Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • meroveus

    Svatko ponaosob misli kako zna što je za njega najbolje. Obično to nazivamo subjektivnošću, jer objekcija je sve ono u čemu smo - tako će nam reći. I onda se sa srane upliću i krivotvore nam sudbinu. Idi tamo, vrati se, a da probaš ovo, učini ovo - meni je bilo dobro, sve savjeti koji možda nose klicu dobronamjernosti, ali ako se pogleda kako rijetko tko o sebi zna mnogo, tada je vjerojatnost dobronamjernosti svedena na minimum (slučajnosti).
    Zanemarim li svrhu, ili cilj pisanja - stavljanje misli u plošnost riječi, tada mogu reći kako bi svijet bez njih bio težak i nepodnošljiv, jer okruženi bi bili šutnjom i nitko ne bi mogao klimnuti potvrdno jesmo li učinili nešto dobro ili nismo. Ako pak uzmem svrhu ili cilj pisanja u onoj prostosti kada ih bilo tko daje, tada vidim ljude koji se ne srame saznati, podijeliti, dati, približiti, naslutiti sebe u drugima. Jer, tako nekako se to valorizira u nama, onakvi smo kakvi nas drugi vide, a želimo biti sve ono što može biti pred nama. Ako prosudimo kako nas drugi ne razumiju, tada je to nedostatak napora da se jasno i razumljivo predstavimo, i nije samo do nerazumijevanja sugovornika. A ako odustanemo, što bi to bilo? Jesmo li iscrpili sve svoje moguće zvučnosti predstavljanja? Čini li nam se kako riječi nemaju odjeka ne samo u drugima, već i u samima nama? To je ozbiljno pitanje! Ja, vječito optimističan (s razlogom), vjerujem kako sve ono što može bilo tko reći na bilo koji način i čak bez uvriježenih stereotipova vrednovanja, jest itekako vrijedno i veliko je poput cijelog svijeta koji imamo pred očima, a još vrjednije kada se otkrije iz dijela sveg tog velikog svijeta koji sobom popunjavamo. Pa tako kažem, ako smo dio ove objekcije, tada u njoj imamo pravo, mogućnost i "obvezu" učiniti ju boljom. A sve ostalo, rekla-kazala-porekla-prorekla, za sve to nije me briga!
    Uostalom, ono što me fasciniralo kod istočnjaka odavno - jest davanje veće pozornosti slučajnostima koje pred nas izlaze, a vezano je za upoznavanje osoba. Moraju se upoznati rođaci, osobe koje nam mogu koristiti, osobe koje možemo trebati, ali osobe koje nam uđu u život bez razloga(!), njih treba cijeniti i s većom pozornošću upoznavati nego sve ostale. Ako ni iz kojeg probitačnog razloga, tada iz znatiželje.

    avatar

    16.10.2010. (15:01)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Jednostavno ne mogu zamisliti da te ovdje nema.
    Jer uvijek će postojati neki Div kojeg treba svladati, preboljeti, oćutjeti, voljeti, svezati, odvezati, pustiti da ode.
    Ti si pisala dušom, o sebi.
    Kao i mnogi od nas, kao i mnogi prije i poslije nas.
    Sreli smo se na ovim prostorima slučajno.
    A kako u slučajnost duboko ne vjerujem,a razlog mi nije bitan, tako se nadam da ćemo se još puno puno čitati....

    avatar

    17.10.2010. (00:19)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    molim.. i drugi puta:)))..a ono sa srcem..pa kad srce nema godina..ono u biti uvijek isto voli....mozak i duša je ono kaj stari..i promišlja i mudruje..

    avatar

    17.10.2010. (15:40)    -   -   -   -  

  • toluen

    Hm... Prešla si na novu razinu i sada trebaš nove izazove. Bez brige već će se oni pojaviti. :-)

    Što se brojki tiče one se stalno vrte ukazujući na prolaznost svega, a mi uglavnom ostajemo ono što jesmo mijenjajući se samo u nekim detaljima. Fascinantno zar ne ?

    Prijelaz na slijedeću razinu može biti emotivno osjetljiv i delikatan jer odjednom nestaje svega onoga što nas je ispunjavalo emocijama toliko dugo - nije bitno što su to bile mješane i uglavnom negativne emocije - tranzicija može i ne mora biti praćena osjećajem praznine koja tada nastaje i to može napraviti potencijalno i veći problem nego ono što je prije postojalo. Međutim biti svjestan toga i svjesno odabrati neku formu aktivnosti da se to ne dogodi - jedna je od mogućnost koju imamo, a mnogi je nisu svjesni.

    Prjedlog - pretoči ove zadnje godine u priču, knjigu. Izvrsno pišeš, a zasigurno će te to zaokupiti i pomoći ti da središ mnogo toga što je još ostalo u tebi od svega što si proživjela i tako još bolje razumiješ i samu sebe i sve oko tebe. Istovremeno to je zaista odličan način da nastavimo našu beskrajnu evoluciju i ne ostavljamo u njoj bolne praznine. Na kraju krajeva ta knjiga može sigurno mnogima pomoći i u njihovim dramama da se lakše nose s njima.

    U stvarnosti nikada ništa zapravo ne prestaje i ne prolazi, samo mijenja oblik, formu i način kako se manifestira. No kako god to bilo u tome procesu zapravo evoluiramo. I u tome je zapravo sadržana sva ljepota i bol našeg postojanja.

    Zar ne?

    :-)

    avatar

    17.10.2010. (17:09)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    ne shvaćam zašto bi otišla baš sada?! nemoj otići! družimo se i dalje. zašto ne?

    avatar

    20.10.2010. (10:43)    -   -   -   -  

  • primakka

    kažeš: tu smo/sam, spominješ odmak...
    tako sam sebe nazivala u ovom virtualnom svijetu, a zapravo mislila na sebe stvarnu. i pokušavala otići, pa se vraćala. ovdje mi je dobro. ostani. još ćeš se mijenjati. nabolje.

    avatar

    21.10.2010. (22:53)    -   -   -   -  

  • Nina ( bez N )

    mislim da si samo zrela za jednu dobru transformaciju
    onako kako ti to znaš
    kao i ja ....

    ovdje ostavljam zagrljaj kao pečat ;))

    avatar

    22.10.2010. (18:33)    -   -   -   -  

  • Andrejevna

    Godine brzo prolaze...prebrzo, na žalost.

    avatar

    07.11.2010. (14:26)    -   -   -   -  

  • slaven178

    možda se vrati....

    avatar

    13.11.2010. (16:33)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Bili smo i sve dok postoje riječi-još uvijek nas ima ....:-))))

    avatar

    02.05.2011. (15:23)    -   -   -   -  

  • alteregoist

    Čekam.

    avatar

    24.10.2011. (01:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...