Kadtad mise čini da u nekim trenucima prelako odustanemo... Dobro ti si već zrela osoba, ali mi u pubertetu i sada kada polako izlazim iz njega... Katkad smo u stanju s sami sebe uvjeravati da nam je život strašno loš i da nam ništa ne ide od ruke, i da je nama najgore.... Glupo je znam, ali katkad nas obuzme takvo stanje, sve te negativne emocije koje sakupljamo u sebi izbiju poput vala... U tim stanjima ne znamo što smo sve u stanju izgovoriti. I ja sam velik emotivac, zapravo sam osoba kontradiktorna sama sebi. Trebam sigurnost, a opet trebam izazov. Trebam slobodu, a opet želim nekog konstantno uz sebe. Izuzetno sam osjećajna i izuzetno hladna. I iskreno, moj me karakter ponekad toliko umori. Ali taj život..ta čarolija... Želim ga živjeti,želim disati, disati punim plučima. Poljubac*
26.06.2007. (16:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo mene, još jedan emotivac tj emotivka!! i mene brinu neke loše stvari koje mi se događaju bez obzira na to što ih nisam zaslužila... jesam li? čini mi se da me ovaj svijet pretvorio u čudovište... učinila sam nešto jako jako grubo... ali opet toliko sam puta patila jer se netko tako ponio prema meni da mislim da me to bar mrvicu, ne opravdava, ali mi daje neku notu ljudskosti... i ja tražim neki novi život, novi sviet, gdje mogu biti ja, ja ona koja jesam zapravo a ne ova u koju su me na silu pretvorili... budi svoja, a svijet neka pričeka... živi, uživaj, ali zapamti da osim tebe postoje i drugi ljudi... ali ne oni koji te nisu vrijedni, nego oni mali koji su uvijek tu za tebe ali ih ne primjećuješ.. njih ne smiješ povrijediti!!!
26.06.2007. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam baš jučer poželio (a to sam rekao i naglas) da očeličim i da najzad krenem misliti isključivo na sebe. Nebrojeno puta sam shvatio da velika većina ljudi s kojima dolazim u površne interakcije svijesno gleda svoju korist i koristi moju spremnost da svakome pomognem. Namjerno ne želim to svoje definirati kao naivnost jer sam dok se ne štedim jako oprezan pa ne nastradam nikako drukčije no emotivno - a emotivno nastradam jer se uvijek iznova uvjerim da svijet ide kvragu, da riječ ništa ne znači... I tada se rastužim. Uvijek iznova, i, čini mi se, svaki put sve jače! I tako to jeste :-)
28.06.2007. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uh...i ja sam emotivka...iako to ne želim biti...često glumim da sam nešto što nisam... a u zadnje vrijeme...skroz sam zbunjena...i ne znam više ni sama što želim,kako,kada,s kim....u jednom trenutku bih jedno,u drugom drugo....ali jedno znam sigurno - želim graditi!!! želim živjeti....
28.06.2007. (22:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je sve stvar gledista.. Ono sto se nekome cini da nema srece, iz drugog kuta ce izgledati sasvim suprotno... Mislim da je sve stvar gledanja, dakle, stvar nasih misli, osjecaja... Nisam mislila pisat, ali potaknulo me ovo da bas nesto napisem o tom.... :) Bas kako si rekla, nema me, i onda sve nadoknadim, duplo :D Divan ti je zmajek gore, ne znam jesam ti to rekla :)
29.06.2007. (13:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznato mi je ovo o čemu pišeš ali osobe koje su po karakteru takve teško se mogu odmaknuti od problema jer i kad se odmičeš svjestan si da rsdiš duplu komplikaciju problema jer imaš novi razlog za brigu. Znam da svako zaslužuje najbolje a i sama se često pitam kako je moguće da mene dotiču traume i problemi za koje drugi ni ne znaju da postoje ili su o njima možda čitali u novinama. Ne žalim se jer znam da ima puno teških sudbina ali kad bih pogledala u natrag i ružne situacije u svom životu stavila na papir... nije niti čudo što u grudima imam kamen- nažalost ne onaj koji odbija nego onaj koji se stvorio od zrnaca problema. Nekad je tako teško disati s njim. Na kraju, život je prekratak da se ne bismo radovale sutrašnjem danu jer čvrsto vjerujem da svako jednom mora dobiti jack pot- samo da ga prepoznamo! ;)
30.06.2007. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrag_s_licem_andjela
Kadtad mise čini da u nekim trenucima prelako odustanemo...
Dobro ti si već zrela osoba, ali mi u pubertetu i sada kada polako izlazim iz njega...
Katkad smo u stanju s sami sebe uvjeravati da nam je život strašno loš i da nam ništa ne ide od ruke, i da je nama najgore....
Glupo je znam, ali katkad nas obuzme takvo stanje, sve te negativne emocije koje sakupljamo u sebi izbiju poput vala...
U tim stanjima ne znamo što smo sve u stanju izgovoriti.
I ja sam velik emotivac, zapravo sam osoba kontradiktorna sama sebi.
Trebam sigurnost, a opet trebam izazov. Trebam slobodu, a opet želim nekog konstantno uz sebe. Izuzetno sam osjećajna i izuzetno hladna.
I iskreno, moj me karakter ponekad toliko umori.
Ali taj život..ta čarolija...
Želim ga živjeti,želim disati, disati punim plučima.
Poljubac*
26.06.2007. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BitterSweet
evo mene, još jedan emotivac tj emotivka!! i mene brinu neke loše stvari koje mi se događaju bez obzira na to što ih nisam zaslužila... jesam li?
čini mi se da me ovaj svijet pretvorio u čudovište... učinila sam nešto jako jako grubo...
ali opet toliko sam puta patila jer se netko tako ponio prema meni da mislim da me to bar mrvicu, ne opravdava, ali mi daje neku notu ljudskosti...
i ja tražim neki novi život, novi sviet, gdje mogu biti ja, ja ona koja jesam zapravo a ne ova u koju su me na silu pretvorili... budi svoja, a svijet neka pričeka... živi, uživaj, ali zapamti da osim tebe postoje i drugi ljudi... ali ne oni koji te nisu vrijedni, nego oni mali koji su uvijek tu za tebe ali ih ne primjećuješ.. njih ne smiješ povrijediti!!!
26.06.2007. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GAJINE GLUPOSTI
danas je taj dan.................za pucanje!
28.06.2007. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ddadd
Ja sam baš jučer poželio (a to sam rekao i naglas) da očeličim i da najzad krenem misliti isključivo na sebe. Nebrojeno puta sam shvatio da velika većina ljudi s kojima dolazim u površne interakcije svijesno gleda svoju korist i koristi moju spremnost da svakome pomognem. Namjerno ne želim to svoje definirati kao naivnost jer sam dok se ne štedim jako oprezan pa ne nastradam nikako drukčije no emotivno - a emotivno nastradam jer se uvijek iznova uvjerim da svijet ide kvragu, da riječ ništa ne znači... I tada se rastužim. Uvijek iznova, i, čini mi se, svaki put sve jače! I tako to jeste :-)
28.06.2007. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vampayra
uuuu mene negativa zna pucat svaki dan bar po tri četiri puta... pogotovo zbog stvari koje se oko mene događaju, a nemrem ih promjenit...
28.06.2007. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guardian angel
uh...i ja sam emotivka...iako to ne želim biti...često glumim da sam nešto što nisam... a u zadnje vrijeme...skroz sam zbunjena...i ne znam više ni sama što želim,kako,kada,s kim....u jednom trenutku bih jedno,u drugom drugo....ali jedno znam sigurno - želim graditi!!! želim živjeti....
28.06.2007. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
diana11
bog nas natovari onoliko koliko mozemo podnjeti, pozdrav
29.06.2007. (07:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZiziMars14
Mislim da je sve stvar gledista.. Ono sto se nekome cini da nema srece, iz drugog kuta ce izgledati sasvim suprotno... Mislim da je sve stvar gledanja, dakle, stvar nasih misli, osjecaja...
Nisam mislila pisat, ali potaknulo me ovo da bas nesto napisem o tom.... :)
Bas kako si rekla, nema me, i onda sve nadoknadim, duplo :D
Divan ti je zmajek gore, ne znam jesam ti to rekla :)
29.06.2007. (13:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
idesbeba
Poznato mi je ovo o čemu pišeš ali osobe koje su po karakteru takve teško se mogu odmaknuti od problema jer i kad se odmičeš svjestan si da rsdiš duplu komplikaciju problema jer imaš novi razlog za brigu. Znam da svako zaslužuje najbolje a i sama se često pitam kako je moguće da mene dotiču traume i problemi za koje drugi ni ne znaju da postoje ili su o njima možda čitali u novinama. Ne žalim se jer znam da ima puno teških sudbina ali kad bih pogledala u natrag i ružne situacije u svom životu stavila na papir... nije niti čudo što u grudima imam kamen- nažalost ne onaj koji odbija nego onaj koji se stvorio od zrnaca problema. Nekad je tako teško disati s njim. Na kraju, život je prekratak da se ne bismo radovale sutrašnjem danu jer čvrsto vjerujem da svako jednom mora dobiti jack pot- samo da ga prepoznamo! ;)
30.06.2007. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
diana11
Prsti na karti
i put u nepoznato.
Zeleno jutro.> (Borivoj Bukva)
i prsti na tipkovnici pozdrav ti ostavljaju
02.07.2007. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...