Krajnosti u ljudskom ponašanju rijetke su granice koje nas još mogu nanovo iznenaditi (i k tome neviđeno povrijediti) - stvarno mi je žao što si baš ti ta koja ih je morala iskusiti na sebi... Ovo što ću dalje reći (tj napisati) ne bih htjela da shvatiš kao tipično razmišljanje po principu "svako zlo za neko dobro", ali vjerovatno da nisi kročila tako hrabro i odvažno u svim tim situacijama, neupitno je da li bi ili ne ostalo vjerna sebi. A to je od životne važnosti za pojedinca, koliko god to nekom možda zvučalo sebično.
02.05.2006. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iskreno, draga da ti kažem...svaki put kad dodjem na tvoj blog imam osjećaj kao da gledam, čitam neki "film". Iz posta u post sve više se iznenađujem, jer zapravo ne mogu pojmiti da se to stvarno događa jednoj stvarnoj osobi u stvarnom životu.
Ja također imam oca kojeg zapravo i ne bih trebala nazivati ocem jer to zaista nije zaslužio. Ali dok čitam tvoje retke, zaista ne mogu razumjeti kakav je to čovjek, je li to uopće može biti ljudsko biće? Eto, možda si se sada riješila jednog tereta iz prošlosti pa ćeš moći hrabrije i veselije koračati kroz život....poljubac šaljem ;)
02.05.2006. (17:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žao mi je zbog te praznine (valjda je to dobar izraz). kao što sam rekla, roditelje ne biramo, ali u jednom trenutku u životu biramo kako ćemo se postaviti prema njima. svaka ti čast što si tako iskrena i prema sebi i prema svijetu...možda je tako nešto bilo potrebno da biste se ti, sestra i mama postavile prema njemu i nastavile svoj život...ne znam koji su i koliki bili njegovi grijesi, ali iskreno mi je žao, zbog svega. pusa
03.05.2006. (07:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
procitao sam blog... sve mi ovo lici na kvalitetan vikend roman. ono sto me zabavlja jesu komentari ljudi koje si nalozila da je sve susta tacnost... naklon
08.05.2006. (14:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svjetioničarka
Krajnosti u ljudskom ponašanju rijetke su granice koje nas još mogu nanovo iznenaditi (i k tome neviđeno povrijediti) - stvarno mi je žao što si baš ti ta koja ih je morala iskusiti na sebi... Ovo što ću dalje reći (tj napisati) ne bih htjela da shvatiš kao tipično razmišljanje po principu "svako zlo za neko dobro", ali vjerovatno da nisi kročila tako hrabro i odvažno u svim tim situacijama, neupitno je da li bi ili ne ostalo vjerna sebi. A to je od životne važnosti za pojedinca, koliko god to nekom možda zvučalo sebično.
02.05.2006. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sloboda se kosi sa ljudskom prirodom
nemoj da te bude strah mene... sad ce novi post, ali nemoj se bojati.
02.05.2006. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je duga cesta...
iskreno, draga da ti kažem...svaki put kad dodjem na tvoj blog imam osjećaj kao da gledam, čitam neki "film". Iz posta u post sve više se iznenađujem, jer zapravo ne mogu pojmiti da se to stvarno događa jednoj stvarnoj osobi u stvarnom životu. Ja također imam oca kojeg zapravo i ne bih trebala nazivati ocem jer to zaista nije zaslužio. Ali dok čitam tvoje retke, zaista ne mogu razumjeti kakav je to čovjek, je li to uopće može biti ljudsko biće? Eto, možda si se sada riješila jednog tereta iz prošlosti pa ćeš moći hrabrije i veselije koračati kroz život....poljubac šaljem ;)
02.05.2006. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepušačica
žao mi je zbog tuge ili zbog nedostatka tuge... i jedno i drugo je teško :)
02.05.2006. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema me
žao mi je zbog te praznine (valjda je to dobar izraz). kao što sam rekla, roditelje ne biramo, ali u jednom trenutku u životu biramo kako ćemo se postaviti prema njima. svaka ti čast što si tako iskrena i prema sebi i prema svijetu...možda je tako nešto bilo potrebno da biste se ti, sestra i mama postavile prema njemu i nastavile svoj život...ne znam koji su i koliki bili njegovi grijesi, ali iskreno mi je žao, zbog svega. pusa
03.05.2006. (07:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
david glojgel
procitao sam blog... sve mi ovo lici na kvalitetan vikend roman. ono sto me zabavlja jesu komentari ljudi koje si nalozila da je sve susta tacnost... naklon
08.05.2006. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...