Komentari

izvornade.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • more nade

    U zadnje vrijeme osjetim se kako sam "nedodirljiva". Sve mogu saslušati, razmisliti, ne mogu reći da me to slušanje ne usporava u koracima, ali ništa ne boli i mogu reći da zasita ima istine u tome da nas drugi ne mogu povrijediti bez naše dozvole, pa čak i to da se nema potrebe uzvraćati istom mjerom... Ovo zadnje sam prerasla već duže...i posebno mi to neuzvraćanje daje neki pobjedonosni osjećaj. Uvijek mislim nikad ne znam što je taj čovjek proživio taj dan da tako reagira, kako je odgojen, je li pred rastavom braka, ima li netko u obitelji zdravstvenih poteškoća... Smatram da je u prirodi čvojeka da bude sretan, zadovoljan čovjek, ako nije takav onda mi je jasno taj čovjek ima neki svoj težak put koji mi nije poznat i da trebam biti posebno strpljiva dok dođe na svoje. Sve mi se najočitije potvrdilo na radnom kolegi, koji je iz jedne krajnosti: čovjeka ljutog na sve žene na svijetu, koji se nekoliko puta sasvim neprimjereno izderao i ponio prema meni ružno, prerastao u čovjeka koji danas meni govori da sam osoba koja mu je vratila povjerenje u ljude. Nisam ga pitala zašto, kako, jer ni meni nije jasno ali znam da ga nikad nisam osuđivala kad bi me povrijedio, nego bi ga pokušala razumijeti i dati mu vremena da se mijenja. Na grubu riječ nisam vraćala jednako. Danas sam sretna radi toga i mogu reći da sam upravo iz tih situacija puno naučila. Bolja sam osoba.

    avatar

    10.07.2006. (15:34)    -   -   -   -  

  • moje vijuge

    slažem se s tobom i moremnade..i nema većeg zadovoljstva nego kada nekoga tko te želi povrijediti iznenadiš nečim ugodnim..e to mi je prava "duševna hrana"..pozdrav :))

    avatar

    10.07.2006. (18:03)    -   -   -   -  

  • ...i moja kaplja pomaže ga tkati!

    Ne znam tko je ono brojao do 20, neki rimski vojskovođa valjda, kad god bi se nešto dogodilo pa da ne bi burno izreagirao ili izrekao nešto što će požaliti,...
    Mislim da je moje vrijeme nepromišljenosti bilo pubertetsko doba.
    Najviše sam znala povrijediti mamu :-(
    Poslije nekako sazriješ i sam doživiš moć riječi, pa se učiš strpljivosti...

    avatar

    10.07.2006. (18:43)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Kao dijete sam bila izrazito mirna, šutljiva i nespretna, više puta sam se selila i bila nekako uvijek nova u svakoj sredini. Kao takva bila sam zgodna meta za iživljavanje nekim vršnjacima. I boljelo je, priznajem. A s vremenom sam izgradila svoje stavove, donekle sam se izvana prilagodila okolini i postala otvorenija. Bitno je što me uvrede rijetko dosegnu - upravo kako glasi velika rečenica koju citiraš u svom postu. Najčešće pomislim da čovjek koji me vrijeđa ima svoje probleme i na taj mu način pristupim. Obično s njim nakon toga uspostavim normalan kontakt, ili se on povuče jer ga nije u stanju prihvatiti. Radim s ljudima i imam prilike za vježbu. Na žalost, najjaće nas mogu povrijediti oni najbliži, od kojih se ne možemo distancirati. Zahvaljujem Bogu što mi se to rijetko događa. Hvala na lijepom postu! Pozdrav! :))))

    avatar

    10.07.2006. (21:51)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ti i Golden imate prilično slične teme. :) Slažem se da smo povrijeđeni onoliko koliko dozvolimo. Dobro, jedno je govoriti ovako teoretski, a drugo u praksi. Ali uvijek kad se "ohladim" dolazim do sličnih zaključaka koji su vrlo bliski ovima koje si izrekao. Mir, čak i kad nam se nešto ružno u životu događa, možemo naći samo u sebi. Ne u drugima. I kada to spoznamo, a i primjenimo, sve je puno lakše.

    avatar

    10.07.2006. (23:07)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    toliko je blagosti u tvojim slovima. i sam ritam u čitanju smiruje. hvala ti na ovim razmišljanjima.

    avatar

    11.07.2006. (07:25)    -   -   -   -  

  • slavonchica

    tvoji postovi opravdavaju naziv bloga... zaista jesi izvor...

    avatar

    11.07.2006. (15:16)    -   -   -   -  

  • kraljicamira

    Nada je zadnje što čovjek gubi, i nek ne presuši taj izvor nade, pozitivnih misli i ohrabrenja svima nama!

    avatar

    11.07.2006. (21:56)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    lijepo zboriš... to je tako u svemu - sve će biti KOLIKO DOPUSTIMO i AKO DOPUSTIMO...pusa

    avatar

    12.07.2006. (08:49)    -   -   -   -  

  • frog

    dugo mi je trebalo da shvatim da nas drugi povrijede samo zato što im dopustimo... ali ja sam imala potrebu da me drugi vrijeđaju, kao da sam bila navikla na bol... sada znam da postoji izbor i poštujem druge i njihove strahove, razumijem njihove loše postupke, ali ja biram ne biti ničija vreća za boks...

    avatar

    12.07.2006. (12:01)    -   -   -   -  

  • erin

    krasno dragi izvore nade. Jako lijepo si ovo obrazložio. Točno je da nas ljudi povrijede samo ako im dozvolimo i koliko im dozvolimo, isto na stoliko prevare, slažu i slično. Ne reagiram na uvijede uvrijedom.. samo se naklonim.. a često kažem, oprosti, skužaj, izvini.. ako sam nešto nesmotreno rekla.. bez ikakve zle namjere. Jer nekad se može dogodit da nekog povrijedim, a da uopće o tome ne mislimo, primjerice ako pričamo o nekom filmu, knjizi ili događaju.. ljudi se nađu u tome i piomisle da ih se smjšljeno provocira ili vrijeđa. Davno sam imala takav slučaj.. ostala sam bez teksta, kad mi je priajteljica rekla, da sam je provocirala komentirajući film u kojem sam se grubo izrazila o glavnoj glumici, koja je varala supruga.. a bili su i pred razvodom. moja priajteljica je rekla da sam to njoj usmjerila jer se razvodi.. a obadvoje su bili i previše slobodni što se prijevara tiče.. Zato jako vodim računa, što ću napisati čak i u komentarima, što ću reći.. Bitne su i naše grimase kao reakcija na nečije riječi, razgovor i sl.

    Pozdarvljam te dragi izvore.. ugodan ti dan.. svako dobro želim.. evo osmjeha..;)))))))

    avatar

    12.07.2006. (18:27)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Dobro Ti veče, dragi Izvor nade! Ovo je doista dobar post, i vrijedi ga barem pažljivo čitati. Kao malo dijete ništa 'na se' ne bih dala, ako bi me tko uvrijedio, ako bi me tko dirao, htijući me tući odmah bih mu uzvratila (tek što nisam psovala, ali znala bih se doista niz godina potući s dječacima) Kasnije se to postepeno izgubilo, čisto iz saznanja da se takvima svakako ništa ne može naučiti... Tek katkada dan danas doista ne mogu šutjeti, a to uglavnom kada postanem svjedok neke uvrijede ili nepravednosti... Kod nas ima izreku "Pametniji popusti", a u večina slučajeva baš je tako. Srdačni Ti voooZdrić moj pun dobrih želja glede Tvoga zdravlja i prijatnu Ti večer!

    avatar

    12.07.2006. (22:13)    -   -   -   -  

  • avangarda

    I ti lijepo pišeš (ovo nije ping - pong, nego iskreno mišljenje). Čitat ću od sada i tvoj blog! Hvala Ti!

    avatar

    13.07.2006. (14:29)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Moj otac je imao jednu izreku: "STRPLJEN - SPAŠEN"!
    Danas znam da je to istina!

    avatar

    13.07.2006. (14:31)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Da, povrijede nas onoliko koliko dopustimo...meni je već previše...bljak! Baš nisam dobre volje i kako da budem strpljiva i obzirna...nemam pojma... moram sad ići razmišljati o ovome što si napisao :) Pozdrav :)

    avatar

    13.07.2006. (23:43)    -   -   -   -  

  • Hrvoje

    Jako lijep tekst!!!

    avatar

    14.07.2006. (01:19)    -   -   -   -  

  • Elena... Mama..drži..me

    Vjerovatno im dopustimo...a zašto...???Lijepi savjet hvala na njemu...dobra dušo...topli pozdrav ostavljam

    avatar

    14.07.2006. (10:04)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Ne znam koliko se mogu složiti s tvrdnjom da će nas drugi povrijediti onoliko koliko im dopustimo. Možda to vrijedi za ljude s kojima nismo jako bliski. One, koje smo pustili dovoljno blizu sebi, oni su izgleda neka zasebna kategorija. Tu su, kao da ulaze u naš prostor, mi se od njih ne znamo adekvatno zaštititi. Ne znam da li se to svima događa, ali sam primijetila da se meni događa.
    Ipak, bilo bi dobro imati određeni odmak od nekih situacija jer tada se možda malo objektivnije na sve gleda. Samo što ne može uvijek biti tako. Kad bih od svega imala odmak, ne znam bih li to uopće bila ja. Možda i bih. Trenutno ga nemam, a pitam se je li ga i potrebno imati… Eto, kako se petljam. Ipak se nadam da si u ovom krugu mojih razmišljanja otkrio što sam htjela reći :))))
    Iskren pozdrav i tebi i tvojoj dragoj ;)) – nadam se da ona još uvijek postoji ;)))

    avatar

    14.07.2006. (12:02)    -   -   -   -  

  • fijjuu

    sve je to točno što si napisao ali isto tako ja ne mogu samo tako preći i oprostiti, zaboraviti kad me netko jako povrijedi. Jednostavno ako nisam ovisna o toj osobi ja je se klonim i ne želim je više u svojoj okolini. Jesam li time pogriješila, ne znam? Ali do kad trebaš okretati obraze da te drugi namjerno ili u svojem ne znanju šamaraju? Ima li kraja tom okretanju i prihvaćanju isprika različite vrste s druge strane? Ja mislim da granica ipak mora postojati, ta i mi koji primamo te udarce smo ljudi.... Al prihvaćam da nas drugi povrijeđuju u onolikoj mjeri u kojoj im mi to dopuštamo. Kako sam ja jako naivna osoba, koja u svima prvo vidi samo dobro i oprašta lako, tako najćešće i stradavam i tek onda napravim tu granicu preko koje kad se zainatim više ne dopuštam kontakt bliske vrste...bojim se za svoj obraz.

    avatar

    14.07.2006. (17:01)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Dragi Izvor nade, navratih iznova da čitam i komentare drugih ovdje... Tebi prijatan vikend i bezbeli srdačni voooZdrić moj!

    avatar

    14.07.2006. (18:19)    -   -   -   -  

  • zrno gorušice

    nastojim u svemu tražiti dobro i pozitivno, a to želim i tebi :)

    avatar

    18.07.2006. (08:20)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Ostavljam pozdrav, žao mi je što nema novog posta ali to ne znači da ti neću ostaviti pozdrav!!! Svako dobro!!

    avatar

    19.07.2006. (16:04)    -   -   -   -  

  • ninalokica

    Bok, svratila sam samo da te pozdravim....saljem ti veliki prijateljski pozdrav....

    avatar

    19.07.2006. (20:11)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Navratih opet malo, dragi Izvor nade, da vidim jesi li nam možda nešto novo pisao... A budući da tome nije tako, Tebi i Tvojoj najdražoj srdačni večernji voooZdrić šaljem!

    avatar

    19.07.2006. (21:08)    -   -   -   -  

  • šTo jE LjUbAv...?

    sviđa mi se tvoj blog...ja sam svoj tek otvorila...pa ako ti se bude dalo svrati..kiss

    avatar

    20.07.2006. (12:19)    -   -   -   -  

učitavam...