"zaboraviti" sigurno nece....ali nauciti stim zivjeti...i te kako hoce ;) Nekad jednostavno dodje prelomni trenutak di covjek pocne stresati prasinu proslosti sa ramena. Cmoka draga :)
18.10.2006. (15:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne zaboraviti jer onda je sve bilo uzalud... a ako je bilo uzalud, znači da ništa nismo naučili, da ne dobivamo iskustvo... da nam se može ponoviti ako ne pazimo... a to nikako ne želimo, zar ne? Pozdrav
18.10.2006. (15:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isuse.... znas one postove koji te ono prodrmaju od dna i koje citas i gutas istodobno......e to je to! jako, njezno, hrabro, misaono.... cista beskonacnost brojki u ocjeni.... svi bi se trebali zamisliti koliko smo hrabri i jaki i nepredvidivi. kada se cini da smo najjaci i da nas niko nece prestrasiti jednostavno se slomimo suze same poteknu.... a isto se nekada pojavi to malo ponosno dijete i izadjemo kao pobjednici....
nikada nemoj ostaviti to dijete samog!!!
poljubac i pozdrav
18.10.2006. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
" Ne može sve što se voljelo da se drži, nemaju sve stvari neprekidne veze. Mnogi list čeznutljiv gorko sunce sprži, cijeli komad duše ugine od jeze." (Ujević, Suton)
Bez naše prošlosti, ma kakva ona bila, nismo nitko i ništa. Možda ne trebaš zaboraviti, možda ju trebaš ostaviti tamo gdje joj je mjesto, u prošlosti. Velika je i presudna razlika upravo u tome živiš li u njoj ili s njom. pusa
18.10.2006. (22:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ajme srico ostavila si me bez rijeci...par puta sam procitala tvoje rijeci...sakrit,zaboravit nemoj...to je dio tebe...ali ostavi taj dio iza sebe...kreni mi mirnim koracima naprijed...a suza ako dodje putem pusti je neka ode svojim putem...ti nemoj s njom...poljubac vjetrom nosen... p.s....nemam puno vremena sada,oprosti sto sam kratka,jos ti napisem nesto sutra...
19.10.2006. (00:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad se nakratko probudimo iz prošlost i pogledamo što se događa u svijetu oko nas (koji se začudo još uvijek vrti) shvatimo da postoje stvari zbog kojih vrijedi vjerovati u bolje sutra...nama je svijet stao na jednom trenurku prošlosti,dok oni drugi žive ovaj sadašnji život,koji je njima jednako lijep kao što je nama prošlost...ali ako zaboravimo prošlost,što nam ostaje...ne treba zaboraviti ništa,ni lijepo,ni tužno...ali treba pokušati krenuti dalje,sa sjećanjima u skrivenom dijelu srca...pusa
19.10.2006. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isvrstan post, stvarno već dugo nisam pročitala nešto bolje, iskrenije. A s toliko nade, u bolje. Jer stvarno, ništa nam drugo ne preostaje osim.. Nizati pobjede i poraze i ustati nakon svakog novog udarca i obrisati suze i krenuti... U nove pobjede. Jer svijet ide dalje, on se kreće, s nama ili bez nas a na nama je da odlučimo hoćemo li biti dio tog svijeta. Te čarolije, nepredvidivosti... I bit će još poraza, uspomena koje će tjerati suze, čežnja koje će razarati grudi, tjerati u slabost. Ali ako si odlučila, reći da je kraj, dosta. Zapravo pobijediti samu sebe ja ti ne mogu ništa više reći osim poželjeti ti svu sreću i snagu ovoga svijeta. Sretno. velika, ogromna pusa
19.10.2006. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hmmmmm u ljubavi zaboravu nema mjesta............................ prava ljubav je poznata po ogromnom veselju i sreći ali isto tako i po ogromnim suzama i tuzi! Pozdrav!
20.10.2006. (23:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek ima Netko tko nas pridiže. Samo što u nekim trenucima ne vidimo, ne možemo vidjeti ili ne želimo vidjeti. Osim toga, i sami sebi jako puno možemo pomoći, ali to, baš kao i ovo prije, treba željeti. Ne znam zašto je tako, ali čini mi se da nekad i ne želimo pustiti bol da ode.
21.10.2006. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
predivan post... upravo je tu snaga posjedine osobe - da padne i da se nakon pada ponovo digne... koliko god bilo tesko, do koliko god dubokog dna dosli trebamo naći snage i ustati i ponovo se boriti sa životom... poljubac :*
21.10.2006. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
treba naučiti živjeti s nečim i krenuti dalje. nikada se nemoj skrivati u čahuru, nego prihvati borbu ma kakav ishod bio znati češ da si se barem potrudila...bolje to nego predaja bez da pokušaš....lijep pozdrav
22.10.2006. (00:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek ćemo se susretati s patnjama i porazima i to ne možemo izbjeći...Ali znaš kako se kaže: "Bolje izgubiti nekoliko bitaka u ratu za ostvarenje svojih snova, nego biti poražen, a da ni ne znaš za što se boriš!" I dopusti novoj sreći da uđe u tvoj život jer kad se jedna vrata sreće zatvore, druga se otvore, no mi često tako dugo zurimo u ta zatvorena vrata, da ne primjetimo ona koja su nam se otvorila...najljepši pozdravi ;-)
23.10.2006. (16:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da... mi smo ko djeca... možemo sami... no prvo ćemo plakat... da steknemo pažnju... ako nitko ne reagira... slegnut ćemo ramenima, otresti pijesak i nastaviti ko da ništa nije bilo ;o) lijepa pričica... trebam i ja jednom opet nešto napisat... al nikako me inspiracija neće već mjesecima :o)
24.10.2006. (20:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
post je kao što svi kažu odličan...čudni smo mi ljudi...i mala djeca se čine snažnija od nas...kada treba preboliti pad...bilo u doslovnom ili prenesenom značenju...trbalo bi se ugledati na njih...živjeti punim plućima i imati volju za dalje...treba znati preboliti poraz i krenuti novim putevima :o) a što se tiče posta ispod...sasvim sam bez komentara,jer svaki komentar na tu pjesmu mi je suvišan...pozdraw!!
26.10.2006. (18:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dreams of love
"zaboraviti" sigurno nece....ali nauciti stim zivjeti...i te kako hoce ;)
Nekad jednostavno dodje prelomni trenutak di covjek pocne stresati prasinu proslosti sa ramena.
Cmoka draga :)
18.10.2006. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lunna
Ne zaboraviti jer onda je sve bilo uzalud... a ako je bilo uzalud, znači da ništa nismo naučili, da ne dobivamo iskustvo... da nam se može ponoviti ako ne pazimo... a to nikako ne želimo, zar ne?
Pozdrav
18.10.2006. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
juznjacka utjeha
Isuse.... znas one postove koji te ono prodrmaju od dna i koje citas i gutas istodobno......e to je to! jako, njezno, hrabro, misaono.... cista beskonacnost brojki u ocjeni.... svi bi se trebali zamisliti koliko smo hrabri i jaki i nepredvidivi. kada se cini da smo najjaci i da nas niko nece prestrasiti jednostavno se slomimo suze same poteknu.... a isto se nekada pojavi to malo ponosno dijete i izadjemo kao pobjednici....
nikada nemoj ostaviti to dijete samog!!!
poljubac i pozdrav
18.10.2006. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Beautifully Chaotic
tako nesto se ne zaboravlja... uvijek ostaje... samo se mi naucimo nositi s tim.. i da.. svi smo mi putnici... cuvaj se malena... kiss :*
18.10.2006. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anđeo dobrog naboja
" Ne može sve što se voljelo da se drži,
nemaju sve stvari neprekidne veze.
Mnogi list čeznutljiv gorko sunce sprži,
cijeli komad duše ugine od jeze." (Ujević, Suton)
Bez naše prošlosti, ma kakva ona bila, nismo nitko i ništa. Možda ne trebaš zaboraviti, možda ju trebaš ostaviti tamo gdje joj je mjesto, u prošlosti. Velika je i presudna razlika upravo u tome živiš li u njoj ili s njom. pusa
18.10.2006. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anadona
...ajme srico ostavila si me bez rijeci...par puta sam procitala tvoje rijeci...sakrit,zaboravit nemoj...to je dio tebe...ali ostavi taj dio iza sebe...kreni mi mirnim koracima naprijed...a suza ako dodje putem pusti je neka ode svojim putem...ti nemoj s njom...poljubac vjetrom nosen...
p.s....nemam puno vremena sada,oprosti sto sam kratka,jos ti napisem nesto sutra...
19.10.2006. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portret ljeta
kad se nakratko probudimo iz prošlost i pogledamo što se događa u svijetu oko nas (koji se začudo još uvijek vrti) shvatimo da postoje stvari zbog kojih vrijedi vjerovati u bolje sutra...nama je svijet stao na jednom trenurku prošlosti,dok oni drugi žive ovaj sadašnji život,koji je njima jednako lijep kao što je nama prošlost...ali ako zaboravimo prošlost,što nam ostaje...ne treba zaboraviti ništa,ni lijepo,ni tužno...ali treba pokušati krenuti dalje,sa sjećanjima u skrivenom dijelu srca...pusa
19.10.2006. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrag_s_licem_andjela
Isvrstan post, stvarno već dugo nisam pročitala nešto bolje, iskrenije.
A s toliko nade, u bolje. Jer stvarno, ništa nam drugo ne preostaje osim.. Nizati pobjede i poraze i ustati nakon svakog novog udarca i obrisati suze i krenuti... U nove pobjede. Jer svijet ide dalje, on se kreće, s nama ili bez nas a na nama je da odlučimo hoćemo li biti dio tog svijeta. Te čarolije, nepredvidivosti... I bit će još poraza, uspomena koje će tjerati suze, čežnja koje će razarati grudi, tjerati u slabost. Ali ako si odlučila, reći da je kraj, dosta. Zapravo pobijediti samu sebe ja ti ne mogu ništa više reći osim poželjeti ti svu sreću i snagu ovoga svijeta. Sretno. velika, ogromna pusa
19.10.2006. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..što na srcu leži..
teško je zaboraviti..meni..možda i svima.. pozdrav!!!
20.10.2006. (01:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marshall Wyatt Earp
Hmmmmm u ljubavi zaboravu nema mjesta............................ prava ljubav je poznata po ogromnom veselju i sreći ali isto tako i po ogromnim suzama i tuzi!
Pozdrav!
20.10.2006. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Uvijek ima Netko tko nas pridiže. Samo što u nekim trenucima ne vidimo, ne možemo vidjeti ili ne želimo vidjeti. Osim toga, i sami sebi jako puno možemo pomoći, ali to, baš kao i ovo prije, treba željeti. Ne znam zašto je tako, ali čini mi se da nekad i ne želimo pustiti bol da ode.
21.10.2006. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fem
predivan post... upravo je tu snaga posjedine osobe - da padne i da se nakon pada ponovo digne... koliko god bilo tesko, do koliko god dubokog dna dosli trebamo naći snage i ustati i ponovo se boriti sa životom... poljubac :*
21.10.2006. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuele
treba naučiti živjeti s nečim i krenuti dalje. nikada se nemoj skrivati u čahuru, nego prihvati borbu ma kakav ishod bio znati češ da si se barem potrudila...bolje to nego predaja bez da pokušaš....lijep pozdrav
22.10.2006. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
latica
teških će trenutaka na žalost biti puno,al to ne znači da trebamo odustat. ti si na sreću jaka :)
i odlučna.
22.10.2006. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
3o Rio
Uvijek ćemo se susretati s patnjama i porazima i to ne možemo izbjeći...Ali znaš kako se kaže: "Bolje izgubiti nekoliko bitaka u ratu za ostvarenje svojih snova, nego biti poražen, a da ni ne znaš za što se boriš!" I dopusti novoj sreći da uđe u tvoj život jer kad se jedna vrata sreće zatvore, druga se otvore, no mi često tako dugo zurimo u ta zatvorena vrata, da ne primjetimo ona koja su nam se otvorila...najljepši pozdravi ;-)
23.10.2006. (16:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PROdotes
da... mi smo ko djeca... možemo sami... no prvo ćemo plakat... da steknemo pažnju... ako nitko ne reagira... slegnut ćemo ramenima, otresti pijesak i nastaviti ko da ništa nije bilo ;o)
lijepa pričica... trebam i ja jednom opet nešto napisat... al nikako me inspiracija neće već mjesecima :o)
24.10.2006. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reborn Me
Divan post.. Bez teksta.
25.10.2006. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tinkerbell
post je kao što svi kažu odličan...čudni smo mi ljudi...i mala djeca se čine snažnija od nas...kada treba preboliti pad...bilo u doslovnom ili prenesenom značenju...trbalo bi se ugledati na njih...živjeti punim plućima i imati volju za dalje...treba znati preboliti poraz i krenuti novim putevima :o) a što se tiče posta ispod...sasvim sam bez komentara,jer svaki komentar na tu pjesmu mi je suvišan...pozdraw!!
26.10.2006. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portret ljeta
draga,kad će novi post?...poljubac*
26.10.2006. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...