Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • meroveus

    Ova tvrdnja je Gordijev čvor. Znamo kako je to riješio Aleksandar. No, imali smo dvije različite naravi. Jedan postojan čvor i nepredvidivog Aleksandra. Ovdje, u ovoj tvrdnji, postoji interakcija dva, uvjetno rečeno, dinamična objekta. (Ja ne vjerujem u objekte, jer sve djeluje, povezano je, ima svoju vlastitu energiju koja možda miruje, ali se pobudom može pokazati.) Mi mjerimo dinamiku međuodnosa. Zašto nas nešto privlači, a nešto ne? Zašto mi nekoga privlačimo, a nekoga ne. Zašto ja komentiram ovaj tekst, a mogao bih propustiti komentiranje? Možda je odgovor u izboru koji je odluka neovisna o našim hotimičnim potrebama, neovisna o uvriježenom razmišljanju o koristi, ne samo materijalnoj, već i onoj nemjerljivoj - duhovnoj. Uzimamo kako bismo davali, ili obrnuto. Odnos postoji i trebao bi biti srazmjeran. Uzeto bi trebalo biti ekvivalentno onome što smo dali. To je ono potrebno ravnovjesje u kojemu nalazimo mir, gdje nema nemira, u kojemu ne strijepimo o neugodnim posljedicama, u kojemu smo sigurni, zaštićeni. Vjerujem kako to nazivamo bliskošću, razmišljanjem na istim valnim duljinama. Brucknerova tvrdnja jest da mi ne možemo voljeti nekoga, već da je to samo projekcija naše potrebe da budemo voljeni, odnosno da, može se tako reći, podmirimo onu potrebu iz djetinjstva za bezuvjetnom ljubavlju roditelja, a koja je usko vezana za čiste pelene, hranu - uopćeno: sigurnost i zaštićenost bez neugode. To bi pokazivalo kako smo nikada odrasli. Bez vlastitog promišljanja. Gotovo instinktivna reakcija, bez razumskog uplitanja. Zadovoljenje osobnih sebičnih potreba. Ne vjerujem u to. Ja vjerujem u dijeljenje, upoznavanje i prepoznavanje duhovnih bliskosti. Bez obzira na to što će ih materijalna stvarnost narušavati. Stoga u filozofiji postoje ideali kojima bismo trebali težiti. Ako se kaže: Čovjek ne može voljeti kao što misli da može voljeti, to je uvreda i nemoć razumijevanja. Uvijek postoji zašto? Dakle, zašto se kaže da netko ne može voljeti, već da mu je to iskrivljena slika u vlastitom stvarnom prepoznavanju voljenja sebe? Bez obzira na dokazivost, ili istinitost, jednim laičkim i uprošćenim a zašto ne, pokazujemo da je sve u domeni špekulacije, beskonačnom nabrajanju selektiranih razloga, zapravo potreba kako bi se prikrila vlastita slabost nerazumijevanja. Mislim, dakle - jesam. To je dovoljan razlog za bivanje. Razlog da ne volimo nekoga tada bi bilo samovoljenje. A to ne stoji. Jer, da je tomu tako, nikada majke ne bi voljele svoju djecu, a djeca svoje roditelje. Može li bilo tko reći da majka ili otac ne vole svoje dijete, već da im je ono kompenzacija kako bi pokazali voljenje sebe? Ili, ako se cilja na odnos između dvije odrasle normalne osobe (dakle suprotnog spola), nije li takav odnos mehanicistički i uvjetovan primarnom produženju vrste, dakle neovisan o svjesnosti bića. A svjesnot bića bila bi sebično zadovoljavanje potreba, egotično. Prema tome, bilo bi: mislim, dakle imam. Ne, ne vjerujem u ovakvu Brucknerovu tvrdnju. Ljudi se vole kada daju i pokazuju osjećaje, tada su bliski, a voljenje uništavaju kada otimaju tuđe osjećaje kao da su njihovi, tada su lažni, a to se u odnosu dvije osobe intuitivno prepoznaje. Prema meni, voljenje bilo bi prepoznato uzvraćanje davanja. Ako nema prrepoznavanja, ne smijemo žaliti, jer je to bumerang koji će se vratiti ozljeđujući nas. Mi smo svjesno slobodna bića s izborom jačim od naše svjesnosti.

    avatar

    01.10.2010. (19:29)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Pozdravljam te i osmjeh ostavljam :-)))))

    avatar

    01.10.2010. (20:03)    -   -   -   -  

  • Trelkovski

    Ja se upitam gdje je točno razlika između prijateljstva i tzv. "zaljubljenosti"?
    Ovisni smo o osjećaju kojeg dobivamo u konverzaciji koja nas ispunjava.

    avatar

    01.10.2010. (22:20)    -   -   -   -  

  • Andrejevna

    Ima nešto u time, da... :)

    avatar

    02.10.2010. (17:25)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Mislim da doista postoji jedna od faza u ljubavnom odnosu,faza zaljubljenosti, kad je " u nama čekao jak i neiskorišten osjećaj, i široko otvorenih ruku pojurio u zagrljaj prvom čovjeku koji ga je naoko bio dostojan".
    Ljubavni je odnos fini mozaik osjećaja prema sebi i osjećaja prema voljenom biću. Te dvije ljubavi su u finom suodnosu kad stvar štima. Naši osjećaji prema nama samima, međutim, također nisu postojani, ni kvalitativno niti kvantitativno. Ponekad se volimo dovoljno snažno, pa s ljubavne trpeze biramo one ljude koji nam čine ugodu i dobro. Ponekad, međutim, biramo upravo one koji nas stalno uznemiruju i ne stvaraju nam ugodu. Dovoljan je tek mali kamenčić da namreška taj fini suodnos. Ljubavi prema nama i ljubavi prema drugom biću. U nekoj od slijedećih faza pak, počinjemo voljeti nekoga zbog toga što on jest, a ne zbog onog što nam stvara. Kako možeš voljeti onoga tko ti nanosi bol? Što može biti izgovor za svjesno i namjerno nanošenje boli?

    avatar

    03.10.2010. (01:32)    -   -   -   -  

  • toluen

    Mudro govori Pascal. Valja dobro razmisliti o tim riječima i naći se u njima. Mogu pomoći da bolje upoznamo sami sebe i ono što zapravo radimo.

    Ova neobična fotografija jako podsjeća na stiliziranu umjetničku verziju izgleda temeljne osnove života od koje je sastavljen sav živi svijet - živu stanicu.

    :-)

    avatar

    05.10.2010. (21:43)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Pa naravno, čista, kristalna istina ! Inače bi mogli koga voljeti sasvim nesmetano i dugo i u nestanjima, patnji i lošem okružju! Ili bez obzira i na što nam taj netko, ili itko, činio. A to sasvim očigledno ne postoji, osim kod braće Grimm.....

    avatar

    06.10.2010. (18:35)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Meroveus se dokazao kao veći autoritet od citiranog gospodina.

    avatar

    08.10.2010. (01:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...