Komentari

anarchangelpanslavenski.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Resident Evil

    https://youtu.be/1RgY6-r5BO8

    Budi ljubazan/na pa pročitaj komentar ispod nakon čitanja pjesme.

    Eh, al sam se namučio sa zadnje dvije strofe... pisao sam ih iznova i iznova, valjda deset puta. Mrzim kad se to desi, onda zamrzim tu pjesmu, postane mi isforsirana. Najviše volim one stvari koje napišem u mahu i ne prepravljam ih mnogo. Stotine pjesama i tekstova sam odbacio, obrisao, baš iz tog razloga.
    Ali većina ove stvari je napisana u mahu i sama ideja mi je bila previše kul, a da bih je odbacio samo radi zadnje dvije strofe.
    No baš me zanima što potencijalni čitaoc misli o svemu tome i da li uopće primjećuje razliku?

    avatar

    19.04.2019. (19:39)    -   -   -   -  

  • iris

    nisam neki stručnjak, makar i sama pišem . da, osjeti se taj neki promijenjeni tonalitet u zadnje dvije strofe. osim što nisu započete sa velikim slovom, obje kao da se više obraćaju društvu nego samom sebi,
    što u prvom dijelu nije slučaj.
    pa sve zavisi želiš li pisanje pretvoriti u zanat. tada je to,sasvim nešto drugo.
    kod tebe se osjeća jak izrijek,tvoje najintimnije osobnosti. i čini mi se da na tome temeljiš svoje pisanje. dapače, naglašeno odvajaš nešto sveto od nečeg đavoljeg, što pojačava i pomalo brutalno ukazuje na dramatičnost odnosa, što,tvojih osobnih previranja, što u dodiru sa drugima
    teško je što još reći, tim više što nije jednostavno tumačiti druge.
    meni osobno više leži neki laganiji stil. no postoje razlike imizmeđu ženskog i muškog pisanja, da tako velim. a naravno da svemu daje pečat i vrijeme odnosno trenutak u kojem tog,časa boravimo.
    sve u svemu čita se u dahu i djeluje vrlo upečatljivo. e sad je si li zadovoljan sa ovim pojašnjenjem ili ne, eto, usudih se..
    lp

    avatar

    20.04.2019. (12:55)    -   -   -   -  

  • Resident Evil

    Ajmeeee... detaljno li seksi li komentara... mogžete li uopće zamisliti što bi mi sve tek ova sukubusica uživo šaputala?
    Ja mogu... iako mi je poznat njen stil sa zarezima i malim slovima izvan granica razuma.

    Ah...

    Prvi pravi komentar!

    Čuj, prve verzije te zadnje dvije strofe uključivale su terminologiju tipa crnčugina noža i razbijanja boce o glavu kapitalista, odnosno bogatunskog tatinog sina... ali kad kreneš previše razmišljati, previrati o tome da nisi rasist, ili da ljudi danas ne znaju ili ne mare za helter skelter Charlesa Mansona... i tad se vratiš polumrtav pijan na početak, umjesto da zaključiš kuju, kud pukla da pukla...

    Pa, to je samo dokaz da nemreš zadovoljiti svakoga, a najčešće je najteže samozadovoljiti sebe samog.

    Ti bi trebala pisati kroz i preko i uz mene, btw...

    avatar

    24.04.2019. (16:48)    -   -   -   -  

  • iris

    zadnja rečenica u komentaru je tako bratska, jednodušna.podsjeća me na djetinjstvo, nepatvorena prijateljstva..
    kod djeteta identitet kreće kasnije. djeca postepeno ulaze u uloge, i meni na to sliči tvoja iskrenost. što čovjek najčešće čini sam sebi.
    glumata i misli da je to neko forica vrijeme. tvrtoglav je i oholi se.
    a djeca ne, oni se prepuštaju puni povjerenja onome što će se dogoditi
    i pri tome ne skrivaju uzbuđenje.
    izazov je ovaj život. pjesnik je uvijek u stanju prigrliti emociju, makar kakva ona bila. zato i bježim od zanatlija na tom području.
    pa tko što rekao da rekao.
    shvatila sam koliko ti ponekad nepoznata osoba može pomoći da
    promijeniš svoj život.

    avatar

    25.04.2019. (14:27)    -   -   -   -  

  • Resident Evil

    Znam, znam... i ja bih se vjerovatno uzaludno poševio s tobom, ali možda i ne bih.

    Čuj, ja se ponosim time što sam djetinjast i trudim se svojski ostati takav, iako mi to u životu uzrokuje više štete nego koristi.
    Ali ja ionako ne želim spasiti svoj život. Izgubit ću ga ionako, kad- tad.

    Pjesništvo danas je kao i sve ostalo danas: smeće, sport za uhljebe i one koje ovo (ne)društvo gura. Nemam želje biti pjesnik. Ovo što ja pišem su, u osnovi, tekstovi za pank koncert u mojoj glavi i duši, nešto slično onome što je Jim Morrison rekao.

    Iskreno, pojma neam kaj sam pričao prošli tjedan, ulovili ste me u poprilično pijanom tjednu.

    A svi mi glumatamo, samo neki to čine prirodnije/bolje/češće/čišće.

    Jedino mrtvi ne glumataju. Utoliko, neznanac ti može promjeniti život jedino ukoliko ti ispali metak u potiljak. Za ostalo si odgovoran sam, a tu često pomoći nema. Zapravo, kad bolje razmislim o tome... - svi su neznanci.

    Sve u svemu, hvala ti... valjda?

    avatar

    27.04.2019. (12:31)    -   -   -   -  

  • iris

    nema tu zahvaljivanja. postavljaš pitanja, daješ odgovore koji te zateku taj tren, koncert je već odlika više dimenzije..i ja osjećam vrijeme pisanja ponekad kao bačeno vrijeme..međutim, nema tu pravila.

    avatar

    28.04.2019. (16:22)    -   -   -   -  

  • Resident Evil

    Već i pisanje samo po sebi odlika je više dimenzije. Kako kad, zapravo(ili za koga) .
    Istina, nema pravila tijekom višedimenzionalnog putovanja, nema pravila osim jednog: sve je moguće.

    Šteta, zaista, kaj nemaš muda osim onih uzaludnog ženskog ponosa, jer zanimljiv si sugovornik... ah, možda se ipak sretnemo u nekoj dalekoj svjetlosnoj, ili nekoj godini tame.

    avatar

    30.04.2019. (12:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...