Komentari

redroses24.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • jelena

    nemam pojma dal je ovo objektivno kaj cu sad reci ali imam osjecaj ko da si se popela par stepenica, naprijed ,gore ,nijebitno. mozes kad zelis, a ja jos uvijek mislim da ti imas ogromno puno potencijala, za pisanje konkretno. ja bi te citala uvijek
    pozdravljena mi budi ;do sledeceg susreta

    avatar

    13.10.2007. (22:49)    -   -   -   -  

  • aya¤¤...

    da,loše je kad se ljubav zakomplicira obećanjima,navikama..
    sad si me podsjetila na jednu moju scenu u životu,nedavni događaj...

    eh...

    Pa-pa:=)

    avatar

    14.10.2007. (10:27)    -   -   -   -  

  • Erchamion Naewe

    Uvijek ides dalje. U proslosti se ne zivi iako je ona bila nekad tvoja sadasnjost. Zivot je istkan od tih trenutaka sada, u njima zivis... I ono sto si bila cini te onim sto jesi. Ono sto ces tek biti je rezultat trenutnih koraka.

    avatar

    14.10.2007. (13:32)    -   -   -   -  

  • vrag_s_licem_andjela

    Evo mede ovdje i oduševljena sam posebno ovom zadnjom izrekom o ljubavi...
    To i jest živoš, ustaneš i ideš dalje...
    U nove pobjede i poraze.
    Poljubac*

    avatar

    15.10.2007. (16:58)    -   -   -   -  

  • ninochka

    treba imati snage da priznas volju za bjezanjem... ali bolje je ostati, vise se isplati:)

    avatar

    23.10.2007. (15:24)    -   -   -   -  

  • kučka u cvijeću

    da..super si ovo napisala...
    «Što reći? Da je završetak ljubavi proganjanje. Proganjanje u snovima. Proganjanje u tišini. Kad te progone duhovi, lako je postati duhom. Život otječe. Puls se jedva osjeća. Ništa te ne pokreće. Neki ljudi to prigrle i proglase iscjeljenjem. Ali nije iscjeljenje. Mrtvo tijelo ne osjeća bol.»
    a obecanja..., mislim da ih uopce nebi smjeli izreci

    avatar

    28.10.2007. (16:35)    -   -   -   -  

  • Erchamion Naewe

    Nije bila toliko tuga koliko umor... Dogodi se, i jos uvijek malo drzi...

    avatar

    30.10.2007. (15:40)    -   -   -   -  

  • anđeo dobrog naboja

    kao da se budiš iz dubokog sna, zar ne? to je buđenje iz ljubavi koja te je proganjala, ne mirujući ondje gdje joj je bilo mjesto, u prošlosti.
    ali sve ima svoj kraj, očito, čak i kada nam se čini da nikada neće proći... sve prolazi. sve možemo preživjeti. jer noć je najcrnja upravo pred samo svitanje...
    pusa

    avatar

    20.11.2007. (10:30)    -   -   -   -  

  • mirthandsorrow

    I ja smatram da je živjeti u prošloti samo sputavanje, da je pretjerano razmišljanje o njoj sputavanje, jedino što trebamo od prošlosti je učiti i u budućnosti ne činiti iste greške koje će nas samo vrtjeti u krug. Prije sam se zamarala prošlošću, željela sam se vratiti i promjeniti neke stvari sada znam da ne želim ništa mjenjati jer da se sve to nije dogodilo da je bilo i trunčicu drugačije nebi bila tu gdje sada jesam. Ne žalim za onim što sam učinila makar to bila i najveća pogreška u životu i ne želim ju isoraviti jer tada nebih spoznala sve ovo što sada znam. Ja sam bila jedna od onih ne koji su biježali nego koji su odustajali. Kada mi se pružila prilika za nečim boljeim ja bih odustala jer bih se bojala da ću pogriješiti. Strah nas najviše sputava. Ja sam shvatila da sam predugo bila u strahu u zaklonu i da sam sama sebi zagorčavala život i da sam patila misleći da se na patnju možeš naviknuti. No shvatila sam da se na bol i patnju nitko ne može naviknuti ni otupjeti na nju ona nas uvijek može pogoditi ali ne krenem li se boriti za sebe nikada si neću dopustiti da budem sretna. Tako sam spremila prošlost u torbu kao svoje znanje i krenula otrkrivati novi svijet nove pogreške na kojima ću nešto naučiti. pozzz

    avatar

    26.01.2008. (22:35)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...