Komentari

darkbluesorrow.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing


  • Grom

    Uvek sam govorio da su deca 'ogledalo' svojih roditelja, ali i društva.

    Prvo i osnovno vaspitanje daju roditelji, kasnije društvo.

    Roditelji 'spremaju' svoje dete za kasniji izlalzau društvo, daju mu smernice.

    Kasnije ono izlazi u to *ebeno deruštvo koje nastavlja da ga 'vaja' pos već stečenim postulatima od roditelja.

    I nema pardona...Dete koje je 'nepravilno' odgojeno u porodici, stvara odličnu podlogu za dalji 'napredak' svoje 'iskrivlejnosti' u društvenom životu...

    ~~~

    avatar

    16.09.2011. (21:59)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    Slažem se sa svime što si rekao....djelimo isto mišljenje! >~~~ :)

    Samo sam onda očito previše naivna kada mislim da i drugi roditelji svoju djecu odgajaju da budu dobri i pošteni ljudi, da ne zlostavljaju i ne gaze druge, da idu za onom parolom 'Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čine tebi!'. Ne mogu vjerovati da ih uče gramzivosti, netoleranciji, sebičnošću, drskosti i bezobrazluku, maltretiranju i laktarenju...

    Kako li samo izgledaju te lekcije u domovima takvih roditelja.?!!
    Eh da sine...danas ću te naučiti kako da ubiješ onu tetu u parku i da pritom bezobzirno uživaš!
    Strašno!!! Klinac nije imao više od 5 godina a dijete od 5 godina OSOBNO ne bih pustila samo da bude u parku. Znači da je roditelj bio tamo i nije se udostojio da podvikne na vlastito dijete. Što povlači za sobom da je uživao u dominaciji svojeg djeteta spram 50ak druge djece u parku. I ne samo dominaciji već i očitom teroriziranju i zlostavljanju.

    Društvo je veliki čimbenik u izgradnji djetetove osobnosti...ali to dolazi tek kasnije....5 godina je premalo da dijete već u toj dobi bude pod društvenim utjecajem. Znači u ovom konkretnom slučaju roditelj je glavni 'krivac' ka ovakvo djetetovo ponašanje.

    Možda ga nije 'učio' da se ponaša tako ali nije ništa poduzeo da to ponašanje suzbije i preodgoji ga.

    A sa druge strane uvijek me mučilo koliko geni utječu na takvo ponašanje? Što je sa slučajevima kada su roditelji dali sve od sebe da dijete izraste u Čovjeka pa cijeli život imali problema zbog djetetovog očito suprotnog ponašanja?

    avatar

    16.09.2011. (22:22)    -   -   -   -  

  • Grom

    Kažeš geni...

    Geni imaju veliki uticaj na osobu, ali geni imaju svojstvo 'nasleđenog' a uticaj roditelja 'stečenog'...

    Geni nekad dođu do izražaja, ali i oni mogu da se pravilno usmere ka ispravnom.

    Nema nijednog gena koji ne može da 'mutira' ~~ :)

    avatar

    16.09.2011. (22:30)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    Slažem se da se geni mogu pravilno usmjeriti ka ispravnom i na taj način korigirati djetetovo ponašanje. >~~~ :)

    Onda se pitam da li to dijete ustvari na taj način 'zatomljuje' svoju pravu narav i porive?

    Ako to dijete ima potrebu i uživa drugima nanositi zlo, korigiranje ponašanja samo uči dijete kako se TREBA ponašati ali ne i činjenici kako iz sebe izbaciti taj poriv da uživa u zlobi.

    avatar

    16.09.2011. (22:39)    -   -   -   -  

  • Grom

    Svi mi imamo gene, nekim delom ovakve, nekim onakve, ali samo repuštanje tim genima vodi u ludost.

    I ja recimo imam 'sulude gene, divlje i neobuzdane, i kažem opet 'ali', naučili su me da kanališem njihovu reakciju po sistemu:

    Radi šta želiš samo da drugog ne ugrožavaš!!

    Na fizičko ugrožavanje mislim...fić, fić ~~ :)

    avatar

    16.09.2011. (22:45)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    :))) >~~~

    Jedno je vatreni temperament kao kod tebe jer nemaš poriv biti zao prema drugima..... a drugo je opet očiti poriv da nekome svjesno naudiš i da pri tome uživaš kao u gore spomenutoj priči. Tako da u ova dva slučaja ne mogu nači NIKAKVE sličnosti!!

    Ta dijeca prema meni nisu pokazala niti malo razumijevanja niti poštovanja nakon mojeg prvog upozorenja da je to što rade opasno. Smijali su se i čim sam im okrenula leđa ponovno su bacili kamen! Oni su upravo uživali u svojoj zločestoći i nadali su se valjda da će drugi puta biti precizniji.
    To je ono što me plaši! Hoće li idući puta moje dijete biti na meti ovakvih malih vandala?

    avatar

    16.09.2011. (22:59)    -   -   -   -  

  • Sonja

    Prvo, oprostite što pišem kao anonimna, ali nemam svoj blog, a ne mogu a da ne reagiram.
    Naime, svakodnevno se susrećem s istim problemom - rekla bih - problemom neodgoja u vlastitom domu, ali i u školama. Stanujem u prizemlju. Pet metara od mog balkona je dječje igralište (da, da pet metara samo...), pa sam svjedok svakodnevnom neodgovornom ili nezainteresiranom ponašanju roditelja. Ne mogu kriviti djecu, ona se ne mogu drugačije ponašati pored roditelja koji su takvi kakvi jesu.
    Zbog silnog vrištanja djece, ako ne zatvorimo sve prozore i balkon, ne možemo razgovarati u stanu normalnim glasom, moramo se nadvikivati. Čudim se svakodnevno kako djeca više ne razgovaraju normalno već neprestalno vrište, kao da se natječu tko će jače. Mame pritom stoje u krugu i prepričavaju tko zna što, razgovaraju na mobitele, uopće ne prate što djeca rade. Sjede po klupicama, a da se ne pomaknu po dva-tri sata. Gledam jučer klinca, možda tu svojih 5-6 godina, kako po toboganu gađa djecu šakama tucanika kojim su posipane staze na igraištu i - nikome ništa. Mamica sjedi metar od njega na klupi, razgovara s drugom mamicom i ne obazira se. Nitko one reagira. Jedan klinac, predškolac naravno, otima drugom kamionić, udara ga nogama - nitko ne reagira. Da, sve su to budući zlostavljači, upravo kao i djevojčica koja ide u drugi razred osnovne škole (znam jer stanuje iznad mene), koja po 10 minuta vrišteći zaziva mamu da izađe na balkon, a kada se ova konačno pojavi, reče kako je žedna. Vjerovali ili ne, ali mati joj kroz balkon baci vodu u flašici od Cole. Maloj je bilo teško popeti se na prvi kat! Ili možda ne smije jer se roditelji odmaraju? Kao psu, Bože moj.
    Mogla bih još, od piškenja u grmlju ispod mog balkona i slično, ali iovako sam oduzela puno prostora. No, eto, jednostavno nisam mogla odoljeti, jer tema je i sociološki i psihološki, a i etički pogođena, kao bi se reklo, "u sridu". Mislila sam da sam ja "nađak baba", no vidim da nisam jedina kojoj smeta takvo ponašanje.
    Lijep pozdrav.

    avatar

    17.09.2011. (12:59)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Yep. Ljudi od malena uče po tome za što ih se nagrađuje, a za što kažnjava, i ugledaju se na primjere kako bi modelirali svoje ponašanje. Vrlo je dobro pogođena tema. Naravno, dio svih tih nagrada, kazni i primjera dolazi iz obitelji, a dio iz društva (okoline, medija, etc), koje je nažalost išlo kvragu.

    Uvjeren sam da ima i roditelja koji dobro odgajaju svoju djecu, a koje svejedno društvo upropasti, no sigurno ih je puno manje nego onih koji jednostavno odgajaju svoju djecu da budu takvi kao u primjeru koji spominješ.

    Ne znam koji je lijek za to. Meni se čini kao borba s vjetrenjačama.

    avatar

    17.09.2011. (14:58)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    Sonja@

    Drago mi je da si se javila i bez isprika molim :) Na ovom blogu može komantirati i registrirani i neregistrirani član ukoliko smatra da ima što za reći. U suprotnom bi tu opciju zabranila. Zato slobodno i bez ustručavanja istresi sve što želiš!! :))

    I nisi nađak baba vjeruj mi....imaš tu nesreću živjeti pred samim igralištem a ja jako dobro znam kakva je vriska i galama u njima. Na moju sreću ja ne znam kako je živjeti u takvim uvjetima...dovoljno mi je tih 2-3 sata provedenih u parku pa da me glava zaboli od galame, cike i vike i jedva čekam da dođem doma. :))

    Ono što mene smeta je neodgovornost roditelja kad vide da im djeca rade zlo drugima i kad ne poduzmu ništa da sankcioniraju takvo ponašanje već samo mudro šute i na taj način daju prešutnu podršku djetetu da je takvo ponašanje prihvatljivo.
    I ovo nije bio prvi primjer...čak dapače...raspon se kreće od očitih krađa igračaka mojeg djeteta i to od strane roditelja pa do očitog gledanja mene u oči dok njihovo dijete po nekoliko puta udara moje dijete u glavu. Pa dok ja ne vrisnem na njihovo dijete i samo čekam da mi kaže i jednu riječ. Nitko se to do sada nije usudio. Mogao bi samo probati!

    avatar

    17.09.2011. (15:10)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    Igniss@

    Nema lijeka za to...vjeruj mi...roditelj bi tebao biti odrastao i odgovoran čovjek koji na svom primjeru uči dijete kako se treba ponašati. Ako neke osnove u tom roditelju nisu usađene od malena i ako taj roditelj nema ni mrvu mozga pa da vidi da istim smjerom vodi i svoje dijete onda đaba nama sve edukacije i lupetanja kad će on i dalje po svom.
    Ali je i evidentno da neki roditelji svoju djecu upravo to i uče! Da budu samoživi, laktaroši, bezobzirni.....i sve vodeći se parolom: Takvi bolje prolaze u životu!

    Ja svoje dijete to neću učiti!!!!.... ali ću ga učiti da NE POGNE GLAVU i da NE OKRENE DRUGI OBRAZ
    Neću dozvoliti da bude manji od makovog zrna kad naleti na zlostavljača jer jako dobro znam kako to utječe na dječju psihu i daljnji razvoj. Treba dijete učiti da poštuje svako živo biće ma kako ono maleno bilo ali i da pokaže zube kada je napadnuto. Samo tako će moći biti cijenjen u društvu i moći će se kročiti kroz život bez straha od prepreka!

    avatar

    17.09.2011. (15:23)    -   -   -   -  

  • little_psycho

    Slazem se, dica su danas postala pravi mali teroristi..ne svi naravno, ali sto je demokracija veca to se i njima vise dopusta. stan mojih staraca je u prizemlju tocno nasuprot djecjeg igralista, a od tog igralista odvojen je malom bastom u kojoj moja stara sadi svoje cvice i ostale biljcice, no koliko god to izgledalo lipo i rascalo i goliko god prostora tamo na igralictu bilo ta dica unistavaju bezobzirno njen trud kidaju cvice, gaze po njemu i vjecito drece tocno prid prozorom. moja stara u nekoliko navrata proviri kroz prozor pa ih pokusa potirati kad za 5 minuta eto ih nazad. pokusala je i s drugim metodama, navodni vrt u nadi da nece doci kad vide da je blatnjavo, ali to njih ne sprijecava. ko prasci se igraju u tom vrtu u blatu do kolin ai briga ih sto unistavaju neciji trud. roditelji se ne obaziru na to. prije nekoliko mjeseci moj brat sjedio je za kompjuterom u dnevnoj sobi kad mu je kraj uha kroz staklo prozujala kamencina. stari je izjurio vani i poceo s derati na klince. odjednom je zavladao zakon sutnje i ama bas nitko ne zna ko je bacio kamen. ne mos uvatit to dite za ovratnik, jer ce te netko prijavit da ga zlostavljas, s druge strane ne znas tocno koji je to bio, s trece, vecina njih se vec razbizala naokolo. jedna mala djevojcica dosetala je do mog starog i rekla mu tko je to bio. stari ga je nasao i nijemu dao mira dok mu cacu svoga mali nije doveo. a onda opet tortura, ko ce platit prozor, oavaj veli da nema dokaza, jedna dica kazu je dno druga dica kazu drugo, moj stari priti policijom, jebemu i prozor i 500 eura koliko kosta. nista uspili su nekako dobiti priznanje i stari je dobija novi prozor ali nije u tome poanta. ko bi mom bratu platija glavu ili vid da mu je taj kamen doletija u glavu ili staklo palo u oci.
    postoji jos jedan klinac u kvartu koji vjecito terorizira druge. ide u skolu za djecu s posebnim potrebama jer ima problema, ali on sa svojih 11-12 godina vjecito je na ulici, bez ikakvog nadzora. nedavno je pred nasim prozorom stajao nad golubom i drzao blog u ruci ciljajuci da ga baci na jadnu zivotinju. stara je moja izasla na prozor i izerdala se na njega. nije je puno fermao, otisao je onda ca, ali stara je to popodne ipak nasla istog tog goulba smrskanog pod blokom nekoliko metara dalje. i sto sad mozes ocekivati od takvog djeteta, neodgojenog, bez imalo savijesti. sad je to bila ptica, jednog dana bi mogao biti covjek

    avatar

    17.09.2011. (17:14)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    E da je samo to... a gdje su tek vlasnici pasa, čiji si napune dječja igrališta pa ni ne puštaš djecu tamo. Osobito ne smiješ progovoriti vlasniku, a pogotovo ako mu je pas poveći...
    Nema kraja ovom "bijesu" u kojem živimo...

    avatar

    17.09.2011. (19:07)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    little_psycho@

    primjera je sve više....odgovora za pošasti nema....roditelji su ko' zna gdje a djeca prepuštena ulici. Sve je to borba protiv vjetrenjača. Dok se mi obračunamo sa jednim problemom taman nam za vrat skoči novi. I tome na žalost nikad kraja.
    Jedino što nam preostaje nikad se ne predavat i nikada dopustiti da nam pognu glave.

    avatar

    17.09.2011. (19:39)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    ToxFox@

    Ljubitelj sam pasa ali i stajališta da psima nije mjesto na dječjim igralištima. Bez obzira koliko pas bio umiljat vlasnik psa treba imati obzira prema drugima.
    A pojedinci će uvijek raditi što ih volja.
    Iskreno ja se ne bi ustručavala da prigovorim vlasniku psa kako mjesto gdje se igraju djeca nije prikladno za šetnju sa psom. Pa taman da je pas velik kao konj. Ali eto to sam samo ja.

    avatar

    17.09.2011. (19:43)    -   -   -   -  

  • knežijka

    kad imaju 5 godina već su svašta stigli i vidjeti...ovdje kod mene u parku ima jedan mali od možda 3 godine koji stane na mostić prema toboganu i drugoj djeci ne da da prođu. da ne spominjem da roditelje tog klinca nikada nisam vidjela, a njega i previše...jedino što preostaje (a roditelji druge djece to i rade) je da dijete staviš direktno na vrh tobogana da se spusti jer drugačije ne ide. ako zamoliš malog da se makne, riče i glumi lava, pretpostavljam. a ako ne radi to, ima ono nešto dugačko mekano na napuhavanje i time mlati djecu. neviđen bezobrazluk.

    a curica, stara dvije godine, kako sam saznala od njene mame, kad dođe do tobogana, ako je netko ispred nje, bez pardona ga gurne, jer zašto bi ona čekala...mama joj se s klupice zaderala da to ne radi, ali malim prstom nije makla da ju zaista u tome i spriječi, jer je mala to nekoliko puta ponovila...

    moje dijete je za guranje dobilo kaznu: odlazak doma. nikad to više nije ponovila jer je to najgora kazna koja te može snaći :) a što se tiče maltretiranja druge djece, još ne znam na koji način da joj pokažem kako na to reagirati, ima dvije godine, pazim da ju netko ne udara, gura itd....a kad do toga dođe, maknem ju od tog djeteta, šta ću?

    avatar

    18.09.2011. (00:31)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    knežijka@

    Ako roditelji ne reagiraju i ne spriječe svoje dijete da radi takve stvari onda se ne ustručavam sama tom djetetu nešto reći. Ne dozvoljavam da mene, moje dijete i ostalu djecu maltretira balavo derište svojim bezobrazlukom ili direktnim napadom. Ne mičem svoje dijete u stranu jer mu time pokazujemo obrazac ponašanja za budućnost. Da pognu glavu i popuste pred zlostavljačima!
    Ja osobno pred svojim djetetom prigovorim malom zlostavljaču a onda se obratim svojem djetetu i naglas pred svim ljudima objasnim mu da ponašanje drugog djeteta nije u redu i da je to ružno. Sva sreća, mamina pametna glavica se uvijek složi sa mojom konstatacijom i kaže kako je on dobar i da on ne gura drugu djecu i da dijeli sprave na igralištu. :))))
    Uvijek se potrudim da i ostali roditelji jako dobro čuju i vide što se zbiva i iako nitko nikada ne priskoči pa da malom zlostavljaču dodatno nešto kaže, prešutni pogledi upereni u njega su dovoljni da to dijete ipak malo izgubi hrabrost pa se povuče.

    Eto to ti je jedan od načina da istjeraš mak na konac.

    Ima načina rješavanja problema za svaku takvu situaciju samo se treba u datom trenutku znati postaviti i u trenutku odlučiti kako pristupiti svakom takvom slučaju pojedinačno. Univerzalno rješenje ne postoji. Tajna je u snalažljivosti i čvrstom stavu.

    avatar

    18.09.2011. (01:16)    -   -   -   -  

  • Fotografi svih zemalja, naoružajte se

    Zahvaljujući dječjoj pravobraniteljici koja je djeci dala sva moguća prava, ali pri tom uklonila ona d adjete ima pravo biti adekvatno odgojeno i ima pravo slušat roditelje, te bilo kakav autoritativniji odgoj izjednačila sa zlostavljanjem, roditelje je strah odgajati svoju djecu. Tako danas vlada epidemija popustljivog odgoja. Popustljiv odgoj u kojem djete ne biva na neki način kažnjeno za nepoželjno ponašanje vodi upravo tome da danas ima sve više i više malih monstruma koji su opasni za okolinu. Da bi onda kada se uvidi pronblem, ponovo ta ista dječja pravobraniteljica digla paniku oko toga kak je danas jako velik broj nasilja među djecom, maloljetnih delikvenata itd. i da treba našto učiniti... Takvim institucionalnim fah-idiotima nije jasno da je svako dijete drugačije i da se stoga ne može na svu djecu primjeniti isti "recept" za odgoj, propisan nekakvim nadobudnim zakonom. Neka djeca slušaju na prvu riječ. Drugom da bi "čulo" doslovno treba šamarčina...

    avatar

    18.09.2011. (09:41)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    Fotografi svih zemalja, naoružajte se@

    Lijepo si to primijetio. Zapravo nadala sam se da će netko spomenuti i tu divnu dječju pravobraniteljicu koja očito nema pojma što radi.
    Svako je dijete individua za sebe....rekla sam već da nema univerzalnog pristupa riješavanja problema. Ta žena kao da i sama nema djecu...nemam pojma...možda i nema.

    Koliko primjera u svojoj okolini čujem kako klinci prijete svojim roditeljima kako će zvati "Hrabri telefon" i "tužiti" roditelje za zlostavljanje. Djeci je pojam zlostavljanja kada ih roditelji kazne zabranom izlaska, oduzimanjem najdražih igračaka tipa playstation, zahtjev da pospreme svoju sobu ili isprave ocjenu u školi i sl.
    Čula sam za slučaj kada je dijete na taj način natovarilo socijalnu službu roditelju za vrat samo zato jer ga je roditelj natjerao da pospremi svoju sobu. Klinka je nazvala hrabri telefon i nadrobila tamo tolike laži a kad se socijalna pojavila na vratima nastalo je totalno sranje. Prvo dijete nije htjelo priznati...kad je socijalna počela prijetiti oduzimanjem djeteta i smještanju dalje od roditelja dijete je priznalo. Zamislite te strahote! Ja ne znam što bi napravila u tom slučaju. Mislim da bi tek onda posegnula za batinom i ne bi me tangirala živa sila tko me gleda niti tko me čuje.

    avatar

    18.09.2011. (10:04)    -   -   -   -  

  • Fotografi svih zemalja, naoružajte se

    To da li dotična ima ili nema djecu zapravo nije bitno za čitavu priču (i oni koji imaju djecu mogu itekako arditi djeci nažao, dok oni koji je nemaju mogu djeci činiti dobro). O tome o kakvoj se personi radi dovoljno je pogledat "Preporuke dječje pravobraniteljice za medijsko izvještavanje o djeci" gdje dotična između ostaloga maloljetne delikvente naziva "ranjivom skupinom djece", te zahtjeva da se ne izvještava o tome, tj. da se djecu prikazuje isključivo kao "jadnu, nemoćnu i ugroženu". Imaš na mojem blogu jedan tekstić o tome (doduše iz fotografske perspektive), ali ako ti se da pročitati...

    avatar

    18.09.2011. (16:42)    -   -   -   -  

učitavam...