Hvala, laska mi to sto post pises post meni. I ti si meni cesto inspiracija,cesto. Lijeo je znati da nas ima jos ovakvih, drugacijih. Ha, Pariz! Ne bi ti mogla opisati kako je to divan grad.... Vidjeces kada odes. Sigurna sam da ces ici tamo. Ja tamo idem jednom mjesecno jer se jedan ogranak kompanije u kojoj ja radim nalazi u Parizu. Navikla sam se vec na taj grad, znam ga gotovo koliko Zagreb ili Beograd.... Vjeruj mi da uzivam u svakom kvadratnom metru bilo kojeg Evropskog grada u koji odem, a Pariz i Prag su moje ljubavi. Nisam imala puno satanaka,samo jedan ali dok pokupim sve papire za taj jedan prodju mi 3 dana. Medjutim, ja obozavam svoj posao, stalno se pakujem i raspakujem i zivim u avionu (kako kazu moje prijateljice). Mada, moram reci da obozavam kada se vratim sa puta i kada sa mojom Larom (moj pas, zlatni retriver) sjedim bez ikakvih obaveza ispred kamina i citam neku knjigu ili gledam TV ili nesto na netu. Kad sam vec kod prijatelja ( to je tema posta), imam tri drugarice koje poznajem od prvog dana srednje skole... Drzimo se od tada i znamo se gotovo do krajnosti. Pricamo o svemu poslu, zivotu, ljubavi, nekim sitnicama ili o necemu sto nema nikakve veze... Buduci da nijedna nije udana i da sve radimo na razilicitim mjestima namecu nam se stvarno razne teme. Ali sveka ima svoju "masku" koju skida samo kad tu nisu prisuti ljudi iz blizeg kruga prijatelja.... Ja, kao i ti, konkretno na internetu.... One mozda isto ovdje, a mozda i negdje drugo. Poznajemo se ali neke stavri ne mogu reci njima postoje stvari koje mogu reci samo ljudima koje ne poznajem, kojima ne vidim lice. Bas sam se pronasla u prici o karakteru. Ja sam oduvjek bila onaj magarac. Posto sam imala 82 mladje i 14 starije brace i sestari (roditelji su me dali kao bebu u sirotiste pa su mi svi oni iz sirotista barca i sestre) uvjerk sam kupila svacije probleme i poteskoce i rijesavala ih kao da su svoje. I danas je tako. U svakome smislu,zovu me zbog svojih baracnih problema, finansiskih, poslovnih... Ja sam i dalje sama i kao da im kazem da me nesto stavrno pritiska... Ne mogu vec su me prihvatili kao zid na koji se satlno mogu naslonuti. Bas mi je drago pa se ovako iskreno razumijemo. Naravno sve pohvale,njabolje pises
14.10.2010. (18:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se lijepo je znati da nas ima još ovakvih...Moji postovi su dobri,al tvoji ih komentari nadopunjuju i inspiriraju. Jednako je teško napisati dobar post koliko i komentar,zato svaka pohvala za tvoje komentare. Imaš osebujan život,odmah sam primjetila da si osoba od koje se nešto može naučiti,netko tko može stati iza svojih napisanih riječi. Tvoj posao je stvarno zanimljiv,ja obožavam putovati i dobar je osjećaj biti stalno u pokretu...Samo zar te malo ne zbunjuje stalno mijenjanje gradova? :))) Nadam se da si u pravu i da će ti se riječi pozlatiti,rado bi uskoro otišla do Pariza...Što se tiče magarca,znam kako ti je...kad svi očekuju da ti riješiš sve. Ja imam samo jednu sestru i nije lako ni s njom jednom,a onda mogu zamisliti kako je tebi bilo. Drago mi je da si nakon svega uspjela postati uspjesšna i da radiš posao u kojem uživaš...Svoje prijateljice poznajem već 14 godina...i stvarno su uvijek tu za mene,al baš kao i u tvom slučaju,sve četri smo različite...postoje stvari koje im ne mogu reći...koje je puno lakše reći preko interneta,neznacu, to jest u mom slučaju tebi.Znam kako je biti zid,al problem je što i zidu treba neki zid na kojeg će se osloniti...Drago mi je što napokon mogu s nekim podjeliti svoje mišljenje...nadam se da se uskoro opet čujemo...i nadam se jednako tako dobrim inspirirajučim komentarima kao i do sada...pozdrav!:)))
14.10.2010. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ragazza dell' Aqua
Hvala, laska mi to sto post pises post meni. I ti si meni cesto inspiracija,cesto. Lijeo je znati da nas ima jos ovakvih, drugacijih.
Ha, Pariz! Ne bi ti mogla opisati kako je to divan grad.... Vidjeces kada odes. Sigurna sam da ces ici tamo. Ja tamo idem jednom mjesecno jer se jedan ogranak kompanije u kojoj ja radim nalazi u Parizu. Navikla sam se vec na taj grad, znam ga gotovo koliko Zagreb ili Beograd.... Vjeruj mi da uzivam u svakom kvadratnom metru bilo kojeg Evropskog grada u koji odem, a Pariz i Prag su moje ljubavi. Nisam imala puno satanaka,samo jedan ali dok pokupim sve papire za taj jedan prodju mi 3 dana. Medjutim, ja obozavam svoj posao, stalno se pakujem i raspakujem i zivim u avionu (kako kazu moje prijateljice). Mada, moram reci da obozavam kada se vratim sa puta i kada sa mojom Larom (moj pas, zlatni retriver) sjedim bez ikakvih obaveza ispred kamina i citam neku knjigu ili gledam TV ili nesto na netu.
Kad sam vec kod prijatelja ( to je tema posta), imam tri drugarice koje poznajem od prvog dana srednje skole... Drzimo se od tada i znamo se gotovo do krajnosti. Pricamo o svemu poslu, zivotu, ljubavi, nekim sitnicama ili o necemu sto nema nikakve veze... Buduci da nijedna nije udana i da sve radimo na razilicitim mjestima namecu nam se stvarno razne teme. Ali sveka ima svoju "masku" koju skida samo kad tu nisu prisuti ljudi iz blizeg kruga prijatelja.... Ja, kao i ti, konkretno na internetu.... One mozda isto ovdje, a mozda i negdje drugo. Poznajemo se ali neke stavri ne mogu reci njima postoje stvari koje mogu reci samo ljudima koje ne poznajem, kojima ne vidim lice.
Bas sam se pronasla u prici o karakteru. Ja sam oduvjek bila onaj magarac. Posto sam imala 82 mladje i 14 starije brace i sestari (roditelji su me dali kao bebu u sirotiste pa su mi svi oni iz sirotista barca i sestre) uvjerk sam kupila svacije probleme i poteskoce i rijesavala ih kao da su svoje. I danas je tako. U svakome smislu,zovu me zbog svojih baracnih problema, finansiskih, poslovnih... Ja sam i dalje sama i kao da im kazem da me nesto stavrno pritiska... Ne mogu vec su me prihvatili kao zid na koji se satlno mogu naslonuti.
Bas mi je drago pa se ovako iskreno razumijemo.
Naravno sve pohvale,njabolje pises
14.10.2010. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prostitucija duše
Slažem se lijepo je znati da nas ima još ovakvih...Moji postovi su dobri,al tvoji ih komentari nadopunjuju i inspiriraju. Jednako je teško napisati dobar post koliko i komentar,zato svaka pohvala za tvoje komentare. Imaš osebujan život,odmah sam primjetila da si osoba od koje se nešto može naučiti,netko tko može stati iza svojih napisanih riječi. Tvoj posao je stvarno zanimljiv,ja obožavam putovati i dobar je osjećaj biti stalno u pokretu...Samo zar te malo ne zbunjuje stalno mijenjanje gradova? :))) Nadam se da si u pravu i da će ti se riječi pozlatiti,rado bi uskoro otišla do Pariza...Što se tiče magarca,znam kako ti je...kad svi očekuju da ti riješiš sve. Ja imam samo jednu sestru i nije lako ni s njom jednom,a onda mogu zamisliti kako je tebi bilo. Drago mi je da si nakon svega uspjela postati uspjesšna i da radiš posao u kojem uživaš...Svoje prijateljice poznajem već 14 godina...i stvarno su uvijek tu za mene,al baš kao i u tvom slučaju,sve četri smo različite...postoje stvari koje im ne mogu reći...koje je puno lakše reći preko interneta,neznacu, to jest u mom slučaju tebi.Znam kako je biti zid,al problem je što i zidu treba neki zid na kojeg će se osloniti...Drago mi je što napokon mogu s nekim podjeliti svoje mišljenje...nadam se da se uskoro opet čujemo...i nadam se jednako tako dobrim inspirirajučim komentarima kao i do sada...pozdrav!:)))
14.10.2010. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...