Još i kako te razumijem. Jer - i ja sam sklona - brinuti se unaprijed. Iako sam već shvatila da tamo gdje se najviše brinemo - stvari se razriješe same. A tamo gdje ne očekujemo probleme ... A što se starosti roditelja tiče... moji su u posljednjih 15-ak godina starjeli i umirali. Prvo otac, pa onda i mati. Prošla sam s njima sve odjele bolnice, njegovala ih i razvedravala. Bila zadnjih dana njihov prozor u svijet. Odvela, prvo jedno a nakon 4 godine i drugo - u bolnicu. Iz koje se nisu vratili. Pa onda ih upisivala u maticu umrlih, sređivala ostavštinu ... još i nakon njihovih smrti primala i čitala njima upućenu poštu. Prošlo je 8 godina od očeve i skoro 4 godine od mamine smrti, a ja se još uvijek nisam uspjela vratiti normalnom ritmu spavanja. Nakon oštre boli prvih dana uslijedila je tiha žalost, pa sjeta. Sad već idem na njihove grobove bez suza i zamišljam ih negdje u lijepom nebeskom vrtu. No, još uvijek me povremeno zatekne pomisao kako ih više ništa ne mogu pitati ... niti im više išta ispričati. Želim ti snage i strpljivosti - za vrijeme koje te očekuje. Vrijeme koje svi moramo proći. Ako nam roditelji uspiju ostarjeti.
02.10.2006. (16:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
........i ja se uvik brinem za nešto što će biti ..........brinem o dici i nemam vrimena misliti o starijim,nisu mi pružili ruku u životu da bi meni i mojoj dici bilo bolje,pa ne osječam obavezu prema njima,tj.ne mislim o njima i imam starijeg brata,godinu dana,i on je pokopao našeg oca i meni je on nekakvi tata,ovo piše žena od 45 godina,a ova gadura ovdi,ma da padne ja bi se okrenula na drugu stranu...............
02.10.2006. (17:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerujem da vecina od nas razmislja o tome kako ce doci taj "jedan dan" kad ce nam se ispuniti zivotna ocekivanja. Ja se, recimo, iskreno nadam kako cu jednog dana imati svoj stan i prestati biti podstanar. To je nesto o cemu mastam cijeli zivot a ne vidim bas da cu lako rjesiti taj problem. Ti vidim zelis imati vise vremena za svoju obitelj, neke stvari koje su momentalno neostvarive iz raznoraznih razloga. Uvijek nesto zelimo i necemu se nadamo, boljem naravno. Uza sve obaveze koje imas briga o starim i nemocnim roditeljima je dodatno opterecenje. Vjerujem da nije lako i da te obuzmu crne misli i lose raspolozenje. Moji su jos relativno mladi pa ni ne razmisljam o tome sta ce biti kad se razbole i onemocaju, o tome cu kad za to dodje vrijeme. Ali to je nekakav normalni zivotni tok, ne dao Bog kakvih bolesti ili smrti mladih clanova familije. Mislim da se od toga ne bih mogla oporaviti. Meni kad je tesko zbog necega obicno vidim nekoga kome je jos puno teze i onda sama sebi kazem "pa sta bi ti htjela, pogledaj kako drugi zive, na sta se ti zalis". To me neki puta zna utjesiti.
03.10.2006. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To se moze gledati iz vise kutova.Ovisi kakove osjecaje gajis prema svojim roditeljima, kakav si odnos imala sa njima,tako ces sa lakocom, odnosno sa mukom i prihvatiti obavezu da im budes pri ruci kada ostare.Ja osobno mislim da su zavrijedili konac svoga zivota da budu sa obitelji,jer su na kraju krajeva i davali sebe njoj, dok su mogli.To tek vidim sada kada imam svoje troje djece sta znaci biti roditelj, sada cijenim sve sto sam dobila, ili nisam dobila u djetinjstvu.Mada opet znam da nisu ni svi roditelji ono sto bi trebali biti,poneki ti uniste zivot,jer djetinjstvo je korijen kojeg se ne mozemo otrgnuti, uvijek ga se sjecamo,na neki nacin nam kroji daljnji zivot, kakovi cemo biti ljudi...
03.10.2006. (15:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gledala sam svoje roditelje kako se muče sa svojim ostarjelim roditeljima, a bili su relativno zdravi, nikakva teška bolest nije ih pogodila osim starosti... Mama kaže da su to te godine kad si razapet između života svoje djece koja osnivaju vlastite obitelji i svojih roditelja koji se približavaju kraju. Molim Boga da mi dade snage kad na mene dođe red. Mislim da nikad neće doći vrijeme kad ćemo imati više vremena za ovo ili ono što želimo. To je varka naše psihe koja nas želi izvući iz situacije koja nas ne zadovoljava. Vrijeme moramo uzeti sad, u ovom trenutku, u onoj mjeri u kojoj to možemo bez da povrijedimo druge. Ako s mužem ne mogu na izlet kao nekad ili na putovanje, možda mogu s njim prošetati psa i popričati kao nekad. Ako sam zatrpana obavezama na poslu i kod kuće, potražit ću one koje je najlakše odgoditi. Neću se sekirati nad neispeglanim rubljem i neopranim prozorima, niti ću dozvoliti da itko zbog toga prigovara. Uzet ću si vremena za blog i ostale sitnice koje me vesele, znat ću kad me djeca zaista trebaju, a kad samo žele zaokupiti moju pažnju jer im je dosadno. Pazi s probavnim smetnjama koje spominješ. Meni su nedavno umrle obje bake u razmaku od šest tjedana, a bila sam tada neobično opterećena poslom i nekim bolestima u vlastitoj obitelji. Između te dvije smrti pukao mi je čir na želucu za koji nisam ni znala, a probavni problemi prije toga bili su nejasni i neodređeni. Na gastroskopiji se vidjelo da sam imala kronični gastritis... Pozdrav! :)))))
03.10.2006. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
helou,helou......moj recept,pokušati živjeti iz dana u dan,vjerovati da te Bog il netko čuva. Uz svu moju silnu i urođenu brigu o djeci,ponekad zbilja pretjerujem,užasavam se dana kad će doći na red moji roditelji ili svekar.Ne znam kako ću to podnijeti.Bojim se ostati bez njih.Iako imam svoju obitelj.No,moji su jako blizu mene i tako reći izgledamo skoro pa kao kod "Svi vole Raymonda". Zamisli ti još čuda,da skratim,jer sam kod varošanke,napisala post a ne komentar, moj ti je muž od kraja rata,10 g.zamišlajo kakao će dobiti bolji posao u skladu sa svojom stručnom spremom i sposobnostima.I sam se bojao rizika,nije krivio mene...baš.... I gle ti čuda,nekidan ga dobije. Čuda se dešavaju............... Ali,pričekaćemo još malo da vidimo kako će stvari ići..... Dao je otkaz u firmi i dobio poziv od druge firme. Ali,njegova odluka je bila donešena u sekundi,bez premišljanja,kao da je tako moralo biti u životu. Mislim ti ja da ipak sudbina postoji,a do tad....polako...iz dana u dan....sve po redu...pa kako bude.....ovo je vezeno uz tvoj donji post... Inaće ja ne radim,ap ti se zato možda pričinilo da pišem svaki dan postove,ali nije tako...više ima slika,nego rečenica i uvijek se više u komentarima ispucam nego na postu...pozdrav::))
03.10.2006. (22:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svatko od nas ima boljih i lošijih dana, dana kada se bez nekog posebnog razloga osjećamo (ne)sretno ili ispunjeno tj. prazno. No opet, dobar dio onoga što osjećamo biramo sami i onako nam je kako dozvolimo da nam bude. Ako zanemarimo neke teške životne situacije (bolesti, nesreće ... ), život ipak JE lijep, jedni je problem što nekad ne gledam(o) baš najbolje oko sebe. Sigurna sam da bi se mogla i ti osjećati bolje. Možda je mali korak do toga.
05.10.2006. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš, neću ti komentirati post, više blog. Nema ga puno, vidim da si nova. Ono što ti mogu reći, mada nisam neka stara blogerica, mislim sa puno staža, ali meni je blog poboljšao život. U pozitivnom smislu. Upoznala sam mnoge virtualne prijatelje, a u stvari mi služi isto kao i tebi, kao psiho terapija. nekako je lakše kada uvidiš da ima još mnogo ljudi koji osjećaju isto kao i ti, kada vidiš da i ostali gledaju svoja sputana krila i nekako traže izlaz iz svakodnevice. Lijepo si počela, vremenom ćeš shvatiti koliko slobode ti pruža blog. I srest ćeš svakakve ljude, ne mislim naravno na fizičko sretanje. Ima tu i preljubnica, i preljubnika, slobodnih, neslobodnih, u sretnim i nesretnim brakovima. Maske i tu postoje, iako su prozirnije. Kada se gotovo svakodnevno piše, neke tajne se moraju otkriti, htjeli ne htjeli....
08.10.2006. (00:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ne znam šta da ti kažem, a da ne ispadne da se ja tu nešto pravim pametna. Mislim da se previše opterećuješ sa stvarima koje se tek trebaju (navodno) dogoditi, a za to vrijeme život naprosto curi kraj tebe. Zaustavi se na sekundu makar, i uživaj u ovom trenutku, evo baš sad. Ne razmišljaj o nezadovoljstvima, problemima, starim roditeljima ni o životu koji ide. Uzmi nešto samo za sebe i voli to-sada i jako. Možda osjetiš ljepotu trenutka pa će se tako nakupiti puno tih trenutaka...a onda krene rasti i onaj lijepi optimizam... Ja sam ove dane isto grozno razbacana, umorna do kostiju..ali nitko ne zna. Ne mogu mi pomoći, to je-moje. Sve sam napravila (i još radim) što sam morala za vikend, da bi obitelj normalno funkcionirala, a dala sam si i obećanje proć uz more đir..čak razmišljam da uzmem kupaći (luda baba). Bilo kako bilo, glavu gore draga..vidi - sunčano je danas!
08.10.2006. (09:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Štedi živce i neka ti zdravlje bude na 1. mjestu. Uvijek. Ništa na svijetu nije toliko bitno kao Ti - zdrava, sretna i nasmijana. Vjeruj. Samo takva možeš biti od pomoći drugima. Tvoja Vera
09.10.2006. (07:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
Još i kako te razumijem. Jer - i ja sam sklona - brinuti se unaprijed. Iako sam već shvatila da tamo gdje se najviše brinemo - stvari se razriješe same. A tamo gdje ne očekujemo probleme ...
A što se starosti roditelja tiče... moji su u posljednjih 15-ak godina starjeli i umirali. Prvo otac, pa onda i mati. Prošla sam s njima sve odjele bolnice, njegovala ih i razvedravala. Bila zadnjih dana njihov prozor u svijet. Odvela, prvo jedno a nakon 4 godine i drugo - u bolnicu. Iz koje se nisu vratili. Pa onda ih upisivala u maticu umrlih, sređivala ostavštinu ... još i nakon njihovih smrti primala i čitala njima upućenu poštu. Prošlo je 8 godina od očeve i skoro 4 godine od mamine smrti, a ja se još uvijek nisam uspjela vratiti normalnom ritmu spavanja. Nakon oštre boli prvih dana uslijedila je tiha žalost, pa sjeta. Sad već idem na njihove grobove bez suza i zamišljam ih negdje u lijepom nebeskom vrtu.
No, još uvijek me povremeno zatekne pomisao kako ih više ništa ne mogu pitati ... niti im više išta ispričati.
Želim ti snage i strpljivosti - za vrijeme koje te očekuje. Vrijeme koje svi moramo proći. Ako nam roditelji uspiju ostarjeti.
02.10.2006. (16:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katrida
........i ja se uvik brinem za nešto što će biti ..........brinem o dici i nemam vrimena misliti o starijim,nisu mi pružili ruku u životu da bi meni i mojoj dici bilo bolje,pa ne osječam obavezu prema njima,tj.ne mislim o njima i imam starijeg brata,godinu dana,i on je pokopao našeg oca i meni je on nekakvi tata,ovo piše žena od 45 godina,a ova gadura ovdi,ma da padne ja bi se okrenula na drugu stranu...............
02.10.2006. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kora-kri
Vjerujem da vecina od nas razmislja o tome kako ce doci taj "jedan dan" kad ce nam se ispuniti zivotna ocekivanja. Ja se, recimo, iskreno nadam kako cu jednog dana imati svoj stan i prestati biti podstanar. To je nesto o cemu mastam cijeli zivot a ne vidim bas da cu lako rjesiti taj problem. Ti vidim zelis imati vise vremena za svoju obitelj, neke stvari koje su momentalno neostvarive iz raznoraznih razloga. Uvijek nesto zelimo i necemu se nadamo, boljem naravno. Uza sve obaveze koje imas briga o starim i nemocnim roditeljima je dodatno opterecenje. Vjerujem da nije lako i da te obuzmu crne misli i lose raspolozenje. Moji su jos relativno mladi pa ni ne razmisljam o tome sta ce biti kad se razbole i onemocaju, o tome cu kad za to dodje vrijeme. Ali to je nekakav normalni zivotni tok, ne dao Bog kakvih bolesti ili smrti mladih clanova familije. Mislim da se od toga ne bih mogla oporaviti. Meni kad je tesko zbog necega obicno vidim nekoga kome je jos puno teze i onda sama sebi kazem "pa sta bi ti htjela, pogledaj kako drugi zive, na sta se ti zalis". To me neki puta zna utjesiti.
03.10.2006. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
varosanka
To se moze gledati iz vise kutova.Ovisi kakove osjecaje gajis prema svojim roditeljima, kakav si odnos imala sa njima,tako ces sa lakocom, odnosno sa mukom i prihvatiti obavezu da im budes pri ruci kada ostare.Ja osobno mislim da su zavrijedili konac svoga zivota da budu sa obitelji,jer su na kraju krajeva i davali sebe njoj, dok su mogli.To tek vidim sada kada imam svoje troje djece sta znaci biti roditelj, sada cijenim sve sto sam dobila, ili nisam dobila u djetinjstvu.Mada opet znam da nisu ni svi roditelji ono sto bi trebali biti,poneki ti uniste zivot,jer djetinjstvo je korijen kojeg se ne mozemo otrgnuti, uvijek ga se sjecamo,na neki nacin nam kroji daljnji zivot, kakovi cemo biti ljudi...
03.10.2006. (15:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Gledala sam svoje roditelje kako se muče sa svojim ostarjelim roditeljima, a bili su relativno zdravi, nikakva teška bolest nije ih pogodila osim starosti... Mama kaže da su to te godine kad si razapet između života svoje djece koja osnivaju vlastite obitelji i svojih roditelja koji se približavaju kraju. Molim Boga da mi dade snage kad na mene dođe red. Mislim da nikad neće doći vrijeme kad ćemo imati više vremena za ovo ili ono što želimo. To je varka naše psihe koja nas želi izvući iz situacije koja nas ne zadovoljava. Vrijeme moramo uzeti sad, u ovom trenutku, u onoj mjeri u kojoj to možemo bez da povrijedimo druge. Ako s mužem ne mogu na izlet kao nekad ili na putovanje, možda mogu s njim prošetati psa i popričati kao nekad. Ako sam zatrpana obavezama na poslu i kod kuće, potražit ću one koje je najlakše odgoditi. Neću se sekirati nad neispeglanim rubljem i neopranim prozorima, niti ću dozvoliti da itko zbog toga prigovara. Uzet ću si vremena za blog i ostale sitnice koje me vesele, znat ću kad me djeca zaista trebaju, a kad samo žele zaokupiti moju pažnju jer im je dosadno. Pazi s probavnim smetnjama koje spominješ. Meni su nedavno umrle obje bake u razmaku od šest tjedana, a bila sam tada neobično opterećena poslom i nekim bolestima u vlastitoj obitelji. Između te dvije smrti pukao mi je čir na želucu za koji nisam ni znala, a probavni problemi prije toga bili su nejasni i neodređeni. Na gastroskopiji se vidjelo da sam imala kronični gastritis... Pozdrav! :)))))
03.10.2006. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neki me zovu anđelom....
helou,helou......moj recept,pokušati živjeti iz dana u dan,vjerovati da te Bog il netko čuva.
Uz svu moju silnu i urođenu brigu o djeci,ponekad zbilja pretjerujem,užasavam se dana kad će doći na red moji roditelji ili svekar.Ne znam kako ću to podnijeti.Bojim se ostati bez njih.Iako imam svoju obitelj.No,moji su jako blizu mene i tako reći izgledamo skoro pa kao kod "Svi vole Raymonda".
Zamisli ti još čuda,da skratim,jer sam kod varošanke,napisala post a ne komentar,
moj ti je muž od kraja rata,10 g.zamišlajo kakao će dobiti bolji posao u skladu sa svojom stručnom spremom i sposobnostima.I sam se bojao rizika,nije krivio mene...baš....
I gle ti čuda,nekidan ga dobije.
Čuda se dešavaju...............
Ali,pričekaćemo još malo da vidimo kako će stvari ići.....
Dao je otkaz u firmi i dobio poziv od druge firme.
Ali,njegova odluka je bila donešena u sekundi,bez premišljanja,kao da je tako moralo biti u životu.
Mislim ti ja da ipak sudbina postoji,a do tad....polako...iz dana u dan....sve po redu...pa kako bude.....ovo je vezeno uz tvoj donji post...
Inaće ja ne radim,ap ti se zato možda pričinilo da pišem svaki dan postove,ali nije tako...više ima slika,nego rečenica i uvijek se više u komentarima ispucam nego na postu...pozdrav::))
03.10.2006. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Svatko od nas ima boljih i lošijih dana, dana kada se bez nekog posebnog razloga osjećamo (ne)sretno ili ispunjeno tj. prazno. No opet, dobar dio onoga što osjećamo biramo sami i onako nam je kako dozvolimo da nam bude. Ako zanemarimo neke teške životne situacije (bolesti, nesreće ... ), život ipak JE lijep, jedni je problem što nekad ne gledam(o) baš najbolje oko sebe. Sigurna sam da bi se mogla i ti osjećati bolje. Možda je mali korak do toga.
05.10.2006. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledenaicy
Znaš, neću ti komentirati post, više blog. Nema ga puno, vidim da si nova. Ono što ti mogu reći, mada nisam neka stara blogerica, mislim sa puno staža, ali meni je blog poboljšao život. U pozitivnom smislu. Upoznala sam mnoge virtualne prijatelje, a u stvari mi služi isto kao i tebi, kao psiho terapija. nekako je lakše kada uvidiš da ima još mnogo ljudi koji osjećaju isto kao i ti, kada vidiš da i ostali gledaju svoja sputana krila i nekako traže izlaz iz svakodnevice. Lijepo si počela, vremenom ćeš shvatiti koliko slobode ti pruža blog. I srest ćeš svakakve ljude, ne mislim naravno na fizičko sretanje. Ima tu i preljubnica, i preljubnika, slobodnih, neslobodnih, u sretnim i nesretnim brakovima. Maske i tu postoje, iako su prozirnije. Kada se gotovo svakodnevno piše, neke tajne se moraju otkriti, htjeli ne htjeli....
08.10.2006. (00:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
A ne znam šta da ti kažem, a da ne ispadne da se ja tu nešto pravim pametna.
Mislim da se previše opterećuješ sa stvarima koje se tek trebaju (navodno) dogoditi, a za to vrijeme život naprosto curi kraj tebe. Zaustavi se na sekundu makar, i uživaj u ovom trenutku, evo baš sad. Ne razmišljaj o nezadovoljstvima, problemima, starim roditeljima ni o životu koji ide. Uzmi nešto samo za sebe i voli to-sada i jako.
Možda osjetiš ljepotu trenutka pa će se tako nakupiti puno tih trenutaka...a onda krene rasti i onaj lijepi optimizam...
Ja sam ove dane isto grozno razbacana, umorna do kostiju..ali nitko ne zna. Ne mogu mi pomoći, to je-moje. Sve sam napravila (i još radim) što sam morala za vikend, da bi obitelj normalno funkcionirala, a dala sam si i obećanje proć uz more đir..čak razmišljam da uzmem kupaći (luda baba).
Bilo kako bilo, glavu gore draga..vidi - sunčano je danas!
08.10.2006. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
avangarda
Štedi živce i neka ti zdravlje bude na 1. mjestu. Uvijek.
Ništa na svijetu nije toliko bitno kao Ti - zdrava, sretna i nasmijana. Vjeruj. Samo takva možeš biti od pomoći drugima.
Tvoja Vera
09.10.2006. (07:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gali
Čuvaj živce i čestitam na selidbi svekra i svekrve..
09.10.2006. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fani
Dopada mi se poezija poznatog,popularnog i slavnog pjesnika Stojan Simica Krpice(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak),evo jedne njegove pjesme.
Ti si
moja boginja
iako ne znas
direktno
ni ko nisi
ni ko si:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
neposrerdno
ni sta nisi
ni sta si:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
direktno
ni ko sam
ni ko nisam:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
neposredno
ni sta sam
ni sta nisam:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
direktno
sta je
i sta nije
zivota:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
neposredno
ni sta jeste
ni sta nije
Bog:
ti si moja boginja!
Iz knjige "Igra ljudi kralja srca X"
Stojan Simic Krpica
(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak)
06.02.2007. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...