Volim parkove. Ne volim pse. Ovo znači da mi niti malo ugodno nije vidjeti psa u parku. A još manje ugodno mi je vidjeti "slobodnog" psa u parku. Fuj. A da. Najmanje ugodno od svega mi je kad slobodan pas ostavlja svoje tragove (bilo kojeg agregatnog stanja). Mada, nije nešto puno bolje kad taj pas ima vlasnika. Totalno je svejedno ako ostane nešto iza njega. S vlasnikom je bar lakše jer se ima kome pokazati da onaj porez postoji :P. Pozdrav.
03.07.2008. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volim i pse i parkove. Psi negdje moraju ostavljati svoje tragove obaju agregatnih stanja. U urban(ij)im sredinama kojih su se „oci“ (i majke) potrudili oko regulative, sve bi trebalo da je jasno. Gdje nemamo propisâ, ostaje nam dobri stari common sense. Postoje, od sredine do sredine, različiti običaji i različite prakse.
No, što raditi ako vlasnik poštiva sve propise, vodi psa „svezanog“ (da grozne li riječi!), pas ne zapišava, ne kaka, naprosto ide – i onda i to nekomu smeta?! Kao što ima osobâ netolerantnih prema ovoj ili onoj manjinskoj ili etničkoj skupini, tako ima i pasomrzaca. Vodim ja tako svoga Ibricu (dalmatinčeka) Ulicom kralja Milana (Kraljevo, Srbija) – pas na uzici, kratkoj. Nije najsretniji zbog toga, pa hini gušenje i hrakće. Jedna se „gospođa“, za miloga boga, uplaši i onako u poluokretu: „... te otac!“ Reagirati ili aristokratski odšutjeti? Šutnja je zlato, ali zlato je passé: „Zaboga, gospođo, što ste tako prosti? Zašto baš otac?" „A što on nema brnjicu na njušci??!!" (Znate li samo kako ružno izgleda dalmatinac s korpom na njušci? A ovaj moj primjerak, prepredenjak, kad smo mu je jednom davno pokušali staviti, ukapirao da se njenim željeznim dijelom može koristiti kao boksačkom rukavicom. Nemaš pojma debela kako si sretna što pas nema „brnjicu“.) „Pa nemate je ni vi, madame!“
Druga situacija. Ibrica se negdje zagubio u „parku“. (Ako se taj neuređeni prostor parkom uopće smije nazvati.) Dozivam ga i tražim, kratkovidan i bez naočala. Nigdje ni njega niti ikoga koga bih mogao pitati da možda nije vidio beštiju. Priznajem krivnju, nije ga trebalo ni puštati. No, „park“ je prazan, tko pa ide u jutarnju šetnju radnim danom? Prilazim „bedemu“ iza koga na strmini prema rijeci Ibar raste visko i neuređeno drveće. Zidić je visok jedva pol metra. Zgodan za odmor, da samo s druge strane nema kućnoga smjeća i brojnih dokaza učestalosti intravenske narkomanije u Kraljevu. Upravo kada sam počeo gubiti strpljenje i namjeravao otići kući (a beštija neka se vrati sama, uostalom zna put), deus ex machina iskače iza zidića spuštenih hlača. I dalje u polučučećem stavu predusretljivo mi pokazuje kamo je psina otišla te se spušta u zaklon „bedema“ da dovrši posao. Vjerujete li da je govance spakirao u vrećicu?
13.07.2008. (22:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram priznati da ovo nisam najbolje shvatila - u parku je zabranjeno dovoditi pse, a postavili su vrećice za pseći izmet? Inače, kao dugogodišnji vlasnik psa ne ulazim u ovakve teme. Navikla sam da su uvijek postojali i uvijek će postojati u gradovima ovakvi sukobi. Iako smo poštivali propise (npr. čistili izmet čak i u vrijeme kada o tome nije postojao zakon) uvijek se našlo onih koji su bili nezadovoljni. Jednom sam u posljednji trenutak jedva zadržala štap neke živčane babe koja je pokušala opaliti mog jazavčara iako je bio vezan i držala sam ga toliko kratko da nije mogao do nje ni da je htio. Da ne govorim da se neka žena na meni iskalila jer je redovito nalazila izmet pred svojim vratima što sa nama nije imalo veze i tome slično. Osobno ne vidim način rješavanja ovakvih sukoba na opće zadovoljstvo. Onda zabranimo svima držanje pasa, barem u nekim zonama, pa gotovo. Ili neka se psima odredi prostor gdje smiju obaviti nuždu (jer kako stvari stoje, najbolje da oni koji žele psa nabave robote koji te potrebe nemaju). Btw. urin može samo pognojiti travu. U vrijeme kada nisu postojala tekuća i slična gnojiva, sadržaj kahlica se izlijevao na cvijeće da bolje uspjeva. :) Iako ne bih bila toliko sigurna da smrdi baš pseći urin. Kada god sam noću izlazila, vidjela bih barem jednog bezgaćnika koji bi u polupijanom stanju zapišavao grmlje. Da ne govorim o klinčadiji koja se okuplja po parkovima i nataće se litrama pive koju također prazni po grmlju i zidovima...
14.07.2008. (01:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ElectricFrog
Volim parkove. Ne volim pse.
Ovo znači da mi niti malo ugodno nije vidjeti psa u parku. A još manje ugodno mi je vidjeti "slobodnog" psa u parku. Fuj. A da. Najmanje ugodno od svega mi je kad slobodan pas ostavlja svoje tragove (bilo kojeg agregatnog stanja). Mada, nije nešto puno bolje kad taj pas ima vlasnika. Totalno je svejedno ako ostane nešto iza njega. S vlasnikom je bar lakše jer se ima kome pokazati da onaj porez postoji :P.
Pozdrav.
03.07.2008. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Sefer
Volim i pse i parkove. Psi negdje moraju ostavljati svoje tragove obaju agregatnih stanja. U urban(ij)im sredinama kojih su se „oci“ (i majke) potrudili oko regulative, sve bi trebalo da je jasno. Gdje nemamo propisâ, ostaje nam dobri stari common sense. Postoje, od sredine do sredine, različiti običaji i različite prakse.
No, što raditi ako vlasnik poštiva sve propise, vodi psa „svezanog“ (da grozne li riječi!), pas ne zapišava, ne kaka, naprosto ide – i onda i to nekomu smeta?! Kao što ima osobâ netolerantnih prema ovoj ili onoj manjinskoj ili etničkoj skupini, tako ima i pasomrzaca.
Vodim ja tako svoga Ibricu (dalmatinčeka) Ulicom kralja Milana (Kraljevo, Srbija) – pas na uzici, kratkoj. Nije najsretniji zbog toga, pa hini gušenje i hrakće. Jedna se „gospođa“, za miloga boga, uplaši i onako u poluokretu: „... te otac!“
Reagirati ili aristokratski odšutjeti? Šutnja je zlato, ali zlato je passé: „Zaboga, gospođo, što ste tako prosti? Zašto baš otac?"
„A što on nema brnjicu na njušci??!!" (Znate li samo kako ružno izgleda dalmatinac s korpom na njušci? A ovaj moj primjerak, prepredenjak, kad smo mu je jednom davno pokušali staviti, ukapirao da se njenim željeznim dijelom može koristiti kao boksačkom rukavicom. Nemaš pojma debela kako si sretna što pas nema „brnjicu“.)
„Pa nemate je ni vi, madame!“
Druga situacija. Ibrica se negdje zagubio u „parku“. (Ako se taj neuređeni prostor parkom uopće smije nazvati.) Dozivam ga i tražim, kratkovidan i bez naočala. Nigdje ni njega niti ikoga koga bih mogao pitati da možda nije vidio beštiju. Priznajem krivnju, nije ga trebalo ni puštati. No, „park“ je prazan, tko pa ide u jutarnju šetnju radnim danom?
Prilazim „bedemu“ iza koga na strmini prema rijeci Ibar raste visko i neuređeno drveće. Zidić je visok jedva pol metra. Zgodan za odmor, da samo s druge strane nema kućnoga smjeća i brojnih dokaza učestalosti intravenske narkomanije u Kraljevu. Upravo kada sam počeo gubiti strpljenje i namjeravao otići kući (a beštija neka se vrati sama, uostalom zna put), deus ex machina iskače iza zidića spuštenih hlača. I dalje u polučučećem stavu predusretljivo mi pokazuje kamo je psina otišla te se spušta u zaklon „bedema“ da dovrši posao.
Vjerujete li da je govance spakirao u vrećicu?
13.07.2008. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bivša apstinentica
Moram priznati da ovo nisam najbolje shvatila - u parku je zabranjeno dovoditi pse, a postavili su vrećice za pseći izmet? Inače, kao dugogodišnji vlasnik psa ne ulazim u ovakve teme. Navikla sam da su uvijek postojali i uvijek će postojati u gradovima ovakvi sukobi. Iako smo poštivali propise (npr. čistili izmet čak i u vrijeme kada o tome nije postojao zakon) uvijek se našlo onih koji su bili nezadovoljni. Jednom sam u posljednji trenutak jedva zadržala štap neke živčane babe koja je pokušala opaliti mog jazavčara iako je bio vezan i držala sam ga toliko kratko da nije mogao do nje ni da je htio. Da ne govorim da se neka žena na meni iskalila jer je redovito nalazila izmet pred svojim vratima što sa nama nije imalo veze i tome slično. Osobno ne vidim način rješavanja ovakvih sukoba na opće zadovoljstvo. Onda zabranimo svima držanje pasa, barem u nekim zonama, pa gotovo. Ili neka se psima odredi prostor gdje smiju obaviti nuždu (jer kako stvari stoje, najbolje da oni koji žele psa nabave robote koji te potrebe nemaju). Btw. urin može samo pognojiti travu. U vrijeme kada nisu postojala tekuća i slična gnojiva, sadržaj kahlica se izlijevao na cvijeće da bolje uspjeva. :) Iako ne bih bila toliko sigurna da smrdi baš pseći urin. Kada god sam noću izlazila, vidjela bih barem jednog bezgaćnika koji bi u polupijanom stanju zapišavao grmlje. Da ne govorim o klinčadiji koja se okuplja po parkovima i nataće se litrama pive koju također prazni po grmlju i zidovima...
14.07.2008. (01:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...