|
|
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Nastojim ne izgubiti smisao za humor
jer nas jedino šala može izmiriti s groteskom života
i jer dok se čovjek može smijati još je na sigurnome."
Michal Viewegh
Zašto dišem...:
Adorned Brood, Albert King, Alice Cooper, Arcturus, Bad Company, Beck Bogert & Appice, Black Sabbath, Blood Sweat & Tears, Bloodhound Gang, Bob Dylan, Bobo Stenson Trio, Burzum, Cactus, Canned Heat, Chuck Berry, Code, Corvus Corax, Cranberries, Cream, Creedence Clearwater Revival, Danny Elfman, Darko Rundek, David Bowie, Deep Purple, Dire Straits, Desiderii Marginis, Dropkick Murphy's, Drugi Nacin, Dubliners, Duran Duran, Elvenking, Elvis Presley, Emerson Lake & Palmer, Emperor, Enisferum, Enya, Eric Clapton, Fever Tree, Flogging Molly, Frank Zappa, Garbage, Grand Funk Railroad, Grateful Dead, Gustafi, Haustor, Heol Telwen, Hladno Pivo, Immortal, In Slaughter Natives, Iron Butterfly, Iron Horse, Jeff Beck, Jeff Buckley, Jefferson Airplane, Jethro Tull, Jimi Hendrix, John McLaughlin & Shakti, Johnny Cash, Johnny Winter, Jose Feliciano, Joy Division, Kenny Wayne Shepherd, King Crimson, Kyuss, Led Zeppelin, Limbonic Art, LOTR Sdtr., Lou Reed, Lynyrd Skynyrd, Manu Chao, Meshuggah, Misfits, Modest Mouse, Modest Petrovic Musorgski, Moonsorrow, Motorhead, Muse, Nevermore, Norah Jones, Oasis, Opeth, Pat Travers, Peccatum, Petar Iljic Cajkovski, Pink Floyd ,Pips Chips & Videoclips, Placebo, Pulp Fiction Sdtr., Queens Of The Stone Age, Radiohead, Ray Charles ,Rock n' roll ('50.), Rolling Stones ('64.-'71.), Santana, Sephiroth, Shamrock Rovers, Simon & Garfunkel, Skid Row, Skyclad, Steppenwolf, Stevie Ray Vaughan, Superhiks, Tamara Obrovac, Tangerine Dream, The Allman Brothers Band,The Doors,The Killers, The Spores, The Strokes, The Velvet Underground, Thin Lizzy, Tiamat, Tool, Tom Waits, Ulver, Uriah Heep, Vanilla Fudge, Ved Buens Ende, Warhorse, Whishbone Ash, Yes, '80ties
...
"O ne, nije mi nimalo laskao. Možda mu baš stoga i ne vjerujem ništa od svega tog što mi je govorio."
Slika Doriana Graya, Oscar Wilde
I sve drogirane, pijane i siromašne
Okupi svevišnji jednom godišnje
Pa kaže, dečki sori, za vas nemam bolje dane
Mogu vas pretvoriti iz lopova u kleptomane!
Swen
Petrušićka
Marija
Mala Ana
Sven
Pavle
Eleonora
"Daj mi kino" peticija
PCVC
Banksy
Make Poverty History
U čast Frankinim najluđim i najkul i najčru martama.
"Funeral Blues"
Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.
Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.
He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last for ever: I was wrong.
The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
W.H. Auden
Anders Jormin, kontrabasist Bobo Stenson Tria
prvo malo kritike
Najgori osjećaj koji čovjek može doživjeti je bespomoćnost. Ni tisuću sitnih sata provedenih u znoju, očajnićki tražeći izlaz u bezizlaznoj situaciji, nisu dovoljni za pronalaženje spokoja. Vječni nemir, strah i slane interpretacije osjećaja na kapcima su posljedice bespomoćnosti. Dakako, mnogi će reći da je strah gori, ali po meni strah proizlazi iz bespomoćnosti.. na primjer; strah od mraka! Zašto se čovjek boji mraka? Zato što je u nepoznatome, ne vidi, oduzeto mu je jedno od najvažnijih osjetila kojime najviše doživljava svijet oko sebe, te se u toj novoj i neugodnoj situaciji osjeća BESPOMOĆNO iz čega proizlazi STRAH.
Zamislite samo koliko je bespomoćnosti na svijetu; siromašni, ucviljeni, maloljetni, 'mali ljudi' pijuni vlasti. Ako je to najgori osjećaj, a ima ga na svakom, ne koraku, već treptaju, zašto su ljudi tako prokleto destruktivni i ne pomišljaju na mogućnost da je lažan, i da postoji izlaz, i da postoji rješenje? I da ako ulože više ili manje truda će imati rezultat? Naravno da postoje situacije u kojima je samo vrijeme lijek, ili čak ni to, ali nemojte se zavaravati time da su sve takve. Danas smo se mi zapravo pretvorili u bagru bespomoćnih kretena, depresivaca, melankoličara, nostalgičara i ironičara koji žive po motu „Ja sam samo taj i taj, pa tko sam ja, ne mogu ništa, svijet je sranje.“ To je uistinu žalosno, jer život nije sranje ako čovjek zna gledati drugu, lijepšu stranu. Ona postoji. Tu su naravno i stvarno usrani dani, mjeseci, vremenski periodi, ali otrcana fraza nije tu kao ukras „nakon kiše uvijek dolazi sunce“. Također, misao da su nitko i ništa i da njihova jadna mala potlačena egsistencija ne važi i ne može promijeniti ništa.. kamen po kamen palača. Ako i ne uspije, namjera i trud i dalje važe. Jer ako se trudimo dovoljno, nešto je moguće postići. Osim toga, mnogi će ljudi slijediti pojedinca kad ovaj smogne snagu i istupi s ambicioznošću, ustraknošću i na prvom mjestu željom. Ako želite ostati ribe na suhom, vaš problem. No nemojte zanemariti osjećaj krivnje što će mlađe generacije slijediti vaš primjer i biti ribe na suhom.
Velik dio svjetske populacije je slijep. Potpuno zamazanih očiju, samo zamagljenog pogleda, svejedno. Ljudima se ispire mozak tako vješto i profesionalno, da toga nisu svjesni, do te mjere da zaista povjeruju u bezizlaznost situacije i da se pomire sa svijetom kakav je. Što se nipošto ne smije dogoditi. A događa se. Nemam namjeru zvučati kao aktivist radne akcije za oslobođenje pomućenih umova od silne nepravde u svijetu, ali možda je nekakva slična organizacija i potrebna. Nažalost, čini mi se da je 'vlast' svijeta uznapredovala i ojačala do te mjere da bi ogranci takve organizacije trebali biti smješteni na svakih 10 klometara da bi uspjela djelovati efikasno. No nije način da se mogućnost odmah odbaci i poletni duh zamijeti turobnom svakidašnjicom melankolije i žudnjom za boljim svijetom. Proba, pokušaj, na greškama se uči, i eventualno će se možda jedan dio potencijalnog postignuća hroptajući zadržati na životu i biti temelj za daljnje akcije i reakcije. Ne pozivam na pobunu, nasilje i primitivizam, pozivam na obrazovanje, razvijanje intelekta, mirovno i diplomatsko rješenje. I definitivno veća briga za mlade, smanjivanje izloženosti iskvarenoj komercijalizaciji i postavljanje nekih vrijednosti (na primjer LJUDSKI ŽIVOT).
Vezano uz 'zombijstvo' današnjeg čovjeka, dolazi i manjak osjećaja. Osjećaji se sve više i više nijekaju, zatomljuju i eventualno poriču do kraja. Ljudi misle da su osjećaji izvor problema. Ali oni su ti koji nas razlikuju od zelenog sluzavog grumena na dnu mora po imenu morski krastavac. Općenito danas nisu poželjni, niti popularni. Kakva ljubav, važno je da skočiš u krevet (doduše i u čamac, na stol, u garderobu, na zahod...) sa što više osoba odabranog spola, jer je to dokaz da si jebozovan, 'in', imaš samopouzdanje i današnju liberalnost. Opet, nemam ništa provit fizičkih užitaka, ali ljudi to rade da se dokažu, da budu 'veće face'. Nadalje, pogledajte osnovnu školu. Djeca koja emocionalno jače doživljavaju stvari od ostalih su izopćena kao mlakonje, čudaci, šmokljani. Ako se netko slučajno rasplače pod utjecajem stresa, tuge ili straha, to je manifestacija slabosti, a ne osjećajnosti. To dijete će reputacija slabića pratiti dugo vrijeme. Samo zato što je iskazao OSJEĆAJE. Jedini dozvoljeni osjećaj danas je dakako melankolija, nostalgija je prilično u redu, ironičnost zadovoljavajuća, ljubavni jadi popularni, strah zabavan. Razmislite. Je li to uistinu svijet koji želite? Mislite li da je to sad statična nepromijenjiva situacija? Da se svi trebamo prepustiti valu nezadovoljstva i lijenosti? Zar želite postojati, umjesto živjeti?
Teško je zaokružiti misao. Još je teže kad je toliko toga na srcu, a ljudi oko tebe neće prihvatiti tvoj stav jer ga zbog preosjećajnosti neće razumijeti. Ne znam gdje da stanem. Čini mi se da je ovo dobro mjesto..
pa kreativnosti (ako se tako zove). samo početak, namjeravam razraditi
Koliko je samo puta razmišljao o tome da jednostavo zgrabi putovnicu i ode kud ga noge nose..odnosno da sjedne na prvi vlak/autobus. Novac, prljava tema, ne bi bio problem – sva ova ljeta od kad je bio sposoban odvojiti par sati dnevno ili više znojio je svoju ušteđevinu. Buljeći u plijesnivo zeleni strop maštario je satima. Nikakav čovjek od akcije, rekli bi.. ali što da radi kad je situacija toliko statična i ukorijenjena da je svaki pokušaj akcije uzaludan? Otvorenih ili zatvorenih očiju, nije bitno, odlazio je u sve zemlje svijeta koje je znao nabrojati sa svojih 17 godina. No svaki put kad se toliko zanio da je otvorio ormar i počeo vaditi donji veš, mali albino miš, kojeg je držao u sobi na sveopće gađenje ukućana i često zamišljao kao simbol svoje savijesti, je počeo šaptati neke nepobitne činjenice. Kao prvo, nema nikakve šanse da ga maloljetnog puste preko granice. A tu je još faktora, kako bi samo nosio sa sobom gitaru i 35 vatno pojačalo? A prijatelji? A..stara? Dobro, ona ima mojeg brata, koji se ionako uvijek više brinuo za nju..ma svejedno mislim da ne bi baš lako podnijela gubitak još jednog člana obitelji. Otac mu je skupio prnje i pobjegao. „Gad!“ Kada? Prije 3 mjeseca. Majka je tad bila u takvim šoku da je u roku od 3 tjedna izgubila 10-15 kila. (nemojte iskušavati kao dijetu, nije baš povoljno za psihičko stanje) Danas majka ima halove, pije antidepresive, svaka 2 sata isplače volumen kade. Bilo kako bilo, ta situacija je bila malo previše za osjetljivog junaka. Introvert oduvijek, sada je razgovarao s pe..ne, sa sedmero ljudi. „S glazbom nikad nisam sam“ njegov moto. Knut (nadimak s dugom prošlošću) je svaki put umorno i razočarano vratio veš u ormar, zgrabio jaknu i izašao van zapaliti jednu. Jednu kutiju, ne jednu cigaretu. Mantra da ne želi postati ovisnik postala je uzaludna.
Vratio se doma nakon uobičajenog subotnjeg cugeraja u lokalnom parkiću. Teturao, smrdio po jeftinom vinu, u pratnji trinaestogodišnjeg klinca iz susjedne zgrade, koji je također teturao i bazdio. Nijemo su se pozdravili kratkim zamahom ruke i odteturali prema ulazima. Knut bi razvalio vrata da mu braco nije otvorio jer je posijao ključ po šezdeseti put negdje u parkiću. Uletio je u kupaonicu i pobljuvao to 'vino'. Oslanjajući se na drhtave blatnjave ruke pridignuo se dovoljno visoko da obriše usta. U trenu kad je otvorio pipu, iz zahoda je izletjela godzilla. Jauknla, iskašljla malo smeđe sluzi koja se zalijepila za ogledalo i zamalo promašila Knutovu glavu i počohala glavu. „Imaš pljugu, dečko?“ Knut je nimalo iznenađen izvadio mekanu kutiju iz džepa traperica, izvadio jednu zgnječenu cigaretu i stavio u godzillina slinava usta. „Imaš opet neku pametnu?“ zanimao se Knut. Godzilla je dolazila svaki put kad bi Knut imao neku veliku misao i davala mu pametne savjete. Bar ih je on zvao 'pametnima' jer ih dosta često nije razumio. Za takvu grubu i primitivnu vanjštinu, godzilla je bila veoma inteligentna osob..biće. Čudna stvar, svaki put bi izašla iz vodovodnog ili kanalizacijskog sustava. Zato je Knut čvrsto vjerovao da su vodovod i kanalizacija povezani. „Ah..da..koliko še šjećam tebi je škoro rođendan?“ fufljala je (nedavan incident s filmskom ekipom – recimo samo da joj je naškodio izgovoru). Gle, stvarno, već je zaboravio.. „Tako ćeš riješiti problem granice..A šaviješt ša moraš ištjeratina kraj, to je potpuno individualna i intimna štvar. Hvala na pljugi. Laku noć!“ izverglja i uz špricanje cijele kupaonice upluta u školjku. Ali nije prošla. „No, no, malo smo si dopuštili raškošne obroke?“ oponašao je Knut godzillu. Znao je postupak. Samo je pustio vodu i gledao rep kako se vrti u viru. Zavrtilo mu se i otišao je u krevet. Slijedećih nekoliko dana stjerao je i savjest u red i čvrsto odlučio da će provesti svoj promišljeni, do zadnje sitnice pregledani, podli, pakleni, sotonski plan. Protrljao je rukama kao luđak, i grohotom se nasmijao. „Da..a sad još preživjeti do rođendana.“
