Komentari

belator.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Bergaz

    Ovakav naslov - slučajno ili namjerno!?
    "Naginje" (mi) na neku egzekuciju...!
    [Briši mee!]

    avatar

    11.11.2014. (21:15)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Poezija, pjesništvo, lirika... Terminologija je manje bitna, ovisi, načelno, koji sustav književnih rodova ti je draži: PPD (peozija, proza, drama) ili LED (lirika, epika, drama) - stvar je, zapravo, terminološke naravi, i oba imaju svoja 'prazna' mjesta, vrste koje 'strše' i baš se ne uklapaju (u prvom je to pjesma u prozi, u drugom, primjerice, tzv. roman u stihu). Mnogo mi je zanimljivije tvoje problematiziranje odnosa umjetnosti i emotivnog stanja autora. Dakako da nije tako banalno ni jednostavno, no opet, ima nešto, ima jako puno, u tvojoj tvrdnji - pozitivna korelacija između umjetnosti i boli, teških stanja i situacija, vidljiva je i golim okom, i to ne samo na planu književnosti. Neki su u tome išli do kraja, radikalizirajući tvrdnju maksimalno - primjerice, Antun Barac, koji u eseju "Umjetnost i bol" sasvim jasno i nedvosmisleno tvrdi: "Velike umjetnosti nema bez velikoga bola!" Ako se mene pita, nije dvojbena emotivnost/bol/tuga.. ili koja god već teška, tamna emocija... više je do načina kako se izrazi. Jer nije uvijek najveća bol ona koja viče: Ja sam velika Bol i nema drugih boli do mene! :))
    P.S. A da ne kažem da je posebno zanimljivo da u hrvatskom jeziku imenica 'bol' može biti i muškog i ženskog roda - zanimljivo bi možda bilo napraviti empirijsko istraživanje pa vidjeti konkretno dominira li danas oko nas 'muška' ili 'ženska' bol? :)) Ako me osjećaj ne vara, ovako savim od oka - mislim da ipak prevladava žensko lice boli (ova bol)...

    avatar

    11.11.2014. (21:22)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    GP-ZG@......pa nije valjda tak ?......naslov je onako trebao biti : ja slučajno završio negdje vani na večerima poezije....i sad, da probam bar nešto shvatit, zakašljem se i pitam : oprostite, možete li mi pojasniti malo, da i ja uživam ?.........ovo je zapravo post - šala na moj račun ,jer mi se čini da sam jedan od rijetkih koji ne kuži poeziju, ama baš ni malo .....eto, to je........hahaha, sad sam vidio na google, ne piše se tak ...a joj, jedno e sam previše napisao.....sorry, ne baratam engleskim, a znao sam otprilike da tak nekak ide........

    avatar

    11.11.2014. (21:26)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    Ama Gi@........ta je samo zato jer su muškarci "odgojeni" da budu muškarci.....to je isto kak sam maloprije napisao kod Durice@, muškoj djeci "brane" da se igraju kuhinjom dok su mali, a kasnije im se dive kad postanu vrsni kuhari !??.....tak da ti je moje mišljenje da je bol u najmanju ruku pol-pol....ili barem malo više na mušku stranu.....hvala ti na pokušaju objašnjenja poezije.....mislim da je to- što veća bol- to bolja pjesma......

    avatar

    11.11.2014. (21:35)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Dakle i "mee" je željeni oblik!? Danas baš ne kužim pjesnički izričaj - sorry!
    Daj me pliz izbriši!
    Oba komentara - jer buju skočili na mene de "kaj zahe...vam!".

    avatar

    11.11.2014. (21:36)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    GP-ZG@.........nemrem vjerovat....koji sam ja panglu !!.....htio sam jednostavno napisat naslov : ekskjuz mi !!....i onda sam na googlu na riječniku napisal krivo : počeo sam pisat : execuse ( jedno e viška ) i onda mi izbaci to kaj mi izbaci pa ispao naslov katastrofa ......koja blamaža, a kaj je najgore, ne bih niš znao da nisi reagiral....hvala ti na ispravku i pitanju u vezi naslova......više neću koristit engleski...ili samo onak kak se izgovara.....ali vidiš, sad kad si već spomenul, mogo sam ostavit onak, kao pjesnička sloboda i to ......

    avatar

    11.11.2014. (21:43)    -   -   -   -  

  • durica

    Neprekinuti lanac srca vodi
    Od našeg srca u davnu davninu.
    čuješ li grohot? To tvojoj slobodi
    Smiju se pređi nestali u tminu.

    Njihove strasti, uspavane čežnje,
    Neispunjene i zaboravljene,
    Bude se snova u našem srcu,
    Svježe, ko dugim snom oporavljene.

    O, ima tuga čuvanih u krvi,
    Koje vrijeme ne ništi, već jača -
    I najedanput nađemo se tako
    U grču jednog iskonskoga plača!

    Da l` nam se oči mute, ili krijese,
    Mi smo ko lišće koje vjetar trese.
    Otkuda duva? Sa gora il s mora? -
    To lišće ne zna, tek tresti se mora.

    Dobriša Cesarić Srce

    avatar

    11.11.2014. (21:45)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    Durica@.....ništ ti ja to ne kužim.....te stihove i to...to isto ko i žene....sve nekaj dvosmisleno :)....još mi najbolje ono : mala voćka poslje kiše :))))

    avatar

    11.11.2014. (21:48)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Nisi ti glup, dapače simpa i korektan si.
    Neću puno pametovati, ali zaista poezija na blogu je srcedrapateljna i vjerojatno proizlazi iz mnogih neostvarenih sanja

    avatar

    11.11.2014. (22:02)    -   -   -   -  

  • Ti-grica

    Uhhh u skoli mi najgore bilo kad smo morali napisati ca je pjesnik tia pismon reci

    avatar

    11.11.2014. (22:11)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Ne gaji iluzju da ovdje se kriju pravi iskonski pjesnici
    Iako istni za volju ovdje ima i dobre poezje. ;)

    avatar

    11.11.2014. (22:14)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    annaboni@....dakle, snovi u stihovima ?

    Ti-grica@....ma ja sam onda samo opalio po psihološkom stanju...toliko sam zapetljao svoje objašnjenje da je profa imao upitnik nad glavom.....nije da sam kužio, nego nitko ne doživi pjesmu isto.....stoga, ne može mi dat jedinicu !!?? :)))

    bocacciozg@......kako ocijeniti poeziju jel dobra ?....ako je ne razumijem...ili ovako : kako ocijeniti poeziju, kad je svatko doživljava na svoj način.....ili je pravilo da istu recimo pjesmu svi isto doživimo, odnosno točno shvatimo što je pjesnik htio reći !??...jer tko uopće može znati točno ono što je pjesnik htio reći :)...samo on to može znati !?....

    avatar

    11.11.2014. (22:22)    -   -   -   -  

  • jelen

    Nema ništa loše u tome što preskačeš poeziju ;-)) Neke (blogo)pjesnike smatram (blogo)prijateljima, a i sve ostale poetske duše poštujem jer očito je to neki talent koji nije mala stvar... ali jednostavno kad vidim stihove meni ko da je to pola na kineskom, iako se i pojavi ponekad primisao da bi moglo biti nešto zanimljivo, jednostavno ne da mi se iči kroz to :-P
    Nekada davno sam rado čitao Jesenjina i Majakovskog, a danas isključivo Milarepine pjesme čitam i (s velikim guštom :-) prevodim.

    avatar

    11.11.2014. (22:37)    -   -   -   -  

  • Zack

    Ovaj post je pisan pod utjecajem predrasuda o poeziji. To svatko tko nikada nije napisao pjesmu misli. Kriva percepcija. S obzirom da sam redovno pohađao, u ovih ne previše godina, mnoge pjesničke recitale i književne tribine, mogu ti reći da je mnogo pjesnika i književnika kasnije otkrila sklonost pisanju poezije. Točnije, dosta kasno, oko 40ih godina. Što recimo nije slučaj sa današnjom generacijom, gdje je slučaj da upravo velik broj srednjoškolaca piše poeziju (tu se oslanjam na blog Silvering, koji sam vodio sa svojom prijateljicom od cca 2007.-2009.; iako, priznajem, nisam bio previše aktivan zbog nemogućnosti imanja interneta; gdje je puno članova bilo upravo ljudi naše generacije koja je pisala pjesme. Mislim da blog nikada nije izbrisan, probaj ga potražiti. ;))
    Isto tako, nije istina da je depresija rezultat vrhunskih umjetničkih djela. Tu je problem upravo u tome što čovjek kada je u depresiji, sklon je prije pročitati nešto u depresivnom stilu prije nego pozitivnom, jer će poistovjetiti sa sobom. Tu pozitivna poezija ne dolazi do izražaja i bude zanemarena. Tako ja bježim od depresije, negative i svih sličnih tema jer me čine depresivnim, a upravo zbog toga sam otkrio koliko pozitivne umjetnosti, bilo to književne ili neke druge, zapravo ima! :)))))))

    avatar

    11.11.2014. (22:45)    -   -   -   -  

  • Plastik

    Nemaš se ti šta ekskjuzirati ni egzekutizirati! Zar svi moraju biti Nerude ili Jesenjini? Zar svi moraju biti Tolstoji ili Šekspiri? Nekome leži, nekome ne leži.
    U svojoj mladosti i ja sam čitao poeziju, ali uvijek su me cure na to navukle, pa da ne ispadnem glupan čitao sam. Je, je, znao sam i Jesenjina i njegovu Krčmarsku Moskvu napamet, i sad znam sigurno pola, znao sam i Nerudu i negovih 20 ljubavnih i onu jednu očajnu, pa Prevertovu Barbaru. Znao sam.
    Ali, onda te život odnese u sasvim neko drugo područje, i nekakve nove probleme, neka silna ljubav u grudima prestane gorjeti, osjeti se samo neka toplina, pa i želja za poezijom nekako splasne.
    Mene nije sram reći da poeziju Sjedokosog moram dva tri puta pročitati da bi mi bilo jasnije "što nam je pjesnik htio poručiti". Pa šta. A njemu sam napisao da mi je ljubavna poezija nekako povezana sa zaljubljenošću, pa sve zavidim svim tim poetama jer mislim da im još uvijek leptirići u trbuhu rade košmar, a to iskazuju ljubavnom poezijom.
    Ali velim, jako je puno onih koji sve to baš i ne razumiju, i to je ok, normalno. Ali ima i onih koji ništ ne razumiju, a prave se kao da su napisali Božansku komediju ili Kanconijer. E ti mi idu na žifce.

    avatar

    12.11.2014. (01:01)    -   -   -   -  

  • Gorkić Taradi

    Ne bih se složio da umjetnost stvaraju samo depresivci. Ako se složimo da je i glazba umjetnost (recimo Ravelov Bolero) onda ima podosta glazbe koja sigurno nije nastala u depresivnom raspoloženju.

    avatar

    12.11.2014. (08:05)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Super mi je ovo promišljanje.
    Ja ću reći,iz svog iskustva-pišem od svoje 11 godine i počela sam baš sa poezijom.
    Što je emocija jača,to je bolje pretačem u tekst.
    Inspiracija mi je uvijek na visini tada.
    I nije to depra.To je srce emotivca koji se najbolje snalazi i razumije sam sa sobom.
    "Istrese" se na papir i ide dalje među ljude koje vodi prvenstveno mozak.

    avatar

    12.11.2014. (09:51)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    ...zahvaljujem na komentarima......
    Gorkić@...ne bih se niti ja složio da samo depresivci pišu ili se bave nekom umjetnošću, jer to nisam ni napisao.....ali da mi je pjesma(glazba) bolja kada je napiše depresivac ili netko pod velikom emocijo, to da..jer pjesmu napiše i Huljićka, ali daleko je to od onoga...i tak za svaki dio umjetnosti mislim......

    O-da životu@.....mislim da pravi emotivac može biti pravi umjetni..
    i nema pravog emotivca koji ne probije neki dio i depresivnog stanja...ne mislim na kliničku depresiju, nego onu koju donosi i ta emocija sa sobom...

    avatar

    12.11.2014. (16:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...