Marina
Na Bozicno jutro, sneno i mutno,
U kaputu ocevom, malcice prevelikom,
Dosao sam na njena vrata,
Da joj kazem bas da odlazim.
Jer nitko nije znao sakrit suze ko Marina,
Imala je oci boje vena, boje vena, boje Dunava.
U je, U je, je, boje vena boje Dunava,
U je, u je, je.
A ja, ja nemogu bez nje,
Boze, Boze, spasi me.
A ja, ja nemogu bez nje,
Boze, Boze, spasi me.
Ja ne mogu bez nje, Boze Boze, spasi me,
A ja, ja nemogu bez nje,
Boze, Boze, spasi me.
|