Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Neverin

    pametno

    avatar

    23.09.2010. (23:43)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    kukavice se hrane našim strahom i jaki su samo dotle dok mu pokazujemo da se bojimo. bravo za tebe.

    avatar

    24.09.2010. (07:51)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    sloboda... riječ koju je potrebno naučiti
    zaborav koji donosi mirno disanje je jedini zaborav kojeg je trebalo izmisliti

    avatar

    24.09.2010. (13:25)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Sada sam još sretnija. Potvrda je ovo svega što živim i u što najdublje vjerujem. Odgovoriš li na isti način, tek tada dobiješ iskren odgovor. Ostalo je sve farsa. Upotrijebiš li isto oružje, zvijer se pokaže u pravom svjetlu. Ponosna sam što te znam.

    avatar

    24.09.2010. (13:56)    -   -   -   -  

  • Volupta

    odluke su bitne u nekim situacijama. dobro da je tako.

    avatar

    24.09.2010. (20:02)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Koja čudesna fotka ... Sjene stabala postaju aure ljudskog lika ... Nije li to možda i činjenica ? Priroda ( ti )daje Snagu, daje ( ti) Tebe.

    avatar

    24.09.2010. (21:30)    -   -   -   -  

  • meroveus

    je rekao: Mene već dugo vremena progoni dualnost ova dva keca: sjećanje i zaborav. Jedan je herc kec, a drugi pikov. Doduše, to i nije neka dualnost, već hotimična oprečnost. Sjećanje nam se usađuje mimo naše volje, poput neophodnog mehanizma u tijelu: disanja, gonjenja srca; po toj istoj logici, a što i jeste, i zaborav bi trebao biti mimo naše volje, nešto što nije zamijećeno, što nema svoj početak svjesnog opažaja, što je nevažno i irelevantno u odnosu na naše određenje. Mi to zbrkamo, pa kažemo: zaboravit ćemo. Malo morgen. Zaborav u današnjem vokabularu ima značaj svjesno poželjne radnje. Protivnost nesvjesnom opažanju. Može se reći kako je to po nas imperativni odnos, kojim pokušavamo ne prizivati emotivne doživljaje vezane uz određene "objekte" (no dobro, mogu biti i subjekti i predikati, jer u svakom slučaju neizostavni su dijelovi jedne smislene rečenice). Ovakav zlosretni tretman, koji bi se mogao nazvati i potiskivanje, a koji je po svom habitusu negativan po svaku jedinku, po meni, jest samoobmanjivanje kako bi se povratila cjelovita opstojnost jednog svjesnog bića. Mogu reći kako ne zaboravljamo, već potiskujemo, skrivamo od samih sebe pogrešne odluke, promašene investicije, a sve je to u duhu egoistične naravi čovjeka, koji svaku svoju željenu radnju odvaguje svojom okomicom, a greška je komplementarna suprotna os u koordinatnom sustavu koja našu okomicu pretvara u krivulju. U realnosti vremena i prostora i zaborav i sjećanje su prošlo vrijeme, sjećanje je nesvršeno, dok za zaborav mislimo kako je svršeno - ali nije. Jednom kada je signirano u opažanju, trajna je nit koja će nas u budućim odnosima opterećivati svojim opomenama.

    avatar

    25.09.2010. (19:15)    -   -   -   -  

  • Tristia

    Nekad je potrebno sagledati stvari kakve jesu
    i ne popuštati nikome, jednostavno prestati si dopuštati nesuvisle odnose.

    avatar

    26.09.2010. (10:27)    -   -   -   -  

  • toluen

    Samo jedan život nije dovoljan da stvarno upoznamo makar i sitni djelić samog sebe. A gdje su tu još i ostali s kojima privremeno dijelimo našu sudbinu. Kada to spoznamo lakše je.

    Barem se tako čini.

    The Moon is a Harsh Mistress Charlie Haden & Pat Metheny

    See her how she flies
    Golden sails across the sky
    Close enough to touch
    But careful if you try
    Though she looks as warm as gold
    The moon's a harsh mistress
    The moon can be so cold

    Once the sun did shine
    Lord, it felt so fine
    The moon a phantom rose
    Through the mountains and the pines
    And then the darkness fell
    And the moon's a harsh mistress
    It's so hard to love her well

    I fell out of her eyes
    I fell out of her heart
    I fell down on my face
    Yes, I did, and I -- I tripped and I missed my star
    God, I fell and I fell alone, I fell alone
    And the moon's a harsh mistress
    And the sky is made of stone

    The moon's a harsh mistress
    She's hard to call your own.

    (Jimmy Webb 1974)

    avatar

    27.09.2010. (01:51)    -   -   -   -  

  • primakka

    iskoristila si pravu sebe u pravom trenutku. sad nemoj falit pa izvadit onu staru sebe iz rukava. idi u tom smjeru.:-)

    avatar

    27.09.2010. (08:59)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    a valjda to tak ide..ma mislim ide..ali..

    avatar

    28.09.2010. (13:54)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    E, pa bravo, stara je narodna mudrost, tko tebe kamenom, ti njega još većim! He,he,he....postoji, da, i jedna slična, ali ona je puka izmišljotina, pokušaj zaglupljivanja! Lijepo je što si našla i drugog čovječuljka u sebi, onoga što paktira s vragom osobno, ali nas i drži uspravnim, uprkos mnogim pokušajima, daje snagu, razbistruje mozak i pogled, izoštrava sva čula....i vrlo teško pronalazi riječ kompromis na popisu mogućeg! Možda zvuči čudno i kontradiktorno, ali shvatiti ćeš s vremenom da nas on čini, osim nabrojanog, i jako privlačnim, drugačijim i izazovnijim, vraća nam bljesak u oči...a ionako te trebaju zanimati oni i samo oni koji su svejedno u stanju zadržati pogled, koliko god ih pržila tim bljeskom!

    avatar

    28.09.2010. (23:52)    -   -   -   -  

  • Nina...

    e pa ne znam što da kažem nakon svega
    ne mogu reći - iznenađena jer uvijek svašta očekujem od ovog života a i od nas samih da su iznenađenja postala rijetka
    reakcije predviđene postaju nepredviđene
    očekivano ponašanje neočekivano
    razočarenje izgleda neminovno...i znaš šta zaključujem iz svega toga...prihvatiti činjenice, pustiti da nas ojačaju ( priznali mi to ili ne ojačaju nas ) i okrenuti novu stranicu
    u kojoj smo mi sa velikim Ja na početku...

    ( ja sam svoju okrenula...tek da znaš )

    avatar

    29.09.2010. (23:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...