Komentari

tryingtofindmyself.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Helada

    Mislim da sam se slično osjećala od studenog do ožujka, kao da redam promašaj do promašaja, kao da se sve čega se dotaknem raspadne uz uhu vrlo neugodan štropot, kao da me svi samo kore, a svi su me i užasno živcirali, svi s kojima sam bila u redovitom kontaktu izazivali su osjećaj ljutnje, pa i gađenja, u meni. U isti sam mah bila nepodnošljivo tužna i umorna, na izmaku snaga, a nisam znala kako dalje, bila sam rastrgana i izgubljena te suicidalna. Prošlo je i sad mi je super. Što misliš o odlasku psihijatru? Meni je psihijatrijsko liječenje veoma pomoglo, ne samo u tih pet mjeseci, nego i prije jer sam šest godina bolovala od depresije, a jedanaest godina od nečeg drugog što nema ime jer se vrlo rijetko javlja. :D
    Kako to misliš, ljudi su ti stalno govorili o paničnim napadima koje su doživjeli? Koliko ljudi znaš da je imalo panične napade?
    Ja nikad nisam imala napadaj panike, ali sam 22. studenog išla na terapiju na Rebro, dakle uzbrdo, i plakala sam pa sam se počela gušiti. Iskreno, toliko sam bila tužna da me to uopće nije zabrinulo, nisam počela hvatati zrak, nisam pokušala prestati plakati, nisam prestala razmišljati o onome što me nagnalo u plač, samo sam išla naprijed, gušila se i razmišljala o istom. Gušenje je prestalo kad sam došla na ravno. :D
    Uglavnom, što misliš o psihijatru kao ideji? Čini mi se da se već dulje vrijeme tako loše osjećaš?

    avatar

    26.06.2012. (13:29)    -   -   -   -  

  • lady Grenouille

    blog je uvijek bio super mjesto za takve probleme, tu uvijek možeš izbaciti sve emocije, bilo pozitivne ili negativne
    nemoj ništa držati u sebi, reci dečku, frendicama, kome se inače povjeravaš... kad ja trebam nešto izbaciti iz sebe, a ne priča mi se baš s nekim, onda pišem, sve što me muči, što želim, trebam, osjećam i odmah mi bude bolje
    normalno da ti se nakupilo svašta, jednom to mora nekako izaći, ali zato pokušaj rješavat sve kako dođe, da bude čim manje tako stresnih situacija
    ja sam uvijek tu :)

    avatar

    28.06.2012. (19:04)    -   -   -   -  

  • Helada

    Ja nikad nisam smatrala da mi moja psihijatrica rješava probleme, a nije ni ona. :D Uvijek sam je doživljavala kao nekoga s kime mogu prokomentirati svoje mišljenje, čuti ima li mu ona štogod dodati ili oduzeti, pametno porazgovoriti i povjeriti se. Doktorica mi je jako puno pomogla, ne mogu ni opisati koliko, ali i ja sam se trudila oporaviti se. Pijem lijekove.
    Ako si na velikoj prekretnici, možda je takvo stanje normalno i proći će kad ,,prekretanje'' završi. Vjerojatno to i možeš sama. :) Nadam se da će ti blog pomoći. :)

    avatar

    28.06.2012. (23:43)    -   -   -   -  

  • lady Grenouille

    mislim da odugovlačim pisanje diplomskog baš zato što nisam spremna još na tu borbu, lako je još dok smo samo studenti :D
    velika je to promjena, ali kako smo sve preživjele, možemo i dalje :*

    avatar

    29.06.2012. (00:42)    -   -   -   -  

  • Tilapončica

    ti sama to najbolje znaš draga :) nitko od ovih ljudi ovdje nezna.. samo ti sama :)

    avatar

    05.07.2012. (15:05)    -   -   -   -  

  • Helada

    Po pitanju moći vlastitog uma, vjerujem u nju u tolikoj mjeri da smatram kako nije potrebita nikakvih videa, hehe. Uostalom, sad mi više nije potrebna pomoć jer sam vrlo zadovoljna u životu. Studiram ono što jako volim (klasičnu filologiju), imam oko sebe drage ljude, izliječila sam se i od depresije i od nekih problema koji su počeli prije nje (konkretno, bojala sam se da ću nekog ubiti ili spolno napastvovati pa sam izbjegavala ljude, a osobito malu djecu te sam užasno puno vremena provodila razmišljajući jesam li učinila koji pokret sa zlom namjerom) i trajali jedanaest godina. Ne znam zašto sam oboljela od depresije. Zapravo, po tome što nije imala neki uobičajeni razlog i znam da se radilo o depresiji, a ne o uobičajenoj tuzi ili o mladenačkoj krizi :D (i po tome što je bila jaka i dugo trajala).
    A kako si ti sada, nakon što je ipak prošlo par dana? Jesi li se malo smirila ili i dalje osjećaš jaku bol?

    avatar

    05.07.2012. (15:31)    -   -   -   -  

  • wtf

    imala sam serijske panične napade nekih godinu dana, i definitivno još nisam osjetila ništa gore u životu. osjećaj nemoći uspostavljanja kontrole nad samim sobom, gubitak osjećaja za realnost, nedostatak kisika... strašne epizode sam imala.

    ali, jednom kad sam sjela, uzela si dovoljno vremena da promotrim sve to što se nakupilo u meni, da raščistim sve sama sa sobom, ta panika je prestala. brini se o drugima, ali o sebi najviše...sama si sebi doživotno društvo, potrudi se da ti bude ugodno.

    avatar

    20.07.2012. (17:54)    -   -   -   -  

  • Nitt

    '' teško je pustit stvari koje su nekad značile puno'' - sviđa mi se ovo. I ne brini se, shvatila sam tvoj komentar kao savjet^^

    Ljudi su nekad prezauzeti nekim poslovima da zaborave misliti na najjednostavnije stvari. Trebaš nekad pronaći vremena i posvetit se sebi:)

    avatar

    20.07.2012. (22:09)    -   -   -   -  

  • .strašilo iz kukuruza.

    Hm, moj tata kao mlad, dok je bio ljut ili nervozan grizao bi svoju šaku. To ga je smirivalo, što izgleda luđački ubiti. Ali čekaj, mi smo ljudi, a to ti već mnogo toga govori. Istina je da bi možda trebala malo više emocije gledati izbaciti iz sebe, inaće će navrijeti i puknuti, eksplodirati će u tebi.

    Novo. :)

    avatar

    11.01.2013. (17:11)    -   -   -   -  

  • Nitt

    ''al prepoznavanje osjećaja u zadnjih godinu dana strana mi je riječ.''
    Story of my life.
    Uvijek sam mislila da će se to promijeniti kod mene, ali kako vrijeme prolazi, samo je gore heh.

    avatar

    24.02.2013. (22:15)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    nema te dugo

    avatar

    08.09.2016. (15:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...