Komentari

miljudisrupama.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • Mi. Ljudi s rupama

    Neke ljude jednostavno volimo...tako i ja tebe.

    avatar

    10.09.2016. (07:31)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Lijepo je ovo u dosluhu slobode . Biti i ostati, biti pa otići ?

    avatar

    10.09.2016. (07:42)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    Glavno da se vrati! :)))

    avatar

    10.09.2016. (07:44)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Ana, to je ono sto joj zelim, slobodu. Od boli, od tuge...
    Nisan, nekad povratak moramo izmisliti.

    avatar

    10.09.2016. (07:46)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Ti znaš, mila moja. On je moja vodenica. Moj stari mlin. Potrebna mi ljubav njegova ko kruh nasušni. Zato moram biti rijekom. Stanem samo da bih okrenula....ništa pametnije ne znam za preživjeti.

    avatar

    10.09.2016. (10:31)    -   -   -   -  

  • crna svjetlost

    ...ponekad je dobro otići...

    avatar

    10.09.2016. (10:48)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Zabavljaj se :-)).
    Možda tako ukineš čeknju :-)).

    avatar

    10.09.2016. (11:17)    -   -   -   -  

  • .

    Dobro poznam ovaj tekst, svako slovo mu je još uvijek na istom mjestu....jedina razlika je u tome što ovaj put ima ušivenu sjajnu svilenu podstavu.
    Srećom je svila jako izdržljiv materijal.

    avatar

    10.09.2016. (11:40)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    ono što ponekad izgleda kao čekanje ili odustajanje, samo je vjera, vjera u ljubav i sve što ona nosi. :)

    avatar

    10.09.2016. (11:44)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    V hvala ti sto se sjecas. I ja se sjecam. Stavila sam ga ovdje i sada da dragoj prijateljici i tako kazem da sve jednom prestane i postane sjecanje. Pa cak i najgori uzas koji bi najradije neprezivjeli. Ona je kad sam bila cijela u ovim recenicama bila tu uz mene. Tako sam i ja sad tu jer je to jedino sto mogu. Do sutra, kad cu je zagrliti.

    Nego, otkud se ti isto toga sjecas, takve davnine s nekog drugog bloga?

    avatar

    10.09.2016. (11:51)    -   -   -   -  

  • .

    Nisam ga čitala kod tebe...ovaj tekst je tekst - lutalica...posjećuje onoga koga on poželi...i kada poželi...

    avatar

    10.09.2016. (11:58)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    V, posteno.
    Mislila sam da je moje dijete jedina lutalica koju sam stvorila, ali...

    avatar

    10.09.2016. (12:04)    -   -   -   -  

  • .

    Mh! Nisam mislila da ćeš me tako doslovno shvatiti.

    Bila sam maloprije nešto ljuta, pa sam takva htjela svašta nešto pisati, a htjela sam čak i ovdje napisati nešto... za čim bih vjerojatno poslije požalila....no, jaka je ta svila...jaka.

    Da... htjela sam reći kako je i tebi vjerojatno bio samo posuđen :)

    avatar

    10.09.2016. (15:02)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Ja ti V sve doslovno shvacam. Ne snalazim se u tim dvosmislenim dvoznacnim dvoslojnim izmedu redova svjetovima.
    Volim kad mi se kaze direktno i jednoznacno. Drugo najcesce krivo razumijem ili uopce ne.

    avatar

    10.09.2016. (15:37)    -   -   -   -  

  • Regina

    Obično se samo ostari od uzaludnih čekanja, ali eto, možda se i dese. Bilo bi lijepo da se bar dese ljudima koji su ih zaslužili .

    avatar

    10.09.2016. (15:48)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Ostari se i od ljubavi, to je prirodan tijek života. Starost. Ne dožive je jedino oni koji prerano umru.
    A sto se tice zasluzivanja, ne bi se nikome usudila zanijekati pravo da doceka srecu. Koliko god mi bio kriv ili sto vec.

    avatar

    10.09.2016. (17:47)    -   -   -   -  

  • stara teta

    sapravo, mnnogo nas nosi taj tekst u sebi, nekako se samostvori, partenogeno izrodi iz duboko bolne utrobe, pa onda sukne kroz pluća, u glavu, udara u svodove lubanje, luduje dok ne izbije kao bujica iz ponornice. i onda ga dajemo dalje, šaljemo kap po kap. ponekad i ne vidimo da se preselio tamo gdje ga nisu zvali. da, takvi tekstovi nikad nisu pozvani, a ipak su ozdravljujući, donose okrepu usprkos boli i stisnutim vjeđama... onda ga vidimo, nenadano, u nečijem odlasku, u nedostajanju. ili ga naprosto darujemo znajući kako je ljekovit, iako nesnosno gorak i težak do gadljivosti. kao lijek kojeg nismo željeli, koji je otrovan, i ostavlja mučpan okus u ustima.

    avatar

    10.09.2016. (18:25)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Hvala Teto.

    avatar

    10.09.2016. (18:48)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ahaaa

    avatar

    10.09.2016. (18:51)    -   -   -   -  

  • viviana

    Podržavam podršku Sarah ovdje, ali i pročitah Sarahin koment :) < 3, pa mogu samo reći da i kada nismo fizički s onim koga volimo, tu ljubav možemo sadržati u sebi nekako objedinjenju - za oboje, neovisno da li je taj netko fizički kraj nas i imamo li kontakt ili ne (kontaktira se i u višim sferama mislima i osjećajima) i kad se može zadobiti osjećaj slobode i biti slobodan, postojeći s ljubavlju koja nije uvjetovana nečijim fizičkim prisustvom. Iako znam da bi mi na ovom mjestu jedan moj dobar prijatelj, rekao: da, ali treba imati u vidu da u tom slučaju to može smetati nekoj budućoj mogućoj ljubavi i ljubavnom poznanstvu....
    U svakom slučaju, nije moguće nasilno prekidanje, čak i kada bi to željeli (osloboditi se ljubavi) ...
    Ili ćemo nekako duboko u sebi osjećati i vjerovati da ako čuvamo tu našu ljubav čistom i netaknutom... on se vratiti.... jer moguće da ljubav sama ima i takvu moć...

    avatar

    10.09.2016. (19:26)    -   -   -   -  

  • Regina

    Stvarno misliš da sam mislila na bukvalno starenje?
    Dobro, vrlo je teško u tuđe ime opravdati ili neopravdati čekanje.
    Da svi čekaju, sa istim žarom i nadom, neke ljubavi (nove) se ne bi ni dogodile.

    avatar

    10.09.2016. (21:35)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Ma poanta je ne čekati uzaludno i krenuti prema sreći. Zapravo se slažemo :)
    Južina je danas ovdje gadna i svi su lako razdražljivi pa... Ne bi dalje raspredala ovu priču jer više nisam tamo gdje je ona nastala, a o povodu objavljivanja mi je teško i misliti, a pisati ne mogu. Nije na meni.

    avatar

    10.09.2016. (21:42)    -   -   -   -  

  • neukrotivacarolija

    Srećom da vjetar i dalje puše i da će doći netko novi koga će ona čekati makar se sad to možda čini miljama daleko jer protiv prirode nažalost ne možemo.
    Zato ona ima tebe, nas da budemo tu za nju ma kako teško bilo!
    Divna si, ovakva posveta, kapa dole

    avatar

    11.09.2016. (16:03)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Eh da, prost kakav već valjda jesam, uistinu vjerujem u jednostavnost svog svijeta,
    i još uvijek se nekako oduševljeno začudim kada vidim razigranost nekih tuđih ;)

    avatar

    12.09.2016. (19:46)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    poanta je... da te ja sutra čekan... ako "Purgera" ostaviš u ZG :))))))))

    avatar

    15.09.2016. (12:10)    -   -   -   -  

učitavam...