Komentari

belator.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • 20 do asa

    ...valjda će u utorak biti sve ok....idemo kod bake u maskama.........

    avatar

    03.03.2014. (12:11)    -   -   -   -  

  • transitgloriamundi

    sva sreća pa brzo okrenu ploču. moji su klinci, recimo, nakon početne euforije proslave rođendana po raznoraznim igraonicama, odlučno izjavili da oni to više neće. da žele slaviti doma, s dobrom hranom, maštom kao animatorom i svim alatima koja su im doma dostupna.
    to kad su bili ko ficho. tako da, ne brigaj. shvatit će on usput što je dobro, a što samo roba.

    avatar

    03.03.2014. (12:47)    -   -   -   -  

  • Plastik

    To traži jako puno razgovora, strpljenja, ali i roditeljske lukavosti. Ja bih ovdje primijenio "ovako nešto nitko nema, a ovi kupovni svi su isti", barem bih pokušao. I sasvim ti vjerujem da si užasnut s početkom škole (što se tih stvari tiče), jer siguran sam da će biti njih dvoje, troje koji će imati iPhone 5S i iPad s milion igrica. Nemam nekog pametnog savjeta osim razgovarati, objašnjavati, ne bježati od istine i jasno reći kako stoje stvari i koliko god je moguće "umanjiti štetu". A nije jednostavno. Međutim, mislim da je Ficho vrlo razuman dječak jer je već sada pokazao da je odgovoran prema roditeljima jer ih nije želio ražalostiti. Dakle, razumije Ficho, razumjeti će i ostala objašnjenja. Samo ga nemoj lagati.
    U takvo doba moga sina (a to je bilo prije kojih 20-tak godina), nije bilo iPhona, ali bile su tenisice s markom, PlayStationi i bicikle. Nešto se moglo, nešto nije. Srećom (uz mali poticaj) upisao se u borilački sport i vrlo brzo je stekao to neko svoje samopouzdanje (krenule su neke nagrade na državnim prvenstvima) i bio je zadovoljan sobom, imao se čime "praviti važan" te nije bilo potrebe za dokazivati se drugima "vidi što ja imam". Sport je jako dobar recept za rješavanje puno ovakvih problema. U stvari, sport i razgovori - što više to bolje.

    avatar

    03.03.2014. (15:28)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    transitg.m.@.......znam da to nije nešto sad neuobičajeno....ploča se okreće, kako kažeš, ali jedino me muči što reagira kao odrasli čovjek, a može jednostavno dramatizirati ili negodovati kao dijete....

    Plastik@.......hvala na savjetu :)).....kao što sam gore u odgovoru naveo ,upravo me muči to što vidim da on to već sad kuži.....i radije će on držati u sebi, nego da nas povrijedi...a mene zaboli to što on to kuži. a onda on to na svoj način "odtuguje"....zaista nije zahtjevan, puno razgovaramo, i doista kužimo jedni druge.....možda bi ipak bilo lakše da je kao dijete koje negoduje na drugačiji način, ali on ne želi da netko ne bude povrijeđen radi njega......već sam u nekom od postova pisao da bih možda više htio da se bacao na pod u dućanu kad nešto nije mogao dobiti, nego da mi je rekao :" znam tata da je to preskupo, idemo nešto drugo gledati !"....a ovo što kažeš, uvijek je bilo nešto, da li bicikli, robne marke ili nešto drugo....lijepi pozdrav.....

    avatar

    03.03.2014. (16:10)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    NI djeca više nisu što su nekad bila. Promijenio ih svijet koji je daleko od onoga kakav je bio u naše vrijeme,

    avatar

    03.03.2014. (16:14)    -   -   -   -  

  • transitgloriamundi

    djeca nagonski štite roditelje, to je ono prvo što su naučili od nas. ne brini se zbog toga. jedno vrijeme sam bila zabrinuta za kćer, jednostavno je "sve razumjela" i nikad nije radila scene. pa sam malo popričala s njom, da je u redu izraziti emocije, makar i suzama. i doleti jedan dan iz škole sva uzbuđena. "mama, mama, plakala sam u školi!" bila je tako ponosna što je dopustila emociji da izađe i pokaže se. sad, u pubertetu, već nema problema izraziti negodovanje :D ali ta briga za stanje u obitelji ostane. uvijek pita je li nešto preskupo, hoće li nešto smetati nekom od nas ako ona to učini i sl. mislim da oni instinktom odluče što je važno, a obitelj to svakako jeste. ne mislim da trebaš tugovati jer je preodrastao.

    avatar

    03.03.2014. (17:48)    -   -   -   -  

  • durica

    šteta kaj niste imali markere da malo podebljaš te drvene bojice, jer bi to odijelo bilo savršeno i meni puno ljepše od onih plastičnih.
    teško je to s klincima, znam i sama, jer nama naši starci hipiji nisu htjeli kupovati gluposti i plastične igračke, neg smo sve izrađivali sami zajedno s njima, igrali su se s nama puno. umjesto da troše lovu na igračke oni su nas vodili na izlete, klizanje, u kino, kazalište, na skijanja, na putovanja. i jako brzo smo skužile kaj nam je draže. sjećam se, jednom sam bila jako žalosna na skijanju, jer su mi se rugali zbog staromodnih pancerica koje mi je stari kupil na sajmu rabljene opreme. bile su to gadne pancerice, ali kvalitetne i udobne. taj koji mi se najviše rugal vrlo brzo nije više mogel skijat, jer su njega njegove nove pancerice nažuljale,
    a ja sam uživala do navečer i tata me vodil na žičaru za velike. tak da sve to vodi ka dobrome, na kraju.

    avatar

    03.03.2014. (18:13)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Potpisujem Plastika u potpunosti,puno razgovora i strpljenja i objašnjavanja.Nisu djeca toliko nerazumna koliko mi ponekad mislimo da jesu.Znaju i osječaju puno više i prihvačaju sve kada im se razumno i primjereno njihovoj dobi objasni.
    I u naše vrijeme je bilo djece sa markiranom i skupom odjećom i uvijek su postojale razlike i izrugivanje zbog ovoga i onoga,nije se puno toga promjenilo ni danas.I u tim osjetljivim dječjim odrastanjima najvažnije je samopouzdanje koje se gradi u obiteljskom domu.
    I sport,o koliko samo sport pomaže za izgraditi karakter i bildanje samopouzdanja.
    Reci Fichi da je bio neodoljivo presladak ili ono več što ninja legići trebaju biti :-)

    avatar

    03.03.2014. (20:54)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    nemoj se brinuti. dok god on osjeća da ima vašu bezuvjetnu ljubav, to malo tuge, tu i tamo, brzo će proći. a tko se još može pohvaliti da mu mama svojim rukama izrađuje kostim ? lako je kupiti ...

    avatar

    03.03.2014. (21:35)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    ...hvala na komentarima, savjetima......danas je u vrtiću maskembal, i ujutro se veselo spremio......ninja u vrtiću :)).....

    avatar

    04.03.2014. (15:44)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Dobro ti se čini da je sve to jako izraženo kod klinaca, gledanje tko i što i kakvo ima, i to ti je jedna vječna borba i strategija koju trebaš provoditi - kako djetetu dati samopouzdanje da se osjeća dobro i kad nema što drugi imaju. Nisu samo stvari, nego kako je kod koga doma (jedni se kod drugih igraju), kamo se ide za praznike itd.

    Obično nas zaboli kada vidimo naše dijete da tuguje, poglavito kad nam niti neće priznati, ali određena doza frustracija se i mora dobiti, da se dobro razvijemo. a spas i podrška dok nas frustriraju je ofkors -roditeljska ljubav. :)
    Nekako nisam po tom pitanju zabrinuta za Fichu... :))))

    avatar

    04.03.2014. (17:05)    -   -   -   -  

  • čiovka

    Dok su bile manje, ja sam svojim curama šila, krojila, lijepila, bojala i svašta činila sa kostimima. Nisu bili kao kupovni ali bilo je u njima puno, puno više ljubavi, kreativnosti, smijanja. Možda im ponekad i nije bilo pravo ali uvik bi izmamile osmijehe kad bi prošle kroz Grad i problem bi bio riješen. :-)

    avatar

    04.03.2014. (17:57)    -   -   -   -  

  • Simplica

    Meni je lego Ficho zakoooon!!!

    Btw, neki dan je jan izvukao iz ormara, moje, svoje i tatine tenisice i poslagao ih jedne do druge i reko: vidi sve su iste, imaju iste znakove. Prvo sam se nasmijala, a onda zabrinula sto vec s nepunih 6 uocava razliku.

    avatar

    08.03.2014. (11:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...