prekrasno.. mojoj majci.. vjeruj, da tvoja majka sad ovo čita bila bi jako ponosna na tebe.. mada smo nekad i bahati prema roditeljima, svjesno ih iznemirujemo, ali oni nas vole.. mi smo plod ljubavi..
my dear, bas si me razveselila! vidis inspiracija je stigla.. i prekrasna posveta posta.. ostaj mi lijepa, pametna i dobra.. pa pa!
10.12.2007. (13:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ljubavi moja mala.....da i mene je neka sjeta ulovila posljednjih nekoliko dana....čudni su ti dani zar ne?Tek sada vidim sve one tužne poglede koje si krila pod maskom osmjeha, samo zato što se meni toga dana smijalo. Tek sada vidim sve one suze koje su tekle niz tvoje obraze i natapale još otvorene rane..... Suze koje su tekle zbog mog neshvaćanja. Odi.... Neću ti zamjeriti, štoviše, zagrlit ću te po posljednji put. Zagrlit ću te po prvi put znajući istinu. Odlazi, dok još nije kasno. Napravi taj jš jedan korak koji te dijeli od tvojih snova. Pretvori ih sve u stvarnost. daj im da žive..... Imaš priliku!..... Učini sve ono što nisi zbog mene.[/I] ....teško je katkad....pogotovo je teško osjećati krivnju zbog nečega što si učinila...bilo to namjerno ili nenamjerno....ili još bolje zbog onoga što nisi učinila a znaš da si mogla....katkad mi suze napune oči i počnu teći kao da nemaju kraja....samo zato što nisam nešto učinila a znam da sam trebala....i što me još više ubija znam da sam mogla.....najviše me ubija moja hladnoća...moja oholost i nedodirljivost....koliko sam samo puta plakala....nikad nisam rekla samo jednu prokletu riječ, dvije....šutjela sam. Iako sam znala koliku bol nanosim svojom šutnjom. Istina je da čovjek nezna cijeniti nešto sve dok to ne izgubi....i onda kada izgubi....bude kasno za sve....prekasno za povratak....prekasno za reći VOLIM TE.....ovaj drugi ga s mržnjom i prijezirom u očima pita: A gdje si bio kada mi je to bilo najpotrebnije, zašto mi tada nisi rekao te dvije tako prokleto slatke i očaravajuće riječi? I gubiš se tada u ponoru sjećanja....koje te vodi na samo dno....I najčešće nema nikoga da te podigne, pomogne ti uspraviti se....Tužno je zapravo to na što nam se svodi život...Žaljenje za uspomenama koje su sada mogle biti uz nas da smo samo mrvicu bolje promislili, pričekali jutro s odlukom.....Zaista tužno. Osjećam se sada tako samo. Iako znma da si ti i još nekolicina ljudi tu za mene. Da me volite kao i ja vas. Da me nećete napustiti. Ipak, tako sam usamljena....Gledam oko sebe zaljubljene parove kako su sretni, gledaju se najljepšim pogledima ikad viđenim....grle a da se ni ne dotaknu.....sretna sam jer su oni....ali pitam se tad sa suzama u očima gdje je nestala moja ljubav....ironije li....nikada niti nije postojala....i nikada se nisam ovako osjećala....dvolično...neznam ustvari, nemogu opisati....čudno....znam da me nikad nije volio.....niti gledao onako zaljubljeno i sjetno....ali gledao me onim pogledom....pogledom zbog kojeg bi sve bila spremna dati samo da mogu još na tren barem uživati u njemu....pogledu koji govori neobične riječi koje ne razumijem....pogledu koji ne govori volim te, ali govori nešto sasvim drugo, možda čak ljepše i važnije od ovoga....Pogledu koji sam izgubila....Svojom ili tuđom pogreškom....Ni to više nije važno....Iskreno ljepotice moja....neznam u što se pretvara moj život....u knjigu kojoj polako dolazi kraj....ne ovo nije život, ovo je samo preživljavanje, borba od danas do sutra, od svjetla pa do mraka, od jutra pa do večeri....kao da je sve izgubilo svoj smisao....I kao da više nikada neću biti sretna kao onaj dan....zašto je to tako? ima li mi pravo netko nanositi takvu bol srećo? zašto? što sam ja skrivila toliko nekome da mi se sada vraća? ....nisam bila anđeo znam....ali mislim da nisam bila ni toliko loša da moram kroz sve ovo prolaziti....ipak ta moja borba dobiva smisao....zbog tebe....i još nekih pojedinaca koji mi daju snagu....ali pitam se samo dokad će imati smisla....želim ovo okončati jednom zauvijek.....jer ne želim da vi patite zbog mene....[I]Pruži mu ruku..... On zaslužuje osobu kao što si ti, a i ti zaslužuješ njega. Stvoreni ste da zajedno pobijedite surovu stvarnost. ...predugo sam iskorištavala tuđu žrtvu krajnje je vrijeme da okončam to jednom zauvijek....oprosti malena.....post ti je prelijep....tvoja mama zbilja zaslužuje to....predivna je žena....puna razmijevanja i ljubavi.....svaka joj čast....divim joj se....volim te srećo....
10.12.2007. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prvi put sam ovdje, sjedim za kompom i vec 2 sata gutam cjeli tvoj blog od citanja jednostavno ne mogu prestat se micati od njega... djevojko ti si cudo nad cudima... ne sjecam se kad sam zadnji put ovako citala neki blog, ma predivno... stvarno ti se divim... i ides odmah pod moje linkove jer te zaista ne bih htjela izgubit trag... slazem se majke nase zasluzuju puno vise , ... oprosti ne znam sto da vise pisem jer sam sva u suzama, ne vidim ni sta pisem... doci cu opet kad se malo smirim, kad dodem k sebi... predivno pises svaka cast...
10.12.2007. (16:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prekrasno...pustio sam chak i suzu..swaka chast...ima neshto u tebi prediwno...nemam jednostawno teksta...neznam jednostawno kaj da kazem na owaj post...
10.12.2007. (20:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedina loša stvar kod nas ljudi je ta da većinom pamtimo samo loše trenutke... bilo to kod neke druge osobe ili nas... uvijek kada nam neka osoba nešto zgriješi i mi je počinjemo mrziti, u očima vidimo samo one loše trenutke koje smo prevele s njom... tu nema mjesta za one lijepe i kratke trenutke koji su nam barem nakratko vratili osmijeh na lice...
predivno si napisala taj sastavak... i još si ga k tome posvetila mami.. sva ta pitanja koja si postavila u sastavku su prava pitanja.. pitanja koja si mi često niti ne postavljamo sami.. niti nam ne padnu napamet... trebamo doći do te razine zrelosti kako bi uopće tako i razmišljali... još jednom, stvarno si to predivno napisala.. X)
11.12.2007. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....ey srećo.....evo moram ti brzo pisat nešto pošto nikako da se sretnemo na msn....a znam da umireš od znatiželje zar ne hihi?! I da se u slatkoj muci pitaš što je značila ona poruka koju sam ti poslala na mob....E ovako....probudila sam se jutros mrzovoljna u mislima na koga drugog nego njega....još jedan prokleto glup dan...pomislila sam....u pola 5 ujutro učila matematiku za ispravak onog mršavog labuda (čitaj:dvojke LOOL)....pa opet natrag legnuvši spavati....i kasnije pomalo plašljivim hodom kada sam krenula nulti sat na ispravak....ljudi su me već gnjavili naravno, a šta bi drugo.....i odjednom....nakon što sam se morala premjestit od cure iz razreda, katarine, jer smo morali sjest netko iz 1.e i netko iz !.ek.....vrijeme je stalo....u doslovnom smislu....sva prošlost i budućnost prestala je postojati...kako, zašto...neznam....znam samo da sam odjednom bila blizu nekoj novoj osobi....kako i zašto je on ispario i sada se pitam....sa grižnjom savjesti se pitam gdje je nestala sva ona silna ljubav....osjećam se kao neka lažljivica....no ljubav je tu negdje u mojoj dubini....samo je napokon preboljena i album sa slikama užasa i sreće s njime je napokon zatvoren....čvrsto zatvoren i spremljen na sigurno mjesto....kao najljepša uspomena.....Dovoljno će ti bit kad ti kažem da osmijeh s moga lica ne nestaje....od jutros....otkad ga je netko opet nakon puno puno vremena vratio na mjesto.....netko tko mi se svidio od prvog trena i užasno brzo ostavio trag na mome srcu....neznam zašto....ne pitaj me to....jednostavno s kim sam bila nakon dugo vremena onakva kakva jesam....kakva sam s tobom....ne mareći što će tko reći....kao da sam osjetila neku silu koja mi je dopuštala da se u toj blizini ponašam tako....ali sasvim isto kao s tobom i još nekim pojedincima.....to ti je ukratko....a da onda ni ne zamišljaš kako se osjetiš kad te netko onako pogleda tužno.....pa riješi ako ti se da....i onda te onako punim očima gleda govoreći hvala....nema ljepšeg....a poslije tek....tek što prestaneš gledati da ne bude očito....vrag ti neda mira i pogledaš samo još jednom....uputiš tamo pogled....a ista ta osoba ne miče pogleda s tebe....i onako neznaš kako bi se ponašao....smiješ li se nasmijati....ali kada te ta ista osoba ohrabri svojim iskrenim osmijehom zbog kojeg ti tijelom počinju prolaziti trnci....i ti se nasmiješ od uha do uha....i opet znaš da jebeno grješiš jer slušaš to ludo srce....da će opet sve krivo završiti....ali nema veze....znaš i sama kako započnu moje velike ljubavi....2 koje se pamte....ali neželim i da se ovo pretvori u to....strah me je....znaš i sama kako završe....ali znaš da sam naviknuta na uspone ali i na padove....tako i to....ali ipak....znaš kako kažu - treća sreća....nisam mogla izdržati a da ti ovo ne kažem.....volim te najviše na svjietu, do neba i natrag moja najdraža i najbolja prijateljice.....pusa velika kao slon :-) i veća
11.12.2007. (23:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozdrav , hvala na komentaru, a svi imamo svoga andela cuvara, u ovom trenutku bih rekla da ti je tvoja anna tvoj andeo cuvar a ti njoj... drzite se curke... kod mene je opet novi post pa ako zelis i imas volje navrati... laku noc
11.12.2007. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pa trebamo se malo u životu i zabavljat, ako je tu škola da nas ubija.. tako imamo neku ravnotežu u životu... XD.... bake stvarno rulaju.. iako znaju biti ponekad dosadne ko nitko jer još uvijek ne prihvaćaju ovaj svijet kakav je... ali to se da preživjet.... i hvala za dizajn..
18.12.2007. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej...evo me...živa i zdrava...na vašu žalost... a post...e fkt mi je predivan...mislim istinu zakamuflirat u neš takvo predivno...a baš šmrc...da da da...plakala sam...uglavnom...mi smo mala nezahvalana bića...i ja fkt ne znam zakaj mene moji starci još vole...=)...jer fkt je nekad ono kak se ponašam prema njima i šta im sve kažem...onak...lagano previše...al oni uvijek nekak oproste...mislim da se to zove betuvjetna ljubav... ajd pozz...
20.12.2007. (22:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....ljubavi moja malena....znala sam to....i rekla sam ti to već davnih dana....ali neeee.....nećeš priznat....osjećala sam to.....da, teško je.....ponovo se zaljubiti a znati da ti ta osoba ne pridaje nimalo pozornosti....plakati a da ga tvoje suze ne bole....smrzavati se na zimi a da on ne dolazi....čekati ga a dobiti tek sms s utjehom koji je poslao tvojoj frendici (čak ne ni tebi!!!!): sory hladno mi je spavao sam dosad, nejde mi se sad nigdje jer neće frend samnom.....da, znam kako je to jer proživljavam to svakodnevno.....i nemoj mi se ispričavat....ja sam tu zbog tebe i uvijek mi možeš reći sve što god želiš....i uvijek ću biti tu.....uvijek ćeš mi biti najbolja prijateljica....i upamti, nitko to nemože promijeniti.....znam da je teško....svjesna sam toga bolje od bilo koga....i kako neobično i ja sam danas pukla....neki ljudi jednostavno misle da je samo njima teško i o svemu pričaju s nekom gorčinom u glasu, a nedaju si pomoći....da, on je takav....i rekla sam da me baš briga....kad je takav neka je....ne želim mu pomoć....i znaš vrabac moj.....katkad se pitam čemu sve ovo....zašto baš nekima od nas On pošalje nekoga....da ga toliko zavolimo...riješimo njegove probleme....a onda ostanemo bez njega....? I pitam se zašto mora biti tako? i sve ove prelijepe Božićne pjesme podsjećaju me na ono sretno djetinjstvo koje sam imala a koje mi je netko iz neznam kojeg razloga oduzeo? Sjećaš li se? Naših prvih početaka? Prvih ljubavi? Onome čemu se sada smijemo? I neću ti sada reći da ga zaboraviš, da te nije vrijedan, da ćemo se sutra ovome zajedno smijati....Ne, neću ti to reći jer znam kako bi se osjećala da ti to kažem. Da ti to kažem, ne bih ti bila prijateljica. Jer znam da će svejedno boljeti. Ali reći ću ti da budeš kao i inače, bolja od drugih i da voliš....Da voliš svim srcem makar ti ne bilo uzvraćeno (iako čisto sumnjam u to).....Hrabri vole, a kukavice čekaju da budu voljene, zar ne? A ti si oduvijek bila suviše hrabra da bi na ovome ispitu pala....Lijepo je voljeti. Unatoč svemu. Unatoč pomisli da ćeš ovaj predivan Božić možda dočekati sama, bez njegove ljubavi. Ali, opet, nadaš se da će ti se javiti. Unatoč tome što on sutra možda odlazi tamo gdje obožava bit i što vjerojatno neće ni pomisliti na tebe sa starim društvom. Nema veze, vratit će se. Unatoč tome što je najviše što ćete ikada bit možda prijateljstvo. Nema veze, tu je za tebe. Unatoč tome, što će te možda povrijediti. Nema veze, zna biti i tako nježan. Unatoč svemu. Jer, sjećaš se, voliš usprskos a ne zbog nečega, zar ne? A ja ću uvijek biti tu....Možda ne uvijek tu pored tebe....Ali kada zbog nekog glupog neobičnog razloga neću biti tu, zaklopi svoje divne oči, pruži mi ruku i zazovi me imenom....Uvijek ću doći....Uvijek ćeš moći osjetiti da sam ja tu za tebe i sve tvoje tuge i radosti....Nikada neću biti toliko udaljena da nećeš moći osjetiti moju blizinu. Jer, jednostavno, ti si dio mene, i ja sam dio tebe. Cjelina koja savršeno funkcionira, zajedno spremna prolaziti kroz sve uspone i padove u životu. Ti si urezani dio moga tijela i ja tvojega. Moje krvi, i ja tvoje. Upamti to. I upamti da ti Božićno jutro možda donese najljepši mogući poklon pod borom: NJEGA. Njega uz malenog Isusa koji te voli, možda baš kao i on. Ne zaboravi to. Samo se u onoj toploj Božićnoj noći, vraćajući s polnoćke i družeći s malim sitnim zvjezdicama, sjeti mene i mojih riječi, i na čas stani, zažmiri i zamisli želju.....Bit će ispunjena....Nemogu ti to obećati ali ja vjerujem da će biti....On će ti je ispuniti....Baš kao što je i meni ostavio onog koga najviše volim. Možda ne na način koji priželjkujem, ali on je svejedno tu. I neznam što mi donodi Božić....Poslušaj pjesmu Christmas Time i prijevod....I vidi koliko si zapravo sretna....Mene je jako dirnula neki dan na satu engleskog....pogotovo kad je moraš sam prevoditi a na kraju shvatiš....Ali ipak, teži ovoj ljubavi i bori se za nju, može ti donijeti samo dobro. Sve ono što je loše, zaboravi. To je zakon ljubavi. Patnja i bol koje postaju tvoja slatka a ne više mučna svakodnevica. Hvala ti što si ovo podijelila samnom. Osjećam se poprilično posebnom. Hvala ti. I molim te sjeti se mojih riječi u Božićno jutro dok ćeš odmatati Božićni poklon....Ja ću Božić dočekati tamo gdje nisam već jako dugo, sa sjećanjem na predivne dane djetinjstva koji su mi oduzeti....Da, vratit ću se malo...Barem nakratko....Pokušati učiniti ovaj Božić ljepšim i ispunjenijim tamo gdje je uvijek bio takav a sada nestaje....Neka te dodirne čarolija ovih divnih iako možda teških dana....Volim te najviše na svijetu. Nikada ne zaboravi to. Zauvijek tvoja Anna.
21.12.2007. (20:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ohoho, nisam još pročitala post...lol, moram prvo kometirat. I ti tak cijelo vrijeme imaš blog...a nama ni riječi... srami se, dijete!!! ...ajd idem pročitat..
21.12.2007. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pročitah prvi post: omah sam znala...ti si pisac... ..možeš pišući upravljati tuđim osječajima..to je ono što te čini piscom... ..i znaš, čitajući ovo, malo sam se zamislila...moje ponašanje...našla sam se tu negdje.... ..i uvidjela svoje pogreške...hvala=)
21.12.2007. (23:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
joj, e, ovo je predivno... tolko istine... u jednom sastavku... u tako 'malo' rijeci, cijela istina... daj, e, opet ce biti ko i na marijine komentare...
22.12.2007. (12:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dirnula si me... kvragu, opet mi se place... dosta plakanja za danas... previse suza je otislo na marijine komentare... tebi cu na ramenu plakat jedan drugi dan.. naravno, ak budem imala tu privilegiju =) ajd pozdrav... vidimo se jos... i cujemo...
22.12.2007. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A tek tvoj post: vjerovatno ću se vratit da njega još nekoliko puta i ponovno čitati. Od opisivanja atmosfere do tih osjećaja. Prekrasno. Nakon ovog ima zbilja prekrasno mišljenje o tebi iako te ne poznajem.
22.12.2007. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malena... evo i mene.. sjetih te se.. evo mene s odmora (ako si primjetila da me nema nesto na blogu!).. odmorila se bas i nisam.. ali..( zasto uvijek postoji to ali??!) ostavljam ti pozdrav
23.12.2007. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
My dear, takodjer, želim ti sretan Božić.. Danas, ( a i inace) zelim ti da budes najsretnija na svijetu, danas voli, oprastaj, smij se od srca.. Danas budi najbolje izdanje sebe! Velika pusa!
24.12.2007. (13:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
exnesretnaslika
Weeeeeeeeeeeeeeee
10.12.2007. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
exnesretnaslika
prekrasno..
mojoj majci..
vjeruj, da tvoja majka sad ovo čita bila bi jako ponosna na tebe..
mada smo nekad i bahati prema roditeljima,
svjesno ih iznemirujemo,
ali oni nas vole..
mi smo plod ljubavi..
my dear, bas si me razveselila!
vidis inspiracija je stigla..
i prekrasna posveta posta..
ostaj mi lijepa, pametna i dobra..
pa pa!
10.12.2007. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.....ANNA.......
...ljubavi moja mala.....da i mene je neka sjeta ulovila posljednjih nekoliko dana....čudni su ti dani zar ne?Tek sada vidim sve one tužne poglede koje si krila pod maskom osmjeha, samo zato što se meni toga dana smijalo.
Tek sada vidim sve one suze koje su tekle niz tvoje obraze i natapale još otvorene rane..... Suze koje su tekle zbog mog neshvaćanja.
Odi....
Neću ti zamjeriti, štoviše, zagrlit ću te po posljednji put. Zagrlit ću te po prvi put znajući istinu.
Odlazi, dok još nije kasno. Napravi taj jš jedan korak koji te dijeli od tvojih snova. Pretvori ih sve u stvarnost. daj im da žive..... Imaš priliku!..... Učini sve ono što nisi zbog mene.[/I]
....teško je katkad....pogotovo je teško osjećati krivnju zbog nečega što si učinila...bilo to namjerno ili nenamjerno....ili još bolje zbog onoga što nisi učinila a znaš da si mogla....katkad mi suze napune oči i počnu teći kao da nemaju kraja....samo zato što nisam nešto učinila a znam da sam trebala....i što me još više ubija znam da sam mogla.....najviše me ubija moja hladnoća...moja oholost i nedodirljivost....koliko sam samo puta plakala....nikad nisam rekla samo jednu prokletu riječ, dvije....šutjela sam. Iako sam znala koliku bol nanosim svojom šutnjom. Istina je da čovjek nezna cijeniti nešto sve dok to ne izgubi....i onda kada izgubi....bude kasno za sve....prekasno za povratak....prekasno za reći VOLIM TE.....ovaj drugi ga s mržnjom i prijezirom u očima pita: A gdje si bio kada mi je to bilo najpotrebnije, zašto mi tada nisi rekao te dvije tako prokleto slatke i očaravajuće riječi? I gubiš se tada u ponoru sjećanja....koje te vodi na samo dno....I najčešće nema nikoga da te podigne, pomogne ti uspraviti se....Tužno je zapravo to na što nam se svodi život...Žaljenje za uspomenama koje su sada mogle biti uz nas da smo samo mrvicu bolje promislili, pričekali jutro s odlukom.....Zaista tužno. Osjećam se sada tako samo. Iako znma da si ti i još nekolicina ljudi tu za mene. Da me volite kao i ja vas. Da me nećete napustiti. Ipak, tako sam usamljena....Gledam oko sebe zaljubljene parove kako su sretni, gledaju se najljepšim pogledima ikad viđenim....grle a da se ni ne dotaknu.....sretna sam jer su oni....ali pitam se tad sa suzama u očima gdje je nestala moja ljubav....ironije li....nikada niti nije postojala....i nikada se nisam ovako osjećala....dvolično...neznam ustvari, nemogu opisati....čudno....znam da me nikad nije volio.....niti gledao onako zaljubljeno i sjetno....ali gledao me onim pogledom....pogledom zbog kojeg bi sve bila spremna dati samo da mogu još na tren barem uživati u njemu....pogledu koji govori neobične riječi koje ne razumijem....pogledu koji ne govori volim te, ali govori nešto sasvim drugo, možda čak ljepše i važnije od ovoga....Pogledu koji sam izgubila....Svojom ili tuđom pogreškom....Ni to više nije važno....Iskreno ljepotice moja....neznam u što se pretvara moj život....u knjigu kojoj polako dolazi kraj....ne ovo nije život, ovo je samo preživljavanje, borba od danas do sutra, od svjetla pa do mraka, od jutra pa do večeri....kao da je sve izgubilo svoj smisao....I kao da više nikada neću biti sretna kao onaj dan....zašto je to tako? ima li mi pravo netko nanositi takvu bol srećo? zašto? što sam ja skrivila toliko nekome da mi se sada vraća? ....nisam bila anđeo znam....ali mislim da nisam bila ni toliko loša da moram kroz sve ovo prolaziti....ipak ta moja borba dobiva smisao....zbog tebe....i još nekih pojedinaca koji mi daju snagu....ali pitam se samo dokad će imati smisla....želim ovo okončati jednom zauvijek.....jer ne želim da vi patite zbog mene....[I]Pruži mu ruku.....
On zaslužuje osobu kao što si ti, a i ti zaslužuješ njega. Stvoreni ste da zajedno pobijedite surovu stvarnost.
...predugo sam iskorištavala tuđu žrtvu krajnje je vrijeme da okončam to jednom zauvijek....oprosti malena.....post ti je prelijep....tvoja mama zbilja zaslužuje to....predivna je žena....puna razmijevanja i ljubavi.....svaka joj čast....divim joj se....volim te srećo....
10.12.2007. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajna mog zivota22
prvi put sam ovdje, sjedim za kompom i vec 2 sata gutam cjeli tvoj blog od citanja jednostavno ne mogu prestat se micati od njega... djevojko ti si cudo nad cudima...
ne sjecam se kad sam zadnji put ovako citala neki blog, ma predivno...
stvarno ti se divim... i ides odmah pod moje linkove jer te zaista ne bih htjela izgubit trag...
slazem se majke nase zasluzuju puno vise , ...
oprosti ne znam sto da vise pisem jer sam sva u suzama, ne vidim ni sta pisem...
doci cu opet kad se malo smirim, kad dodem k sebi...
predivno pises svaka cast...
10.12.2007. (16:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KUD idijoti tud i ja!!!
prekrasno...pustio sam chak i suzu..swaka chast...ima neshto u tebi prediwno...nemam jednostawno teksta...neznam jednostawno kaj da kazem na owaj post...
10.12.2007. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dijete OnogTamo Sistema.
...joj prekrasan blog, i prekrasne rijeci....
pusa velika...
11.12.2007. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
R.I.P.
jedina loša stvar kod nas ljudi je ta da većinom pamtimo samo loše trenutke... bilo to kod neke druge osobe ili nas... uvijek kada nam neka osoba nešto zgriješi i mi je počinjemo mrziti, u očima vidimo samo one loše trenutke koje smo prevele s njom... tu nema mjesta za one lijepe i kratke trenutke koji su nam barem nakratko vratili osmijeh na lice...
predivno si napisala taj sastavak... i još si ga k tome posvetila mami.. sva ta pitanja koja si postavila u sastavku su prava pitanja.. pitanja koja si mi često niti ne postavljamo sami.. niti nam ne padnu napamet... trebamo doći do te razine zrelosti kako bi uopće tako i razmišljali... još jednom, stvarno si to predivno napisala.. X)
11.12.2007. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.....ANNA.......
....ey srećo.....evo moram ti brzo pisat nešto pošto nikako da se sretnemo na msn....a znam da umireš od znatiželje zar ne hihi?! I da se u slatkoj muci pitaš što je značila ona poruka koju sam ti poslala na mob....E ovako....probudila sam se jutros mrzovoljna u mislima na koga drugog nego njega....još jedan prokleto glup dan...pomislila sam....u pola 5 ujutro učila matematiku za ispravak onog mršavog labuda (čitaj:dvojke LOOL)....pa opet natrag legnuvši spavati....i kasnije pomalo plašljivim hodom kada sam krenula nulti sat na ispravak....ljudi su me već gnjavili naravno, a šta bi drugo.....i odjednom....nakon što sam se morala premjestit od cure iz razreda, katarine, jer smo morali sjest netko iz 1.e i netko iz !.ek.....vrijeme je stalo....u doslovnom smislu....sva prošlost i budućnost prestala je postojati...kako, zašto...neznam....znam samo da sam odjednom bila blizu nekoj novoj osobi....kako i zašto je on ispario i sada se pitam....sa grižnjom savjesti se pitam gdje je nestala sva ona silna ljubav....osjećam se kao neka lažljivica....no ljubav je tu negdje u mojoj dubini....samo je napokon preboljena i album sa slikama užasa i sreće s njime je napokon zatvoren....čvrsto zatvoren i spremljen na sigurno mjesto....kao najljepša uspomena.....Dovoljno će ti bit kad ti kažem da osmijeh s moga lica ne nestaje....od jutros....otkad ga je netko opet nakon puno puno vremena vratio na mjesto.....netko tko mi se svidio od prvog trena i užasno brzo ostavio trag na mome srcu....neznam zašto....ne pitaj me to....jednostavno s kim sam bila nakon dugo vremena onakva kakva jesam....kakva sam s tobom....ne mareći što će tko reći....kao da sam osjetila neku silu koja mi je dopuštala da se u toj blizini ponašam tako....ali sasvim isto kao s tobom i još nekim pojedincima.....to ti je ukratko....a da onda ni ne zamišljaš kako se osjetiš kad te netko onako pogleda tužno.....pa riješi ako ti se da....i onda te onako punim očima gleda govoreći hvala....nema ljepšeg....a poslije tek....tek što prestaneš gledati da ne bude očito....vrag ti neda mira i pogledaš samo još jednom....uputiš tamo pogled....a ista ta osoba ne miče pogleda s tebe....i onako neznaš kako bi se ponašao....smiješ li se nasmijati....ali kada te ta ista osoba ohrabri svojim iskrenim osmijehom zbog kojeg ti tijelom počinju prolaziti trnci....i ti se nasmiješ od uha do uha....i opet znaš da jebeno grješiš jer slušaš to ludo srce....da će opet sve krivo završiti....ali nema veze....znaš i sama kako započnu moje velike ljubavi....2 koje se pamte....ali neželim i da se ovo pretvori u to....strah me je....znaš i sama kako završe....ali znaš da sam naviknuta na uspone ali i na padove....tako i to....ali ipak....znaš kako kažu - treća sreća....nisam mogla izdržati a da ti ovo ne kažem.....volim te najviše na svjietu, do neba i natrag moja najdraža i najbolja prijateljice.....pusa velika kao slon :-) i veća
11.12.2007. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajna mog zivota22
pozdrav ,
hvala na komentaru, a svi imamo svoga andela cuvara,
u ovom trenutku bih rekla da ti je tvoja anna tvoj andeo cuvar a ti njoj...
drzite se curke...
kod mene je opet novi post pa ako zelis i imas volje navrati...
laku noc
11.12.2007. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajna mog zivota22
pozdrav ...
hej evo samo ostavljam jedan veliki osmjeh : =))
18.12.2007. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
R.I.P.
pa trebamo se malo u životu i zabavljat, ako je tu škola da nas ubija.. tako imamo neku ravnotežu u životu... XD.... bake stvarno rulaju.. iako znaju biti ponekad dosadne ko nitko jer još uvijek ne prihvaćaju ovaj svijet kakav je... ali to se da preživjet.... i hvala za dizajn..
18.12.2007. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dijete OnogTamo Sistema.
ej...hwala ti na lijepim rijechima...cijenim ih...jako...pusau saljem=)
19.12.2007. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.....ANNA.......
....volim te.....
20.12.2007. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Black Rainbow
ej...evo me...živa i zdrava...na vašu žalost...
a post...e fkt mi je predivan...mislim istinu zakamuflirat u neš takvo predivno...a baš šmrc...da da da...plakala sam...uglavnom...mi smo mala nezahvalana bića...i ja fkt ne znam zakaj mene moji starci još vole...=)...jer fkt je nekad ono kak se ponašam prema njima i šta im sve kažem...onak...lagano previše...al oni uvijek nekak oproste...mislim da se to zove betuvjetna ljubav...
ajd pozz...
20.12.2007. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.....ANNA.......
....ljubavi moja malena....znala sam to....i rekla sam ti to već davnih dana....ali neeee.....nećeš priznat....osjećala sam to.....da, teško je.....ponovo se zaljubiti a znati da ti ta osoba ne pridaje nimalo pozornosti....plakati a da ga tvoje suze ne bole....smrzavati se na zimi a da on ne dolazi....čekati ga a dobiti tek sms s utjehom koji je poslao tvojoj frendici (čak ne ni tebi!!!!): sory hladno mi je spavao sam dosad, nejde mi se sad nigdje jer neće frend samnom.....da, znam kako je to jer proživljavam to svakodnevno.....i nemoj mi se ispričavat....ja sam tu zbog tebe i uvijek mi možeš reći sve što god želiš....i uvijek ću biti tu.....uvijek ćeš mi biti najbolja prijateljica....i upamti, nitko to nemože promijeniti.....znam da je teško....svjesna sam toga bolje od bilo koga....i kako neobično i ja sam danas pukla....neki ljudi jednostavno misle da je samo njima teško i o svemu pričaju s nekom gorčinom u glasu, a nedaju si pomoći....da, on je takav....i rekla sam da me baš briga....kad je takav neka je....ne želim mu pomoć....i znaš vrabac moj.....katkad se pitam čemu sve ovo....zašto baš nekima od nas On pošalje nekoga....da ga toliko zavolimo...riješimo njegove probleme....a onda ostanemo bez njega....? I pitam se zašto mora biti tako? i sve ove prelijepe Božićne pjesme podsjećaju me na ono sretno djetinjstvo koje sam imala a koje mi je netko iz neznam kojeg razloga oduzeo? Sjećaš li se? Naših prvih početaka? Prvih ljubavi? Onome čemu se sada smijemo? I neću ti sada reći da ga zaboraviš, da te nije vrijedan, da ćemo se sutra ovome zajedno smijati....Ne, neću ti to reći jer znam kako bi se osjećala da ti to kažem. Da ti to kažem, ne bih ti bila prijateljica. Jer znam da će svejedno boljeti. Ali reći ću ti da budeš kao i inače, bolja od drugih i da voliš....Da voliš svim srcem makar ti ne bilo uzvraćeno (iako čisto sumnjam u to).....Hrabri vole, a kukavice čekaju da budu voljene, zar ne? A ti si oduvijek bila suviše hrabra da bi na ovome ispitu pala....Lijepo je voljeti. Unatoč svemu. Unatoč pomisli da ćeš ovaj predivan Božić možda dočekati sama, bez njegove ljubavi. Ali, opet, nadaš se da će ti se javiti. Unatoč tome što on sutra možda odlazi tamo gdje obožava bit i što vjerojatno neće ni pomisliti na tebe sa starim društvom. Nema veze, vratit će se. Unatoč tome što je najviše što ćete ikada bit možda prijateljstvo. Nema veze, tu je za tebe. Unatoč tome, što će te možda povrijediti. Nema veze, zna biti i tako nježan. Unatoč svemu. Jer, sjećaš se, voliš usprskos a ne zbog nečega, zar ne? A ja ću uvijek biti tu....Možda ne uvijek tu pored tebe....Ali kada zbog nekog glupog neobičnog razloga neću biti tu, zaklopi svoje divne oči, pruži mi ruku i zazovi me imenom....Uvijek ću doći....Uvijek ćeš moći osjetiti da sam ja tu za tebe i sve tvoje tuge i radosti....Nikada neću biti toliko udaljena da nećeš moći osjetiti moju blizinu. Jer, jednostavno, ti si dio mene, i ja sam dio tebe. Cjelina koja savršeno funkcionira, zajedno spremna prolaziti kroz sve uspone i padove u životu. Ti si urezani dio moga tijela i ja tvojega. Moje krvi, i ja tvoje. Upamti to. I upamti da ti Božićno jutro možda donese najljepši mogući poklon pod borom: NJEGA. Njega uz malenog Isusa koji te voli, možda baš kao i on. Ne zaboravi to. Samo se u onoj toploj Božićnoj noći, vraćajući s polnoćke i družeći s malim sitnim zvjezdicama, sjeti mene i mojih riječi, i na čas stani, zažmiri i zamisli želju.....Bit će ispunjena....Nemogu ti to obećati ali ja vjerujem da će biti....On će ti je ispuniti....Baš kao što je i meni ostavio onog koga najviše volim. Možda ne na način koji priželjkujem, ali on je svejedno tu. I neznam što mi donodi Božić....Poslušaj pjesmu Christmas Time i prijevod....I vidi koliko si zapravo sretna....Mene je jako dirnula neki dan na satu engleskog....pogotovo kad je moraš sam prevoditi a na kraju shvatiš....Ali ipak, teži ovoj ljubavi i bori se za nju, može ti donijeti samo dobro. Sve ono što je loše, zaboravi. To je zakon ljubavi. Patnja i bol koje postaju tvoja slatka a ne više mučna svakodnevica. Hvala ti što si ovo podijelila samnom. Osjećam se poprilično posebnom. Hvala ti. I molim te sjeti se mojih riječi u Božićno jutro dok ćeš odmatati Božićni poklon....Ja ću Božić dočekati tamo gdje nisam već jako dugo, sa sjećanjem na predivne dane djetinjstva koji su mi oduzeti....Da, vratit ću se malo...Barem nakratko....Pokušati učiniti ovaj Božić ljepšim i ispunjenijim tamo gdje je uvijek bio takav a sada nestaje....Neka te dodirne čarolija ovih divnih iako možda teških dana....Volim te najviše na svijetu. Nikada ne zaboravi to. Zauvijek tvoja Anna.
21.12.2007. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrej@
ejjjjj..imam novi post pa navrati...pozz
21.12.2007. (20:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marijica
ohoho, nisam još pročitala post...lol, moram prvo kometirat.
I ti tak cijelo vrijeme imaš blog...a nama ni riječi...
srami se, dijete!!!
...ajd idem pročitat..
21.12.2007. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marijica
ajme, ovo je predivno!!!
stvarno se nisam tomu nadala...
21.12.2007. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marijica
pročitah prvi post: omah sam znala...ti si pisac...
..možeš pišući upravljati tuđim osječajima..to je ono što te čini piscom...
..i znaš, čitajući ovo, malo sam se zamislila...moje ponašanje...našla sam se tu negdje....
..i uvidjela svoje pogreške...hvala=)
21.12.2007. (23:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marijica
ajd odoh ja dalje čitat...unazad...
21.12.2007. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
egy magyar lány
joj, e, ovo je predivno... tolko istine... u jednom sastavku... u tako 'malo' rijeci, cijela istina... daj, e, opet ce biti ko i na marijine komentare...
22.12.2007. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
egy magyar lány
dirnula si me... kvragu, opet mi se place... dosta plakanja za danas... previse suza je otislo na marijine komentare... tebi cu na ramenu plakat jedan drugi dan.. naravno, ak budem imala tu privilegiju =) ajd pozdrav... vidimo se jos... i cujemo...
22.12.2007. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nyka
A tek tvoj post: vjerovatno ću se vratit da njega još nekoliko puta i ponovno čitati. Od opisivanja atmosfere do tih osjećaja. Prekrasno. Nakon ovog ima zbilja prekrasno mišljenje o tebi iako te ne poznajem.
22.12.2007. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
exnesretnaslika
malena...
evo i mene..
sjetih te se..
evo mene s odmora (ako si primjetila da me nema nesto na blogu!)..
odmorila se bas i nisam..
ali..( zasto uvijek postoji to ali??!)
ostavljam ti pozdrav
23.12.2007. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
exnesretnaslika
My dear, takodjer, želim ti sretan Božić..
Danas, ( a i inace) zelim ti da budes najsretnija na svijetu,
danas voli,
oprastaj,
smij se od srca..
Danas budi najbolje izdanje sebe!
Velika pusa!
24.12.2007. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...