Komentari

nome.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • ...enich...

    ej, samo bih ti htjela reći da se u potpunosti slažem sa onom tvojom izjavom na panonija.blog.hr (vezano uz Mamića i ostale freakove)... lijepo je znati da nisam jedina koja tako misli... pozz!

    avatar

    14.08.2007. (19:44)    -   -   -   -  

  • plug in baby.

    luda baka he he.. sad pazim.i uvijek provjerim (jer netko je one posudice promjenio, tj. nije ih vratio na mjesto)

    zanimljov opsi bloga.. a jš više i post. nisam previše reagirala na tu vijest jer više me niš ne iznenađuje. iako da 14 godina ( što se njemu motalo po glavi nemam pojma).
    uglavnom.. ja sam završila srednju. nisam upala na željeni( ups ispričavam se ni jedan faks) i sad pauziram. bit ću još he he kako si rekla na grbači svojih.
    svoju struku baš i nemam da radim, jer sam završila umjetničku.. jedino mi preostaje da sa strane slikam i crtam i to kao prodajem..
    hm....
    zarađujem tu i tamo.. i to je to...

    čovjek je jako čudno biće..
    zapravo mi ni sami nismo svijesni nekim činjenicama oko nas. današnjem djetetu je svašta dopušteno.
    pozdrav ;)

    avatar

    15.08.2007. (12:25)    -   -   -   -  

  • death valley queen.

    Slažem se potpuno sa svime navedenim. Danas nam je apsolutno sve dostupno, a svi znamo kako je ponekad teško reći NE. Rijetki su oni s čvrstim karakterom, pa popuste barem pred nečim. Ja, naprimjer, pred pljugama. Počela sam iz zajebancije, a sad već pljugam dvije godine. I tako se teško odviknuti, a karakter, ako ćemo iskreno, nisam...

    avatar

    15.08.2007. (22:25)    -   -   -   -  

  • LaRamie

    da, i ja se pitam kaj je tim klincima. u to vrijeme sam samo vidjela dečke, barbike i slatkiše :)
    a, rad odmah poslije srednje. zavisi, ovi sa strukovnom, radite, što prije. gimnazija, je, treba dalje ići, al nađi neki posao usput.
    nije ugodno za sve žicat starce.nije.

    avatar

    16.08.2007. (18:22)    -   -   -   -  

  • Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela...

    da, slazem se za prvi dio, a za drugi jos nemam blage kako je to, jer sam tek prvi zavrsila, pa ono... a i namjeravam na faks, a ne doma biti...
    inace, tnx na komentaru, da znam da bi trebala izaci, al svejedno...
    inace super blog, citala sam ti postove i svidja mi se kako pises
    citam te
    e da i ja na tv-u gledam samo uvod u anatomiju i sex i grad =)

    avatar

    16.08.2007. (23:20)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ovo prvo, ne znam, teško je onako generalno zaključiti u čemu je problem, mislim ionako da je uzroka puno i da je svaki tragičan slučaj priča za sebe. No uvjerenja sam da veliki dio odgovornosti leži na obitelji. Isto tako, smatram da ne valjda da su djeca preopterećena, ali mi je još gora varijanta da su potpuno neoterećena i da se ničim korisnim ne bave. Ovo drugo što si spomenula opet se na neki način nadovezuje na prvo. Ako u obitelji nije rad stavljen kao nešto što se mora, nešto od čega se živi i nešto što se razvija od najranijih dana (u skladu s godinama), onda nije ni čudo da 20-godišnjaci ne znaju kud bi sa sobom.

    avatar

    17.08.2007. (20:50)    -   -   -   -  

  • clementine

    u biti bi se još dosta dalo nadodati na ovo-bilo pitanje odgoja ili same zamisli ŠTO se danas (ne)smije dozvoliti mladima.
    -tanja-pod grbačom ciljam na one koji su sposobni za rad, ali jednostavno NE ŽELE.ok je da djeca žive sa starcima i pritom zarađuju, a kad skupe nešto para-osamostale se.i ja ću još gusliti uz svoje jer faxiram..=)

    i nama su u srednoj govorili da smo dosta preopterećeni, a nitko nije završio na igli..
    zavisi i koliko se od djece radi debile:jer ako jedna mama kaže djetetu:hoćeš sok, pizzu, burek ili čokoladu, onda nešto ne valja s tom mamom,a ne djetetom koje takvo ponašanje prihvaća kao normalno i koje će uskraćivanjem istih stvari ostati ljuto i zbunjeno.jer to je naviklo dobivati.
    možda je čak gore ako nitko ne vrši pritisak-jer znam po sebi-kad imam manje posla, radit ću još manje, a kad je gusto onda stisnem do kraja i sve u biti stignem. jer se prisilim na organizaciju. bilo bi najbolje kad bih tako organizirano živjela bez prisile..
    kako to da su najgori učenici uvijek u nekim najslabijim školama?-može biti zato što tamo ionako upisuju oni sa slabijim prosjekom, a možda i zato što jednostavno NE ŽELE više od svog trenutnog života. nisu spremni uložiti da bi im se uloženo vratilo.
    istina je da se puno očekuje od mlade osobe-teško je jednom odlukom odrediti čitav život. ali ujedno, danas su mogućnosti i puno veće. veća je vjerojatnost da se netko probije zahvaljujući svome trudu nego li pršutu koji odnese seoskom učitelju (Ivica Kičmanović)
    sve je na nama..

    avatar

    18.08.2007. (01:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...