Komentari

lionqueen.blog.hr

Dodaj komentar (50)

Marketing


  • mecabg

    Imaš kći kojom se možeš ponositi.
    Ja sam za sigurno zanimanje kao što je odvjetnik, ali i za ljubav kao što je glazba.
    Sigurna sam da će ona naći pravu ravnotežu da uživa u obe stvari.

    avatar

    04.09.2015. (19:59)    -   -   -   -  

  • Mela

    Ja sam cijeli život željela svirati klavir. Upisala kćer u glazbenu šk. Izdržala je jednu godinu. Sintesajzer je sada kod mame.
    Stalno mislim da ću jednog dana sjesti i početi od prve lekcije.

    avatar

    04.09.2015. (20:37)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Ponosna mama Si....možeš joj uvjek savjetovati ali najbolje je tako da je odlučila sama....i sama tako radim....neka odluče sami da nebo onda mama je tako htjela i željela...to često prave neki roditelji...Kišni Pozdrav....tek se sada "uscalo":)))

    avatar

    04.09.2015. (20:42)    -   -   -   -  

  • lion queen

    @ Meca, mislim da hoće... glavno da ima podlogu za to.. ja sam svoje pružila što god sam mogla, a na njoj je da se dalje razvija...

    @ Mela, na youtubeu imaš puno tutorijala za vježbanje, možeš početi već idućeg vikenda :) ovaj vikend prepusti pjevanju i uživanju u čarima metropole :)

    @ Modrina, a baš tako :) bolje je da sami donose odluke, tada su i odgovorniji... pozdrav iz zagreba.. ovdje ne pada kiša, oblačno je, ali suho za sada.. nadam se da će tako i ostati preko vikenda. kiss

    avatar

    04.09.2015. (22:03)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ja san vrhunski svira gramofon
    Zgodna je ova, ima nešto

    avatar

    04.09.2015. (22:23)    -   -   -   -  

  • Durica

    kao najstarije dijete u, ajmo reć, glazbenoj obitelji prva sam krenula u glazbenu školu, prvo na gitaru ( iako sam ja željela svirati flautu, i dan danas mi je žao što nisam inzistirala na tome, al, jednostavno nisam bila taj tip djeteta koje zna nametnuti i provesti svoju volju/želju ). gitara mi je bila odvratno teška, pogotovo za nošenje u bus i tramvaj do škole, a i boljele su me ruke za poludit i krvarili prsti od žica, nisam je voljela, pa sam, ipak, dobila klavir, veliki, pravi, koncertni. nakon nekoliko godina shvatila sam, ubrzo, kako nisam baš dovoljno talentirana da bih rasturila, a klavir je takav instrument, a, opet, dovoljno da uz vježbanje završim osnovnu glazbenu školu. s druge strane, moja četri godine mlađa sestra skidala je po sluhu etide koje sam ja vježbala, ima aposolutan sluh i mogla je rasturiti kaj god je htjela, samo da je nije šusnul pubertet u glavu, pa je odustala, veli, ni sama ne zna zašto. danas jako žali što je roditelji nisu odgovorili od toga, jer bi najviše od svega uživala biti učiteljica glazbe. umjesto toga odabrala je informatiku, sigurno zanimanje koje joj ne ispunjava dušu, ali puni frižider.

    avatar

    04.09.2015. (22:42)    -   -   -   -  

  • stefanio

    ...šteta što nemaš bar malo SLUHA kao kćer...gdje bi ti bio kraj...poljubac mojoj dragoj blogerici (bez SLUHA)...

    avatar

    05.09.2015. (06:53)    -   -   -   -  

  • Kalorijski restoran ... minus40kg ... dražeN ;)

    Zanimljivo je tvoje iskustvo s kćerkinim vježbanjem, jer ti si uživala u njenom lijepom sviranju. Ja sam imao prilike "uživati" u vježbanju harmonikašice, trubača i nešto manje jedne oboe. Beskonačne i monotono iritantne ljestvice i uporna ponavljanja jedne te iste melodije ili čak samo jednog djelića. Znam, tako se dolazi do savršenstva, ali to ne da nije bio užitak, nego je bilo pravo mućenje i to bi trebalo zakonom zabraniti u prostorijama koje nisu zvučno izolirane. Naravno, kada bi se čuo finalni rezultat, to je bilo super, ali to uistinu treba voljeti da bi se nešto nakon silnog truda i upornosti značajnije postiglo. U tom smisli svaka čast, ali ipak, dragi bože, samo da vrijedni vježbenik nije u mom susjedstvu ;)

    avatar

    05.09.2015. (08:36)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Ukoliko sam shvatio poantu posta, sada bi svi trebali napisati nešto o vlastitim iskustvima sa kćerima i/ili sinovima?
    Definitivno, na blogu želim sačuvati i anonimnost i nedodirljivot pa zato neću ništa napisati o iskustvu sa tvrdoglavom koja se toliko zaljepila za glumu i nikako da odustane iako ... od toga zapravo i nema "pravog kruha" bez obzira što se kreće u svijetu teatra, filma i elektronskih medija. ;)

    Jednako bi temu posta mogli shvatiti i kao raspravu, zapravo sukobu naših tajnih i nikad ne ostvarenih želja (talenta) sa praktičnošću koje nam šapuće kako je "kruh negdje drugdje" (racionalna odluka).

    U tom sukobu rijetki uspiju. Svi mi imamo neke svoje osobne neostvarene ambicije. Svi smo mi barem jednom morali odustati od naših snova (sa ili bez pokrića) i okrenuti se realnosti. I svi mi ponekad zbog toga požalimo jer .... Što bi bilo kad bi bilo?

    I samo se neki, najhrabriji, od nas se kasnije odluče barem djelomično (pokušati) ostvariti svoje neostvarene ambicije pa tako odluče vlastiti talent realizirati kad im se za to ukaže prilika. I to se naziva samoaktualizacija.

    When you come to a point where you have no need to impress anybody, tour freedom will begin (has begun). :)

    avatar

    05.09.2015. (09:51)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Ufff! Odgoj djece je veliki izazov. Pubertet koji upravo prolazimo je pun kušnji.
    Postoji razlika između roditeljskih ambicija i dječjih želja, kao što postoji razlika poimanja uspjeha. Da bi bili uspješni i sretni, ne moramo biti bogati i slavni. Treba pitati kćerku je li danas zadovoljna svojim odabirom? Ne treba značiti da je ova "poznata kćerka" sretnija ili uspješnija jer je završila tamo gdje je.
    Dapače, u tako velikim i moćnim korporacijama, ljudi znaju biti jako iskorišteni u korist profita.
    Kako god, predivan je osjećaj kad dijete uživa u onome što radi i postiže uspjehe. A mi ih iz gledališta ili tribina podržavamo i izgaramo od ponosa i sreće. Te trenutke ne može ništa zamijeniti!

    avatar

    05.09.2015. (10:24)    -   -   -   -  

  • Mekon

    Je..je.. interesantno.. navek se ima kaj lepog povedat vnatrag...
    I pri meni v hiži je bil klavir..oni velki.. je pisalo na njemu Petrof ..al tak nekaj.. No.. je jedin moja baka.. grofica.. znala muzicirat.. Moj je tatek.. grofofski fačuk.. rekel da je klavir samo za babe..pa ja tak nis nit blizu išel.. Kasnejše sam si nabavil gitaru pri Muzički Nakladi..nafčil tri dura i jen mol.. to je bilo dost za lupat po rokenrolu..
    Moja je stareša kčer išla na primjenjenu fotografiju.. druga pak na ekonomiju i balet od malih nogu..pa se još i denes vrti..
    Vnuke pa več par let skližeju ono.. sinhronizirano klizanje..
    I tak to.. bi se dalo do zutra pripovedat..kaj ne .... Pozzz..

    avatar

    05.09.2015. (10:29)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    bravo za tvoju kćerku ... glazba je nestalno zanimanje, iako velika ljubav sve pretrpi, ali ipak .... što je sigurno, sigurno je ;)

    avatar

    05.09.2015. (11:16)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    Tek kasnije shvatimo šta smo propustili u životu....
    bilo svojom ili krivnjom roditelja
    bolje svojom!...tad krivimo sebe....
    meni je ćaća tresnija gitaru o pod....
    ostale samo žice....nikad mu to nisan oprostija....
    laka mu zemlja!

    avatar

    05.09.2015. (14:23)    -   -   -   -  

  • korak

    Ukoliko je talentirana za glazbu nikad nije kasno.
    Čini mi se da je tvoja podrška bila ispravna jer je to podrška...ono što bi roditelji i trebali pružati djeci.

    avatar

    05.09.2015. (14:44)    -   -   -   -  

  • majra

    Jos je mlada za sabiranje svih uspjeha, uz talenat i trud, jos je svasta za ocekivati od nje :)
    Film mi djeluje zanimljivo, hvala na preporuci.

    avatar

    05.09.2015. (16:04)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Nijednome ditetu nismo sugerirali odabir zanimanja,pa su se muški dali u matematiku i informatiku a ženske u jezike i književnhost.
    Svima je sviranje ili pivanje hobi.
    Pijanino u rodnoj kući se oglasi samo kad ćeri dođi ili kad unuci malo "lupaju" po njemu.
    Osobno imam vrlo dobar sluh (nije apsolutni) ali nikad nisam poželila svirat, zborsko pivanje je oduvik bilo moja opsesija.
    Iako je talenat, kako kažu, 10% uspjeha a trud 90% ipak nikad ne bih sugerirala da se radi ono zašto smo antitalenti, jer onda uspjeh može bit samo korektan, uvijek će falit "ono nešto". A odbacili smo kapital koji smo imali u startu!
    Sritan je onaj tko spoji ugodno sa korisnim. Istinita je i ona da je bolje manje a slađe.
    Sritno tebi i talentiranoj ćeri!

    avatar

    05.09.2015. (16:19)    -   -   -   -  

  • tignarius

    u 6.osnovne sam išao na popravni iz glazbenog
    i kao što reče @exCaYg..o gramofonu, ja odlično pržim cd-e
    a lipa ti je priča
    a mora li svaka biti začinjena s ovim Wilsonom, majke ti!!!!

    avatar

    05.09.2015. (17:44)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Sreća i ljubav u roditeljskom gnijezdu.
    Djeca postižu najviše uspjeha kad sami biraju svoj put (pravi) i kad jm se ne nameće teret zapovijedi.

    Sretno!

    avatar

    05.09.2015. (19:33)    -   -   -   -  

  • Plastik

    Jednom mi je starija kolegica na poslu rekla: Vrednija je pohvalnica u školi tvoga djeteta od bilo koje tvoje Nobelove nagrade ili bilo koji šut loptom od tvoje olimpijske medalje. Slažem se.
    Blažena djeca koja tako tako razvesele svoje roditelje i učine ih ponosnima. Sreći, ali onoj iskrenoj, unutarnjoj, intrizičnoj, nema kraja. I drago mi je da si to osjetila. Svaki brižni i odgovorni roditelj to zaslužuje.

    avatar

    05.09.2015. (20:21)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Ponosna majka. Divna kćerka.
    Posebna žena koja uspjeh , tuđeg gjeteta doživljava kao da je njezino.
    Svaka ti čast.

    avatar

    05.09.2015. (21:24)    -   -   -   -  

  • Mirče

    Ponos za roditelje kad su djeca nadarena i uspiju.
    Moj sin je studirao odgojne znanosti,posebnu pedagogiku,sam je to odabrao a posao je dobio odmah nakon završenog studija.Drži nastavu djeci u višim razredima.Kćer se posvetila medicini i na dobrom je položaju u jednoj bolnici,odmah je dobila posao po završetku škole.
    Pozdrav iz Njemačke iz grada Gelsenkirchena!

    avatar

    06.09.2015. (08:18)    -   -   -   -  

  • sewen

    Da, Ona će znati naći ravnotežu!
    :-))))

    avatar

    06.09.2015. (09:11)    -   -   -   -  

  • lion queen

    @CY, nasmijao si me s tim gramofonom :):) a Riječanka Stefani zbilja može stati ravnopravno uz bok ostalim holivudskim glumicama.

    @ Durice, ti si se nastavila baviti glazbom u zboru, što je isto predivno. Jedna od mojih neostvarenih životnih želja je znati pjevati, pa zapjevati u crkvenom zboru na sav glas. Na žalost, neizvedivo. A i tvoja seka se bavi zanimanjem, koje je moj drugi neostvareni san :) Eto, vas dvije ste ostvarile moje želje :) Uvjerena sam da će se tvoja sestra vratiti glazbi kao hobiju, jednog dana. Uvijek to bude tako... kad imamo vremena, vratimo se starim ljubavima.

    @ Stefanio, da, da sam imala sluha, postala bih operna pjevačica. Na žalost, nemoguće. Postoje te stvari koje bi čovjek želio, a koje su mu nedostižne i s tim se treba pomiriti :)

    @ Dražene, jedno je slušati tuđe ljude kako vježbaju, a sasvim nešto drugo svoje dijete :)) U našem susjedstvu živjela je pjevačica, koja je uvježbavala svoje pjesme. Bilo je prestrašno slušati stalno jednu te istu skladbu, sve dok nisam saznala tko je ona. Kad sam je upoznala i shvatila kako je prekrasna osoba, više mi nije bilo teško slušati je, već sam uživala: rekla bih, gle ona opet vježba...a cura ima anđeoski glas i privilegija je bila moći je slušati. Baš tako zamišljam da bi anđeli pjevali. Dakle, sve je stvar pristupa nečemu. Ima još jedan primjer. Susjed u stanu ispod mene stalno je kuckao. Kuc..kuc..kuc... Bilo je to užasno iritantno kuckanje, satima, danima.. Sve dok jednog dana nisam otišla k njima u goste, kad tamo, čovjek pravi maketu prekrasnog jedrenjaka... Nakon toga više mi nije smetalo kuckanje, jer sam znala što radi :):):) Ali naravno, apsolutno se slažem s tobom, glazba bi se morala usavršavati u potpuno izoliranim prostorijama, nikada nauštrb drugih ljudi, kojima to smeta.

    @ Bocci :))) svi imamo neke tajne i neostvarene željice i baš zato svoju djecu treba pustiti i podržavati u tome da ostvaruju svoje snove, iako nam se to možda ne bi sviđalo.. no to su njihovi životi i bit će i kad nas više ne bude. drago mi je da se "tvrdoglava" bavi onime što voli. uvjerena sam da joj pružaš potporu u tome. tako i treba biti.

    @ Oda, baš tako. Treba se veseliti skupa s njima. Svojoj djeci sam uvijek pružala potporu ako su se htjeli nečim baviti, kao i kada su odustajali od toga. Uvijek sam im dopuštala mogućnost izbora, tako da su izrasli u krasne mlade ljude, koji su spremni donositi odluke i boriti se sa svakodnevicom, koja im nije baš najjednostavnija. Ali sve je to život. Uvjerena sam da ćeš se i ti jednog dana osvrnuti iza sebe i moći reći: podigla sam krasne mlade ljude :) Znam to.

    @ Mekonček, moglo bi do sutra i dalje, zašto ne :):) Lijepo je to kad u obitelji ima umjetnički nadarenih dušica :) kad svatko nešto zna i može.. onda bude prilično veselo... najljepše je veseliti se uspjehu svojih najdražih.. ponositi se :) a ti zbilja imaš čime..

    @ Shadow, meni drago da ona zna svirati, pa će jednom možda biti prilike i za nastavak, glavno da je dobila onu temeljnu podlogu... a naravno da je važno da ima pravo zanimanje za ostvarivanje egzistencijalnih pitanja, jer od glazbe samo rijetki mogu dobro živjeti.

    @ Nisan, baš mi je žao zbog tvoje gitare. Ali uvjerena sam da ćeš ti, poučen svojim iskustvom, znati podržati svoju djecu u svemu što budu željeli činiti.. a to je nešto što je dobro iz sveg tog tvog jada zbog razbijene gitare. Neka mir bude s njim... Nije on zna drukčije, ka da su njega njegovi učili drukčije.. bila su to takva vrimena...

    @ Korače, a eto, djecu treba podržavati. To sam uvijek nastojala činiti, a vjerujem da ćeš i ti jednog dana, kad budeš imao svoju djecu, biti njima potpora i omogućavati im nesmetani duhovni rast i razvoj... Djeci treba "širiti krila" :)

    @ Vero, a eto, život je pred njom, pa uz Božju pomoć...
    A film ni ja još nisam pogledala, to je bila tek vijest o premijeri :) Nadam se da će biti upješan.

    @ Sjećanja i osvrti, a baš tako kao što si i ti učinila, djeci treba dati podršku da sami biraju svoje životne puteve. I taj izbor više ne mora biti konačan. Danas smo u vremenu cjeloživotnog obrazovanja, pa se uvijek može pokušati i nešto novo.. mijenjati profesije.. dodavati nova znanja, nadoštukavati stara...U svakom slučaju, dobro je znati da se uvijek ima izbora i da se može, ako se čovjek potrudi. A za talent si u pravu, potreban je u umjetničkim zanimanjima, inače je beskorisno pokušavati. Ja bih tako rado da znam pjevati...to je moj nedosanjani san, a nemoguće ga je ostvariti.

    @ Tigi... hahha jesi to bio ti u 6. ili ja :):):) hahhahha i ja živim glazbu kroz tuđe glasove i note...pa tako sada živim glazbu Wilsonovu, kad ne mogu svoju :)) i nemoj ti meni protiv njega, on je Verdi naših dana, samo što mnogi toga nisu svjesni... hej, Verdi je to...čovjek ima orkestar u glavi, orkestar sa stotinu različitih instrumenata..

    @ Maslina, baš tako. Samo ih treba podržavati na njihovu putu, pa će raskriliti krila do visokih prostranstava...to su naše ptičice!

    @

    avatar

    06.09.2015. (10:10)    -   -   -   -  

  • NF

    mislim da je u svakom slučaju pogrešno odustati od onog što ti ide i što voliš, ak se dobro sjećam jedna maestrova kći je išla u sušačku gimnaziju, nekad prestižnu školu bogate povijesti, još uvijek lijepu građevinu.

    avatar

    06.09.2015. (10:45)    -   -   -   -  

  • Superwoman

    Imam dugogodišnje iskustvo na poziciji kćeri i mogu ti reći da nije mislila kada je rekla da si ju trebala nagovoriti da nastavi s glazbenom. :)
    Već godinama moja gitara stoji u kutku sobe netaknuta. Poželjeh ju za 18 od bake i dobih. I dalje tvrdim da ću ju jednog dana stvarno i naučiti svirati. Zavidim tvojoj kćeri i svima koji imaju bilo kakav talent s područja glazbe. Klavir je nešto veličanstveno.

    avatar

    06.09.2015. (12:04)    -   -   -   -  

učitavam...