Komentari

indigodjeca.blog.hr

Dodaj komentar (75)

Marketing

  • °°nancy^^

    joj pa ova se zove isto ko i ja.. si dobil mail? jel ti pises onaj blog o onoj maloj..mislim da se klara zove? bila sam danas na tom blogu..

    avatar

    20.06.2006. (03:18)    -   -   -   -  

  • još sanjam

    pozdrav.............i nije nezanimljivo : )))*

    avatar

    20.06.2006. (07:35)    -   -   -   -  

  • Aries

    interesantno. pozdrav.

    avatar

    20.06.2006. (08:37)    -   -   -   -  

  • osmijeh....

    stvarno interesantno za znati, pozdravljam te :-))

    avatar

    20.06.2006. (08:56)    -   -   -   -  

  • Evangelista

    zanimljivo...ali nekako danas nisam u klasifističkom raspoloženju... pozdrav!

    avatar

    20.06.2006. (09:06)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    zanimljivi post, učiš dok si živ.......

    avatar

    20.06.2006. (10:30)    -   -   -   -  

  • BW

    mislim da je F.F.kratko i jasno sve opisao i nadopunio se na tvoj post...ipak sam nešto novo naučila...pusa tebi.

    avatar

    20.06.2006. (10:46)    -   -   -   -  

  • hello :)

    Lipo, lipo nam je to Forza objasnio i baš mi je drago da ste zajedno jer, skupa ste jači,...i hvala vam na trudu da i nama malo pojasnite o toj djeci,... :)) Kissssssssek najveći :)))))))))

    avatar

    20.06.2006. (12:11)    -   -   -   -  

  • frulica

    nije li tesko biti indigo? ako ste briljantni, izdvajate se iz okoline koja je u usporedbi s vama sasvim obicna i bezbojna, ljudi ce vas cudno gledati, s negodovanjem, jer ljudi ne vole nove, vristece ideje, ne vole razlicitost i osoba koja je indigo moze se osjecati stjeranom u kut. zato i jest sklona izbjegavanju vecih skupina ljudi, drustava, velike guzve i buke... ja sam oduvijek, otkad znam za sebe, bila drugacija. i prozivali su me i cudno gledali. kad sam bila jos sasvim mala, sigurno zbrinuta u toplini svoje obitelji, bila sam opustena i potpuno sretna jer mogla sam biti svoja bez straha. uzivala sam u tetinim bajkama, pricama koje je izmisljala, stvarala neki svoj svijet sarenila, likova i boja... crtala sam, pjevala i zaista sam sagradila svoje vlastito carstvo snova. kad sam postala malo starija, bilo je vrijeme da udem u svijet, medu ljude, medu ostalu djecu. i sjecam se da mi je to doba bilo najteze... nisam voljela biti s drugom djecom jer se nisam snalazila. imala sam jednu jedinu prijateljicu koja me razumjela i koju sam voljela. uvijek sam zeljela nesto drugo od onoga sto se ocekivalo od mene, a teta u vrticu uvijek bi me gledala s osudivanjem. to je bilo strasno razdoblje. sad kad se sjetim, najradije bih se stisnula negdje u kut i zaplakala. ali, i danas mi cesto dode tako. ne nailazim na razumijevanje. nikada nisam. s vremenom, kako sam odrastala, shvatila sam da svoje zelje i ideje moram staviti na stranu, prilagoditi se, inace ce biti jako tesko zivjeti u ovom svijetu. najbolji primjer su moje prijateljice, koje danas nisu mozda ni svjesne sto su ucinile. a zapravo nisu one krive, vec ja sama. nisam imala dovoljno hrabrosti pobjeci na vrijeme iz tog zatvorenog kruga ukalupljenih stilova, obrazaca ponasanja. nametnutih kriterija. strasno sam patila... dug je bio proces odvajanja, koji je svoj vrhunac dozivio u zavrsnim razredima srednje skole. jedna je ostala uz mene. jedna puna ljubavi, razumijevanja, slicnih strahova... jedna slicna meni, a opet posebna i razlicita. danas sam svjesna da svoju razlicitost i hipersenzibilnost moram njegovati i prihvatiti ju kao dio sebe, a ne odbacivati. idem mozda u raskoraku s onima koji me ne prihvacaju ovakvu kakva jesam, ali zato idem u korak sa samom sobom. i sretna sam. sretna sam kada sam tu i kada sam stvarna, bez potreba za maskama. svejedno, cesto mi dode da se osjecam kao da ne pripadam u ovaj svijet. stvari koje mi se pojavljuju u glavi, slike i osjecaji toliko me zbunjuju. sve oko sebe osjecam s prevelikim intenzitetom i ponekad ne mogu podnijeti toliku bol ili ljubav koju osjecam. zelim trcati uokolo, grliti ljude, ciniti ih sretnima, iako mi mnogi od njih nanose veliku bol. bol koja me s jedne strane ispunjava i oplemenjuje jer ja im uvijek iznova oprastam, pronalazim u sebi ljubavi, a s druge strane me razdire i cini uplasenom i samom. previse vremena u svom zivotu ja se osjecam tako. izoliranom i uplasenom... jedino odlazak u sumu ili setnju livadom moze me smiriti. cesto odlazim na trcanje u prirodu i osjecam ju sa svih strana. u tim trenucima ja prozivljavam trenutke istinske i duboke srece. moje tijelo zraci, i osjecam svoju dusu kako se dize i prozima ju toplina. jednom sam zeljela da potraje zauvijek, ili barem malo duze nego inace. trcala sam 12 kilometara, nastojeci da ne stajem. ne znam sto me tjeralo da idem dalje, jer nikad u zivotu nisam u komadu toliko istrcala. ali sam osjetila takvo savrsenstvo... drugi dan dobila sam gripu. kao da se sva bolest sakupila u jednu tocku i tjelesno se manifestirala u obliku bolesti (gripe) izbacujuci sve lose iz mog organizma, a i duse. trenuci ekstaze, duboke meditacije, suocavanje sa boli, davajuci joj fizicki oblik... prije par godina shvatila sam da to mogu. i koliko god nastojala objasniti nekome, nitko ne shvaca. to jednostavnmo moras mati u sebi, sam doci do toga.
    i sad citajuci sve ovo o indigo djeci, osjetila sam takvo ispunjenje, srecu, nadu i toplinu, a s druge strane, neki veliki teret kojeg, kao da sam zapravo cijelo vrijeme i bila svjesna... jako sam zbunjena, ali i sretnija nego ikada. ovo sve mi daje neku veliku snagu, nadu. a opet, sve to uopce ne mora ni biti istina. mozda nisam indigo. mozda sam ja samo cudna.

    avatar

    20.06.2006. (12:16)    -   -   -   -  

  • frulica

    predug komentar, ajme, zao mi je... :/

    avatar

    20.06.2006. (12:23)    -   -   -   -  

  • annab18

    draga frulica meni se čini da i ti jesi indigo, iako nisi svjesna toga. jer psotoje trenuci kada indigo djeca su zapravo izgubljena u ovom svijetu i neznaju tko su i koja im je misija i s vremenom to otkriju, odjete, ali isto tako mogu na kraju prilagoditit se ovom svijetu da nikada i ne spoznaju da su indigo. odnosno dalje ostaju izgubljena i zbunjena. to se možda s tobom desilo, trebati netko tko će ti pomoći da se vratiš na onaj put koji ti je zadan. toliko od mene....pusa od male slatke crvene.... :P

    avatar

    20.06.2006. (14:55)    -   -   -   -  

  • misko

    Frulica je opisala mene, sa tom razlikom što sam u mladosti lutao i utapljao se u cugi...sad pišem, trčim i smijem se svemu, baš svemu...

    avatar

    20.06.2006. (16:57)    -   -   -   -  

  • °°nancy^^

    e si ti procital mail? kad budes mogla javi se ako zelis..

    avatar

    20.06.2006. (17:55)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Pratim indigo-svijet jer mi je kćer baš takva. Pozdraw

    avatar

    20.06.2006. (18:05)    -   -   -   -  

  • regrut

    e da te pita za kategorzaciju ljudi,postoji horoskop i svaki od tih ljudi koji su u nekom znaku su posebni po nečem jel???postoji 12 znakova ,dakle 12 karaktera,svako ima svoju kategoriju i svaki je prepoznatljiv po ponašanju,jel???

    avatar

    20.06.2006. (19:50)    -   -   -   -  

  • Tanja

    da ostavim trag...čitam...čitam....upijam....samo da znaš

    avatar

    21.06.2006. (07:40)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    Dobro jutro i jos bolji dan zelim....

    avatar

    21.06.2006. (09:03)    -   -   -   -  

  • katrida

    ..........pozdravić.........

    avatar

    21.06.2006. (09:17)    -   -   -   -  

  • Sic transit gloria mundi

    Ja sam kršćanin, a glede onoga da Indigo djeca ne vole čekati u redu mi zvuči malo debilno jer ima idiota koji su bahati i u banci, domovima zdravlja i sl. ne žele čekati ništa i nikoga, a očigledno je iz aviona da nisu ni tankoćutni ni hipersenzibilni. Sebe također doživljavam kao preosjetljivu osobu. Na ovaj blog sam došao posredstvom jedne blogerice (HERA!) čiji sam link stavio na svoj blog, a sada ga je prestala pisati. :(

    avatar

    21.06.2006. (11:44)    -   -   -   -  

  • Sic transit gloria mundi

    Frulici: Pobij ih sve, neka ih Bog razvrstava. :)
    Baš me zanima na koji će način indigo djeca promijeniti svijet.

    avatar

    21.06.2006. (11:46)    -   -   -   -  

  • Sic transit gloria mundi

    Je li i DJ Krmak indigo dijete? :)

    avatar

    21.06.2006. (12:16)    -   -   -   -  

  • Sic transit gloria mundi

    Jesu li djeca koju premlaćuju roditelji i vršnjaci indigo (mislim, zbog hematoma/modrica)?

    avatar

    21.06.2006. (12:18)    -   -   -   -  

  • emanuele

    super post, obožavam čitat o ovakvim zanimljivim temama......smatram da sam jako intuitivna, preosjetljiva i dosta osječajna, veliki sanjar koji mašta...uvijek...možda nisam indigo i nevjerujem da jesam, ali eto te karakteristike prepoznajem u sebi...možda sam samo takva....po nečem ipak drugačija od ostalih....ali opet svi se mi razlikujemo, nema dva ista čovjeka na planeti...ostavljam topli pozdrav....(ova pjesma šta svira je prekrasna)

    avatar

    21.06.2006. (16:20)    -   -   -   -  

  • tajnazivota

    @Nobody netreba ici u krajnost!Ove usporedbe koje si nabrojio nemaju nikakve veze sa Indigo djecom i neznam zasto neki smatraju ovu djecu kao neka bica koja su pala s Marsa. Jednako su vrijedna sva djeca cijeloga svijeta. A o kojoj vrsti ti govoris djece??? Kako moze biti bahato dijete koje ima u sebi ureođenu ljubav i postovanje prema sebi i drugima od samog rođenja. Dragi virtualni prijatelju ovdje se pisu cinjenice i nisu izmisljene iz moje glave i ne govori se o toj vrsti i karakteru ljudi koje ti spominjes! Zato citaj pazljivije i povezuj postove od pocetka. I ne skreci temu u drugom smjeru sreco. O zlostavljanju djece to spada u drugu temu. Neovisno u koju grupu malisani ali bas svi spadali, bili Indigo ili ne danas su u dosta obitelji zlostavljani!I to je za cistu osudu.Pozdravljam te!

    avatar

    21.06.2006. (16:57)    -   -   -   -  

  • Irida

    draga, ne daj se smesti i samo nastavi..............pusa! irida

    avatar

    21.06.2006. (17:06)    -   -   -   -  

učitavam...