Komentari

palchy.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Česta životna priča...naslušao sam se takvih od prijatelja, uglavnom i težih, jer su tu bila i djeca, krediti, žrtve poput prekinutih fakulteta....Da, s jedne strane, možda jest štos u zalijevanju, trudu, prioritetima, vremenu....S druge, kojoj sam ja skloniji, ipak je riječ prije o nedostatku ljubavi, nedostatnoj ljubavi! Čudesnoj vezi koja nadomjesti minuse, pokrpa rupe, vremenske, financijske i sve druge. Mislim da se radi o ljudima koji uglavnom prvu pravu ljubav okrune brakom. Iz najbolje namjere, držeći je najvećom u nemogućnosti usporedbe....kasnije vide da ih ne zaokuplja dovoljno, da vani ima još mnogo toga što bi morali probati, osjećaju se sve zakinutijim, nezadovoljnijim, postaju sve lošije volje, bore se još neko vrijeme iz navike, a zatim pogledaju istini u oči! Naime istina je nemilosrdna, statistički logična, naći baš ono što tražiš iz prvoga pokušaja jest beznačajno malo vjerojatno!!! Osim toga znati to posve pouzdano bez mogućnosti usporedbe, iskustva, također je jako teško!

    avatar

    29.03.2009. (22:13)    -   -   -   -  

  • palchy

    Naravno, slažem se! Ali, mi rastemo, mijenjamo se s godinama. U tom vremenu je i bezbroj naših pokušaja i usporedbi. I svaka je drukčija. Zašto? Jer svakim periodom nešto drugo trebamo. I ako tako gledaš, onda ćemo vječno nešto tražiti jer čovjek se vječno mijenja, a samim time mijenjaju se i njegove potrebe. I što onda preostaje? Vječna potraga? Jer uvijek će postojati nešto što će nas zaokupljati više od onog što imamo.
    A da nije dobro imati materijala za usporedbu, pogotovo kad naiđu ovakve situacije, definitivno jest!

    avatar

    29.03.2009. (22:23)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ah, kokoš ili jaje, a? Blažen u neznanju! A što preostje osim vječne potrage???
    Ako prihvatimo da je mogućnost Pronalaska doista mala, mislim...Meni se baš ništa ne čini privlačnim od preostalih opcija. Svjesni kompromis, trgovina sobom samim? Zašto bi bilo baš sigurno, na koncu, da će nas uvijek nešto više zaokupljati? Nisam baš pozvan suditi o nečemu tipa čitav život, ali napisao sam već da sam doživio relativno duge periode kada me nije zaokupljalo ništa drugo, čak nisam imao potrebu niti baciti pogled! Bahato sam uvjeren i za suprotnu stranu slično....Tvrdoglavo dakle tvrdim da nade ipak ima, već zbog statistike koja jasno pokazuje da uopće možemo, stignemo, isprobati puno manje od 1% mogućnosti! Dodam li tome magičnu riječ ljubav koje je, uvjeren sam, u stanju prilično izravnati neravnine, nesavršenosti, da, bolji je izlaz vječna potraga!!!

    avatar

    29.03.2009. (22:38)    -   -   -   -  

  • palchy

    Mislim da smo, manje-više, svi imali duže (ili čak duge) vremenske periode kad nas ništa drugo nije zaokupljalo više od onog što imamo...ali život nekako uvijek nosi nove izazove (nazovimo ih tako), prepreke....a čime to onda preskočiti i opstati? Kako tada biljku zalijevati da raste i dalje?
    Jer, zaista, u protivnom, onda vječna potraga jest bolji izlaz!

    avatar

    29.03.2009. (22:54)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ljubav je jedini magični katalizator koji mi pada na pamet....pa koliko god ružno zvučalo, i ljudska prirođena lijenost, što mozgati, truditi se, kada sam, bar poprilično, zadovoljan, otprilike...
    Ali sasvim si u pravu, prije svega trud, želja da nekome ugodiš (što je doduše drugo ime za ljubav...)! Znaš koliko je moguće prirediti, sasvim svjesno, racionalno, lijepih trenutaka nekome, sasvim doslovno sitnica, ili većih stvari? pa se one gotovo redovito razviju u još veće, ljepše.... Kada te to zabavlja, čini sretnim...ili bahatim, zašto ne???

    avatar

    29.03.2009. (23:11)    -   -   -   -  

  • pošteni

    Pa barem su izdržali toliko, oko mene pucaju veze i brakovi i sa puno manje staža. Danas je takvo vrijeme, od brzine života ne stigneš ni shvatiti da si zabrljao. To uglavnom shvatiš kad je prekasno.

    avatar

    30.03.2009. (10:36)    -   -   -   -  

  • .malenimoj

    Koliko istine u njenom razmišljanju, ponekad zaista ubija ta tišina između dvoje ljudi, zbog čega dolazi do nje, s vremenom djeca odrastu, ostajemo svaki na svojoj strani dnevne sobe. Koliko puta sam željela započeti razgovor ali riječi nisu željele izlaziti sa mojih usana. S vremenom se navikneš, kaže pošteni odustaneš, ne, nije to odustajanje već biranje manjeg zla po sve ostale. Samo da znaš koliko situacije u životu mogu promijeniti vlastite stavove, nešto za što sam se nekada borila i zdušno branila svoje stavove, padaju u vodu.
    Ponekad treba otvoriti oči, dopustiti da biljaka ima zraka, zalijevati ju, ne mora biti najljepša ni jedina.
    Što poduzeti.... nabavite psa ))))))))))

    avatar

    30.03.2009. (11:09)    -   -   -   -  

  • nataša

    uh, ne mogu o ovome ništa ni reći, jer sam već toliko riječi izgovorila u vlastitom domu, da više ne mogu ... bojim se da je problem u dva uha. trebala bih mu jedno začepiti dok pričam. možda bi nešto od mojih riječi ostalo u glavi ... njegovoj ! umorila sam se i od misli na tu temu ... ali, neće me takva sitnica odvratiti od toga da ti ostavim jedan široki, blistavi osmijeh :-)

    avatar

    30.03.2009. (17:40)    -   -   -   -  

  • palchy

    @ Uzbudljivi, kažu da su za ljubav potrebne invencije (V. Desnica ima neku takvu izreku o ljubavi)...i ja se slažem, defintivno. Treba uvijek nešto novo "izmišljati"...Dakle, iako drukčije izraženo, mislim da se opet slažemo...

    @ pošteni - ne mogu vjerovati! Ti s ozbiljnim komentarom? Nemreš bilivit :-)) Proljeće, ha? ;-) Ali lijepo te je vidjeti i u ovakvom izdanju :-)

    @ malena - vidiš, ova priča je moja čista fikcija...ja s bračnim stažom: 0 godina...al valjda sam se naslušala i previše priča pa se otuda i ova izrodila...Najprije je "promjena vlastitih stavova" prihvatljiva kao "spremnost na kompromise", a kasnije se ispostavi (prekasno) da zapravo u svemu tome negdje izgubimo sebe...malo po malo...

    @ nataša - uvijek penso positivo, ha? :-)

    avatar

    30.03.2009. (17:55)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mda, tu i tamo se ti i ja znamo jako slagati, he,he,he...
    Usput, gledam nešto, nema više tvojih redovitih, crnih, posjetioca...to je slučajno ili..?

    avatar

    30.03.2009. (19:11)    -   -   -   -  

  • palchy

    Ha, ha, ha...pa ti stvarno pomno pratiš zbivanja na moom blogu :-))
    Slučajno? U životu ne postoje slučajnosti, pa tako ni za ovo... ;-)

    avatar

    30.03.2009. (19:34)    -   -   -   -  

  • nataša

    a i kako bih, nakon 20 godina staža ??? bračnog, jel ... il se ukomit il se nasmijat i krenut dalje :-) ja sam izabrala ovo drugo !

    avatar

    30.03.2009. (20:02)    -   -   -   -  

  • wallawall

    -i biljku treba zalijevati i njegovati kako bi uspjela, inače se osuši…uvene…

    ili je ostaviš vani, ako je imalo jaka priroda će se pobrinuti za nju...
    Krenuti naprijed jer natrag nema smisla, ali pomiriti se s prošlošču i pamtiti sretne trenutke.
    idealnu pogled u tom ludilu kraha... :-))

    avatar

    30.03.2009. (21:03)    -   -   -   -  

  • Mersault gone worse

    i dalje ne znam što napisati o ovome. jednostavno su se očito prestali truditi jedno oko drugoga. a to se nikada nikako ne treba napraviti. uzimanje zdravo za gotovo i navika su tihe ubojice svega, a ne samo braka :(

    avatar

    30.03.2009. (22:01)    -   -   -   -  

  • pošteni

    uvijek me rastuži kad čujem da se dvoje ljudi razvodi i zato sam ozbiljan

    avatar

    31.03.2009. (10:07)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Zbilja misliš da nikada nema slučajnosti? Da se kadikad prava čuda mogu zbog njih desiti? Vidiš ja vjerujem u moć slučajnosti, u lanac koji može pokrenuti jedna sasvim beznačajna slučajnost....možda čak i više, da život jest niz posljedica slučajnosti, koje samo pokušavamo, kako kada uspješno, preokrenuti, preusmjeriti...

    avatar

    31.03.2009. (23:20)    -   -   -   -  

  • palchy

    Zbilja vjerujem da nema slučajnosti. A potvrdila mi je to ne tako davno i jedna stručna osoba...naime, čak i te slučajnosti (kako ih mi smatramo) su stvari koje se događaju s razlogom. Dakle, slučajnosti kao takve nema.

    avatar

    01.04.2009. (09:39)    -   -   -   -  

  • .malenimoj

    istina palči samo onaj tren kada se dogode nismo svjesni razloga zbog kojeg su se desile, ali nepotrebno je trošiti snagu na njihovo otkrivanje, potrebno ih je prihvatiti a kad tada ćemo saznati razlog.

    Nego pod promjenom vlastitih stavova krivo smo se razumjele, upravo tom promjenom na površinu nakon mnogo godina ispliva naše pravo ja(koje je zbog raznoraznih slučajnosti ostalo u povojima)... naša malenkost je svrsishodna samo bez ustručavanja, ustezanja, bit je da se upravo neki događaj desi kako bi to naše malo ja uspijeli ponovno uzdići i ne izgubiti.
    a kompromisi, gledaj čitav život je jedan veliki kompromis, ne misliš tako?

    avatar

    01.04.2009. (11:03)    -   -   -   -  

  • palchy

    O, da, malena, slažem se u potpunosti. Život je jedan veliki kompromis. A kad ga dijeliš s nekim, još i veći. Najčešće problemi i nastanu onda kad nestanu kompromisi...tj. želja za kompromisom.

    avatar

    01.04.2009. (11:10)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Vidi hipotetsku situaciju....pronašao ja tebe u dokolici ovdje, priznaćeš, čistom slučajnošću...nećemo valjda upletati više sile??? Nije bilo pametnog razloga, statistički isto ne osobito vjerojatno, dakle slučajno, kako god uzmeš. Riječ po riječ, još se malko više svidimo jedno drugom nego jesmo, mail, telefon, stvarnost se pokaže manje varljivom od uobičajenog.....ne bi li bar dva života bila suštinski promjenjena čistom slučajnošću, zbog trenutka moje dokolice i tvog zanimljivog pisanja, te još dvije, ničim povezane slučajnosti, da baš tada niti ti niti ja nemamo nikoga, što također nije redovita situacija ni pojedinačno, kamoli na hrpi....? Što je sve s druge strane i dalje takvo, pa se slučajno ništa od toga nije desilo..... Nisam sada nabrojao bar 5-6 slučajnosti na koje nitko ne može utjecati? Ako maknemo na stranu bajku o starcu koji gore negdje sve pažljivo planira, manipulira....

    avatar

    01.04.2009. (12:59)    -   -   -   -  

  • palchy

    E, sad...
    Ajmo, prvo sa statistikama...nisi ti naišao na mene u trenutcima svoje dokolice, nego ja na tebe u trenutcima začeća svoga bloga. ;-) Čak znam i kod koga sam te našla...kod malene :-)
    Sve ovo što si dalje nabrojio kao potencijalne moguće događaje nikako ne bi bila slučajnost već, itekako, namjera...jer ne šalješ nekome mail slučajno, niti s kime mijenjaš broj telefona slučajno, niti se nalaziš uživo slučajno...jel tako? Dakle, ako ćemo govoriti o slučajnosti (eventualnoj), ovdje ja vidim tek jednu... :-) (znam, opako sam racionalna...ne baš karakteristično za mene, ali.. :-D)

    avatar

    01.04.2009. (15:27)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Preopako!!! Statistički, kolika je slučajnost da završi kao u mom primjeru neko tvoje slanje maila, na koliko poslanih mailova završiš s nekim??? Beskrajno puno, zar ne....dakle samo čistom slučajnošću! Pa onda, što misliš koliko bi se puta morala naći uživo s nekim odavde, a da ne ispadne da je Bog veliki šaljivđija, da se potrefi iskra u zraku? Dvadeset, trideset ili više, zar ne...godine? Što je onda obratno od toga nego slučajnost, čista, neracionalna, slučajna? Onda i ta jedna su bar dvije, čak i tako gledajući....naći Malenu, među koliko, stotinama tisuća..., baš u trenutku moje inspiracije!

    avatar

    01.04.2009. (17:56)    -   -   -   -  

  • palchy

    Opako, opako...preopako! :-)
    Nemam što dodati! :-)

    avatar

    02.04.2009. (16:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...