. Nadam se da ćete naći drugu bez takvih nuspojava.

    avatar

    04.12.2019. (13:46)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    … moja prijateljica, moja vjenčana kuma, moja rana na srcu ….. samo je ostavila ceduljicu na mjestu skoka...južne padine Marjana. ."na ovom svijetu osim praznine za mene nema ništa"....i otišla u bezdan...ništa se ne podrazumijeva..ni jedan tren naših života...
    Magneto draga, zagrljaj i poljubac ti šaljem!

    avatar

    04.12.2019. (18:01)    -   -   -   -  

  • Just me

    Život je doista predivan. I sama znaš koliko ljepote krije. Kako nam sitnica uljepša dan. Bolesti,terapije,ludilo....dio koji nas uči da to još više cijenimo.
    Drago mi je da si shvatila na vrijeme,da si stala sa terapijom. Nadam se da ćete brzo nači drugu,bolju i da boli neće biti. U svakom slučaju kod mene te čeka zagrljaj i dobar provod. Pa ako budeš u mogučnosti na bus pa put metropole....idemo zajedno zeznuti tu bol ;))

    avatar

    04.12.2019. (21:55)    -   -   -   -  

  • Magneto

    Jeka Puno je faktora ranjivosti i teško ih je baš sve prokljuvati.
    Ponekad je stvarno sigurnije zatvoriti vrata

    Tok misli I meni je drago što ih više nemaš

    Apsolutno ništa draga Otočka :*

    Justice U početku prihvaćanja svojih stanja bila sam ljuta kad bi mi netko rekao da je bolest između ostalog i učiteljica, jako ljuta. Danas pomirenija se i sama slažem s tom činjenicom
    Znaš kad budem dolazila da me nećeš moći zaobići :)))) :*

    avatar

    05.12.2019. (07:21)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    TI si borac! A borci se ne predaju, oni žive za one i ono što vole.
    Inače, prije nekih par tjedana sam došla na tvoj blog, mislim da je bio post o tvojoj bolesti, pa sam pročitala i nekoliko tvojih postova prije da te malo bolje "upoznam" i....otišla sam bez riječi. Nisam ostavila komentar ni na jednom od tih postova, samo sam pod dojmom svega napisala pjesmu :

    Kada ne ostavljam riječi

    Ostavljam nevidljive tragove na tvojim riječima.
    Ostavljam mirise i onaj prostor energije podržavanja.
    Bez riječi, bojeći se biti otkrivena i prepoznata.
    Odakle mi pravo osjećati se tako?
    Pa gdje su moje boli u odnosu na tvoje?
    Sramim se, podsjećam na vlastitu sebičnost, sebeljublje,
    fokus na vlastiti ego, lažno zrcalo postojanja.
    Tisuće riječi bi potekle, znam, samo da ih pustim
    da prostruje iz uma peko prstiju do tipkovnice.
    Zaglušile bi i zagušile.
    Otele prostor postojanju drugog i drugačijeg.
    Zatočujem ih svakodnevno.
    Tko sam ja da išta kažem?!
    Ne mogu se uspoređivati boli
    jer onoga koga boli, boli najviše.
    Zato kradom, pod krinkom neviđenja
    Ostavljam nevidljive zagrljaje
    naivno vjerujući da će intuitivno biti primljeni.

    Zato ti to sada ostavljam ovaj komentar.
    Zato ti sada ostavljam zagrljaj i :* s potpisom.

    avatar

    05.12.2019. (07:34)    -   -   -   -  

  • bellarte

    Zašto umrijeti?.. Prijevremeno.. Život nam je dan da ga živimo.. Ako naiđu problemi.. Tu su da ih rješimo, nema nerješivih.. No ponekad dođeš do zidai misliš da je smrt rješenje,.... dok god se glava na ramenu klima rješenja ima.. Doduše nekad gorih nekad boljih

    avatar

    05.12.2019. (08:44)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Tužan post, razumijela sam ga u potpunosti. Osjećaj nemoći i tuge, imala sam takvu fazu. Najbolji recept koji sam teškom mukom shvatila je izbaciti sve ono negativno iz života, a pritom mislim na ljude, misli i događaje. Uživati u malim stvarima i prestati si zadavati ciljeve za koje nemamo kapaciteta ih dosegnuti. ;)

    avatar

    05.12.2019. (09:12)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Draga:-*
    Mnogi smo to ponekad zamišljali. Meni je bio tramvaj, ipak sam ja moderna Karenjina;-)))
    Bullshit! Kemija je to agresivna i super je da imaš dobrog stričeka neurologa.
    Mene je kroz život uvijek vukla silna znatiželja, bilo mi je guba vidjet kak ce se stvari odmrsit. Pa ma kako bolno i zastrašujuće bilo!
    Grlim te :-* i ljubilice šaljem.

    avatar

    05.12.2019. (10:21)    -   -   -   -  

  • Magneto

    White ostavila si me bez teksta, stvarno, čitam komentar već po ne znam koji put i ovako raznježeno cmoljava mogu samo :*
    :)

    BellaTu smo po razmišljanjima, smrt je jedino izgledna i konačna, otići tamo, a ne ispuniti i ne pokušati sve ovdje, ne mogu pronaći smisao. Možda puno pojednostavljujem problem, ali drugačije ne mogu i ne znam

    Pozitivka Malim koracima do velikih ciljeva :)

    Sarah moja :*
    Ove vrtilice ljubilice se uvijek prepoznaju, u svim oblicima :) :) :*

    avatar

    05.12.2019. (15:40)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    treba puno hrabrosti da se to prizna.
    čestitam ti na tome.

    avatar

    05.12.2019. (17:45)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Glavnom da nisu nedokučiva, sve ostalo može proći. Pozdrav ostavljam. :)

    avatar

    11.12.2019. (15:26)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...