Jesi li prošli tekst na svom blogu napisala kad si imala 45 kilograma? Nije mi se činio sretnim, a i napisala si da si time samo ponekad zadovoljna. Nije u redu da te drugi osuđuju i vjerujem da time neće ništa postići, ali možda jednostavno ne žele da ti se nešto dogodi pa su zato bili sretni jer su mislili da se oporavljaš. Predlažem ti da pročitaš svoj prošli tekst i podsjetiš se jesi li zbilja bila sretna kad si imala četrdeset pet kila. Bi li htjela imati djecu i obitelj jednog dana? Bi li uopće htjela nastaviti živjeti?
20.09.2012. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema potrebe da ga opet čitam jer znam što piše.. Ja svoje postove pišem prema tome kako se baš taj tren osjećam.. I tad sam bila i sretna i nesretna na trenutke, ali svakako sam bila sretnija nego sad i barem sam se malo bolje osjećala.. Eto danas sam se opet vagala i na 48.6 kg sam.. Ne volim da me se izvlači na pitanja o majčinstvu, jer tog sam se naslušala i ovdje.. Ja ne želim ispod 45kg, a smatram da to nije kritičnost i da neće utjecat na moju trudnoću kad dođe do toga.. Prihvatila sam ovaj način života, ne mogu mu se oduprijeti, borim se s tim kao što sam već rekla svaki dan. Naravno da želim živit i zdravija sam nego moj dečko koji jede non stop i nego večina oko mene, jedino imam nisko željezo i zbog tog sam dosta blijeda, al sam ga počela piti.. Ja znam da se svi brinu i pokušavaju me odgovoriti, al ako ja želim doć do 45kg i na tome ostat, a moji me nagovaraju da se udebljam unatoć svemu što im ja pokušavam objasniti zašto i zbog čega, a oni se još na to i naljute to je za mene sebičnost.. Možda će neki mislit da nisam u pravu, ali ja znam da jesam jer je tako cijeli moj život i taj dio di ja vidim njihovu sebičnost nije kriva i iskrivljena slika.
22.09.2012. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da bi ti trebala naučiti ignorirati kritike i komentare koje te čine tako nesretnom i sklonom binganju, pa čak i ako dolaze od tvoje obitelji. Znam da ti žele dobro, ali ne shvaćaju da ti u stvari rade loše. Probaj naći neku zlatnu sredinu, neki način da svi budu zadovoljni. Izbjegavaj binge & purge, zajebi Anu, kreni se jednostavno ful zdravo hraniti i vježbati... Rezultat će doći s vremenom, a tvoji će biti mirniji ako vide da zdravo jedeš, da ipak jedeš. Olakšaj i sebi i njima.
I znaš onu - Solution of your problem is not in the fridge. Nemoj loše emocije pokušavati pojesti. Doslovno. Kad si loše volje, idi trči ili vozi bicikl. Ispucaj se sa fizičkom aktivnosti, a ne u kuhinji, odmah ćeš se bolje osjećati, vjeruj mi.
(imam novi blog)
27.09.2012. (13:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zašto misliš da te izvlačim na pitanja o majčinstvu? Zanimalo me koliko bi bila nesretna kad ne bi mogla jednog dana imati djecu. Koliko znam, četrdeset pet kila nije dovoljno da bi endokrinološki sustav normalno funkcionirao i može doći do problema sa začećem i trudnoćom. Slažem se da je sebično što se tvoji ljute na tebe zbog nečega što činiš sama sebi, a ne njima, i mislim da nije u redu siliti na život onoga tko želi umrijeti, ali nisi li ti rekla da želiš živjeti? Što ćeš kad ti tijelo počne nepovratno otkazivati? I kako znaš da nakon četrdeset pet kila nećeš opet pomaknuti granicu? Zašto ti je važno da budeš ,,netko tko ne jede''? (Takav sam dojam dobila kad sam pročitala ,,To nisam ja. Ja ne jedem.'' pa pitam.) Primijetila sam da ljudi teško puste drugima da rade što žele ako misle da to nije dobro za njih i da često osuđuju autodestrukciju, ne slažem se s time. Čovjek bi trebao imati pravo sam sebe uništiti, po mom mišljenju. Ali ako želiš živjeti i biti sretna (doista sretna, ne malo sretna pa malo nesretna), izgladnjivanje i povraćanje vode u smrt u mukama. Rekla si da se boriš protiv toga godinama i to ti svakako vjerujem (mogu zamisliti kako se prepadneš pa uzmeš hranu, a zatim te ana svlada pa joj se vratiš), kako bi bilo da odeš nekome da ti pomogne, da uzmeš saveznika u borbi - nekoga tko se ne bi ljutio na tebe kao obitelj i dečko, a ipak bi ti pomagao da ne izgubiš bitku s anom? Ana ti želi zlo. :( Vjerujem da se tome teško oduprijeti, ali nije li se i drogi teško oduprijeti pa si se oduprla jer si snažna i imala si volju i motivaciju?
28.09.2012. (16:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Jesi li prošli tekst na svom blogu napisala kad si imala 45 kilograma? Nije mi se činio sretnim, a i napisala si da si time samo ponekad zadovoljna.
Nije u redu da te drugi osuđuju i vjerujem da time neće ništa postići, ali možda jednostavno ne žele da ti se nešto dogodi pa su zato bili sretni jer su mislili da se oporavljaš.
Predlažem ti da pročitaš svoj prošli tekst i podsjetiš se jesi li zbilja bila sretna kad si imala četrdeset pet kila.
Bi li htjela imati djecu i obitelj jednog dana? Bi li uopće htjela nastaviti živjeti?
20.09.2012. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
only-my-world
Nema potrebe da ga opet čitam jer znam što piše.. Ja svoje postove pišem prema tome kako se baš taj tren osjećam.. I tad sam bila i sretna i nesretna na trenutke, ali svakako sam bila sretnija nego sad i barem sam se malo bolje osjećala.. Eto danas sam se opet vagala i na 48.6 kg sam.. Ne volim da me se izvlači na pitanja o majčinstvu, jer tog sam se naslušala i ovdje.. Ja ne želim ispod 45kg, a smatram da to nije kritičnost i da neće utjecat na moju trudnoću kad dođe do toga.. Prihvatila sam ovaj način života, ne mogu mu se oduprijeti, borim se s tim kao što sam već rekla svaki dan. Naravno da želim živit i zdravija sam nego moj dečko koji jede non stop i nego večina oko mene, jedino imam nisko željezo i zbog tog sam dosta blijeda, al sam ga počela piti.. Ja znam da se svi brinu i pokušavaju me odgovoriti, al ako ja želim doć do 45kg i na tome ostat, a moji me nagovaraju da se udebljam unatoć svemu što im ja pokušavam objasniti zašto i zbog čega, a oni se još na to i naljute to je za mene sebičnost.. Možda će neki mislit da nisam u pravu, ali ja znam da jesam jer je tako cijeli moj život i taj dio di ja vidim njihovu sebičnost nije kriva i iskrivljena slika.
22.09.2012. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ena L.
Mislim da bi ti trebala naučiti ignorirati kritike i komentare koje te čine
tako nesretnom i sklonom binganju, pa čak i ako dolaze od tvoje
obitelji. Znam da ti žele dobro, ali ne shvaćaju da ti u stvari rade loše.
Probaj naći neku zlatnu sredinu, neki način da svi budu zadovoljni.
Izbjegavaj binge & purge, zajebi Anu, kreni se jednostavno ful zdravo
hraniti i vježbati... Rezultat će doći s vremenom, a tvoji će biti mirniji
ako vide da zdravo jedeš, da ipak jedeš. Olakšaj i sebi i njima.
I znaš onu - Solution of your problem is not in the fridge. Nemoj loše
emocije pokušavati pojesti. Doslovno. Kad si loše volje, idi trči ili vozi
bicikl. Ispucaj se sa fizičkom aktivnosti, a ne u kuhinji, odmah ćeš se
bolje osjećati, vjeruj mi.
(imam novi blog)
27.09.2012. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Zašto misliš da te izvlačim na pitanja o majčinstvu? Zanimalo me koliko bi bila nesretna kad ne bi mogla jednog dana imati djecu. Koliko znam, četrdeset pet kila nije dovoljno da bi endokrinološki sustav normalno funkcionirao i može doći do problema sa začećem i trudnoćom.
Slažem se da je sebično što se tvoji ljute na tebe zbog nečega što činiš sama sebi, a ne njima, i mislim da nije u redu siliti na život onoga tko želi umrijeti, ali nisi li ti rekla da želiš živjeti? Što ćeš kad ti tijelo počne nepovratno otkazivati? I kako znaš da nakon četrdeset pet kila nećeš opet pomaknuti granicu?
Zašto ti je važno da budeš ,,netko tko ne jede''? (Takav sam dojam dobila kad sam pročitala ,,To nisam ja. Ja ne jedem.'' pa pitam.)
Primijetila sam da ljudi teško puste drugima da rade što žele ako misle da to nije dobro za njih i da često osuđuju autodestrukciju, ne slažem se s time. Čovjek bi trebao imati pravo sam sebe uništiti, po mom mišljenju. Ali ako želiš živjeti i biti sretna (doista sretna, ne malo sretna pa malo nesretna), izgladnjivanje i povraćanje vode u smrt u mukama. Rekla si da se boriš protiv toga godinama i to ti svakako vjerujem (mogu zamisliti kako se prepadneš pa uzmeš hranu, a zatim te ana svlada pa joj se vratiš), kako bi bilo da odeš nekome da ti pomogne, da uzmeš saveznika u borbi - nekoga tko se ne bi ljutio na tebe kao obitelj i dečko, a ipak bi ti pomagao da ne izgubiš bitku s anom? Ana ti želi zlo. :(
Vjerujem da se tome teško oduprijeti, ali nije li se i drogi teško oduprijeti pa si se oduprla jer si snažna i imala si volju i motivaciju?
28.09.2012. (16:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ena L.
Kako si...? Nekako se nadam novom postu, punom pozitive i dobrih
odluka, kojeg piše snažna, pametna cura koja uživa u životu :)
01.10.2012. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...