Uvijek lijepo pišeš, ni ovaj post nije iznimka! Vidi se da pažljivo odvaguješ sve napisano!
Zanimljivo je ovo sve, a mene trenutno zanima kraj teksta, kažeš da mu je tijelo transmutiralo u eterično tijelo, u svjetlost. Misli li se pri tome na ono isto što katolici zovu uskrsnućem, a kasnije (za malo manje face od Isusa samog, npr njegovu Majku) uzašašćem?. Podignuti frekvenciju i materiju tijela pretvoriti u svjetlost?
Pomislila sam ovih dana da si u zemlju propao , al s druge strane, stvarno treba vremena da se nešto napiše suvislo.
28.01.2013. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke: zahvaljujem ti na riječima pohvale :-) Trudim se u zadnje vrijeme odvagnuti bitno od nebitnoga, puno više nego što sam to ranije činio… i ne samo kad je bloganje u pitanju ;-)
Uskrsnuće tijela ne, to je sporedna stvar, kršćanstvo je nažalost baš uskrsnuću materijalnog tijela dalo presudno misterijsko značenje. „Uzašašće na nebo“ to bi već moglo biti. Uzašašće nije baš „za manje face od Isusa“ jer je upravo on sam nakon uskrsnuća i po dovršetku svih ovozemaljskih poslova isto „uzašao na nebo“. Prema Bibliji okružio ga je oblak i odnio na nebo, to je bilo na Maslinskoj gori 40 dana nakon tjelesnog uskrsnuća, a to je ono što se kod nas slavi na blagdan Spasovo (Uzašašće Gospodinovo) koji zavisi od datuma Uskrsa i nije fiksan. Uzašašće (ili češće Uznesenje) Marijino to je fiksni datum- Velika Gospa. Sad vidim da sam u tekstu umjesto „eterično ili suptilno tijelo“ trebao staviti termin vadžra-tijelo (Neuništivo ili Dijamantno Tijelo), ispravio sam.
O podizanju frekvencija, ne znam, to bi bilo možda tako rečeno današnjim popularnim riječnikom, jer danas smo mi svi u nekim frekvencijama, svako vrijeme nosi svoje trendove u razmišljanju, nebi ni silni moderni pseudo-duhovnici brijali toliko o tim nekim frekvencijama da nije bilo Heinricha Hertza :-))
28.01.2013. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Javljam se malo jer već dugo nisam bio ovdje, a ni na svojem blogu. Spremam neki post, ali još uvijek nisam siguran do kraja kakav će biti. Jedna od nadolazećih tema je sličnost između buddhista i jedija iz star warsa, ali moram stvarno još promisliti. Ta tema me sjetila na tebe :D
29.01.2013. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@neverin: odlično i mene je obradovao taj muzej, bilo bi bolje da je muzej klasičnih traktora, ali eto i ovo je nešto.
@mickwar: za naš svakodnevistički način razmišljanja sve je ionako strašno. Nit nam je živjeti nit mrijeti u takvoj shemi, logički se onda nameće ona nečija uzrečica nothing to fear but fear itself.
@astrosailor: hehe fora je kad netko spomene neku riječ koja se onda proteže jer nam je svima momentalno simpatična :-))
@Unusual suspect: o pa to s jedijima jako zanimljivo zvuči, nadam se da ćeš uskoro kompletirati članak na tu temu! Vidiš nikad nisam o tome razmišljao na taj način, očito jer sam više u Star Trek shemi nego u Star Wars… ali sad kad spominješ, vrlo intrigantna je to stvar, vrlo, vrlo intrigantna.
29.01.2013. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, zvuči na prvu loptu intrigantna, ali ima tu puno problema jer se ne poklapaju baš sve stvari.
Meditacija, kontemplacija, smirenje, neprijanjanje (uz osjećaje za Jedije najviše), sve to paše.
Ipak, kako objasniti svjetlosne mačeve i sličnu oružanu mašineriju? Ok, jediji su naoružani zato jer trebaju obraniti nevine, ali opet... Koliko mi zvuči zajednica Sithova (a pogotovo Sithova koji pokušavaju napraviti državu/galaktički imperij - Darth Plagueis, Darth Sidious, Darth Vader loza [iako je to sve skupa propalo!]) pomalo apsurdno, toliko mi i naoružano dobro zvuči apsurdno! Onda smo opet na tome da bi morao pregaziti svoje ideale da bi nešto napravio jer čini se da samo mač u ovom svijetu funkcionira(?) Kontemplirajuće pasivno dobro će kad tad sasjeći neki divljak (npr. Gandhi ubijen?). Koliko god netko umro časno (ako to uopće nešto znači) ne pregazivši svoje ideale, tog dobra više neće biti. Možemo se samo nadati da naša smrt u tom slučaju odašilje neku poruku. Zlu stranu najčešće nije briga za to. E, baš zato dobro treba lightsaber!
Postoji kakva militantna buddhistička grupa? xD Ma ne, glupo je uopće pitanje...
Evo, vidiš, zato se dvoumim :D
31.01.2013. (08:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Važno je dobro razumjeti ideal ne-djelovanja o kakvom govori ozbiljna budistička doktrina. Ne radi se tu o kvijetizmu kakvoga zastupaju neki drugi istočni, ali i mnogi kršćanski kontemplativci. Ne radi se nipošto o pasivnoj inertnoj meditativnoj indulgenciji koja bi bila sama sebi svrha. Naprotiv govori se o svjetlu akcije- ljubavi i suosjećanju. Ne-djelovanje je usmjereno pak na vlastitu uznemirujuće-emotivno imaginacijsku konvencionalnu prirodu uma- to je cirkusantsko prianjanje koje se treba ugasiti i ući u "ne-djelatni" mod postupanja. Ako Jedi dakle ponekad zaista i mora nekog zlikovca eliminirati svojim lightsaberom, to ne čini ostrašćeno u žudnji za koristoljubljem i uzdizanjem vlastitoga ega. Dapače Jedi bi na eliminaciju zlikovca mogao gledati kao na samilosni čin oslobođenja bića iz štetne egzistencije u kojoj se to zlo biće našlo u slijepoj ulici i koje podavši se neznanju i svojim uznemirujućim emocijama samo na sebe lijepi sve veći i veći teret negativne karme: Budala nije svjesna kada čini zlo Glupan izgara zbog vlastitih djela Kao da ga proždire vatra. --Dharmapada136
Na kraj jedijskog mača zlikovac se dakle sam doveo svojim zlim djelima, Jedi tu spoznaju realizira kao takvu kakva jest, ništa više i ništa manje od toga. Jedi – on ne spašava samo nevine žrtve zlikovca nego i zlikovca samog „upućuje dalje“ iz slijepe ulice. Jedi uslijed svoje bestrasnosti ostaje čist od karmičkog tereta nasilja.
O militantnim „budističkim“ grupama moglo bi se govoriti kroz povijest. A u današnje vrijeme možemo govoriti u kontekstu Sri Lanke, građanskog rata, nasilja protiv kršćanskih crkava itd. Nadalje u Mianmaru je nedavno bilo etničko-vjerskih sukoba kojima su dijelom kumovali i ekstremisti iz redovničke zajednice… Ali u tim slučajevima nema govora o ljudima koji bi realizirali bilo minimum od Četiri Plemenite Istine bilo uzročno-posljedične logike (zakona karme) pa se njihovi postupci ne mogu smatrati buddhističkima. Djelovanje takvih pojedinaca ili skupina je samo hir njihove privatne uznemirujuće-emotivne percepcije i imaginacije- nije došlo do gašenja ostrašćenosti, nisu dakle u „ne-djelatnom“ modu pa im svi njihovi postupci ostavljaju težak karmički otisak. Društvene titule ili redovničke halje tu ne mogu ništa promijeniti. To je još Šakjamuni rekao u Dharmapadi, strofa 307 i 308: Mnogi koji nose žutu odjeću Zloćudni su i neobuzdani. Takve zločince njihova zlodjela Odvode u pakao.
Bolje je da takav razvratni redovnik Proguta užarenu kuglu Nego da živi od milostinje svoje zemlje
Prosvijetljena aktivnost tj. jedijska aktivnost može se ispoljiti jedino u okrilju Prosvjetljenoga Uma, uma Buddhe (tj. Sile govoreći riječnikom Star Warsa). Ili drugim riječima Jedi iako sam nije Sila u tom trenutku (kao što niti buddhist nije nužno već i sam Buddha) ipak jasno realizira da je Sila kao potencijal u svemu pa tako i u njemu, tj. realizira svoju buddhinsku prirodu kao živu stvarnost takvu kakva jest (a ne kao nekakvu umjetno nakalemljenu vjeru ili puko privatno svjetonazorsko opredjeljenje ili sl.), zapravo jedinu ultimativnu stvarnost unutar koje je sve cirkus i igrokaz neznanja, cirkus s kojim se samu Silu ne smije nikad sasvim poistovjetiti ali niti Silu držati ultimativno odvojenom i nedostupnom u tome cirkusu.
Ne znam da li ti uopće to sve išta pomaže za tvoj članak ali meni se čini da u Dharmapadi ima dosta strofa kojima se može opisati i Jedijski ideal, npr. Onaj čija su osjetila smirena Kao konji koje je obuzdao kočijaš, Čiji je ponos otklonjen, Tko je oslobođen strasti- Takvom zavide i bogovi.
31.01.2013. (17:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrlo opsežan odgovor i da, hvala, pomaže mi ako se usudim to napisati :)
U svakom slučaju, javilo se još pitanja iz ovog tvojeg napisanog.
1) Što to znači djelovati, a biti u ne-djelatnom modu? Zar nije svako djelovanje nužno u djelatnom modu jer da nije ne bi bila djelovanje? - možda si mislio, djelovanje, ali ne prijanjanje uz rezultate toga djelovanja?
2) Kako itko može znati da li ubijanjem, pa makar zlikovca, pomaže njemu ili bilo kome drugom? Što ako je zlikovac morao odraditi još neke stvari u ovom životu (pa da!Makar to bilo i poubijati par nevinih -ili se samo nama čine nevinima) u smislu "spaljivanja" svoje karme? - bio sam jednom već sudjelovao u raspravi sličnog tipa i u tom smislu je nastalo to "nešto", neko možda osjetilo da tako nazovem, što bi nam reklo da li nekog smijemo eliminirati ili ne, da li nekom smijemo pomoći ili ne. Napisao si i ovo da je sam Buddha rekao da treba razvratni redovnik (ili zlikovac u konkretnom slučaju) progutati užarenu kuglu rađe nego primati milodar! Nije svaki jedi jedi master i nije svaki redovnik buddha. Možda je buddha znao tko smije primiti milodar, a tko mora gutati vatrene kugle, ali kako jedan još neostvareni redovnik/jedi/običan čovjek može to znati? Nazvao bih taj hipotetski aparat Good/Bad Karma detector :D
31.01.2013. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što to znači djelovati, a biti u ne-djelatnom modu? Zar nije svako djelovanje nužno u djelatnom modu jer da nije ne bi bila djelovanje? -mislim da je dobar odgovor u copy/paste-u iz jednog moga članka koji nisam nikad završio, a inače to su riječi Alexandre David Neel iz njene knjige Tajna Usmen Učenja Tibetanskih Budista, stavit ću tu u boldu da se razlikuje od ostalog teksta:
Oslobođenje se postiže vježbanjem ne-djelovanja, kažu Učitelji Tajnih učenja. Što je po njima, ne-djelovanje? Prije svega primijetimo kako to nema ništa zajedničkog s kvijetizmom izvjesnih kršćanskih ili orijentalnih mistika. Trebamo li vjerovati da se ne-djelovanje sastoji od pasivnosti i da su učenici Učitelja koji drže do toga upozoreni da se klone bilo kakvog djelovanja? Sigurno ne. U prvom redu živom je biću nemoguće ne činiti ništa. Postojati, samo po sebi, vrsta je djelovanja. Doktrina ne-djelovanja nipošto ne cilja na djelovanja uobičajena u životu: jedenje, spavanje, hodanje, govorenje, čitanje, proučavanje, itd. Suprotno taoističkim misticima koji, općenito, drže da primjena ne-djelovanja zahtijeva potpunu izolaciju u pustinjačkom obitavalištu, Učitelji Tajnih učenja, premda cijene „radost samoće“, ne drže ju ni na koji način prijeko potrebnom. Što se tiče same prakse ne-djelovanja, smatraju je apsolutno nužnom za proizvodnju stanja oslobođenja (tharpa).
Od kojeg bi to onda djelovanja trebalo odustati? To je zbrkano djelovanje uma-graditelja, neprestano posvećeno gradnji ideja i stvaranju imaginarnog svijeta u koji se um zatvara kao ličinka u svoju čahuru. Upravo je na taj rad graditelja mislio i autor Yoga Sutre kad je pisao „Yoga je obuzdavanje pokreta uma“ (Yoga citta vritti nirodha). Jednako tako Tsong Khapa, uteljitelj škole Gelugpa, potvrdio je istu nužnost za obuzdavanje tog „nemira misli i sjemena koje mu je uzročnik“ Slično je mišljenje izrazio Chandrakirti. Po njemu, „bit Nirvane sastoji se jednostavno u gašenju konstruktivne aktivnosti naše imaginacije.“
Kako itko može znati da li ubijanjem, pa makar zlikovca, pomaže njemu ili bilo kome drugom? Što ako je zlikovac morao odraditi još neke stvari u ovom životu (pa da! Makar to bilo i poubijati par nevinih -ili se samo nama čine nevinima) u smislu "spaljivanja" svoje karme?
- to je baš to, konstrukcija, naša imaginacija koja odvodi percepciju stvari od onoga kako stvari zaista stoje prema cijeloj lepezi onoga kako sve stvari mi možemo interpretirati svojim privatnim intelektom i emocijama. Kako god bilo odgovore na takva pitanja nikad nećeš naći, koliko god kontemplirao i kalkulirao, baš postojanje takvih pitanja odvraća um od prave stvari od prave stvarnosti od sadašnjeg trenutka gdje se sve i zaista zbiva, uvijek. Pustimo „ubijanje zlikovaca“, to je vrlo drastičan primjer koji nema veze sa našim svakodnevnim životom, uzmi radije npr. beskućnika koji prosi na cesti. Što sad napraviti? Ako mu daš novac možda će si kupiti sendvič, a možda će se baš zapiti, dapače možda će se baš toga dana ubiti alkoholom zahvaljujući tvojoj novčanoj pomoći? A ko zna možda nije uopće to bogec beskućnik nego je spretni lopov koji tako zarađuje dobru lovu? To su pitanja koja ne vode nikamo, to je ta opterećujuća „djelatnost“ konvencionalnoga uma. Tako možeš samo završiti u „kvijetizmu“ pa i u defetizmu- ništa se ne može znati sigurno, sve su to špekulacije, ništa se ne može učiniti, sve je to premistično i preapstraktno, ko zna što je uopće ispravno… i slična nekorisna samozbunjujuća razmišljanja koja su danas nažalost toliko popularna među ljudima. Neki se čak i ponose takvim razmišljanjem misleći da su nešto pametno otkrili! A stvari nisu uopće komplicirane, ako si možeš priuštiti da prosjaku nešto daš, daš mu i gotovo. Davanje je jedna od Šest Vrlina i bok! Tvoja uloga je time završila, što će dalje on s novcem to je već njegov film u kojem je i uloga njegova.
Meni osobno je to najbolje objašnjeno u jednoj priči. Kaže bilo jednom u Koreji… Išla su dva redovnika svojim putem i došli su do neke rijeke. Trebalo je rijeku pregaziti. Za njih dvojicu to nije bio problem ali se tamo našla i neka djevojka koja je bila slaba i bojala se da ju voda ne odnese. Prvi redovnik je razmišljao što sad učiniti? Prenijeti ju preko rijeke bi moglo biti kontroverzan čin, ipak sam ja redovnik, nositi ženu na svojim rukama, da li je to primjereno? A da netko vidi kako redovnik nosi djevojku na rukama? Što bi mislio? Prvi redovnik se bavio takvim mislima, a drugi redovnik je bez riječi djevojku podigao i prenio na drugu obalu. I tako su oni dalje nastavili svojim putem, a djevojka svojim. Međutim onaj prvi redovnik nije imao mira, sve ga je nešto kopkalo i napokon je pitao drugoga: pa kako si tako lako odlučio prenijeti djevojku preko rijeke, nisi pomislio da je kontroverzno za redovnika da nosi djevojku? A drugi redovnik onda zastane i pogleda ga iznenađeno: Djevojku? Kakvu djevojku? Pa tu nema nikakve djevojke, o čemu ti govoriš? ...
31.01.2013. (20:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... Poanta je da prvi redovnik iako se bojao uopće dotaknuti djevojku svejedno se zalijepio za nju, on ju je od toga trenutka nosio trajno, u svom umu, a drugi koji ju se prenio fizički nije pak ostvario zapravo nikakav kontakt. Postupio je onako kako je trebalo bez prianjanja za taj čin. Prvi niti joj je pomogao kad je trebalo, a niti se nije mogao osloboditi iz čahure koju je njegov um izradio zbog toga kratkog susreta s djevojkom.
Nije svaki jedi jedi master i nije svaki redovnik buddha… … ali kako jedan još neostvareni redovnik/jedi/običan čovjek može to znati? -„master“ je ključna riječ, mora postojati učitelj, guru. U tradiciji buddhizma o kojoj ja osobno mogu nešto malo, u skladu sa svojim skromnim znanjem reći, tu vrijedi ona od Marpe Prevoditelja: „Od svih Buddha Triju Vremena, Guru je korijen svakog postignuća“ Drugim riječima Yoda mora biti živ i prisutan da ga mogu čuti što ima za reći. Ako je Yoda samo na slikama ili u obliku statue ili u nekoj knjizi piše da je Yoda živio nekad davno… ili ako piše u spisima da će jednog lijepog dana Yoda sići s nebesa i sve objasniti ili pak da ću ići k Yodi kad umrem pa će mi onda sve biti jasno… e takav Yoda mi stvarno ne znači ništa, s takvim Yodom si ne mogu puno pomoći :-)
31.01.2013. (20:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razumijem što si htio reći. Opet opsežno i hvala za to :)
"Pustimo „ubijanje zlikovaca“, to je vrlo drastičan primjer koji nema veze sa našim svakodnevnim životom..."
- spomenuo sam ubijanje zlikovaca jer smo zapravo pričali o jedijima (a oni to znaju raditi), ali tko zna...možda će jednog dana netko od nas morati zaustaviti zlikovca. Možda ne ubiti, ali onesposobiti.
Lijepa priča o dva korejska redovnika, ali koja je onda razlika između toga što ti opisuješ i impulzivnog djelovanja? Što je s tzv. promišljenim djelovanjem? Znači, hipotetski, kad bih ja naišao na situaciju u kojoj mogu "poštivati"/ostvariti jednu od Šest Vrlina, ja bih to morao napraviti praktički... (nazovimo to tako) impulzivno? Ako imam sredstva, naravno (npr. novac).
Još uvijek mi je tu nešto pomalo mutno. Za što onda služi razum? Da li je on stvarno onda više manjkav nego koristan? Jer u ovakvim slučajevima sa siromasima i prenošenjem djevojaka preko rijeke on samo, očito, odmaže! Ako se samo u jednom trenutku tako nešto implicira, onda je to prilično loša vijest za zapadnjake i njihovo kulturalno nasljedstvo... (jako pouzdanje u razum).
Iz teksta koji si gore naveo: "Doktrina ne-djelovanja nipošto ne cilja na djelovanja uobičajena u životu: jedenje, spavanje, hodanje, govorenje, čitanje, proučavanje, itd."
Naravno, s tim se možemo složiti, ali to ne utječe na druge(barem ne direktno-jedenjem možeš ubiti nekog, pa i hodanjem. Sjeti se samo jainista koji idu s metlicom ispred sebe da bi maknuli sitne kukčiće s puta da ih ne zgaze :D ). Možda nismo specificirali na početku, ali mi govorimo o djelovanju koje utječe direktno na druge, a ne samo na nas, ne? I sam Buddha je došao (he did it the hard way) do toga da mora jesti i piti i sve te osnovne radnje raditi da bi uopće preživio. Biti živ znači nužno biti primoran barem nekako djelovati - to je lijepo iznad izrečeno.
Svaka akcija ima reakciju. Tako barem karma funkcionira (pa i fizika - to bi trebalo nekim zagriženim znanstveno orijentiranim zapadnjacima naglasiti). Nećemo ulaziti duboko u to, tipa da li sam dodir s nekim ili sama misao stvara tzv. "karmički teret" (iako bi me zanimalo što imaš o tome za reći,vjerojatno si to i negdje napisao u jednom od svojih postova-imaš dugu tradiciju-pa se ispričavam ako ćeš se morati,opet, ponavljati!). Ako je to tako (svaka akcija ima reakciju), onda ne znam koliko se (ja ili moj razum???) mogu složiti s ovim:
"A stvari nisu uopće komplicirane, ako si možeš priuštiti da prosjaku nešto daš, daš mu i gotovo."
I sam si iznad naveo neke posljedice toga (opijanje alkoholom mojim novcem, možda i smrt). Ja sam pokrenuo taj tok događaja. Ja sam sudjelovao u tome. Kako je moguće da ja nemam ni malo krivnje (ako ne svjesne, onda samo karmičke) za to što se dogodilo nakon mog davanja novca? Moja akcija je ubila nekog čovjeka. Možeš ti reći da ga nisam ja ubio, nego se sam. Ipak, ja sam pokretač. Veza između mene i njega postoji.
01.02.2013. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja neću govoriti kako mi je lijepo odvagano i neodvagano, ali mi je bilo zanimljivo pročitati nešto iz druge perspektive u što se baš i ne razumijem. kao da je to lako ovih dana, vidimo iz ove medijske halabuke. ;)
01.02.2013. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Unusual suspect: Džaini, iako su im plemenite namjere, ne kuže da metlica nije dovoljna, obrambeni sustav ljudskoga tijela, stalno eliminira nekakve sitne „kukčiće“, leukociti provode pravi genocid :-D
Znači, hipotetski, kad bih ja naišao na situaciju u kojoj mogu "poštivati"/ostvariti jednu od Šest Vrlina, ja bih to morao napraviti praktički... (nazovimo to tako) impulzivno? -tako je, to je ideja. Spontano bez intelektualnog cirkusa, isto kao što bi npr. svoju vlastitu ruku automatski izvukao iz vatre. Bez pridavanja tome činu senzacionalnoga značenja, kao sad sam ja pomogao nekome pa si pišem plus u knjižicu. Nema mehaničkog „obožavanja vrlih djela“ (kao u nekim religijskim tradicijama) ali ne može biti niti zapostavljanja vrlih djela. Ispravnost je sama priroda stvari, naša priroda, religija ili bilo kakav intelektualni konceptualni svjetonazor na kraju krajeva i nije potreban sam po sebi da bi „prevladala ispravnost“. Znaš kako je 14. Dalaj lama rekao nekom prilikom: ako imaš kakvu religiju to je ok, ali možeš živjeti ispravno i bez religije, nešto u tom smislu koliko se sjećam… Kako smo mi ipak (zasad :-) u konceptualnom svijetu, priroda stvari je mutna, mistična, nerazumljiva, podložna našim špekulacijama i privatnim interpretacijama. Zašto razum? Razum ili intelekt, mudrost koja razlučuje, sve to dobro dođe za izvući se iz jame neznanja. U tom mraku u jami neznanja onima najdalje zalutalima se pričinja iluzija da i neispravna djela imaju šansu, da čineći ne-vrla djela ipak mogu polučiti nekakvu korist za sebe. Sve dok loša djela ne urode plodom Budala ih smatra slatkima kao med Ali kad ona dozriju Budala trpi i pati (Dh. 69) Razumnim razlučivanjem pronalazimo da ne-vrla djela imaju ne vrle posljedice, pa nećemo niti u startu biti zavarani nekom prividnom „slatkoćom“ svoga zlodjela, kao što je to slučaj s „budalom“ iz ove strofe.
Da li je razum više manjkav nego koristan, kako kome, izgleda da je nažalost ovo prvo što kažeš vrlo popularan ishod, intelekt okošta, umjesto da razlaže koncepte (raz)um „nađe sebe“ u nekoj shemi lijepo si fino sve „izracionalizira“ i onda je gotovo, to je to što se tiče tog života :-)
(opijanje alkoholom mojim novcem, možda i smrt). Ja sam pokrenuo taj tok događaja. Ja sam sudjelovao u tome. Kako je moguće da ja nemam ni malo krivnje (ako ne svjesne, onda samo karmičke) za to što se dogodilo nakon mog davanja novca? Moja akcija je ubila nekog čovjeka. -kako se ono kaže, postoji patnja ali ne i onaj koji pati, postoji put ali na njemu putnika nema… Ideja o nezavisnom senzacionalnom „ja“ koji bi „nosio krivnju“ ili se od „krivnje oslobađao“ je sama po sebi problematična. Dok ta ideja tako funkcionira, karma je zaista neumoljiva i svi smo i dalje hrčci u „sidpe khorlo“ kako bi rekli Tibetanci tj, u Kotaču Postojanja. Veza dakle postoji, ali nema onih koji bi bili u vezi. Tu dolazimo do pitanja o samoj prirodi svih složenih fenomena, o njihovom međuzavisnom nastajanju, o uvjetovanom postojanju, o njihovoj praznosti od entitetske suštine, od samobitnosti koju mi u svojoj površnosti i neznanju paušalno pripisujemo svim fenomenima pa i samima sebi i drugim ljudima itd. Pitanja su ti sva na mjestu ali to su teme koje se obrađuju opširno u okviru ozbiljnog studija buddhizma, ako imaš želje i mogućnosti pokušaj se zainteresirati u tome smjeru. Blog je preskučeno mjesto za te stvari, a i moje je znanje preskromno. Dosta sam u povijesno-geografskoj priči o buddhizmu, ali po pitanju filozofije, logike i dijalektike još me čeka jako puno posla… a gdje je još onda praksa u svemu tome?? Auuuu ;-))
P.S. e da, knjižicu koju sam spominjao od A.D. Neel, možda će te zanimati, a ima samo stotinjak stranica možeš naručiti: preko superknjižare na ovom linku A o samoj autorici sam lani napisao članak: ovdje
@blogerica: da… gledanje iz različite perspektive, pa uvažavanje ovakvog gledišta pa onakvog, pa halabuka o ovom ili onom… da se nadovežem u istom duhu, izlišne su na kraju i perspektive i stanovišta i gledišta i aspekti… postoji stav o nečem, ali ne postoji i onaj koji stav ima kao što ne postoji ni ono o čemu ga ima.
01.02.2013. (16:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Po Pratityasamutpadi je očito stvaran svijet toliko stvaran koliko mu virtualni daje legitimnost i isto tako obrnuto, virtualni svijet je toliko virtualan koliko mu stvaran svijet to omogućuje.
Ne želim se upuštati u to koliko je jedan stvarniji/realniji/što god od drugog. Ja sam htio reći da su oboje iluzija. I zato shvaćam zašto bi netko htio provesti vrijeme trudeći se u igrici (gejmeri) koliko bi netko proveo vremena trudeći se u stvarnom životu (razni karijeristi). Zato i razumijem zašto bi Mirza i Mir radije igrali šah nego bili sluge nekom gospodaru na poslu. No, dobro. Oni su bogatašai to jest zemljoposjednici pa ne trebaju ni ništa raditi. Pitam se, bi li neki ljudi,da ne moraju raditi, cijeli dan igrali šah, igrice ili pak hodali po planini.
Pozdrav!
05.02.2013. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Uvijek lijepo pišeš, ni ovaj post nije iznimka! Vidi se da pažljivo odvaguješ sve napisano!
Zanimljivo je ovo sve, a mene trenutno zanima kraj teksta, kažeš da mu je tijelo transmutiralo u eterično tijelo, u svjetlost. Misli li se pri tome na ono isto što katolici zovu uskrsnućem, a kasnije (za malo manje face od Isusa samog, npr njegovu Majku) uzašašćem?. Podignuti frekvenciju i materiju tijela pretvoriti u svjetlost?
Pomislila sam ovih dana da si u zemlju propao , al s druge strane, stvarno treba vremena da se nešto napiše suvislo.
28.01.2013. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Lilianke: zahvaljujem ti na riječima pohvale :-) Trudim se u zadnje vrijeme odvagnuti bitno od nebitnoga, puno više nego što sam to ranije činio… i ne samo kad je bloganje u pitanju ;-)
Uskrsnuće tijela ne, to je sporedna stvar, kršćanstvo je nažalost baš uskrsnuću materijalnog tijela dalo presudno misterijsko značenje.
„Uzašašće na nebo“ to bi već moglo biti.
Uzašašće nije baš „za manje face od Isusa“ jer je upravo on sam nakon uskrsnuća i po dovršetku svih ovozemaljskih poslova isto „uzašao na nebo“. Prema Bibliji okružio ga je oblak i odnio na nebo, to je bilo na Maslinskoj gori 40 dana nakon tjelesnog uskrsnuća, a to je ono što se kod nas slavi na blagdan Spasovo (Uzašašće Gospodinovo) koji zavisi od datuma Uskrsa i nije fiksan. Uzašašće (ili češće Uznesenje) Marijino to je fiksni datum- Velika Gospa.
Sad vidim da sam u tekstu umjesto „eterično ili suptilno tijelo“ trebao staviti termin vadžra-tijelo (Neuništivo ili Dijamantno Tijelo), ispravio sam.
O podizanju frekvencija, ne znam, to bi bilo možda tako rečeno današnjim popularnim riječnikom, jer danas smo mi svi u nekim frekvencijama, svako vrijeme nosi svoje trendove u razmišljanju, nebi ni silni moderni pseudo-duhovnici brijali toliko o tim nekim frekvencijama da nije bilo Heinricha Hertza :-))
28.01.2013. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
nemam komentara, samo da kažem da sam uživao u odvagivanju riječi.. , odvagujem i ja bitno od nebitnog i zasad dobivam :)
28.01.2013. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
e da, i odličan mi je ovaj članak koji si mi linkao, baš me obradovao
28.01.2013. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mickwar
lagan prelazak u drugi svijet, transformacija bez fizičkih ostataka je tako strašna za "naš" način razmišljanja.
želim vjerovati, a opet...
29.01.2013. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
astrosailor
Lijepo...odvagnuto.
29.01.2013. (19:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unusual suspect
Informativno kao i inače :)
Javljam se malo jer već dugo nisam bio ovdje, a ni na svojem blogu.
Spremam neki post, ali još uvijek nisam siguran do kraja kakav će biti.
Jedna od nadolazećih tema je sličnost između buddhista i jedija iz star warsa, ali moram stvarno još promisliti. Ta tema me sjetila na tebe :D
29.01.2013. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
@neverin: odlično i mene je obradovao taj muzej, bilo bi bolje da je muzej klasičnih traktora, ali eto i ovo je nešto.
@mickwar: za naš svakodnevistički način razmišljanja sve je ionako strašno. Nit nam je živjeti nit mrijeti u takvoj shemi, logički se onda nameće ona nečija uzrečica nothing to fear but fear itself.
@astrosailor: hehe fora je kad netko spomene neku riječ koja se onda proteže jer nam je svima momentalno simpatična :-))
@Unusual suspect: o pa to s jedijima jako zanimljivo zvuči, nadam se da ćeš uskoro kompletirati članak na tu temu! Vidiš nikad nisam o tome razmišljao na taj način, očito jer sam više u Star Trek shemi nego u Star Wars… ali sad kad spominješ, vrlo intrigantna je to stvar, vrlo, vrlo intrigantna.
29.01.2013. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unusual suspect
Da, zvuči na prvu loptu intrigantna, ali ima tu puno problema jer se ne poklapaju baš sve stvari.
Meditacija, kontemplacija, smirenje, neprijanjanje (uz osjećaje za Jedije najviše), sve to paše.
Ipak, kako objasniti svjetlosne mačeve i sličnu oružanu mašineriju? Ok, jediji su naoružani zato jer trebaju obraniti nevine, ali opet...
Koliko mi zvuči zajednica Sithova (a pogotovo Sithova koji pokušavaju napraviti državu/galaktički imperij - Darth Plagueis, Darth Sidious, Darth Vader loza [iako je to sve skupa propalo!]) pomalo apsurdno, toliko mi i naoružano dobro zvuči apsurdno!
Onda smo opet na tome da bi morao pregaziti svoje ideale da bi nešto napravio jer čini se da samo mač u ovom svijetu funkcionira(?)
Kontemplirajuće pasivno dobro će kad tad sasjeći neki divljak (npr. Gandhi ubijen?). Koliko god netko umro časno (ako to uopće nešto znači) ne pregazivši svoje ideale, tog dobra više neće biti. Možemo se samo nadati da naša smrt u tom slučaju odašilje neku poruku. Zlu stranu najčešće nije briga za to.
E, baš zato dobro treba lightsaber!
Postoji kakva militantna buddhistička grupa? xD
Ma ne, glupo je uopće pitanje...
Evo, vidiš, zato se dvoumim :D
31.01.2013. (08:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Važno je dobro razumjeti ideal ne-djelovanja o kakvom govori ozbiljna budistička doktrina. Ne radi se tu o kvijetizmu kakvoga zastupaju neki drugi istočni, ali i mnogi kršćanski kontemplativci. Ne radi se nipošto o pasivnoj inertnoj meditativnoj indulgenciji koja bi bila sama sebi svrha. Naprotiv govori se o svjetlu akcije- ljubavi i suosjećanju. Ne-djelovanje je usmjereno pak na vlastitu uznemirujuće-emotivno imaginacijsku konvencionalnu prirodu uma- to je cirkusantsko prianjanje koje se treba ugasiti i ući u "ne-djelatni" mod postupanja. Ako Jedi dakle ponekad zaista i mora nekog zlikovca eliminirati svojim lightsaberom, to ne čini ostrašćeno u žudnji za koristoljubljem i uzdizanjem vlastitoga ega. Dapače Jedi bi na eliminaciju zlikovca mogao gledati kao na samilosni čin oslobođenja bića iz štetne egzistencije u kojoj se to zlo biće našlo u slijepoj ulici i koje podavši se neznanju i svojim uznemirujućim emocijama samo na sebe lijepi sve veći i veći teret negativne karme:
Budala nije svjesna kada čini zlo
Glupan izgara zbog vlastitih djela
Kao da ga proždire vatra.
--Dharmapada136
Na kraj jedijskog mača zlikovac se dakle sam doveo svojim zlim djelima, Jedi tu spoznaju realizira kao takvu kakva jest, ništa više i ništa manje od toga. Jedi – on ne spašava samo nevine žrtve zlikovca nego i zlikovca samog „upućuje dalje“ iz slijepe ulice. Jedi uslijed svoje bestrasnosti ostaje čist od karmičkog tereta nasilja.
O militantnim „budističkim“ grupama moglo bi se govoriti kroz povijest. A u današnje vrijeme možemo govoriti u kontekstu Sri Lanke, građanskog rata, nasilja protiv kršćanskih crkava itd. Nadalje u Mianmaru je nedavno bilo etničko-vjerskih sukoba kojima su dijelom kumovali i ekstremisti iz redovničke zajednice… Ali u tim slučajevima nema govora o ljudima koji bi realizirali bilo minimum od Četiri Plemenite Istine bilo uzročno-posljedične logike (zakona karme) pa se njihovi postupci ne mogu smatrati buddhističkima. Djelovanje takvih pojedinaca ili skupina je samo hir njihove privatne uznemirujuće-emotivne percepcije i imaginacije- nije došlo do gašenja ostrašćenosti, nisu dakle u „ne-djelatnom“ modu pa im svi njihovi postupci ostavljaju težak karmički otisak. Društvene titule ili redovničke halje tu ne mogu ništa promijeniti. To je još Šakjamuni rekao u Dharmapadi, strofa 307 i 308:
Mnogi koji nose žutu odjeću
Zloćudni su i neobuzdani.
Takve zločince njihova zlodjela
Odvode u pakao.
Bolje je da takav razvratni redovnik
Proguta užarenu kuglu
Nego da živi od milostinje svoje zemlje
Prosvijetljena aktivnost tj. jedijska aktivnost može se ispoljiti jedino u okrilju Prosvjetljenoga Uma, uma Buddhe (tj. Sile govoreći riječnikom Star Warsa). Ili drugim riječima Jedi iako sam nije Sila u tom trenutku (kao što niti buddhist nije nužno već i sam Buddha) ipak jasno realizira da je Sila kao potencijal u svemu pa tako i u njemu, tj. realizira svoju buddhinsku prirodu kao živu stvarnost takvu kakva jest (a ne kao nekakvu umjetno nakalemljenu vjeru ili puko privatno svjetonazorsko opredjeljenje ili sl.), zapravo jedinu ultimativnu stvarnost unutar koje je sve cirkus i igrokaz neznanja, cirkus s kojim se samu Silu ne smije nikad sasvim poistovjetiti ali niti Silu držati ultimativno odvojenom i nedostupnom u tome cirkusu.
Ne znam da li ti uopće to sve išta pomaže za tvoj članak ali meni se čini da u Dharmapadi ima dosta strofa kojima se može opisati i Jedijski ideal, npr.
Onaj čija su osjetila smirena
Kao konji koje je obuzdao kočijaš,
Čiji je ponos otklonjen,
Tko je oslobođen strasti-
Takvom zavide i bogovi.
31.01.2013. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unusual suspect
Vrlo opsežan odgovor i da, hvala, pomaže mi ako se usudim to napisati :)
U svakom slučaju, javilo se još pitanja iz ovog tvojeg napisanog.
1) Što to znači djelovati, a biti u ne-djelatnom modu? Zar nije svako djelovanje nužno u djelatnom modu jer da nije ne bi bila djelovanje?
- možda si mislio, djelovanje, ali ne prijanjanje uz rezultate toga djelovanja?
2) Kako itko može znati da li ubijanjem, pa makar zlikovca, pomaže njemu ili bilo kome drugom? Što ako je zlikovac morao odraditi još neke stvari u ovom životu (pa da!Makar to bilo i poubijati par nevinih -ili se samo nama čine nevinima) u smislu "spaljivanja" svoje karme?
- bio sam jednom već sudjelovao u raspravi sličnog tipa i u tom smislu je nastalo to "nešto", neko možda osjetilo da tako nazovem, što bi nam reklo da li nekog smijemo eliminirati ili ne, da li nekom smijemo pomoći ili ne. Napisao si i ovo da je sam Buddha rekao da treba razvratni redovnik (ili zlikovac u konkretnom slučaju) progutati užarenu kuglu rađe nego primati milodar! Nije svaki jedi jedi master i nije svaki redovnik buddha. Možda je buddha znao tko smije primiti milodar, a tko mora gutati vatrene kugle, ali kako jedan još neostvareni redovnik/jedi/običan čovjek može to znati? Nazvao bih taj hipotetski aparat Good/Bad Karma detector :D
31.01.2013. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Što to znači djelovati, a biti u ne-djelatnom modu? Zar nije svako djelovanje nužno u djelatnom modu jer da nije ne bi bila djelovanje?
-mislim da je dobar odgovor u copy/paste-u iz jednog moga članka koji nisam nikad završio, a inače to su riječi Alexandre David Neel iz njene knjige Tajna Usmen Učenja Tibetanskih Budista, stavit ću tu u boldu da se razlikuje od ostalog teksta:
Oslobođenje se postiže vježbanjem ne-djelovanja, kažu Učitelji Tajnih učenja.
Što je po njima, ne-djelovanje? Prije svega primijetimo kako to nema ništa zajedničkog s kvijetizmom izvjesnih kršćanskih ili orijentalnih mistika. Trebamo li vjerovati da se ne-djelovanje sastoji od pasivnosti i da su učenici Učitelja koji drže do toga upozoreni da se klone bilo kakvog djelovanja? Sigurno ne.
U prvom redu živom je biću nemoguće ne činiti ništa. Postojati, samo po sebi, vrsta je djelovanja. Doktrina ne-djelovanja nipošto ne cilja na djelovanja uobičajena u životu: jedenje, spavanje, hodanje, govorenje, čitanje, proučavanje, itd. Suprotno taoističkim misticima koji, općenito, drže da primjena ne-djelovanja zahtijeva potpunu izolaciju u pustinjačkom obitavalištu, Učitelji Tajnih učenja, premda cijene „radost samoće“, ne drže ju ni na koji način prijeko potrebnom. Što se tiče same prakse ne-djelovanja, smatraju je apsolutno nužnom za proizvodnju stanja oslobođenja (tharpa).
Od kojeg bi to onda djelovanja trebalo odustati? To je zbrkano djelovanje uma-graditelja, neprestano posvećeno gradnji ideja i stvaranju imaginarnog svijeta u koji se um zatvara kao ličinka u svoju čahuru.
Upravo je na taj rad graditelja mislio i autor Yoga Sutre kad je pisao „Yoga je obuzdavanje pokreta uma“ (Yoga citta vritti nirodha).
Jednako tako Tsong Khapa, uteljitelj škole Gelugpa, potvrdio je istu nužnost za obuzdavanje tog „nemira misli i sjemena koje mu je uzročnik“
Slično je mišljenje izrazio Chandrakirti. Po njemu, „bit Nirvane sastoji se jednostavno u gašenju konstruktivne aktivnosti naše imaginacije.“
Kako itko može znati da li ubijanjem, pa makar zlikovca, pomaže njemu ili bilo kome drugom? Što ako je zlikovac morao odraditi još neke stvari u ovom životu (pa da! Makar to bilo i poubijati par nevinih -ili se samo nama čine nevinima) u smislu "spaljivanja" svoje karme?
- to je baš to, konstrukcija, naša imaginacija koja odvodi percepciju stvari od onoga kako stvari zaista stoje prema cijeloj lepezi onoga kako sve stvari mi možemo interpretirati svojim privatnim intelektom i emocijama. Kako god bilo odgovore na takva pitanja nikad nećeš naći, koliko god kontemplirao i kalkulirao, baš postojanje takvih pitanja odvraća um od prave stvari od prave stvarnosti od sadašnjeg trenutka gdje se sve i zaista zbiva, uvijek.
Pustimo „ubijanje zlikovaca“, to je vrlo drastičan primjer koji nema veze sa našim svakodnevnim životom, uzmi radije npr. beskućnika koji prosi na cesti. Što sad napraviti? Ako mu daš novac možda će si kupiti sendvič, a možda će se baš zapiti, dapače možda će se baš toga dana ubiti alkoholom zahvaljujući tvojoj novčanoj pomoći? A ko zna možda nije uopće to bogec beskućnik nego je spretni lopov koji tako zarađuje dobru lovu? To su pitanja koja ne vode nikamo, to je ta opterećujuća „djelatnost“ konvencionalnoga uma. Tako možeš samo završiti u „kvijetizmu“ pa i u defetizmu- ništa se ne može znati sigurno, sve su to špekulacije, ništa se ne može učiniti, sve je to premistično i preapstraktno, ko zna što je uopće ispravno… i slična nekorisna samozbunjujuća razmišljanja koja su danas nažalost toliko popularna među ljudima. Neki se čak i ponose takvim razmišljanjem misleći da su nešto pametno otkrili!
A stvari nisu uopće komplicirane, ako si možeš priuštiti da prosjaku nešto daš, daš mu i gotovo. Davanje je jedna od Šest Vrlina i bok! Tvoja uloga je time završila, što će dalje on s novcem to je već njegov film u kojem je i uloga njegova.
Meni osobno je to najbolje objašnjeno u jednoj priči. Kaže bilo jednom u Koreji… Išla su dva redovnika svojim putem i došli su do neke rijeke. Trebalo je rijeku pregaziti. Za njih dvojicu to nije bio problem ali se tamo našla i neka djevojka koja je bila slaba i bojala se da ju voda ne odnese. Prvi redovnik je razmišljao što sad učiniti? Prenijeti ju preko rijeke bi moglo biti kontroverzan čin, ipak sam ja redovnik, nositi ženu na svojim rukama, da li je to primjereno? A da netko vidi kako redovnik nosi djevojku na rukama? Što bi mislio?
Prvi redovnik se bavio takvim mislima, a drugi redovnik je bez riječi djevojku podigao i prenio na drugu obalu. I tako su oni dalje nastavili svojim putem, a djevojka svojim.
Međutim onaj prvi redovnik nije imao mira, sve ga je nešto kopkalo i napokon je pitao drugoga: pa kako si tako lako odlučio prenijeti djevojku preko rijeke, nisi pomislio da je kontroverzno za redovnika da nosi djevojku? A drugi redovnik onda zastane i pogleda ga iznenađeno: Djevojku? Kakvu djevojku? Pa tu nema nikakve djevojke, o čemu ti govoriš?
...
31.01.2013. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
...
Poanta je da prvi redovnik iako se bojao uopće dotaknuti djevojku svejedno se zalijepio za nju, on ju je od toga trenutka nosio trajno, u svom umu, a drugi koji ju se prenio fizički nije pak ostvario zapravo nikakav kontakt. Postupio je onako kako je trebalo bez prianjanja za taj čin.
Prvi niti joj je pomogao kad je trebalo, a niti se nije mogao osloboditi iz čahure koju je njegov um izradio zbog toga kratkog susreta s djevojkom.
Nije svaki jedi jedi master i nije svaki redovnik buddha…
… ali kako jedan još neostvareni redovnik/jedi/običan čovjek može to znati?
-„master“ je ključna riječ, mora postojati učitelj, guru. U tradiciji buddhizma o kojoj ja osobno mogu nešto malo, u skladu sa svojim skromnim znanjem reći, tu vrijedi ona od Marpe Prevoditelja: „Od svih Buddha Triju Vremena, Guru je korijen svakog postignuća“ Drugim riječima Yoda mora biti živ i prisutan da ga mogu čuti što ima za reći. Ako je Yoda samo na slikama ili u obliku statue ili u nekoj knjizi piše da je Yoda živio nekad davno… ili ako piše u spisima da će jednog lijepog dana Yoda sići s nebesa i sve objasniti ili pak da ću ići k Yodi kad umrem pa će mi onda sve biti jasno… e takav Yoda mi stvarno ne znači ništa, s takvim Yodom si ne mogu puno pomoći :-)
31.01.2013. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unusual suspect
Razumijem što si htio reći. Opet opsežno i hvala za to :)
"Pustimo „ubijanje zlikovaca“, to je vrlo drastičan primjer koji nema veze sa našim svakodnevnim životom..."
- spomenuo sam ubijanje zlikovaca jer smo zapravo pričali o jedijima (a oni to znaju raditi), ali tko zna...možda će jednog dana netko od nas morati zaustaviti zlikovca. Možda ne ubiti, ali onesposobiti.
Lijepa priča o dva korejska redovnika, ali koja je onda razlika između toga što ti opisuješ i impulzivnog djelovanja?
Što je s tzv. promišljenim djelovanjem? Znači, hipotetski, kad bih ja naišao na situaciju u kojoj mogu "poštivati"/ostvariti jednu od Šest Vrlina, ja bih to morao napraviti praktički... (nazovimo to tako) impulzivno? Ako imam sredstva, naravno (npr. novac).
Još uvijek mi je tu nešto pomalo mutno. Za što onda služi razum? Da li je on stvarno onda više manjkav nego koristan? Jer u ovakvim slučajevima sa siromasima i prenošenjem djevojaka preko rijeke on samo, očito, odmaže! Ako se samo u jednom trenutku tako nešto implicira, onda je to prilično loša vijest za zapadnjake i njihovo kulturalno nasljedstvo... (jako pouzdanje u razum).
Iz teksta koji si gore naveo:
"Doktrina ne-djelovanja nipošto ne cilja na djelovanja uobičajena u životu: jedenje, spavanje, hodanje, govorenje, čitanje, proučavanje, itd."
Naravno, s tim se možemo složiti, ali to ne utječe na druge(barem ne direktno-jedenjem možeš ubiti nekog, pa i hodanjem. Sjeti se samo jainista koji idu s metlicom ispred sebe da bi maknuli sitne kukčiće s puta da ih ne zgaze :D ). Možda nismo specificirali na početku, ali mi govorimo o djelovanju koje utječe direktno na druge, a ne samo na nas, ne? I sam Buddha je došao (he did it the hard way) do toga da mora jesti i piti i sve te osnovne radnje raditi da bi uopće preživio. Biti živ znači nužno biti primoran barem nekako djelovati - to je lijepo iznad izrečeno.
Svaka akcija ima reakciju. Tako barem karma funkcionira (pa i fizika - to bi trebalo nekim zagriženim znanstveno orijentiranim zapadnjacima naglasiti). Nećemo ulaziti duboko u to, tipa da li sam dodir s nekim ili sama misao stvara tzv. "karmički teret" (iako bi me zanimalo što imaš o tome za reći,vjerojatno si to i negdje napisao u jednom od svojih postova-imaš dugu tradiciju-pa se ispričavam ako ćeš se morati,opet, ponavljati!).
Ako je to tako (svaka akcija ima reakciju), onda ne znam koliko se (ja ili moj razum???) mogu složiti s ovim:
"A stvari nisu uopće komplicirane, ako si možeš priuštiti da prosjaku nešto daš, daš mu i gotovo."
I sam si iznad naveo neke posljedice toga (opijanje alkoholom mojim novcem, možda i smrt). Ja sam pokrenuo taj tok događaja. Ja sam sudjelovao u tome. Kako je moguće da ja nemam ni malo krivnje (ako ne svjesne, onda samo karmičke) za to što se dogodilo nakon mog davanja novca? Moja akcija je ubila nekog čovjeka. Možeš ti reći da ga nisam ja ubio, nego se sam. Ipak, ja sam pokretač. Veza između mene i njega postoji.
01.02.2013. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogerica
ja neću govoriti kako mi je lijepo odvagano i neodvagano, ali mi je bilo zanimljivo pročitati nešto iz druge perspektive u što se baš i ne razumijem. kao da je to lako ovih dana, vidimo iz ove medijske halabuke. ;)
01.02.2013. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
@Unusual suspect:
Džaini, iako su im plemenite namjere, ne kuže da metlica nije dovoljna, obrambeni sustav ljudskoga tijela, stalno eliminira nekakve sitne „kukčiće“, leukociti provode pravi genocid :-D
Znači, hipotetski, kad bih ja naišao na situaciju u kojoj mogu "poštivati"/ostvariti jednu od Šest Vrlina, ja bih to morao napraviti praktički... (nazovimo to tako) impulzivno?
-tako je, to je ideja. Spontano bez intelektualnog cirkusa, isto kao što bi npr. svoju vlastitu ruku automatski izvukao iz vatre. Bez pridavanja tome činu senzacionalnoga značenja, kao sad sam ja pomogao nekome pa si pišem plus u knjižicu. Nema mehaničkog „obožavanja vrlih djela“ (kao u nekim religijskim tradicijama) ali ne može biti niti zapostavljanja vrlih djela. Ispravnost je sama priroda stvari, naša priroda, religija ili bilo kakav intelektualni konceptualni svjetonazor na kraju krajeva i nije potreban sam po sebi da bi „prevladala ispravnost“. Znaš kako je 14. Dalaj lama rekao nekom prilikom: ako imaš kakvu religiju to je ok, ali možeš živjeti ispravno i bez religije, nešto u tom smislu koliko se sjećam…
Kako smo mi ipak (zasad :-) u konceptualnom svijetu, priroda stvari je mutna, mistična, nerazumljiva, podložna našim špekulacijama i privatnim interpretacijama.
Zašto razum? Razum ili intelekt, mudrost koja razlučuje, sve to dobro dođe za izvući se iz jame neznanja. U tom mraku u jami neznanja onima najdalje zalutalima se pričinja iluzija da i neispravna djela imaju šansu, da čineći ne-vrla djela ipak mogu polučiti nekakvu korist za sebe.
Sve dok loša djela ne urode plodom
Budala ih smatra slatkima kao med
Ali kad ona dozriju
Budala trpi i pati (Dh. 69)
Razumnim razlučivanjem pronalazimo da ne-vrla djela imaju ne vrle posljedice, pa nećemo niti u startu biti zavarani nekom prividnom „slatkoćom“ svoga zlodjela, kao što je to slučaj s „budalom“ iz ove strofe.
Da li je razum više manjkav nego koristan, kako kome, izgleda da je nažalost ovo prvo što kažeš vrlo popularan ishod, intelekt okošta, umjesto da razlaže koncepte (raz)um „nađe sebe“ u nekoj shemi lijepo si fino sve „izracionalizira“ i onda je gotovo, to je to što se tiče tog života :-)
(opijanje alkoholom mojim novcem, možda i smrt). Ja sam pokrenuo taj tok događaja. Ja sam sudjelovao u tome. Kako je moguće da ja nemam ni malo krivnje (ako ne svjesne, onda samo karmičke) za to što se dogodilo nakon mog davanja novca? Moja akcija je ubila nekog čovjeka.
-kako se ono kaže, postoji patnja ali ne i onaj koji pati, postoji put ali na njemu putnika nema… Ideja o nezavisnom senzacionalnom „ja“ koji bi „nosio krivnju“ ili se od „krivnje oslobađao“ je sama po sebi problematična. Dok ta ideja tako funkcionira, karma je zaista neumoljiva i svi smo i dalje hrčci u „sidpe khorlo“ kako bi rekli Tibetanci tj, u Kotaču Postojanja.
Veza dakle postoji, ali nema onih koji bi bili u vezi. Tu dolazimo do pitanja o samoj prirodi svih složenih fenomena, o njihovom međuzavisnom nastajanju, o uvjetovanom postojanju, o njihovoj praznosti od entitetske suštine, od samobitnosti koju mi u svojoj površnosti i neznanju paušalno pripisujemo svim fenomenima pa i samima sebi i drugim ljudima itd. Pitanja su ti sva na mjestu ali to su teme koje se obrađuju opširno u okviru ozbiljnog studija buddhizma, ako imaš želje i mogućnosti pokušaj se zainteresirati u tome smjeru. Blog je preskučeno mjesto za te stvari, a i moje je znanje preskromno. Dosta sam u povijesno-geografskoj priči o buddhizmu, ali po pitanju filozofije, logike i dijalektike još me čeka jako puno posla… a gdje je još onda praksa u svemu tome?? Auuuu ;-))
P.S. e da, knjižicu koju sam spominjao od A.D. Neel, možda će te zanimati, a ima samo stotinjak stranica možeš naručiti: preko superknjižare na ovom linku
A o samoj autorici sam lani napisao članak: ovdje
@blogerica: da… gledanje iz različite perspektive, pa uvažavanje ovakvog gledišta pa onakvog, pa halabuka o ovom ili onom… da se nadovežem u istom duhu, izlišne su na kraju i perspektive i stanovišta i gledišta i aspekti… postoji stav o nečem, ali ne postoji i onaj koji stav ima kao što ne postoji ni ono o čemu ga ima.
01.02.2013. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...u budizmu sam autsajder i stvarno ne znam kaj bi rekel :), pa samo pozdrav ostavljam :)...
04.02.2013. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unusual suspect
Hvala na komentaru :)
Po Pratityasamutpadi je očito stvaran svijet toliko stvaran koliko mu virtualni daje legitimnost i isto tako obrnuto, virtualni svijet je toliko virtualan koliko mu stvaran svijet to omogućuje.
Ne želim se upuštati u to koliko je jedan stvarniji/realniji/što god od drugog.
Ja sam htio reći da su oboje iluzija.
I zato shvaćam zašto bi netko htio provesti vrijeme trudeći se u igrici (gejmeri) koliko bi netko proveo vremena trudeći se u stvarnom životu (razni karijeristi).
Zato i razumijem zašto bi Mirza i Mir radije igrali šah nego bili sluge nekom gospodaru na poslu.
No, dobro. Oni su bogatašai to jest zemljoposjednici pa ne trebaju ni ništa raditi.
Pitam se, bi li neki ljudi,da ne moraju raditi, cijeli dan igrali šah, igrice ili pak hodali po planini.
Pozdrav!
05.02.2013. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...