Jučer sam napisao podulji komentar pa ga je nestalo za vrijeme pisanja. Danas ću napisati nešto drugo - možda ostane! Ne vjerujem u plastično-elastičnu teoriju. Ako sam kreativan, mojoj kreativnosti Internet pomaže, a ako nisam možda se povećava. Naravno da čitanje glupih sadržaja 10 sati dnevno 'zaglupljuje', ali netko tko je bistar to ne će činiti. I gleda- nje TV 14 sati na dan također 'zaglupljuje'. Da je netko pametan postao glup slu- šajući glupane kao i da je netko postao pametan slušajući pametne - to ne vjeru- jem. Slušajući pametnog mogu mnogo toga naučiti ali mi se mozak ne će promi- jeniti. Moje znanje bude veće. Nikakav trening ne će od čovjeka sa slabim srcem načiniti dobrog maratonca. Abebe Bikila je imao prirodno u mirovanju puls 44, a ja 76. Ozbiljnih istraživanja na tom području nema, jer nije svejedno što čovjek na mreži radi. Istražuje li ili traži što je njegovih 27 'prijatelja' doručkovalo i piše o problemi- ma svog psa na ljetovanju. No čim netko nešto piše, to je dobro. to je kreativan po- sao i komunikacija koju TV ne omogućava. Pitanje je što bi ljudi za kompjuterom radili da ne sjede za tastaturom i bulje u ekran. Tada je lakše reći rade li dobro ili ne čitajući pišući na blogu - pol sata ili cijeli dan.
13.10.2010. (11:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tipkoji sjedi & annabelle, osnovna tvrdnja autora je da nas utječe način na koji funkcionira internet, neovisno o sadržaju. Za mozak su nove, svježe informacije najdraža "hrana", a web je prepun linkova koji te sa samo jednim klikom dovedu do potpuno nove, nepoznate stranice. Worse than crack, što bi rekli. :) Sigurno možemo koristiti internet i da dođemo do svakakvih stručnih informacija, "pametnih" sadržaja i slično, ali problem je (po autoru) u načinu kako dolazimo do njih - na brzinu i bez ikakvog truda. U knjizi je opisana hrpa raznih eksperimenata i studija (ima čovjek jedno 20 strana literature i izvora na kraju, što je otprilike svjetlosne godine daleko od "ozbiljnosti" bilo kojeg katastrofičnog članka u novinama na tu temu), tako da se ne mogu složiti kako je sve to samo teorija. Ma, ukratko, definitivno svima preporučam knjigu. :)
14.10.2010. (12:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
riječ je samo o brzini. Iako su rimljani imali cursus publicus (tojest carsku poštu sa mansiones i mutationesima i suvremene ceste za ono vrijeme) ipak su depeše trebale čekati do mjesec dva sa jedne strane carstva pošto bi konjanik u najboljim uvjetima prevalio 60 km na dan. Caru, recimo, nije preostajalo ništa osim dve opcije, vjerovati u depeše poslane od svojih guvernera i delegata ili ne vjerovat...
mi barem imamo više izbora i možemo izabrati koja nam je informacija bolje argumentirana, zato treba uvijek biti kritičan prema ponuđenom a ne upijat ko spužva
ne mogu pobijeći od svoje struke pa počinjem uvijek sa povijesti :)
14.10.2010. (13:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo se često čuje: "Jednim klikom miša". Imam dojam da oni koji to govore i pišu nisu nikada satima tražili podatak koji se nalazi među tisućama drugih. Stric od moga oca "nestao je" u Americi za vrijeme prvog svjetskog rata. Bio je samac, lutao je u potrazi za zlatom i nitko više ne zna čime se sve bavio i gdje je sve boravio. Potrage pred 90 godina su bile bezuspješne. Možda je otišao u Kanadu, možda u Meksiko. Upišem li njegovo ime i prezime u tražilicu - nema odgovora. No ja sam ipak našao zbirku fotografija nadgrobnih kamenova u državi Colorado i na jednom kamenu veličine tri cigle piše njegovo ime i godina rođenja i smrti. Umro je 1916. Drugih podataka nema. A do ovog sam s mukom došao. A što bi mijenjalo na stvari da se taj podatak pojavio odmah. Bi li moj mozak bio manje elastičan? Zatupljujući posao računanja kod izračunavanja statističkih parametara, kod rješavanja sistema jednadžbi, računanja vrijednosti funkcija i sl. nisu nikoga učinili ni pametnijim ni elastičnijim. Naravno, smatram da ono što računalo izračuna - to mora znati izračunati i čovjek koji se služi dobivenim rezultatom. Da korisnik koji koristi računalo kao računalo, a ne kao pisaći stroj ili registarsku blagajnu, zna nešto o tom računalu i da je barem jednom načinio mali program od 5-6 redaka. Da ima osjećaj za brojeve i da vidi da nešto nije u redu ako se pojavi produkt dvaju dvoznamenkastih brojeva koji ima pet znamenki. Korištenje računala i interneta ne amnestira čovjeka od razmišljanja. Toliko pogrešaka koliko ima na stranicama Web-a nije nikada bilo u tiskanim materijalima. Dosadan ali i ležeran rad zamijenjen je zanimljivijim, ali i živčano napetijim radom. A mozak je u svakom slučaju više opterećen. A pojmovi elastičan i plastičan će izaći iz mode kako su i ušli. Još samo nedostaju istraživanja koliko je koja struka (nacija, rasa,...) elastična, a koliko plastična. I onda pitanje - Što bismo učinili s tim podatkom??
15.10.2010. (00:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tipkojisjedi, zanimljivo razmišljanje. :) Usput, u knjizi je spomenuto i istraživanje kako djeca koja koriste kalkulatore ("digitrone") nimalo ne zaostaju u znanju matematike, zato jer se oslobađanjem od rutinskih izračuna mozak lakše bavi naprednijim razmišljanjem o matematičkim problemima. Sad, što to sve skupa dokazuje, ne znam. ;) Mislim da "jedan klik miša" ne podrazumijeva da ćeš naći *pravu* informaciju s tim jednim klikom, nego samo neku novu, potencijalno zanimljiviju, zbog koje se više nećeš moći kompletno fokusirati na originalni problem/pitanje/razmišljanje. Pohvalno za tebe da si izveo svoje istraživanje, umjesto da odlutaš na npr. stranice o kopanju zlata, preko njih na npr. Inke i Maje i tako dalje - što bih ja sigurno napravila. ;) Mene je knjiga "dirnula u dušu", jer prepoznajem promjene o kojima govori kod sebe. Teže se koncentriram i teže ostajem koncentrirana na nešto. Ali sto ljudi sto ćudi, svatko bi vjerojatno u njoj našao nešto drugo, uključujući pomodno naklapanje i puno drugih lijepih i manje lijepih stvari. :)) Moram samo reći da volim kad knjiga, bilo koja, potakne ovakvu raspravu. :)
19.10.2010. (11:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Jučer sam napisao podulji komentar pa ga je nestalo za vrijeme pisanja.
Danas ću napisati nešto drugo - možda ostane!
Ne vjerujem u plastično-elastičnu teoriju. Ako sam kreativan, mojoj kreativnosti
Internet pomaže, a ako nisam možda se povećava. Naravno da čitanje glupih
sadržaja 10 sati dnevno 'zaglupljuje', ali netko tko je bistar to ne će činiti. I gleda-
nje TV 14 sati na dan također 'zaglupljuje'. Da je netko pametan postao glup slu-
šajući glupane kao i da je netko postao pametan slušajući pametne - to ne vjeru-
jem. Slušajući pametnog mogu mnogo toga naučiti ali mi se mozak ne će promi-
jeniti. Moje znanje bude veće. Nikakav trening ne će od čovjeka sa slabim srcem
načiniti dobrog maratonca. Abebe Bikila je imao prirodno u mirovanju puls 44, a
ja 76.
Ozbiljnih istraživanja na tom području nema, jer nije svejedno što čovjek na mreži
radi. Istražuje li ili traži što je njegovih 27 'prijatelja' doručkovalo i piše o problemi-
ma svog psa na ljetovanju. No čim netko nešto piše, to je dobro. to je kreativan po-
sao i komunikacija koju TV ne omogućava.
Pitanje je što bi ljudi za kompjuterom radili da ne sjede za tastaturom i bulje u ekran.
Tada je lakše reći rade li dobro ili ne čitajući pišući na blogu - pol sata ili cijeli dan.
13.10.2010. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek bolji
Tipkoji sjedi & annabelle, osnovna tvrdnja autora je da nas utječe način na koji funkcionira internet, neovisno o sadržaju. Za mozak su nove, svježe informacije najdraža "hrana", a web je prepun linkova koji te sa samo jednim klikom dovedu do potpuno nove, nepoznate stranice. Worse than crack, što bi rekli. :) Sigurno možemo koristiti internet i da dođemo do svakakvih stručnih informacija, "pametnih" sadržaja i slično, ali problem je (po autoru) u načinu kako dolazimo do njih - na brzinu i bez ikakvog truda. U knjizi je opisana hrpa raznih eksperimenata i studija (ima čovjek jedno 20 strana literature i izvora na kraju, što je otprilike svjetlosne godine daleko od "ozbiljnosti" bilo kojeg katastrofičnog članka u novinama na tu temu), tako da se ne mogu složiti kako je sve to samo teorija. Ma, ukratko, definitivno svima preporučam knjigu. :)
14.10.2010. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
riječ je samo o brzini. Iako su rimljani imali cursus publicus (tojest carsku poštu sa mansiones i mutationesima i suvremene ceste za ono vrijeme) ipak su depeše trebale čekati do mjesec dva sa jedne strane carstva pošto bi konjanik u najboljim uvjetima prevalio 60 km na dan. Caru, recimo, nije preostajalo ništa osim dve opcije, vjerovati u depeše poslane od svojih guvernera i delegata ili ne vjerovat...
mi barem imamo više izbora i možemo izabrati koja nam je informacija bolje argumentirana, zato treba uvijek biti kritičan prema ponuđenom a ne upijat ko spužva
ne mogu pobijeći od svoje struke pa počinjem uvijek sa povijesti :)
14.10.2010. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Ovo se često čuje: "Jednim klikom miša". Imam dojam da oni koji to govore i pišu nisu nikada satima tražili podatak koji se nalazi među tisućama drugih. Stric od moga oca "nestao je" u Americi za vrijeme prvog svjetskog rata. Bio je samac, lutao je u potrazi za zlatom i nitko više ne zna čime se sve bavio i gdje je sve boravio. Potrage pred 90 godina su bile bezuspješne. Možda je otišao u Kanadu, možda u Meksiko. Upišem li njegovo ime i prezime u tražilicu - nema odgovora. No ja sam ipak našao zbirku fotografija nadgrobnih kamenova u državi Colorado i na jednom kamenu veličine tri cigle piše njegovo ime i godina rođenja i smrti. Umro je 1916. Drugih podataka nema. A do ovog sam s mukom došao.
A što bi mijenjalo na stvari da se taj podatak pojavio odmah. Bi li moj mozak bio manje elastičan? Zatupljujući posao računanja kod izračunavanja statističkih parametara, kod rješavanja sistema jednadžbi, računanja vrijednosti funkcija i sl. nisu nikoga učinili ni pametnijim ni elastičnijim.
Naravno, smatram da ono što računalo izračuna - to mora znati izračunati i čovjek koji se služi dobivenim rezultatom. Da korisnik koji koristi računalo kao računalo, a ne kao pisaći stroj ili registarsku blagajnu, zna nešto o tom računalu i da je barem jednom načinio mali program od 5-6 redaka. Da ima osjećaj za brojeve i da vidi da nešto nije u redu ako se pojavi produkt dvaju dvoznamenkastih brojeva koji ima pet znamenki.
Korištenje računala i interneta ne amnestira čovjeka od razmišljanja. Toliko pogrešaka koliko ima na stranicama Web-a nije nikada bilo u tiskanim materijalima. Dosadan ali i ležeran rad zamijenjen je zanimljivijim, ali i živčano napetijim radom. A mozak je u svakom slučaju više opterećen. A pojmovi elastičan i plastičan će izaći iz mode kako su i ušli. Još samo nedostaju istraživanja koliko je koja struka (nacija, rasa,...) elastična, a koliko plastična. I onda pitanje - Što bismo učinili s tim podatkom??
15.10.2010. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek bolji
Tipkojisjedi, zanimljivo razmišljanje. :) Usput, u knjizi je spomenuto i istraživanje kako djeca koja koriste kalkulatore ("digitrone") nimalo ne zaostaju u znanju matematike, zato jer se oslobađanjem od rutinskih izračuna mozak lakše bavi naprednijim razmišljanjem o matematičkim problemima. Sad, što to sve skupa dokazuje, ne znam. ;) Mislim da "jedan klik miša" ne podrazumijeva da ćeš naći *pravu* informaciju s tim jednim klikom, nego samo neku novu, potencijalno zanimljiviju, zbog koje se više nećeš moći kompletno fokusirati na originalni problem/pitanje/razmišljanje. Pohvalno za tebe da si izveo svoje istraživanje, umjesto da odlutaš na npr. stranice o kopanju zlata, preko njih na npr. Inke i Maje i tako dalje - što bih ja sigurno napravila. ;)
Mene je knjiga "dirnula u dušu", jer prepoznajem promjene o kojima govori kod sebe. Teže se koncentriram i teže ostajem koncentrirana na nešto. Ali sto ljudi sto ćudi, svatko bi vjerojatno u njoj našao nešto drugo, uključujući pomodno naklapanje i puno drugih lijepih i manje lijepih stvari. :)) Moram samo reći da volim kad knjiga, bilo koja, potakne ovakvu raspravu. :)
19.10.2010. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...