Uh, uh, nadam se da će se bol ubrzo bar malo smanjiti. Na osnovu ovog što si napisala, dobio sam dojam da je bavljenje s osjećajima slično kao s vukom: do jedne mjere ih možeš pripitomiti, iskorititi, naučiti se od njih zaštititi, ali zapravo su samostalni i nepredvidivi. Može biti, može biti...
26.05.2006. (10:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žao mi je Uspe. Iskreno, ja tako velik gubitak, kao što si ti imala, ne mogu ni zamisliti. Previše boli. Vjerujem da to ide kao u nekim periodima i da nekad bude malo lakše, nekad teško, ali da je stalno prisutno. Nadam se da će uskoro biti nešto lakše...
26.05.2006. (13:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Arthur Rubinstein (1887 – 1982), pijanist koji je prošao mnogo toga u svom dugom životu, rekao je (otprilike) ovo: Kad bih znao da imam još samo dva dana života u bolnici - veselio bih se. Jer i to je život. I svatko donekle upoznaje svoj život, a o drugima ima nejasne slutnje.
26.05.2006. (15:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš kako se meni to čini...Koliko god bilo rečeno i napisano o osjećajima, koliko god ih razvrstavali, oni su toliko različiti i neponovljivi u istom obliku. Otprilike kao ono - ne možemo dvaput ući u istu rijeku. Tako je nekako i s osjećajima. Uvijek su to osjećaji, ali svaki put na novi način doživljeni i proživljeni. ;)
26.05.2006. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tajanstveni osvetnik
Jako mi je žao zbog Tvoje tuge koja Tobom vlada. Kada mi je Tata umro,a prošlo je već dosta vremena,žalio sam za svim onim trenucima koje nisam iz lijenosti proveo s njime.Žalim još i danas.Žalim za svim onim mogućim zajedničkim trenucima koje sam odbacio.I kajem se.I žalit ću još dugo,dugo,vjerojatno do kraja.Jer to je neizbrisivo.Ali to mora ostati negdje duboko u nama,jer inače naš život ne sliči ničemu.Pretvara se u patnju,krivnju,tugu ili bol.Zajednički nazivnik je i dalje žalost.No imaš Uspića,imaš prijatelje,imaš sebe i ne zaboravi...IMAŠ BUDUĆNOST.Imaš nade,maštanja,želje,a kako sam do sada iz Tvojih pisanija mogao zaključiti imaš i snage.I zato ustraj,ne predaj se,rasplači po potrebi,ali idi dalje.PODRŽAT ĆU TE,VJERUJ MI.Makar i ovako, preko bloga.
27.05.2006. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TobiasaRaskoljnikovljeva
................
27.05.2006. (10:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slutim da si ovo napisala da bi nam izrekla svoju bol, ne jer si očekivala da ti ju mi možemo smanjiti. Rado bih da mogu, ali stvarno ne znam kako. Ono što si napisala je stvarno istina. No, koliko god je tužna, toliko je i ljudska. Nekako kad ovo čitam osjetim puninu riječi - čovjek. Ima jedan odlomak koji mi je posebno ostavio dojam, a to je ovaj predzadnji o onome što se nije dogodilo. Jer ono što se dogodilo možeš spremiti negdje i "izvaditi" kad god osjetiš potrebu. Ovo što se nije desilo je ono za što nikad ne možemo naći nadomjestak. Ali da završim, ipak si ti Uspomena i mislim da su uspomene one koje te guraju dalje i koje će ti otvoriti neka vrata za koja moždasada i ne znaš da postoje.
27.05.2006. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah, upoznavanje tuge, ljuljanje u njenom zagrljaju, nadanje kako umrtvljujemo osjećaje...vrlo dobro shvaćam o čemu govoriš, iako je moja vrst tuge sasvim drugačija i ne može se usporediti sa tvojom, jer tvoja je tako bolno konačna...žao mi je što patiš, istinski...pozdrav!
28.05.2006. (10:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kamena riječ se odronila Na moje grudi, žive, znaj. O,ništa,već sam spremna bila. I s tim ću nekako na kraj. Ja imam danas posla puno: Ubiti treba spomena jad I treba, srca kamenoga, Naučiti se na život sad. No neka...šumi vruče ljeto Ko praznik pod mojim prozorom. Ja sam odavno slutila sve to: Svjetlucav dan i pusti dom.
A.Ahmatova
drži se
28.05.2006. (12:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna
živimo u vremenu u kojem je brzina vrlo važna: brz je ritam života, natječemo se u svemu pa čak i u brzini preživljavanja bolnih situacija...za preživjeti bol treba vrijeme...a ono teće polako i bolno...za preživjeti bol treba vrijeme tugovanja...ne pomaže tu pozitivna psihologija tipa "ne misli na ono čega više nema", "usmjeri se na rad" i sl. plači kad ti se plače, ne pravi se da si sretna kad si tužna... daj si vremena... znam kako je kad boli... i vjeruj, vrijeme je zaista jedini tvoj saveznik...koliko dugo??? onoliko koliko kome treba!!!
28.05.2006. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrijeme liječi sve. Otrcano, ali istinito. Uostalom, sve znaš...
28.05.2006. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Švrčka
Nisam dosad na tvom blogu ostavila komentar, iako otkad sam te "otkrila" jako volim navratiti u tvoj kutak. Sama nisam nikad proživjela gubitak kakav si ti sama iskusila, no trenutno sam, nadam se u vrlo brzo prolaznoj "fazi", koja me ispunjava nevjerojatnom tugom, i zato me moram priznati ovaj tvoj post toliko dublje pogodio. Tim više što se u svakoj tvojoj rečenici mogu pronaći, pogotovo u tvojim razmišljanjima o osjećajima. Sama sam si prečesto govorila kako su osjećaji nepredvidivi i baš takvi kao da imaju neki svoj život. Nadam se da će tuga makar malo splasnuti. Velikim djelom znam da hoće, no to nimalo ne olakšava trenutke kad je tu, tako bolno prisutna. No sve je to život, a život je ipak lijep i ja u to želim vjerovati..
29.05.2006. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U stvari, najgore je ono kad ti se učini da Ga vidiš negdje u gužvi, onaj njegov prepoznatljivi hod, neki pokret koji je bio samo njegov, onaj njegov stas koji je upravo zamakao za ugao ispred tebe. To isčekivanje, ta želja da je tu, ta nada kako se pojavljuje... Previše dragih kolega sam ispratio i znam kako ti je. Na moju "sreću" ne letim više pa su i ti trenuci iza mene. Mogu ti reći da ona priča o vremenu koje liječi sve rane nije točna. Uvijek, ali uvijek sjećanje izaziva tugu i bol. Vremenom samo naučimo (kako i sama kažeš) da se s tom tugom nosimo, da tu tugu pakiramo u drago sjećanje, da izvlačimo iz tog sjećanja samo one ljepe i nezaboravne trenutke koji su u to doba izazivali neizmjernu radost. Možda malo zvuči suludo ali mi je znao ublažiti tugu i bol "razgovor" s njima, Znao sam navečer kad legnem satima "razgovarati" u mislima i reći im sve ono što mislim da nisam stigao ili mogao prije. Pozdravljam te i nadam se da će ipak prevladati radost života i ljepa budućnost s memory mladićem. :)))
29.05.2006. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...OSJAĆAJI su uvijek jedinstveni - i zato su sve teorije uzaludne... jer svi volimo na svoj način.. želim ti da uskoro iskusiš lijepu stranu LJUBAVI...
01.06.2006. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam o čemu govoriš, jer i sama sam se našla u situaciji u kojoj su me ljudi "znalački" poučavali da će vrijeme izlječiti rane. Ne vjerujem, jer ne jenjava, a svaka pomisao je bolna kao i prva. Istina je samo da sam se suočila sa činjenicom da nema povratka na staro, ali moji se osjećaji nisu promjenili. Kad bih barem mogla da me mimoiđe svaka takva čaša, ali znam da neće. kako ti kažeš treba živjeti, a i to je dio života.
02.06.2006. (15:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh....
cijeli život je iznenađenje u kojem naša sudbina vlada :-)))
26.05.2006. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rock Roll
Uh, uh, nadam se da će se bol ubrzo bar malo smanjiti. Na osnovu ovog što si napisala, dobio sam dojam da je bavljenje s osjećajima slično kao s vukom: do jedne mjere ih možeš pripitomiti, iskorititi, naučiti se od njih zaštititi, ali zapravo su samostalni i nepredvidivi. Može biti, može biti...
26.05.2006. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Žao mi je Uspe. Iskreno, ja tako velik gubitak, kao što si ti imala, ne mogu ni zamisliti. Previše boli. Vjerujem da to ide kao u nekim periodima i da nekad bude malo lakše, nekad teško, ali da je stalno prisutno. Nadam se da će uskoro biti nešto lakše...
26.05.2006. (13:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pastir
tražim riječi....tražim riječi...ma samo ću ostaviti trag da sam bio tu....
26.05.2006. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Arthur Rubinstein (1887 – 1982), pijanist koji je prošao mnogo toga u svom dugom životu, rekao je (otprilike) ovo: Kad bih znao da imam još samo dva dana života u bolnici - veselio bih se. Jer i to je život. I svatko donekle upoznaje svoj život, a o drugima ima nejasne slutnje.
26.05.2006. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suputnica
dear Uspe, kad bi bar postajale neke rijeci utjehe...
26.05.2006. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Znaš kako se meni to čini...Koliko god bilo rečeno i napisano o osjećajima, koliko god ih razvrstavali, oni su toliko različiti i neponovljivi u istom obliku. Otprilike kao ono - ne možemo dvaput ući u istu rijeku. Tako je nekako i s osjećajima. Uvijek su to osjećaji, ali svaki put na novi način doživljeni i proživljeni. ;)
26.05.2006. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tajanstveni osvetnik
Jako mi je žao zbog Tvoje tuge koja Tobom vlada.
Kada mi je Tata umro,a prošlo je već dosta vremena,žalio sam za svim onim trenucima koje nisam iz lijenosti proveo s njime.Žalim još i danas.Žalim za svim onim mogućim zajedničkim trenucima koje sam odbacio.I kajem se.I žalit ću još dugo,dugo,vjerojatno do kraja.Jer to je neizbrisivo.Ali to mora ostati negdje duboko u nama,jer inače naš život ne sliči ničemu.Pretvara se u patnju,krivnju,tugu ili bol.Zajednički nazivnik je i dalje žalost.No imaš Uspića,imaš prijatelje,imaš sebe i ne zaboravi...IMAŠ BUDUĆNOST.Imaš nade,maštanja,želje,a kako sam do sada iz Tvojih pisanija mogao zaključiti imaš i snage.I zato ustraj,ne predaj se,rasplači po potrebi,ali idi dalje.PODRŽAT ĆU TE,VJERUJ MI.Makar i ovako, preko bloga.
27.05.2006. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TobiasaRaskoljnikovljeva
................
27.05.2006. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Slutim da si ovo napisala da bi nam izrekla svoju bol, ne jer si očekivala da ti ju mi možemo smanjiti. Rado bih da mogu, ali stvarno ne znam kako. Ono što si napisala je stvarno istina. No, koliko god je tužna, toliko je i ljudska. Nekako kad ovo čitam osjetim puninu riječi - čovjek. Ima jedan odlomak koji mi je posebno ostavio dojam, a to je ovaj predzadnji o onome što se nije dogodilo. Jer ono što se dogodilo možeš spremiti negdje i "izvaditi" kad god osjetiš potrebu. Ovo što se nije desilo je ono za što nikad ne možemo naći nadomjestak. Ali da završim, ipak si ti Uspomena i mislim da su uspomene one koje te guraju dalje i koje će ti otvoriti neka vrata za koja moždasada i ne znaš da postoje.
27.05.2006. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Ah, upoznavanje tuge, ljuljanje u njenom zagrljaju, nadanje kako umrtvljujemo osjećaje...vrlo dobro shvaćam o čemu govoriš, iako je moja vrst tuge sasvim drugačija i ne može se usporediti sa tvojom, jer tvoja je tako bolno konačna...žao mi je što patiš, istinski...pozdrav!
28.05.2006. (10:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šumarKA
Ja sam u nekim "predmetima" vječiti ponavljač. Nikako da naučim lekciju. :-(
28.05.2006. (12:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Salome
Kamena riječ se odronila
Na moje grudi, žive, znaj.
O,ništa,već sam spremna bila.
I s tim ću nekako na kraj.
Ja imam danas posla puno:
Ubiti treba spomena jad
I treba, srca kamenoga,
Naučiti se na život sad.
No neka...šumi vruče ljeto
Ko praznik pod mojim prozorom.
Ja sam odavno slutila sve to:
Svjetlucav dan i pusti dom.
A.Ahmatova
drži se
28.05.2006. (12:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna
živimo u vremenu u kojem je brzina vrlo važna: brz je ritam života, natječemo se u svemu pa čak i u brzini preživljavanja bolnih situacija...za preživjeti bol treba vrijeme...a ono teće polako i bolno...za preživjeti bol treba vrijeme tugovanja...ne pomaže tu pozitivna psihologija tipa "ne misli na ono čega više nema", "usmjeri se na rad" i sl. plači kad ti se plače, ne pravi se da si sretna kad si tužna... daj si vremena... znam kako je kad boli... i vjeruj, vrijeme je zaista jedini tvoj saveznik...koliko dugo??? onoliko koliko kome treba!!!
28.05.2006. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beštijica
Vrijeme liječi sve. Otrcano, ali istinito. Uostalom, sve znaš...
28.05.2006. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Švrčka
Nisam dosad na tvom blogu ostavila komentar, iako otkad sam te "otkrila" jako volim navratiti u tvoj kutak. Sama nisam nikad proživjela gubitak kakav si ti sama iskusila, no trenutno sam, nadam se u vrlo brzo prolaznoj "fazi", koja me ispunjava nevjerojatnom tugom, i zato me moram priznati ovaj tvoj post toliko dublje pogodio. Tim više što se u svakoj tvojoj rečenici mogu pronaći, pogotovo u tvojim razmišljanjima o osjećajima. Sama sam si prečesto govorila kako su osjećaji nepredvidivi i baš takvi kao da imaju neki svoj život. Nadam se da će tuga makar malo splasnuti. Velikim djelom znam da hoće, no to nimalo ne olakšava trenutke kad je tu, tako bolno prisutna. No sve je to život, a život je ipak lijep i ja u to želim vjerovati..
29.05.2006. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
U stvari, najgore je ono kad ti se učini da Ga vidiš negdje u gužvi, onaj njegov prepoznatljivi hod, neki pokret koji je bio samo njegov, onaj njegov stas koji je upravo zamakao za ugao ispred tebe. To isčekivanje, ta želja da je tu, ta nada kako se pojavljuje... Previše dragih kolega sam ispratio i znam kako ti je. Na moju "sreću" ne letim više pa su i ti trenuci iza mene. Mogu ti reći da ona priča o vremenu koje liječi sve rane nije točna. Uvijek, ali uvijek sjećanje izaziva tugu i bol. Vremenom samo naučimo (kako i sama kažeš) da se s tom tugom nosimo, da tu tugu pakiramo u drago sjećanje, da izvlačimo iz tog sjećanja samo one ljepe i nezaboravne trenutke koji su u to doba izazivali neizmjernu radost. Možda malo zvuči suludo ali mi je znao ublažiti tugu i bol "razgovor" s njima, Znao sam navečer kad legnem satima "razgovarati" u mislima i reći im sve ono što mislim da nisam stigao ili mogao prije. Pozdravljam te i nadam se da će ipak prevladati radost života i ljepa budućnost s memory mladićem. :)))
29.05.2006. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misteriozo
neizgovoreno, neostvareno, nedočekano.... to stvarno najviše boli. ali ipak, unatoč svemu, vjerujem da ljubav (a ne vrijeme), liječi sve.
30.05.2006. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠKORPION12
...OSJAĆAJI su uvijek jedinstveni - i zato su sve teorije uzaludne... jer svi volimo na svoj način.. želim ti da uskoro iskusiš lijepu stranu LJUBAVI...
01.06.2006. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala što ste bili
znam sve o tome.
01.06.2006. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....Demjan
Znam o čemu govoriš, jer i sama sam se našla u situaciji u kojoj su me ljudi "znalački" poučavali da će vrijeme izlječiti rane. Ne vjerujem, jer ne jenjava, a svaka pomisao je bolna kao i prva. Istina je samo da sam se suočila sa činjenicom da nema povratka na staro, ali moji se osjećaji nisu promjenili. Kad bih barem mogla da me mimoiđe svaka takva čaša, ali znam da neće. kako ti kažeš treba živjeti, a i to je dio života.
02.06.2006. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Friva
Ne mislim da vrijeme liječi sve, ali sigurno pomogne da se nekako lakše nosimo sa tom boli.
02.06.2006. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema me
možda je praksi teško biti odlikaš, ali tebi evo petica iz teorije!!!
04.06.2006. (16:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...