Komentari

preteznovedro.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Angels, they fall first but I'm still here...

    Da...ali kad to tako boli. Nekad se jednostavno zapitam... ima li smisla truditi se?
    Daješ sve, a za uzvrat samo tuga i suze... Ne znam.

    avatar

    22.08.2006. (13:25)    -   -   -   -  

  • vrag_s_licem_andjela

    Vidiš ja sam jedna od osoba koje teško poklanjaju srce, no poklonila sam ga.. brzo.. prebrzo.. A najgluplje u cijeloj priči je da sam bila toliko sigurna da ne ću. I bila sam hrabra, i jaka, i nežalim... Bilo bi lijepo da mogu reći da je gotovo. No nije tako. Previše on voli igrice. Najsmješnije je to što uvijek znam kako pomoć nekom drugom, povezat ljude koji se vole a ponos im brani... I sredim sve drugima.. Dok trepneš. A šta bi sa sobom? Neznam... I kažeš prepustiti se. Slažem se.. Ali katkad je teško... Evo samo kao primjer: ne tako davno sjedila sam na klupici s jednim dečkom. Bio je tako drag. Ja sam ljubila njega, on mene. I u jednom trenutku dok sam još uzvračala poljupce došlo mi je da zaplačem. Izlijem rijeku suza. Jer htjela sam nekog drugog. I tako svaki put izniva! To ne mogu više podnjet.. Tako da mi je bolje samoj.. Neznam... Drago mi je zbog tebe.. Nastavi tim putem i takvim razmišljanjima.kiss

    avatar

    22.08.2006. (16:38)    -   -   -   -  

  • Scarlett

    @ vrag_s_licem_anđela; Ovo moje razmišljanje samo govori o tome kako bih ja voljela da bude, o onome što smatram ispravnim ali nažalost...često se i sama ne mogu prepustiti razumu zato jer srce govori drugačije...
    Ovo što si napisala za tog dečka ostavilo me bez riječi jer mi se i samoj događa isto; još ponekad znam završiti s tipom iz ove priče, pa iako znam da je to samo nakratko i da ničemu ne vodi. Neki će reći da sam počela razmišlajti kao on ali to nije istina. Ne znam zašto to radim jer više nisam zaljubljena u njega, osjećam se prazno dok me ljubi i stalno mislim na nekoga drugoga. Ali ne možemo uvijek objasniti sve svoje postupke, valjda zato što ih ni sami ne razumjemo...

    avatar

    22.08.2006. (16:51)    -   -   -   -  

  • juznjacka utjeha

    Isuse draga....ne mogu vjerovati... ja to sada osjecam moj ''prijatelj'' je isto takav.....sve je ravno..... ne osjeca ono sto mi osjecamo.... a ja ga volim vise od svega....... od svih....... kako si ga preboljela???? kako si ga zaboravila...? pomozi mi.......

    samo zelim zivjeti bez njega........

    ur

    dark

    avatar

    22.08.2006. (17:28)    -   -   -   -  

  • Scarlett

    @ dark angel; Dugo je trebalo, više od dvije godine patnje dok sam ga napokon uspjela preboljeti. Bilo je dana kada bi mi se činilo da je sve u redu, da mi uopće ne nedostaje ali ubrzo bi shvatila da ipak ne mogu bez njega. Mrzila sam to, ubijalo me. Sve dok jednom u moj život nije ušao netko drugi. Netko tko mi je pokazao da postoje i oni koji me mogu voljeti onako kako ja to želim. Iako ni to nije potrajalo, iz sasvim drugih razloga, naučilo ne moram živjeti bez ljubavi. Nakon toga sam mu objasnila kakvu osobu ja trebam i da se naši pogledi na svijet previše razlikuju. A ovo sada...valjda su me usamljenost ili možda navika opet odvele k njemu. Znam da ljubav nije...ali on je ionako ne želi.

    avatar

    22.08.2006. (18:03)    -   -   -   -  

  • tonka:-)

    au kako dobar tekst....znaš,i mene stalno moji prijatelji pitaju to isto pitanje....a ja im uvik pokušam objasnit-ali malo njih svati to....Ja sam jednostavno takva.Ne bojim se pokazati ni smjeh,ni suze,ni tugu,ni ljubomoru,ni mrzovoljnost-ništa.....Ne znam i ne želim maslati...želim biti iskrena...a tu me nađe zamka...ja uvik kažem šta me muči i smeta kod nekog,il šta mi se sviđa kod nekog...ali očito tako ovaj svit ne funkcionira-nažalost......Previše strahova i razočaranja!!!Ali mislim ipak da je najveći strah nekoga da voli-svatko voli biti voljen-ali to triba znat i uzvratit...a mnogi se boje...nažalost......pusa

    avatar

    22.08.2006. (18:03)    -   -   -   -  

  • dreams of love

    Ovaj post odise zaista normalnim,svakodnevnim zivotom. Jedan scenario na koji nismo imali utjecaja vec mozda vise sudbonosna ruka. Moram priznati da me je tvoj post nekako rastuzio, mada sam danas sretna..ali ostalo je nesto duboko u meni sto ima naziv "nedosanjani san"..

    Pusa

    avatar

    22.08.2006. (18:21)    -   -   -   -  

  • vrag_s_licem_andjela

    Hvala na odgovoru.. Istina, katkad sami sebe ne razumijemo...
    Neznam... Ja ću i sad samo nastavit i čekat..
    Neznam što bi drugo....
    Možda netko i naleti..
    Ali dotad ću se bavit nekim drugim stvarima.. koje me ispunjuju... da ne mislim...
    Nego kažes da više nisi zaljubljena u njega, nego u nekog drugog? Zanimljivo...
    Velika pusa.kiss

    avatar

    23.08.2006. (11:03)    -   -   -   -  

  • pegy

    Uvjerena sam da nam se sve događa s nekim razlogom. Čak i onda kada je to nešto - loše i kada ne možemo razumjeti da baš tako treba biti. Ali kasnije, kada sve to prođe, spoznamo da smo iz toga puno naučili, upoznali bolje sebe, a nerijetko i druge, da postoji uvijek i ona ljepša strana. Koja dođe. Prije ili poslije. I zato, i ne treba ti biti žao. A lijepi trenuci, ako nisu sada tu, onda sasvim sigurno čekaju na tebe.

    avatar

    24.08.2006. (15:36)    -   -   -   -  

  • Avatea

    Naučila si mu biti prijateljica. Za to je potrebno jako puno snage i hrabrosti i vrijedno je divljenja. Imat ću taj post na umu... Možda mi zatreba jednog dana.

    avatar

    24.08.2006. (23:34)    -   -   -   -  

  • butterfly Queen

    Uvijek ali baš uvijek naletimo na pogrešne! Koji je uopće smisao svega toga? Ah da, zaboravila sam, da patimo! Ima i lijepih trenutaka ali svejedno to završi u suzama!

    avatar

    25.08.2006. (00:58)    -   -   -   -  

  • Još jedna djevojka ukradenog srca...

    Istina, propuštaju ono najbolje i najvrednije...svaka ti čast što si mu naučila biti prijateljica, ja to ne bih mogla... ili ne bih željela...? ne znam...
    I znam, točno znam ono ljubio, a nije volio i to...znam, a ne shvaćam
    pusa

    avatar

    25.08.2006. (21:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...