Komentari

preteznovedro.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Auroraisa

    Hvala ti na lijepom komentaru...žurim...imam puno posla noćas,pa ne stignem pročitati tvoj post,ali vratiti ću se...

    avatar

    03.10.2006. (23:44)    -   -   -   -  

  • PROdotes

    kako ono ide... looking for love in all the wrong place? :o)
    ti tražiš sreću na krivom mjestu...
    tražiš ju oko sebe... kad je ona tu *stavlja ruku na srce*
    riječi koje isijavaju toliku toplinu... moraju imati toplo srce iz kojega mogu izvirati...
    znam da je to teško za prihvatiti... istina uvijek je bila takva... uvijek ćemo radije prihvatiti laž...
    i baš zato... kad ja gledam oko sebe... jako rijetko vidim sreću... vidim puno ljudi koji se prave da su sretni... i one koji misli da jesu... a sa druge strane... one koji misle da nisu a neznaju šta imaju...
    nemoj postati jedna od tih... zatvori oči... i slušaj svoje srce... zar nešto što zvuči tako predivno... može biti nesretno? :o)

    avatar

    03.10.2006. (23:50)    -   -   -   -  

  • nova gadura

    ovdje nisi sama, imaš nas i znaš da se na nas možeš osloniti, ne možemo te povrijediti... to je prednost bloga...smješi se i dalje, sreća će sama po sebi doći, a i smiješkom te koji su te povrijedili samo spuštaš dolje jer im tim pokazuješ da nisu uspjeli u naumu, a čak i da je lažan osmijeh, oni ne znaju, nitko ne zna, samo ti...pozz... don't be sad...

    avatar

    04.10.2006. (10:26)    -   -   -   -  

  • Koraljna

    "Smijem se i smiješ se i sve je isto kao prije, zamišljam da ničega se više ne sječam..." :)

    avatar

    04.10.2006. (13:42)    -   -   -   -  

  • portret ljeta

    najveća pogreška koji čine povrijeđeni ljudi jest ta da skrivaju svoju tugu u sebi...i onda nas ta tuga izjeda,nakon nekog vremena se zaboravimo smijati,i svaki put kad vidimo nekog nasmiješenog,pitamo se kako mu može biti do smijeha,a zaboravljamo da smo se i mi nekada smijali...pusa

    avatar

    04.10.2006. (14:10)    -   -   -   -  

  • vrag_s_licem_andjela

    neznam... malo si me iskreno šokirala ovim tekstom...
    Nekako je mračan, tužan, kao poziv upomoć. U ovom trenutku stvarno nisam prava osoba da te savjetujem, radim same gluposti...
    Neznam... možda češ morati preboljeti, no znaš koja je prva stepenica,
    dopustiti sebi da preboliš, stvarno to željeti...
    Jer, nećemo mi to priznati, ali katkad smo jako nesretni ne zato što ne možemo preboljeti, nego ne želimo, ne želimo pustiti...
    Jer tinja onaj mali plamen nade, ma koliko govorila da ti je nada mrtva, i sama znaš da nije.
    Možda je najbolje ne forsirati već samo polako dopustiti sebi da preboliš i nastaviš.
    Kao nekad- vedra, nasmješena, hrabra, puna entuzijazma i otvorena.
    Otvorena srca za nove pustolovine i tko zna.. ljubavi, možda... kiss

    avatar

    05.10.2006. (00:04)    -   -   -   -  

  • 3o Rio

    Stvarno tužna razmišljanja...neki ljudi su takvi,ponosni i ne žele da ih okolina pogleda u drugom,ranjivom svjetlu.......ali ne daj se......otkri samo najmilijama svoje razloge tuge a ne daj drugima da te više povrijede.....jer su ljudi zločesti..nekada i namjerno rade nešto samo da bi napakostili jedni drugima..pre žalosno..veliki pozdrav...

    avatar

    05.10.2006. (10:16)    -   -   -   -  

  • posljednji_pjesnik

    predivan tekst, pozitivno i pametno završava, vidim da imaš ono suicidno u sebi, molim te smao mi se nemjoj ubiti, izgubio sam već jednu prijateljicu tako, ne prepusti se samoći i ljubavi- samoća je zamka za osjećajne, a ljubav je ponor strasti- pazi mogla bi upasti. ;)

    avatar

    05.10.2006. (14:57)    -   -   -   -  

  • Ruby Nelle

    lijepo... ono što nas ne ubije, to nas ojača... tako će i nju...

    avatar

    05.10.2006. (15:14)    -   -   -   -  

  • Fem

    prokleto dobro napisan post... ne znam sto da kazem jos...
    drzi se... :( mnogima fali ljubav, sreca... da te netko zagrli i voli... i prokleto je tesko gledati kako su neki oko tebe sretni... razumijem te... :(

    avatar

    05.10.2006. (18:27)    -   -   -   -  

  • ..što na srcu leži..

    jako dobar post..odličan.. ali kao i uvijek..tužan.. kako nas samo ljubav može razočarati i donijeti tugu.. ne znam što reći osim.. drži se, bit će bolje.. imaš nas virtualne koji ćemo saslušati svaku tvoju bol.. zato i jesmo tu.. da budemo jedni uz druge.. pozdrav i kiss :*

    avatar

    06.10.2006. (00:59)    -   -   -   -  

  • Anadona

    ...ostadoh bez rijeci...prije par godina sam mala slicne snove...iz noci u noc...i onda jednog jutra sam sama sebi rekla vrijeme da se pomirim s nekim stvarima i pustim sebe dalje da zivim...opet sam sebe nasla u tvojim rijecima...mislima...prekrasna osoba si...
    ...sto se tice mog nepisanja,ne mogu trenutno...stihovi su mi pretuzni,a nekako zelim da Jokiju(koji te pozdravlja)pisem sretne stihove...doslo je trnje koje svaka lubav mora proci,ali i to je dio svega toga...pusa nosena vjetrom...

    avatar

    06.10.2006. (01:12)    -   -   -   -  

  • emanuele

    predivno napisano. nada-još ju imam, nakon svega ona je ta koja me drži, jer valjda jeipak istina kad kažu da ona umire posljednja. život je pun uspona ipadova, nitko nam nikada nije rekao da će biti lagano, važno je smao nakon svakoga pada pronači hrabrosti i ustati. koliko god te povrijedili zbog sebe nemoj im to pokazati, hrabro digni glavu i kreni naprijed, makar jedan korak, jer i to je nešto....lijep pozdrav

    avatar

    06.10.2006. (15:03)    -   -   -   -  

  • Samo osobno

    Evo i mene sa nove adrese... I ja sam uzdrmana u zadnje vrijeme, ali o tome drugi put. Kako si mi ti? Pozdravcek!

    avatar

    08.10.2006. (21:48)    -   -   -   -  

  • anđeo dobrog naboja

    ljubav je okrutna i nepravedna...ljudi nas ne razumiju, i to uvijek isključivo oni od kojih očekujemo razumijevanje. najgore u svemu tome jest da sva negativnost dolazi odjednom; kad krene po zlu, kao da se bujica ne može zaustaviti do samog dna... pa ipak, vjeruj mi da to vrijedi i u suprotnom slučaju.
    ponekad se čini da bi bilo lakše po kratkom postupku završiti sa svim tim sranjem, ali tada na scenu stupa nada...i ona nam šapuće da ne može kišiti zauvijek...da će se to skriveno sunce, koje toliko iščekujemo, prije ili kasnije pokazati na nebu. to je zakon prirode. nitko ne može protiv toga.
    pretpostavljam da su zato kišna razdoblja i nužna - nakon njih i mi ćemo procvjetati. pusa

    avatar

    09.10.2006. (00:53)    -   -   -   -  

  • juznjacka utjeha

    prekrasno....jako i istinito... ne smijemo se nikada predati jer tako najbolje uzvracamo uzrocima nase boli...

    pozdrav i poljubac

    avatar

    09.10.2006. (11:46)    -   -   -   -  

  • PoZoY

    ne...nemoj gubiti nadu...
    isto tako nemoj ni dopustit da ti jedan poraz obilježi život...

    avatar

    09.10.2006. (12:14)    -   -   -   -  

  • 3o Rio

    Da..moraš ih sačuvati.....vrijede svakog žrvovanja...veliki pozdrav.....

    avatar

    09.10.2006. (16:26)    -   -   -   -  

  • nova gadura

    život je ma znaš već kakav i čar je u zabavljanju, pa se mora... pridruži mi se...pozz

    avatar

    09.10.2006. (17:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...