Paradoksalno tvoje riječi nisu nimalo isprazne. Dapače progovaraju o suštini problema u kojem živimo.
Ispraznost riječi je jedan od najgorih otrova koji svakodnevno konzumiramo ili emitiramo poput ispraznih životnih namirnica koje konzumiramo iz kojih je isisana životna esencija ili ispraznih poslova koje radimo samo zato jer moramo preživljavati i plaćati kredite za stvari koje nam zapravo uglavnom uopće ne trebaju. Život kao da je postao plastična vrećica u koju se skuplja sav otpad na koji naiđemo sve dok se raspukne i razdere tamo gdje je najosjetljiviji.
Naše tijelo i duša ovo znaju i stalno nas na to upozoravaju. Ali mi ih ušutkavamo novim pokušajima još ispraznijeg opijanja ispraznim ovisnostima kojih se ne znamo, ne želimo ili bojimo riješiti. Bože što ako ostanem sam? Što ako ostanem bez posla? Što ako me napuste prijatelji? Što ako?
Pa šta? Jednostavno i praktično. Ako su prijatelji zasta pravi - nikada nas neće napustiti. Pitanje je jesmo li mi istinski prijatelj kome? Ako zaista jesmo - nema problema. Ako nismo - zašto? Kako da to promijenimo?
Stvari zapravo uvijek kreću od nas samih. Ako na nešto doista imamo pravo to ćemo imati na raspolaganju. A ono na što svi imamo istinsko pravo je živjeti naše živote istinski sretno i ispunjeno bez obzira na bilo kakve okolnosti. Sve ostalo je privid u kojem živimo dok nas stvarnost na ovaj ili onaj način ne spusti na zemlju. A što više letimo balonom privida to je teže prizemljenje kada on ostane bez onoga što ga je u zraku iluzija održavalo. Ego, taština, lažna popularnost, lažna ljubav, lažno bogatstvo općenito sve ono što nije istinito pogon je balona iluzija.
Ali kako otkriti što je istina?
Poslušati svoj unutrašnji glas i naći načina da se malo po malo lagano odmaknemo od onoga što nije istinsko i dokazano vrijedno. Polagano, da ne stvaramo nepotrebne šokove u već i previše izmučenoj okolini u kojoj živimo, a i sami sebe ne dovedemo u stanje iz kojeg više namamo kamo. Nije lako, ali se može.
Ako to uspijemo s vremenom se život ponovno počne vraćati u nas i naša emotivna stanja. Boje ponovno postaju žive, a svaki trenutak ispunjen ushićenjem i zahvalnošću što uopće postojimo.
Život je neizmjerno bogatstvo samo ako dozvolimo da on doista dopre do nas.
No malo tko ima snage i hrabrosti poći ovim putem. Iako je jedino vrijedno što imamo na raspolaganju.
:-)
21.08.2010. (23:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dugo sam mislila da tu lekciju znam. a onda mi je netko rekao da puno pričam. meni, koja sam znala ušutkavati tišinu... valjda sam tada bila gladna odjeka svojih riječi na pravome mjestu. svakako, učim.
25.08.2010. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne može mene nitko vama oduzeti..... samo malkice šutim....jer....želim osjetiti u punini....kako si ti to lijepo rekla: " što stvarno želimo što stvarno volimo i što nam stvarno treba."
26.08.2010. (12:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
Paradoksalno tvoje riječi nisu nimalo isprazne. Dapače progovaraju o suštini problema u kojem živimo.
Ispraznost riječi je jedan od najgorih otrova koji svakodnevno konzumiramo ili emitiramo poput ispraznih životnih namirnica koje konzumiramo iz kojih je isisana životna esencija ili ispraznih poslova koje radimo samo zato jer moramo preživljavati i plaćati kredite za stvari koje nam zapravo uglavnom uopće ne trebaju. Život kao da je postao plastična vrećica u koju se skuplja sav otpad na koji naiđemo sve dok se raspukne i razdere tamo gdje je najosjetljiviji.
Naše tijelo i duša ovo znaju i stalno nas na to upozoravaju. Ali mi ih ušutkavamo novim pokušajima još ispraznijeg opijanja ispraznim ovisnostima kojih se ne znamo, ne želimo ili bojimo riješiti. Bože što ako ostanem sam? Što ako ostanem bez posla? Što ako me napuste prijatelji? Što ako?
Pa šta? Jednostavno i praktično. Ako su prijatelji zasta pravi - nikada nas neće napustiti. Pitanje je jesmo li mi istinski prijatelj kome? Ako zaista jesmo - nema problema. Ako nismo - zašto? Kako da to promijenimo?
Stvari zapravo uvijek kreću od nas samih. Ako na nešto doista imamo pravo to ćemo imati na raspolaganju. A ono na što svi imamo istinsko pravo je živjeti naše živote istinski sretno i ispunjeno bez obzira na bilo kakve okolnosti. Sve ostalo je privid u kojem živimo dok nas stvarnost na ovaj ili onaj način ne spusti na zemlju. A što više letimo balonom privida to je teže prizemljenje kada on ostane bez onoga što ga je u zraku iluzija održavalo. Ego, taština, lažna popularnost, lažna ljubav, lažno bogatstvo općenito sve ono što nije istinito pogon je balona iluzija.
Ali kako otkriti što je istina?
Poslušati svoj unutrašnji glas i naći načina da se malo po malo lagano odmaknemo od onoga što nije istinsko i dokazano vrijedno. Polagano, da ne stvaramo nepotrebne šokove u već i previše izmučenoj okolini u kojoj živimo, a i sami sebe ne dovedemo u stanje iz kojeg više namamo kamo. Nije lako, ali se može.
Ako to uspijemo s vremenom se život ponovno počne vraćati u nas i naša emotivna stanja. Boje ponovno postaju žive, a svaki trenutak ispunjen ushićenjem i zahvalnošću što uopće postojimo.
Život je neizmjerno bogatstvo samo ako dozvolimo da on doista dopre do nas.
No malo tko ima snage i hrabrosti poći ovim putem. Iako je jedino vrijedno što imamo na raspolaganju.
:-)
21.08.2010. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Zašto ovaj toluen ne piše blog? Bilo bi dobro.
22.08.2010. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
utihnuti da bi oslušnuli...bilo srca..i duše..da, bilo bi dobro..:))
22.08.2010. (17:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k jutarnja
riječi su uvijek od svega najsposobnije pokvariti baš sve što se nudi...
a ja sam ovisna o njima
23.08.2010. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lund
Znam za slučaj kad je jedna četverogodišnjakinja upitala neku gošću koja nije prestala mljeti otkad je došla: "A jel čujete vi sve što kažete?"
:)
24.08.2010. (01:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
ma prekrasno rečeno. ti nikako nemoj zašutjeti :o)
24.08.2010. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
dugo sam mislila da tu lekciju znam. a onda mi je netko rekao da puno pričam. meni, koja sam znala ušutkavati tišinu...
valjda sam tada bila gladna odjeka svojih riječi na pravome mjestu.
svakako, učim.
25.08.2010. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
Šutnja je zlatna.
25.08.2010. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
ne može mene nitko vama oduzeti.....
samo malkice šutim....jer....želim osjetiti u punini....kako si ti to lijepo rekla:
" što stvarno želimo
što stvarno volimo
i što nam stvarno treba."
26.08.2010. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Borja Dvolik
ljudi četo govore, nešto rijeđe pričaju...
A ipak, nije toliko teško saznati što volimo i želimo, koliko doći do toga.
27.08.2010. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
sjetila sam se ovoga: Riječi su suvišne gdje se govori šutnjom...
05.09.2010. (07:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...