Razumijem te u potpunosti.. Znam kako je to. Meni općenito treba malo više vremena da se otvorim, a i kad postanem bliska s ljudima ni tad nejde tak brzo i lako kao drugima. I nesigurna sam iako nemam bas razloga da im ne vjerujem. Dogodi se da iz čiste nesigurnosti, da kad kazem nekom nesto, napominjem da to ne smije nikom reći, i ta se osoba uvrijedi.. A sljedeci put šutim, i tri druge osobe saznaju. Jer je hm..ta osoba kojoj sam rekla mislila da smije reći. Ah.. Jedini put kad sam ja nekom rekla nesto stvarno bitno, bilo je prije 4-5 godina. Mama me uvjeravala da nikom ne govorim, ni najboljim prijateljicama, ali meni nije bilo jasno zašto ne, pa najbolje su mi prijateljice, nikad nebi nikom rekle. Naravno, rekla sam im. Nakon nekog vremena, bila sam vani s jednom jako dobrom frendicom. U jednom trenutku mi je ispričala što su joj te moje dvije najbolje prijateljice ispričale. Pa da je to bilo to što sam im zapravo i rekla, možda me nebi toliko pogodilo, ali one su na to dodale milijun malih besramnih laži. Nisam mogla vjerovati. Najgore što to nije bilo toliko u vezi mene, nego u vezi moje obitelji. Voljela bih da ti mogu dati neki savjet, pomoći ti nekako, ali ni ja nisam bas najbolja u ovome. Jedino što ti mogu reći je da mislim da trebaš razgovarati s frendom, sve raspraviti i nemoj molim te zbog ovoga se izolirati od svih, nema smisla. Ljudi griješe, to nam je u prirodi i svakom se dogodi da padne. Važno je koliko se trude. ...o moj bože..kolki komentar..nadam se da nebuš zaspala :)
04.09.2007. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
thefrailgirl
Razumijem te u potpunosti.. Znam kako je to. Meni općenito treba malo više vremena da se otvorim, a i kad postanem bliska s ljudima ni tad nejde tak brzo i lako kao drugima. I nesigurna sam iako nemam bas razloga da im ne vjerujem. Dogodi se da iz čiste nesigurnosti, da kad kazem nekom nesto, napominjem da to ne smije nikom reći, i ta se osoba uvrijedi.. A sljedeci put šutim, i tri druge osobe saznaju. Jer je hm..ta osoba kojoj sam rekla mislila da smije reći. Ah.. Jedini put kad sam ja nekom rekla nesto stvarno bitno, bilo je prije 4-5 godina. Mama me uvjeravala da nikom ne govorim, ni najboljim prijateljicama, ali meni nije bilo jasno zašto ne, pa najbolje su mi prijateljice, nikad nebi nikom rekle. Naravno, rekla sam im. Nakon nekog vremena, bila sam vani s jednom jako dobrom frendicom. U jednom trenutku mi je ispričala što su joj te moje dvije najbolje prijateljice ispričale. Pa da je to bilo to što sam im zapravo i rekla, možda me nebi toliko pogodilo, ali one su na to dodale milijun malih besramnih laži. Nisam mogla vjerovati. Najgore što to nije bilo toliko u vezi mene, nego u vezi moje obitelji. Voljela bih da ti mogu dati neki savjet, pomoći ti nekako, ali ni ja nisam bas najbolja u ovome. Jedino što ti mogu reći je da mislim da trebaš razgovarati s frendom, sve raspraviti i nemoj molim te zbog ovoga se izolirati od svih, nema smisla. Ljudi griješe, to nam je u prirodi i svakom se dogodi da padne. Važno je koliko se trude. ...o moj bože..kolki komentar..nadam se da nebuš zaspala :)
04.09.2007. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...