Jeboga led Nemanjo od ove tvoje eshatološke estetike poželim si pustit nekog Marleya ili UB40... Ipak priznajem da mi je Donne u 4. srednje bio najdraži. Na faksu ga je na trenutak zamijenio T.S.Eliot. Trenutno je pozicija upražnjena.
20.06.2007. (14:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo kakav smo razgovor vodili Manistra i ja jedne davne večeri, na Patologiji, o Eliotu; o J.D..u, mislim da sam prvi put na Vaseljeni pisao na Bladnjak, 24. prosinca prošle godine. Donne je velik maher. X. sonet uvijek nosim sa sobom. @Manistra, s Eliotom je čudna stvar, što se mene tiče: kunem ti se, ne šmiram, meni se Eliot sviđao još u 8. razredu osnovne škole! Stavio sam uskličnik, jer je to neverovatno: koji kurac može dete u osmom razredu da razume od T.S. Eliota!? Jasno da sam odmah počeo da istražujem i čitam - pa i danas, evo jedan link kao poklon:The Waste Land - ali, zaključio sam da je zapravo prvotna fascinacija ono što me ceo život nepromenjeno prati, te da je to "nešto" u/na njegovoj poeziji više od svih značenja, učitavanja, učenosti, rafinmana, svega što je i što bi Pound mogao da cizelira na Eliotovu tekstu, da to tako kažemo, pa recimo: što je to, na primer, u stihu 'In the room the women come and go / Talking of Michelangelo' , što svakog s malo muzike u duši i s 14 godina tjera da ga opsesivno ponavlja!? Je li to slika koja se istom javlja? Je li to korelacija tih divnih reči i te plemenite slike? Je li to nešto treće? Ne znam, Manistra, ali znam da "Smrt od vode" nisam mogao zaboraviti od trena u kojemu sam prvi put pročitao: Phlebas the Phoenician, a fortnight dead, Forgot the cry of gulls, and the deep sea swell And the profit and loss. A current under sea Picked his bones in whispers. As he rose and fell He passes the stages of his age and youth Entering the whirlpool. Gentile or Jew O you who turn the wheel and look windward, Consider Phlebas, who was once handsome and tall as you. Šta to ima u Flebsu, Feničaninu, da je na taj način besmrtan, nezaboravan? Posle sam naravno pretraživao reč po reč i Pounda u odelu od zelene bilijarske zelene čoje. Zadnje čega sam se poduzeo, prošlogodišnje je istraživanje 'Hugh Selwyn Mauberlya', tačnije jednoj jedinog izraza: Yeux Glauques. Ne želim ti kvariti užitak bavljenja Atinom u Ilijadi, u potrazi za tim sovolikim, snolikim 'vacant gaze'. Počni tražiti sama, i vidjet ćeš da ćeš doskora završiti na asbsintu. Nemanja 07.01.2007. 15:02
20.06.2007. (20:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(...) I, da završim, John Donne, kao što vidiš na Nemanjinom blogu, nije baš u mojoj nemilosti: ja mislim da je gdjegdje Donne tako dobar da je omjer njega i Shakespearea, koji je zaista pjevao cijelinom engleskog jezika, ponegdje kao odnos Pavarottija i Elia Piska. Dopusti da objasnim: Borges je na jednom mjestu obrazložio to ne samo svima nama, nego u ime svih nas. Riječ je upravo o Špeksiru i prigodno renesansoj ideji "duše svijeta" (imaš je kod Frana Petrića u izobilju). Jorge, koji je kao što vidiš meni neka vrst učitelj-je-rekao, veli da ako je riječ o pukoj konvenciji, onda to i nije bogznakakva pojezija; ali, ako autor izričući tu metaforu duboko vjeruje u tu svjetsku dušu, onda je riječ i o grandioznoj ideji i o velikoj poeziji. Pročitajmo ti i ja sada, dok niz nebo večer spušta se i pada, Donneovu spikicu o smrti smrti: One short sleep past, we wake eternally, And Death shall be no more ; Death, thou shalt die. Kužiš, stara moja!? Ako je čitaš kao GothLoli, onda i nije bogznakaj, i Manson je za Donnea u tom slučaju Baudelaire. Ali, ako na tren, barem na jedan jedini čas, u magnovenju, pomisliš da bi Donne, koji je pisac onog čuvenog Duela, zaista mogao pomisliti da bi mogli usmrtiti smrt i da joj može kazati: Death, thou shalt die!, onda je to nevjerojatno! Onda je taj frajer znao nešto što ja ne znam. Iako, evo, piše! No, piše i E=mc na kvadrat, pa i ti i ja opću teoriju realtiviteta kužimo koliko i specijalnu, dakle nimalo! Hoću kazati, da se svi ne pogledaju u čudu koji mi je kurac, piše na tarabi i pička, pa nitko nije jeb'o! Je l' sad zaključak O.K.? Nemanja 07.01.2007. 21:53
20.06.2007. (20:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj blog me plaši, podsjeća me da će doći 11 mjesec kada intezivno mislim o smrti i brojim, računam kad bi tko od nas mogao umrijeti. No, i dalje ću ga pratit iako ne znam engleski, ali volim mrtve
21.06.2007. (18:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjetrasta
Jeboga led Nemanjo od ove tvoje eshatološke estetike poželim si pustit nekog Marleya ili UB40...
Ipak priznajem da mi je Donne u 4. srednje bio najdraži. Na faksu ga je na trenutak zamijenio T.S.Eliot.
Trenutno je pozicija upražnjena.
20.06.2007. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Evo kakav smo razgovor vodili Manistra i ja jedne davne večeri, na Patologiji, o Eliotu; o J.D..u, mislim da sam prvi put na Vaseljeni pisao na Bladnjak, 24. prosinca prošle godine.
Donne je velik maher. X. sonet uvijek nosim sa sobom.
@Manistra, s Eliotom je čudna stvar, što se mene tiče: kunem ti se, ne šmiram, meni se Eliot sviđao još u 8. razredu osnovne škole! Stavio sam uskličnik, jer je to neverovatno: koji kurac može dete u osmom razredu da razume od T.S. Eliota!? Jasno da sam odmah počeo da istražujem i čitam - pa i danas, evo jedan link kao poklon:The Waste Land - ali, zaključio sam da je zapravo prvotna fascinacija ono što me ceo život nepromenjeno prati, te da je to "nešto" u/na njegovoj poeziji više od svih značenja, učitavanja, učenosti, rafinmana, svega što je i što bi Pound mogao da cizelira na Eliotovu tekstu, da to tako kažemo, pa recimo: što je to, na primer, u stihu 'In the room the women come and go / Talking of Michelangelo' , što svakog s malo muzike u duši i s 14 godina tjera da ga opsesivno ponavlja!? Je li to slika koja se istom javlja? Je li to korelacija tih divnih reči i te plemenite slike? Je li to nešto treće? Ne znam, Manistra, ali znam da "Smrt od vode" nisam mogao zaboraviti od trena u kojemu sam prvi put pročitao:
Phlebas the Phoenician, a fortnight dead,
Forgot the cry of gulls, and the deep sea swell
And the profit and loss.
A current under sea
Picked his bones in whispers. As he rose and fell
He passes the stages of his age and youth
Entering the whirlpool.
Gentile or Jew
O you who turn the wheel and look windward,
Consider Phlebas, who was once handsome and tall as you.
Šta to ima u Flebsu, Feničaninu, da je na taj način besmrtan, nezaboravan?
Posle sam naravno pretraživao reč po reč i Pounda u odelu od zelene bilijarske zelene čoje. Zadnje čega sam se poduzeo, prošlogodišnje je istraživanje 'Hugh Selwyn Mauberlya', tačnije jednoj jedinog izraza: Yeux Glauques. Ne želim ti kvariti užitak bavljenja Atinom u Ilijadi, u potrazi za tim sovolikim, snolikim 'vacant gaze'. Počni tražiti sama, i vidjet ćeš da ćeš doskora završiti na asbsintu.
Nemanja 07.01.2007. 15:02
20.06.2007. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
(...)
I, da završim, John Donne, kao što vidiš na Nemanjinom blogu, nije baš u mojoj nemilosti: ja mislim da je gdjegdje Donne tako dobar da je omjer njega i Shakespearea, koji je zaista pjevao cijelinom engleskog jezika, ponegdje kao odnos Pavarottija i Elia Piska. Dopusti da objasnim:
Borges je na jednom mjestu obrazložio to ne samo svima nama, nego u ime svih nas. Riječ je upravo o Špeksiru i prigodno renesansoj ideji "duše svijeta" (imaš je kod Frana Petrića u izobilju). Jorge, koji je kao što vidiš meni neka vrst učitelj-je-rekao, veli da ako je riječ o pukoj konvenciji, onda to i nije bogznakakva pojezija; ali, ako autor izričući tu metaforu duboko vjeruje u tu svjetsku dušu, onda je riječ i o grandioznoj ideji i o velikoj poeziji. Pročitajmo ti i ja sada, dok niz nebo večer spušta se i pada, Donneovu spikicu o smrti smrti:
One short sleep past, we wake eternally,
And Death shall be no more ; Death, thou shalt die.
Kužiš, stara moja!? Ako je čitaš kao GothLoli, onda i nije bogznakaj, i Manson je za Donnea u tom slučaju Baudelaire. Ali, ako na tren, barem na jedan jedini čas, u magnovenju, pomisliš da bi Donne, koji je pisac onog čuvenog Duela, zaista mogao pomisliti da bi mogli usmrtiti smrt i da joj može kazati: Death, thou shalt die!, onda je to nevjerojatno!
Onda je taj frajer znao nešto što ja ne znam. Iako, evo, piše!
No, piše i E=mc na kvadrat, pa i ti i ja opću teoriju realtiviteta kužimo koliko i specijalnu, dakle nimalo!
Hoću kazati, da se svi ne pogledaju u čudu koji mi je kurac, piše na tarabi i pička, pa nitko nije jeb'o!
Je l' sad zaključak O.K.?
Nemanja 07.01.2007. 21:53
20.06.2007. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BOLESLAV
ovaj blog me plaši, podsjeća me da će doći 11 mjesec kada intezivno mislim o smrti i brojim, računam kad bi tko od nas mogao umrijeti. No, i dalje ću ga pratit iako ne znam engleski, ali volim mrtve
21.06.2007. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hvala, prijatelju! To mi u ovom trenutku puno znači.
Trudit ću se ispraćati naše najdraže na jeziku njihovih pokojnih.
22.06.2007. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...