svi smo mi još uvijek dica u duši, bez obzira na to koliko godina imamo...al teško je....zašto? zato šta je svijet oko nas okrutan, zato što postoje zli ljudi koji jednostavno ne dopuštaju drugima da budu sretni, pa makar samo u snovima...uvijek postoji netko ko će ti pokušati srušiti nadu...srušiti sve o čemu maštaš i sanjaš...zbog čega je tako?...e, ne znam... znam samo da je najbitnije da viruješ u ono šta ti misliš da je najbolje....i gledaj kako lišće pada, kako sunce zalazi...to su trenutci u kojima ti uživaš...i ja isto....i neka te osuđuju zbog toga...ko im je kriv...tebe to čini posebnom, nježnom, osijećajnom osobom... Hvala ti na podršci...pusa
01.11.2007. (12:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako je moguće da nakon dana koji je bio ispunjen druženjima i smijehom, dodem kući, zatvorim se u svoju sobu i ne uspijem zaustaviti suze.. to mi se često događa...ne znam zake :( mnogi prelako odustaju od svojih snova...dok se drugi predugo bore za izgubljene snove mi smo oni koji mogu promjeniti svijet na bolje...jer kako kažu;na mladima svijet ostaje traba tražiti smisao a ne čekati da smisao dođe k nama...jer to se neče dogoditi.. i cjeli život provest ćemo čekajuči bolje sutra... jer čovijek sam stvara bolje sutra... njegovi žuljevi biti će nagrađeni,kao i suze i bol... pozdrav
01.11.2007. (12:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pusti druge neka govore... briga te za njih... ti se veselis... radujes malim stvarima... nije bitno sto ce oni reci... pogotovo oni do kojih ti nije stalo... ne volim kad se ljudi u sve moraju umjesati... kada sve moraju znati... a ja to mozda ne zelim... ne zelim da znaju... ne zelim im reci... ali oni ipak nekako saznaju... a onda mi govore sto da radim... ponekad mi kazu krivo... a ja ih poslusam... i ostanem bez toga sto zelim... i to shvatim kasnije... kada vec bude prekasno... treba zivjeti... radovati se... ne cekati i govoriti sutra ce biti bolje... jer nece sutra biti bolje... mozda sutra nece ni doci... zato zivi za danas… raduj se za danas… napravi sve sto zelis… danas… sad… ako gledas svijet kroz naocale… gledaj… briga te sto ce drugi reci… drugi znaju govoritit tebi sto da radis… a mozda sami sebi ne znaju reci… ako zelis sanjarii sanjari… mozda ne postoji princ na bijelom konju… ali ako ti u to vjerujes… mozda ce tebi bas doci… zato pusti druge… i njihova misljenja… ti imas svoje… ti zelis biti sretna… danas… sad… i budi… slijedi svoje snove ako zelis… jer to je najvaznije da ti budes sretna… pusa
02.11.2007. (09:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
°Ey medene... Pa i ja se isto pitanje pitam...zaista djelimo isto mišljenje niti meni nije jasno...
Valjda je to tako...iako nebi trebalo bit...svi se previše žure postat odrasli...poslje će im bit žao...
Otvorila sam ponovno blog pa bih voljela da dođete...ili jedna od vas...pussa°
02.11.2007. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tweety
-Volim biti u duši dijete i ne želim da mu ruše snove.. ne želim da osjeća bol i da izgubi pogled na svijet u kojem ga sve oduševljava i raduje. -svi smo mi još uvijek dica u duši, bez obzira na to koliko godina imamo To je istina... al to dite tribamo zaštiti. To svi rade, samo šta dosta njih griješi u tome šta na to dite zaborave ili ga previše potisnu, pa ne uživaju u životu... To dite je uspomena na našu nevinost, na našu bezbrižnost i sreću. Svi smo jedva čekali odrasti, a šta smo dobili? Samo više muka, briga i razočarenja. Ali uz to imamo i ljubav, prave prijatelje i mrvu više slobode. :) Ljudi koji su vječito tužni samo misle na lošu stranu života, dok optimisti uvijek gledaju dobru stanu prošlosti, vjeruju u dobru stranu budućnosti i uživaju u sadašnjosti. Ja iman 18 godina i još uvik sanjarim. To su neke stvari koje me čine sretnom: razmišljanje o budućnosti o sreći koja nas sve čeka. Puno njih sanjari, al to baš i ne želi priznati. Vjerojatno se boje reakcije drugih ljudi, boje se da bi se mogli osramotti, da bi ih drugi ljudi smatrali čudnima. Heh.... Pa šta ima veze, svi smo se sramotili, to nije ništa novo! :) Nadam se da će vam ovaj tekst imati smisla i da ćete shvatiti šta san tila reć! :)
02.11.2007. (18:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ines
srico ja sa uy te,ako ti ista triba javi se...
evo mene kod seke...
molin te ako nisi dobro javi se tu san...
aj iden ja sad...
pusa
01.11.2007. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SVE ĆE JEDNOM IMATI SMISLA...NADAM SE
svi smo mi još uvijek dica u duši, bez obzira na to koliko godina imamo...al teško je....zašto? zato šta je svijet oko nas okrutan, zato što postoje zli ljudi koji jednostavno ne dopuštaju drugima da budu sretni, pa makar samo u snovima...uvijek postoji netko ko će ti pokušati srušiti nadu...srušiti sve o čemu maštaš i sanjaš...zbog čega je tako?...e, ne znam... znam samo da je najbitnije da viruješ u ono šta ti misliš da je najbolje....i gledaj kako lišće pada, kako sunce zalazi...to su trenutci u kojima ti uživaš...i ja isto....i neka te osuđuju zbog toga...ko im je kriv...tebe to čini posebnom, nježnom, osijećajnom osobom... Hvala ti na podršci...pusa
01.11.2007. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aoede
Kako je moguće da nakon dana koji je bio ispunjen druženjima i smijehom,
dodem kući, zatvorim se u svoju sobu i ne uspijem zaustaviti suze..
to mi se često događa...ne znam zake :(
mnogi prelako odustaju od svojih snova...dok se drugi predugo bore za izgubljene snove
mi smo oni koji mogu promjeniti svijet na bolje...jer kako kažu;na mladima svijet ostaje
traba tražiti smisao a ne čekati da smisao dođe k nama...jer to se neče dogoditi..
i cjeli život provest ćemo čekajuči bolje sutra...
jer čovijek sam stvara bolje sutra...
njegovi žuljevi biti će nagrađeni,kao i suze i bol...
pozdrav
01.11.2007. (12:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iv@n@
pusti druge neka govore... briga te za njih... ti se veselis... radujes malim stvarima... nije bitno sto ce oni reci... pogotovo oni do kojih ti nije stalo... ne volim kad se ljudi u sve moraju umjesati... kada sve moraju znati... a ja to mozda ne zelim... ne zelim da znaju... ne zelim im reci... ali oni ipak nekako saznaju... a onda mi govore sto da radim... ponekad mi kazu krivo... a ja ih poslusam... i ostanem bez toga sto zelim... i to shvatim kasnije... kada vec bude prekasno... treba zivjeti... radovati se... ne cekati i govoriti sutra ce biti bolje... jer nece sutra biti bolje... mozda sutra nece ni doci... zato zivi za danas… raduj se za danas… napravi sve sto zelis… danas… sad… ako gledas svijet kroz naocale… gledaj… briga te sto ce drugi reci… drugi znaju govoritit tebi sto da radis… a mozda sami sebi ne znaju reci… ako zelis sanjarii sanjari… mozda ne postoji princ na bijelom konju… ali ako ti u to vjerujes… mozda ce tebi bas doci… zato pusti druge… i njihova misljenja… ti imas svoje… ti zelis biti sretna… danas… sad… i budi… slijedi svoje snove ako zelis… jer to je najvaznije da ti budes sretna…
pusa
02.11.2007. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
. Princessa . Sirena .
°Ey medene...
Pa i ja se isto pitanje pitam...zaista djelimo isto mišljenje niti meni nije jasno...
Valjda je to tako...iako nebi trebalo bit...svi se previše žure postat odrasli...poslje će im bit žao...
Otvorila sam ponovno blog pa bih voljela da dođete...ili jedna od vas...pussa°
02.11.2007. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tweety
-Volim biti u duši dijete i ne želim da mu ruše snove.. ne želim da osjeća bol i da izgubi pogled
na svijet u kojem ga sve oduševljava i raduje.
-svi smo mi još uvijek dica u duši, bez obzira na to koliko godina imamo
To je istina... al to dite tribamo zaštiti. To svi rade, samo šta dosta njih griješi u tome šta
na to dite zaborave ili ga previše potisnu, pa ne uživaju u životu... To dite je uspomena na našu
nevinost, na našu bezbrižnost i sreću. Svi smo jedva čekali odrasti, a šta smo dobili? Samo
više muka, briga i razočarenja. Ali uz to imamo i ljubav, prave prijatelje i mrvu više slobode. :)
Ljudi koji su vječito tužni samo misle na lošu stranu života, dok optimisti uvijek gledaju dobru
stanu prošlosti, vjeruju u dobru stranu budućnosti i uživaju u sadašnjosti. Ja iman 18 godina i
još uvik sanjarim. To su neke stvari koje me čine sretnom: razmišljanje o budućnosti o sreći
koja nas sve čeka. Puno njih sanjari, al to baš i ne želi priznati. Vjerojatno se boje reakcije
drugih ljudi, boje se da bi se mogli osramotti, da bi ih drugi ljudi smatrali čudnima. Heh....
Pa šta ima veze, svi smo se sramotili, to nije ništa novo! :)
Nadam se da će vam ovaj tekst imati smisla i da ćete shvatiti šta san tila reć!
:)
02.11.2007. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...