Komentari

izaistine.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • kashmir

    Eh..imam 17+kusur,, i već naveliko razmišljam o preseljenju nakon srednje. Definitivno ne želim živjeti s roditeljima do 25.,, i onda se udati i ne imati pojma ni o čemu,, kako to najčešće i biva. Sve ovisi o pojedincu,, neki žive sami već od 15. ((poznajem puno, puno takvih slučajeva)),, doduše roditelji im sve financiraju,, ali poznajem i neke koji nisu bili u stanju ni u 19. otići od roditelja i relativno se osamostaliti. Još manje od dvije godine,, i Andreich ostavlja Split i via Zege! :)

    avatar

    25.09.2006. (14:33)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Mnogo ima veze i financijska situacija u nas Hrvata o kojoj nema smisla voditi rasprave,svi sve znamo.Ali isto tako mislim da su Hrvati dosta vezani za roditelje i te obiteljske veze i dok god im u roditeljskom domu ništa ne nedostaje teško se odlučuju za samostalnost.Koliko samo poznam obitelji gdje djeca žive s njima iako su radno sposobna,ali svoju plaču koriste za neke svoje potrebe,a roditelji ih još hrane.Ja imam 26 godina,a u 21.sam se udala.Sada...još uvijek tvrdim da je bilo rano,ali i muž i ja smo se ponijeli dosta zrelije i odgovornije od večine starijih i zrelijih ljudi.Odgovorni smo za svoje živote i život našeg djeteta,zavrnuli rukave i doduše još uvijek uz pomoć roditelja stali na svoje noge.Danas živimo u svom stanu od svojih plaća i živimo.A tko je kada zreo sve ovisi o mentalnom sklopu,sve je to relativno.Koliko samo treidesetogodišnjaka na razini dvanaestogodišnjaka,ali i obrnuto...Nema pravila.Pozdrav ti veliki ostavljam

    avatar

    25.09.2006. (14:51)    -   -   -   -  

  • teuta

    Bok, prijatelju....opet vrlo zanimljiva tema. Ja bih mogla ovo napisati. U biti, slažem se s tvojim objašnjenjem u cjelini...pa ipak nekako bih još nadodala, da financijska strana je kod nas možda najprisutnija...i da je upravo ona najveći razlog zbog čega je kod nas tako kako je, u vezi ove teme. U vezi pak mog posta...veoma si to lijepo obrazložio u svom komentaru. I ja smatram da je baš tako. Pozdrav, prijatelju...cmokkkk.

    avatar

    25.09.2006. (15:20)    -   -   -   -  

  • sam

    slažem se, ali i sa teutom, da je financijski faktor ipak najpresudniji. i često onemogućava da se konačno učini taj korak, onda kada bi se zaista trebao - kad srce kaže "da"

    avatar

    25.09.2006. (16:05)    -   -   -   -  

  • 14:29

    da, mislim da bi puno vise mladih u Hrvatskoj zivjelo solo da imaju bolje materijale uvjete. ja sam definitivno za to, i to ne zato da si dam gusta il nesto slicno (iako bi to naravno bio gust) vec cisto jer mislim da je to najbolji moguci nacin odrastanja, kada prestanes imati nekoga za instantni backup ako ti se ne sto ne da..nemas volje..il slicno. al opet na kraju, svaka medalja ima dvije strane :) a sto se tice godina, mislim da je to individualno. povezanost je druga prica..mozda ne toliko obiteljski individualna, koliko navika na sigurnost. no dobro, pozdrav!

    avatar

    25.09.2006. (16:07)    -   -   -   -  

  • eruditna

    hrvatska=lošiji životni standardi=skrasiti se s od 30 pa nadalje.tužno. i u prosjeku istinito. šta kad drugo ne možemo.u prosjeku.

    avatar

    25.09.2006. (19:14)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Da, rekla bih da je, što se sazrijevanja tiče - sve individualno, tko prije, tko kasnije. Istina je da djevojke brže sazrijevaju, ali ni to nije uvijek 100% tako. Što se tiče osamostaljenja od roditelja, uglavnom se dogodi kad počne studiranje, osobito kod onih koji odlaze iz svog grada u Zg, recimo. I to je, naravno, veliko financijsko pitanje. Dalje je opet sve relativno, nakon fakulteta - tko se vrati kući, tko nađe posao i ostane tamo gdje je studirao...Ne znam, nema pravila, ali znam da ima ograničenja. Ponajprije financijskih. To je ključ svega, rekla bih. Ne čini mi se da je baš tolika povezanost s roditeljima da se prije ili kasnije mlađe generacije ne bi poželjele osamostaliti. No, pitanje je koliko se to financijski može.

    avatar

    25.09.2006. (20:09)    -   -   -   -  

  • ledynada

    Na kraju posta si dao i odgovor..Sve je individualno, sve ovisi o pojedincu (ali i okolini u kojoj se nalazi). Usporedujes zapad...ali mozda nisi svjestan da vecina njih na zapadu sami rade (i to ne lako) da bi se mogli skolovati, zivjeti samostalno (rijetki su roditelji koji na taj nacin financiraju djecu)..U nasim su razmijerima njihove place "ogromne"..ali oni ne zive u Hrvatskoj, cijene nisu iste.Uz to smatram da je nas odgoj presudan (tradicija) da zivimo duze sa roditeljima (iako i to nestaje).Mi smo na jedan nacin vise privrzeni obitelji..ali i financije i mogucnost dobivanja stana...Laki san zelim ti.

    avatar

    25.09.2006. (21:49)    -   -   -   -  

  • zajebanamala

    ja bi htjela mlada postati mama, dobro ne sa 18 god, al mlađa. mislim da to nije ništa loše. naravno, prije toga bi si donekle sredila život.
    a zašt djevojke traže starije muškarce? zato što se ovi mlađi ponašaju kao mala djeca. ja imam 17 god, i toliko sam zrela da mi nije nimalo provlačno niti zakon vidjeti pijane tipove kako teturaju diskom, niti neke razbijače koji tako mjere svoju snagu, dok je nekim curama to tako super...
    užas!

    avatar

    25.09.2006. (21:59)    -   -   -   -  

  • zajebanamala

    a što se tiče toga da dugo mladi ostaju sa roditeljima.. sam si odgovorio na to pitanje...

    avatar

    25.09.2006. (22:00)    -   -   -   -  

  • ledynada

    Nisam mislila USA...vec zapadnu Europu..Ovisi koju zemlju gledas, velika je razlika...Pricam iz iskustva...Laka ti noc..

    avatar

    25.09.2006. (23:16)    -   -   -   -  

  • Tanja

    zapravo si sve sam rekao....neki odrastaju prerano, neki nikada....ovisi od čovjeka do čovjeka...ovisi o životu koji ih mazi ili ne...u svakom slučaju voljela bi ostati u duši djete zauvijek....za ozbiljnost je uvijek prerano a nikad prekasno...vrlo individualna stvar i opet odlična tema

    avatar

    26.09.2006. (13:50)    -   -   -   -  

  • Sa okusom soli

    to je individualno... pozdrav :)

    avatar

    26.09.2006. (15:17)    -   -   -   -  

  • dzepko

    e pa ne mogu da verujem, baš sam o tome raspravljao pre jedno nedelju dana sa nekim ljudima... moja je teza da smo mi na Balkanu previše vezani za roditelje! Dobro, jesu nam u slovi i standard manji nego na zapadu, ali nismo samo mi u pitanju - meni je muka kad vidim svoje roditelje da mi stalno šalju novac, mnogo se brinu za mene i slično. Daj, ljudi, živite svoj život, imate još malo od života, iskoristite vreme. Jebeš život ako ceo taj isti život potrošiš radeći za decu. Ja to neću uraditi - do određenog vremena trudiću se da im obezbeđujem dovoljno za život, ali će nakon nekog vremena morati i potpuno sami da se snalaze. Tvoj život - tvoja stvar!

    avatar

    26.09.2006. (17:18)    -   -   -   -  

  • ..da ti pamet stane

    ma spreman si kad osjetiš to..nema druge Istine....neki se zakunu na ljubav, pa off they go.....predomislili su se...pa da, ! kao ono, hočeš sok ili kavu? kavu!! ne, čekaj!!! ne , ne bih kavu , čaj bih!!! EEE; ne , ne , neznam....pritisak, sloboda...digne mi se kosa na glavi kad netko misli da je brak kavez s lisicama oko ruku i brata!!! ne, to je simbioza ...nadopuna dvaju svjetova koji se vole, VOLE!!!!

    avatar

    27.09.2006. (09:11)    -   -   -   -  

  • just-a-woman

    Ja sam s 18 otišla na faks u Zagreb i od tada ne živim s roditeljima. iako sam se nakon faksa vratila u svoj grad, nije mi padalo na pamet da živim opet s roditeljima. U pravu si, ovisi o osobi, kakav je tko i koliko može podnijeti osamostaljenje od roditelja. Puno ih znam da imaju već 35 godina pa i više, pa su još uvijek s roditeljima u istom kućanstvu. I među njima je puno više muškaraca nego žena... :))

    avatar

    28.09.2006. (23:32)    -   -   -   -  

  • niniane

    Eh, da... makar, ja i dalje vjerujem da je za taj pomak u dobi osamostaljivanja krivo (ili zaslužno?...) dulje trajanja obrazovanja (malo se teže osamostaliti dok moraš ići na predavanja pa ne možeš naći posao kojim bi se mogao uzdržavati već samo ponešto usputno - makar, ima i iznimki, svaka im čast) - no, vjerojatno nisam objektivna, živim u studentskom domu i većina ljudi s kojima se družim, htjela ja to ili ne, su studenti. Znam da bih se ja osobno već odlijepila od doma svoga jer u sebi osjećam da je za to vrijeme, ali okolnosti su takve da ima mjeseci kad se uspijevam sama financirati kao i onih kad zaškripi, kad nema posla pa se pokunjano vraćam mami na grbaču (iako to MRZIM).
    No definitivno, ako maknemo obrazovanje iz "jednadžbe", najvažniji faktor je zrelost osobe - netko može biti samostalan sa 20, a netko ni sa 30 to još ne uspijeva. A to pak ovisi i o odgoju, odnosu sa starcima, i mnogo, mnogo toga...
    Meni se sve to skupa čini, ah, ne znam, teško... Koliko god se veselila danu kad ću se odseliti od doma i početi sasvim samostalan život (a ne tek polusamostalan kao što je ovaj studentski), malo se toga i bojim...
    Nego, Extione, znam da kasno palim, ali što si ti to poludio?... ;-)

    avatar

    29.09.2006. (10:23)    -   -   -   -  

  • zajebanamala

    evo da ti se samo javim, vidim da nisi ništa objavio, a baš mi se čitaju tvoji postovi, pa eto..da te podsjetim...
    pročitala sam neke tvoje postove od prije, stvarno mi se sviđa način na koji razmišljaš!

    avatar

    29.09.2006. (19:33)    -   -   -   -  

  • edopeje

    ja od svoje 14. godine ne živim sa svojim roditeljima.preselio sam se kod bake i djeda u 7 osnovne.oni žive u donjem stanu:)))))))))je ,odgovorila je:HVALA i to je sve:))))a jebat ga:)))

    avatar

    02.10.2006. (15:49)    -   -   -   -  

  • zajebanamala

    hej! ma vidim da te inspiracija još nije dohvatila...
    nije ni mene!
    pa ovaj posjet služi samo da te pozdravim!

    avatar

    02.10.2006. (16:26)    -   -   -   -  

  • Laura

    Što se tiće da žene obično preferiraju starije muškarce...Ne bih se složila,u mom okruženju su parovi većinom vršnjaci,i meni je osobno tako draže.Ali ima istine u tome da se bojimo ne toliko novčano,toga što nam život donosi,pa i ja:).Pozdrav

    avatar

    04.06.2007. (10:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...