BooksBox

Zgodne djevojke

Karin Slaughter.
Roman "Zgodne djevojke" mi je za oko zapeo još u ožujku ove godine i od tada stoji na listi za čitanje. Do sada sam toliko puta naletjela na ime Karin Slaughter, a priliku za upoznavanje s njenim pisanjem sam dobila u knjižnici prije koji dan, kad sam naletjela na baš taj roman koji mi je bio na listi. I tako sam joj dala priliku. To je, dakle, prvi roman od autorice koji sam čitala. Ocjena 2/5.
Prolaznu ocjenu sam dala samo iz razloga jer sam roman pročitala do kraja. Dakle, čitljiv je. Jako rijetko dajem loše ocjene romanima koje pročitam do kraja, međutim Zgodne djevojke su to zaslužile iz više razloga. Krenimo redom, Roman je predug. Ima oko 450 stranica. Po mom mišljenju, priča bi stala na solidnih 300 stranica, maksimalno 350. Dakle, previše nepotrebnih i dosadnih detalja. Početak je dobar. Sada ću pisati o nekim stvarima, koje možda potencijalni čitatelji ne žele znati prije čitanja, pa najavljujem SPOILER. Upoznajemo tri različite djevojke, tri različite priče. Jedna je nestala, jedna je upravo izašla iz zatvora i nalazi se sa svojim bogatim mužem, te jedna polusiromašna bivša ovisnica. Vrlo brzo se te tri priče povezuju u jednu. Sve tri žene su sestre. Priča tu postaje zanimljiva i navodi na daljnje čitanje. Međutim, nakon smrti muža jedne od sestara (Claire), Claire nalazi neke mračne detalje iz života pokojnog joj muža. Tu već priča postaje dosadna, jer smo već prije vrhunca priče saznali rasplet događaja. Dakle, ostaje nam 250 stranica otkrivanja svakog detalja zločina, za koji već znamo kako se dogodio i tko ga je napravio. Nekoliko puta je ponovljen isti opis zločina. Priča je jako nedosljedna i neuvjerljiva. Nisam se poistovjetila niti s jednim likom. Evo i nekoliko primjera:
-Otac je posvetio život pronalasku najstarije kćeri. Uskoro saznaje da je Paul, dečko od najmlađe kćeri, povezan s nestankom najstarije kćeri. Pozove ga na kavu i to za dva dana. Mislim da niti jedan otac nebi tako postupio, već bi istog trena otišao kod Paula, upozorio kćer i ostatak obitelji i maknuo ga momentalno od kćeri, dok ne sazna ostale detalje. No, ovaj je dao Paulu dosta vremena za pripremu.
-Srednja kćer, Lydia, koja mi je najsimpatičnija, optuži Paula za pokušaj silovanja. Ni sestra, ni majka joj ne vjeruju. Ali, to nije kraj, i sestra i majka je izbacuju iz svojih života zauvijek i prekidaju sve veze s njom. Nakon što su preživjele tragediju, nestanka kćeri/ sestre Julie, zar bi stvarno se odrekle još jedne kćeri/ sestre i to zato što joj ne vjeruju da ju je Paul pokušao silovati. Nema šanse. U drugim okolnostima možda, ali ova priča prepričava što su članovi obitelji proživjeli nakon nestanka Julie, pa je jako nelogično da izbace iz života Lydiu i to još zbog razloga, jednog od mogućih scenarija kako im je i najstarija kćer nestala.
-Sljedeća nelogičnost: Claire pogleda snimke filmova, vidi muškarca s maskom, ali oči i usne se vide. Čovjek pod maskom se nasmješi. Jel moguće da ga Claire nije prepoznala?! 18 godina živi s tim čovjekom i ne prepozna taj osmjeh, zube, oči?! Zamislite da čovjek s kojim provedete pola svog života prekrije dio lica, biste li prepoznali njegov osmjeh, zube? Jedino je potražila madeže, jer je Claire, očito gledala samo njegovo tijelo 18 godina.
-Ova nelogičnost mi je više blago rečeno glupost. Kao što smo već rekli, Lydia je optužila Pula za pokušaj silovanja, nakon čega ju majka i sestra izbace iz života. Majka se pokaje i pokuša kontaktirati Lydiu na način da joj šalje pisma preko PAULA!! Stvarno? Čak i da ima najveće povjerenje u tog čovjeka, zna da njena kćer nema. Za nastariju kćer su prevrnuli pola svijeta da je nađu, za srednju se nije potrudila niti okrenuti broj telefona ili pismo poslati putem pošte... Mogla se jednostavno odvesti do vlastite kćeri na kavu.
-Zadnja i po meni najveća nedosljednost: Paul se vratio iz mrtvih. Kad ga je Claire ugledala primjetila je neke promjene od kojih je jedna: obrijao je glavu. Na kraju romana, kada ga Claire upuca, makne mu kosu iz očiju!? Prošlo je svega nekoliko sati, možda dva dana. Jel mu zaista kosa mogla porasti toliko da mu upada u oči!?
To su razlozi zbog kojih mi je knjiga loša. Ne mogu vjerovati da nitko nije primjetio ove stvari čitajući knjigu prije izdavanja. Pa barem kosu u očima... Bilo kako bilo, knjiga je dosta popularna, zahvaljujući imenu autorice, koji je stekla drugim romanima. Ja sigurno neću uskoro opet čitati Karin Slaughter, no možda joj u budućnosti dam priliku da ispravi ovaj prvi dojam koji sam stekla.

Oznake: zgodne djevojke, Karin Slaughter, triler, recenzija

17.11.2018. u 16:48 | 0 Komentara | Print | # | ^

Najbolji komad

Prije svega želim reći da obožavam Susan Elizabeth Phillips. Kad se zaželim dobrog romantičnog romana, većinom odaberem jedan od njenih romana. Romani su joj ispunjeni humorom, obiteljskim odnosima, prekrasnim pričama koje me često oraspolože. Zato sam, nakon brojnih drama, ovih dana uzela i Najbolji komad. Priča koju je Susan napisala još davne 1991. godine. Ne mogu reći da sam razočarana, ali ne mogu reći niti da sam zatvorila knjigu oduševljena i pod dojmom. Naime, priča je jako zanimljiva. Smještena je u vrijeme razvoja osobnih računala, u vrijeme procvata Silicon Valley ,Steva Jobsa i ekipe. Pročitala sam neke loše recenzije o knjizi. Čitateljice nisu zadovoljne s tim dijelom priče gdje autorica opisuje razvoj računala i hakerski život. Mene je baš to oduševilo u priči. Volim priče o Steve Jobsu, to je jedna od osoba kojima se divim i koju poštujem kao pravog vizionara i čovjeka koji je živio ispred svog vremena. Dakle, mene je taj dio priče oduševio i držao budnom kasno u noć dok nisam dovršila knjigu. Ono što je meni falilo je razrada odnosa, ljubavnih i obiteljskih.
Imamo heroinu Susannah koju upoznajemo od najranijeg djetinjstva. Njen otac, prikazan kao jedna od najpozitivnijih osoba iz njenog života postaje (ne znamo u kojem trenu) jedna od najnegativnijih osoba u njenom životu. Sam, s kojim Suzie bježi na motoru, nije mi se sviđao od početka pa mi njegov prevrat u lošeg muža nije teško pao. Međutim, i taj odnos je klimav. Susannah ga je vidjela dva puta prije nego je odlučila pobjeći s njim i udati se za njega. Tada upoznajemo Mitcha. On mi se sviđao, sve do trenutka dok nije odlučio osvojiti Susannah. Njegov pristup mi se nije sviđao. Yank, koji mi je jedan od najdražih likova, je haker koji je izgubljen u svom svijetu, a sve zna i razumije što se oko njega događa. Mislim da mu autorica nije posvetila dovoljno prostora, odnosno, nije ga dobro razradila kao lika. Nešto mi fali. I tada, velika završnica; završio je zaplet sa razvojem i oporavkom tvrtke, sve se sredilo, dolazimo do dijela zbog kojeg ću zaklopiti knjigu s osmjehom na licu... E taj dio se nije dogodio, nego me razočarao. Dakle, scena sa igranjem igrice i sukob između Sama, Mitcha i Yanka me razočarao i bio mi je neshvatljiv. Nakon tog dijela, kraj je bio očekivan. U ovom romanu mislim da je autorica više uživala u kompjuterskom razvoju, kojemu je ovaj put posvetila više pažnje nego romantičnim odnosima.
U svakom slučaju, roman je našao svoju publiku. Možda nije jedan od najboljih romana Susan Elizabeth, ali svakako ga vrijedi pročitati zbog povijesnog aspekta i hrabrosti ovih junaka, koji mi je poznat kao maloj poduzetnici u svijetu ogromne konkurencije.

Oznake: susan elisabeth phillips, Steve Jobs, silicon valley, ljubic

02.02.2018. u 12:13 | 0 Komentara | Print | # | ^

Grimizna Kraljica

Nakon brojnih ratnih i obiteljskih drama koje sam pročitala u prethodnim mjesecima, trebalo mi nešto da pobjegnem od realnosti. Kategorija Young/Adult je idealan izbor za takve faze. Roman Grimizna Kraljica pojavljivao mi se na mnogim portalima i blogovima opisan kao: Najbolji YA roman godine, knjiga koju morate pročitati, roman koji se ne ispušta iz ruku i slično. Ušetala sam u knjižnicu, uzela nekoliko romana i sa police me gledala Grimizna Kraljica. Pomislim "Dat ću joj šansu".
Sinoć sam je završila i još slažem dojmove. Knjiga me nije oborila s nogu iako ne mogu reći da je loša. Naime, knjiga se brzo čita, ima radnju koja te vuče da čitaš dalje i pretpostavljaš što bi se moglo dogoditi, iako je na nekim djelovima dosadna. No, sam početak mi je bio nedovoljno zanimljiv. Priča krene opisivati svijet u kojem žive Crveni. Mislim kako autorica nije dovoljno dobro opisala te svjetove, jer kada sam počela čitati zamislila sam svijet sličan onome iz Igara prijestolja. Dakle, izmišlen svijet u kojem siromašni nemaju ni hrane, ni vode i hodaju u dronjcima. Tada opisuje svijet Srebrnih, odnosno elite, koji više nalikuje svijetu Igre Gladi ili nešto slično. Tu sam se borila s maštom, je li svijet povijesni ili futuristički?! Očito ima svega po malo. Tada nam dolaze Srebrni, koji izgledaju kao junaci iz Sumrak sage, a imaju moći kao X-Meni. I to ne slične moći, već identične. Dakle, imaju čak i Wolverinea (iscjelitelji), Magnetka (upravljaju metalom), Xaviera (ulaze ti u misli) i tako dalje. Slične moći imaju junaci iz spomenute Sumrak sage koja me osvojila više od ove priče. U recenzijama čitam kako se radi o ljubavnom trokutu, a ja se pitam koja su to trojica: Mare i braća kraljevići ili Mare, Cal i Kilorn. Ili se pak radi o četverokutu, gdje su tri muškarca zaljubljena u jednu djevojku. Taj dio nije baš detaljno razrađen. Možemo samo pretpostavljati da je Kilorn zaljubljen u Mare i da Maven ipak krije mrvicu ljubavi u sebi. No, od samog početka jasno je ko dan koga Mare voli. Ono što mi se svidjelo u cijeloj priči je priča o Mavenu. Za njega sam navijala od samog početka, sviđao mi se njegov nastup i tu me autorica uspjela iznenaditi. Iako je moja pretpostavka bila da će Maven umrijeti, jer sam tu bila naivna baš kao i Mare, tako sam bila oduševljena s prevratom. Ono što mi je falilo u priči je malo više romantike. Dobili smo jedan ples i dva poljupca. Nedostajala mi je dubina ljubavne priče. Vidim da priča ima još 2 nastavka i pretpostavljam da će tu biti razriješena priča o Mavenu, možda još koji obrat radnje. Jedino zbog njega me zanimaju nastavci. Možda pročitam, a možda i pričekam najavljivanu ekranizaciju.

Oznake: Grimizna kraljica, knjiga, x-men. sumrak saga, young

29.01.2018. u 12:46 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kraljica Pokera

To je bio jedan od onih dana kada krenete u kino s prijateljima, a da ni ne znate koji film ćete gledati. Taj dan mi se zapravo nije išlo u kino, ali prijatelji su me odlučili izvesti, kupili karte i rekli da film počinje u 20,30. Nisam imala puno izbora, otišla sam. Bez ikakvih očekivanja. Film uvijek volim pogledati. Jedina informacija koju sam dobila neposredno prije početka prikazivanja filma je da je priča po istinitom događaju. I tada je krenulo. Priča krene o djevojci koja je od malih nogu skijala. Iako se još kao djevojčica ozlijedila, to je nije spriječilo da nastavi karijeru u skijaškim vodama. Taj početak me podsjeti na film "Eddie zvan Orao" te pomislim kako bi ovo mogao biti dobar film. Ali uskoro saznajem kako priča ipak nije o sportašici koja je unatoč nedaćama postigla uspjeh na Olimpijadi jer već u samom početku filma, junakinja, sad već odrasla djevojka, doživi još jednu nesreću, nakon koje završava njena skijaška karijera. Odluči studirati pravo, no prije studija, mora zaraditi nešto novaca te radi honorarne poslove kao konobarica, a uskoro dobiva i posao tajnice u jednom uredu. Vrlo brzo od posla tajnice uđe u svijet podzemnih i ilegalnih pokeraških igara. Ključan igrač pokera, koji se u filmu naziva Igrač X, poznati je filmski glumac. Njegovi kolege također imaju izmišljena imena. Uskoro doznajem, iz drugih izvora, kako je Igrač X najvjerojatnije Tobey Maguire. Njegovi suigrači, čija imena se ne spominju u filmu su: Leonardo DiCaprio, Ben Afleck, Alex Rodriguez i td. Kako priča završava, neću Vam reći, možda odlučite pogledati film i sami pa nek nešto ostane nedorečeno. Ono što sam htjela napisati jest da je film vrhunska zabava. Sniman na način da se nasmijete, zaplačete i zamislite. Sarkazam kroz priču mi je možda najbolji dio filma. Način na koji se priča razvija zaista gledatelje drži napetima, a sama činjenica da se to zasita dogodilo i to prije samo nekoliko godina, priči samo daje dodatnu notu zanimljivosti. Posebno zato jer su uključene spomenute osobe, koje i dalje pratimo kroz njihove karijere i filmska stvaranja.
Teško mi je zamisliti nevino i dječačko lice Tobeya, koji u kostimu Spidermana spašava svijet, kao nasilnog ovisnika o pokeru, grubog prema djevojci, koja mu se očito sviđa. Pitam se, jesu li ovi naši omiljeni momci pogledali film i koje je njihovo mišljenje o filmu. Obzirom da ih je glavna junakinja odlučila poštedjeti najmračnijih detalja, a i iznošenja njihovih imena, mislim da bi im se film mogao i svidjeti. Knjiga koju je ova žena napisala, svakako se našla na mojoj listi željenih knjiga.


Oznake: Kraljica pokera, Molly's game, Tobey Maguire, Leonardo DiCaprio

17.01.2018. u 14:25 | 0 Komentara | Print | # | ^

Slavujeva Pjesma vs. Zimski vrt

Jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala u 2017. godini je Slavujeva pjesma, koju je napisala Kristin Hannah. Do tada nisam imala prilike čitati ništa od te spisteljice pa nisam znala ni što očekivati. Knjigu sam progutala, nisam se mogla odvojiti od nje te sam još dugo nakon čitanja bila pod dojmom priče. Nakon Slavujeve pjesme sam morala uzeti pauzu od drame te sam pročitala nekoliko pravnih trilera. Nakon te kratke pauze odlučila sam dati šansu još jednoj knjizi koju je napisala Kristin Hannah a to je Zimski vrt. Nisam požalila. Iako me Slavujeva pjesma osvojila od prve stranice, Zimskom vrtu trebalo je malo duže. Naime, tek nakon otprilike 200 stranica me priča toliko zaintrigirala da sam slijedećih 200 pročitala u jednom dahu.
Te dvije priče su toliko slične, a toliko različite, no obje toliko duboke da ostave duboki trag na čitatelju. Samo najsnažniji neće zaplakati čitajući ove priče.
Obje priče povezuju sadašnjost i prošlost, odnosno sjećanja na zbivanja u Drugom svetskom ratu. Obje priče prate dvije sestre, jednu sestru pustolovnog duha te drugu mirniju

obiteljskog duha. Priče su ispunjene ljubavlju, obiteljskim odnosima, gubicima koje malo tko može shvatiti tko nije doživio slično te prekrasnim opisima svjetskih gradova u miru te u ratu. Slavujeva pjesma opisuje ratna događanja u Francuskoj, a Zimski vrt u Rusiji.
Opisi ratnih zbivanja su mene najviše dojmili te su razlog zbog kojeg preporučujem ove knjige. Sada ću napisati par rečenica o pričama, pa oni koji ne vole znati ništa o romanu koji namjeravaju pročitati neka dalje ne čitaju i vjeruju mi na riječ. Oni koji nisu sigurni u izbor, neka pročitaju o čemu se radi iz mog gledišta, možda ih potakne na čitanje.
Slavujeva pjsma; Vianne je žena koja rano mora odrasti. Nakon smrti majke, nju i njenu sestru Isabelle ostavalja drugima na milost i nemilost. Vianne se rano zaljubljuje, udaje se i rodi kćer te živi skladan obiteljski život. Za to vrijeme Isabelle mijenja škole, bježi i traži sebe. No tada nastupa rat koji će iz korijena promijeniti njihove živote. Viannin muž odlazi u rat, ostavlja suprugu i kćer da se vode svoj rat. Isabelle se pridružuje pokretu otpora te na svoj način vodi svoj rat. Priča opisuje najmračnija zbivanja u ratu, što su sve žene morale činiti kako bi preživjele i zaštitile svoju obitelj. Također opisuje na koji način su židovi bili obilježeni te stradavali. Naime, najbolja prijateljica od Vianne je židovka koja sa svojom djecom živi blizu Vianne. Priča također prati i rat žene koja se bori na drugi način, bliže fronti kako bi nešto promijenila. Detalji koje spisateljica iznosi kako bi dočarala te borbe, primjerice što su jeli i na koji način bi se utoplili, ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim.
Zimski vrt; Dvije sestre, jedna pustolovka, druga obiteljska, staložena žena. Nina i Meredith. Obje toliko različite, a toliko slične. Čitav život pokušavaju otkriti zašto ih vlastita majka ne voli. Zašto je toliko hladna prema njima. Sve što znaju o majci je da je porijeklom iz Rusije. Ne razumiju zašto majka sjedi sama u snijegu, zašto nikad ne baca ostatke hrane, zašto ne voli pričati o svojoj prošlosti, najmanje razumiju zašto ih vlastita majka ne voli. Odrastaju obavijene očevom ljubavlju i nedostatkom majčine topline. Tada im umire otac. Ostale su njih tri i obećanje koje su dale umirućem ocu: majka će ispričati svoju priču, kćeri će poslušati majčinu priču. Tada kreće priča o ratu u Rusiji i životu koji je njihova majka proživjela prije njih, koji je promijenio njen život i učinio je drugačijom osobom. Kao i u Slavujevoj pjesmi, priča je puna ljubavi i gubitaka. Opisi ratnih zbivanja su toliko živi. Ženska strana rata, stvari koje žene čine kako bi zaštitile svoju obitelj i naposljetku preživjele...
Zašto su me priče toliko dojmile?! Možda jer sam ljubitelj ratne tematike, možda zato što imam samo jednu sestru, oca smo izgubile u dvadesetima, pa se mogu poistovjetiti, a možda jer su priče toliko duboke da svakog čitatelja dotaknu u nekom dijelu. Priče iz vremena rata svakako su mi najzanimljiviji, a poveznica sa sadašnjosti samo ih čini zanimljivijima i nesvakidašnjijima.
Ove priče ću preporučiti svim ljubiteljima ratne tematike, ljubavne tematike, ljubiteljima obiteljske drame te svih onih željnih dobrog štiva za nedjeljno popodne u dekici.
Ovo zasigurno nisu posljednje priče od Kristin Hannah koje sam pročitala. Radujem se sljedećoj priči koja će, nadam se, biti jednako dobra ;)

Oznake: knjiga, ratna tematika, drama, recenzija, slavujeva pjesma, zimski vrt, kristin hannah

02.01.2018. u 13:26 | 0 Komentara | Print | # | ^

50 nijansi gluposti

Boja koja je zadnjih nekoliko godina zaludila svijet upravo je siva, točnije 50 nijansi sive boje. Čak i ptice na grani čule su za te nijanse, pa čak i oni koji nisu ni čitali ni gledali, znaju da se radi o sado-mazo seks priči.
Prije otprilike četiri godine i ja sam odlučila pročitati taj famozni roman. Čista znatiželja. Zanimalo me što je to zaludilo cijeli svijet, točnije žensku populaciju širom svijeta. I da, pročitala sam na kraju sva tri romana. I sada, ne mogu reći da je knjiga loša. Žena dobro piše, ima dobar stil pisanja i drži čitatelje prikovane za knjigu od prve do zadnje stranice. To je i razlog zašto sam i sama pročitala knjigu do kraja, odnosno sve tri. James zna zaintrigirati čitatelja. Dakle, zaključili smo da James ima spisateljsku sposobnost. Međutim, priča je loša. Po mom mišljenju grozna. Slijedi spoiler: Tip je bogataš, posjeduje pola Amerike i svojoj djevojci za poklon kupuje auto, laptop ili firmu u kojoj ona radi. Zvuči savršeno. Ali to nije sve, on je toliko savršenog izgleda, da se žena samo čitajući može zaljubiti u takvog momka. Prekrasan, prebogat. Ona je prosječna djevojka, prosječnog izgleda, školovanja i staleža. Svaka od nas može se poistovjetiti s Anastasiom Steel. I tada kreće priča, Christian je psihopat, bolestan sadist koji s curom potpisuje ugovor o vezi?! Stvari koje se dešavaju u prvom dijelu priče prelaze granice normalnog i smatram da niti jedna normalna žena ne bi trebala trpiti takve nebuloze. Između te kratke priče o njihovoj ljubavi, kupovanja poklona, saznanja da Christian ipak nije psihopat već ispaćeno dobro dijete, stoji oko 500 stranica sexa. Možda i više. Dakle, ako želite pornić u književnom dijelu- ovo je priča za vas. Treći dio mi je bio posebno dosadan; savršen medeni mjesec, savršena kuća, seks svakih pet minuta i tako u beskraj. Trebalo mi je cijelo jedno ljeto da dovršim treći roman jer me uopće nije zaintrigirao kao prvi u kojemu te makar zanima što će se dalje dogoditi.
Poanta priče; žene, djevojke- postoji savršen muškarac, iznimno bogat, nadnaravno zgodan i čeka samo Vas da ga promijenite. Iako je psihopat, ne bojte se, sigurno je samo malo uplašen zbog trauma u djetinjstvu i sigurno će se uz Vas promijeniti. Dakle, ova priča nadilazi sve bajke o Trnoružici, Pepeljugi, pa čak i Ljepotice i zvijeri.
A onda su snimili film. Grozan film koji sam pogledala također iz puke znatiželje. Nakon što sam pogledala film, odnosno filmove, zaključih kako knjiga i nije tako loša. Ipak daje neku dubinu priče pa povežeš što je pjesnik htio reći. A film – soft porn bez priče. Eto tako sam ga ja doživjela. Posebno drugi dio. Oni malo pričaju pa se pomire pa se seksaju. Tokom cijelog filma imaš osjećaj da je glavna junakinja stalno ljuta na svog ljubljenog i stalno su neke tenzije između njih, i onda se seksaju. Eto, to je ta priča oko koje se digla tolika prašina. Suvremena bajka u soft porn izdanju.

23.12.2017. u 19:35 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na moj blog. Ovo je blog o filmovima, knjigama, serijama, glazbi i slično. Svaki Vaš komentar je dobrodošao. sretan

Linkovi