Image and video hosting by TinyPic

Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama i šizofrenim starim prdonjama komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom liječniku ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net



Štorije mačka i maške od Kojotice

srijeda, 31.07.2019.

Bahaćone

Primjer bahate novokomponovane stoke koja bez imalo srama i obzira parkira na privatnom parkingu ispred tudje kuće.



- 16:09 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 05.07.2019.

Samo plivaj

Moju pokojnu babu, koju od svih pokojnika najčešće spominjem jer je na mene ostavila najviše traga, život nije baš mazio. Ostala je bez muža sa troje djece, jedno od njih još u pelenama, i to ne nekog muža za kojeg se udala reda radi. Bila je to ljubav s kojom je otišla u grob 53 godine kasnije.

Nekome gubitak muža ostane najveća tragedija u životu. Moja baba nije bila te sreće. Izgubila je u godinama koje su slijedile sina i unuka. Sve tako lijepo rasporedjeno od neke više sile (kojoj ovom prilikom još jednom jebem majku, oca, sina i duha svetoga), taman da sjećanje na jednoga počne izbjeljivati a onda ti to sebično smeće u kojeg neki vjeruju uzme drugoga. I tako je moja baba cijeli život provela u crnini, dvaput dnevno glancajući kamen na spomeniku, izbjegavajući kontakt sa ljudima ukoliko nije baš nužno potreban, tješeći se sudbinama ljudi poput Jože Horvata i Mark Twaina koji su doživjeli ono najgore što se čovjeku može desiti. Gubitak djeteta.

Prošle su godine, moje babe više nije bilo a Joža Horvat je ostario podosta zaboravljen. Ni ja nisam mislila na njega dok me jedan Ribin post nije na njega podsjetio. I rekla sam sama sebi : tko voli Jožu Horvata, ne može biti nedobar i naprosto mu moraš biti prijatelj. Zašto se mom dragom prijatelju, koji je bio tu sa starom sarmom, šišmišem i mahunama i sa vrićom punom smija kad sam trebala moralnu pomoć posrnuloj inženjerki u prolazu, dogodilo isto što i mojoj babi, Joži Horvatu i Marku Twainu, ne znam. Dok u meni sama pomisao na to da se bilo kome tko mi je drag takvo nešto dogodilo puni dodatnom gorčinom prema nepostojećoj vrhovnoj sili, a koja se s godinama samo akumulira i neda mi misliti pozitivno, divim se ljudima koji uspjevaju ići dalje ne mrzeći ujutro sebe a popodne cijeli svijet.

Kako je Mark Twain skupio snage svoj djeci svijeta pisati zabavne priče koje i danas čitaju, ne znam. Znam samo jedno. Jedni idu dalje a neki drugi odplivaju. Ne znam što bi više rekla a da ne postane davež i patetika. Riba, čuvaj se morskih pasa i sretno! Samo plivaj, samo plivaj! (Dora)

- 08:39 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        



Književne anegdote Daniila Harmsa:

Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"


Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.