subota, 27.09.2008.

50 000 razloga da blog bude još bolji

Blog je probio brojku od 50 000 posjeta! Evo nakon nepune 3 godine dogurali smo tu, prateći momke i cure KK Splita kroz oluje i kroz bonace, kroz mnoge lijepe i tužne trenutke kroz koje je splitska košarka prolazila. Sve je počelo u za Split košarkaški najhladnijem prosincu otkad postoji hrvatska liga, nakon gašenja foruma i stranice kluba blog je poslužio kao mjesto za raspravu i komentiranje, tada jedino online okupljalište navijača Žutih. Ova brojka mi kaže da sam barem djelomice uspio u zadatku, iako sam i ja svjestan mnogih mana i nedostataka koje su prisutne tu. S mnogim stvarima se borim malo teže, neke idu lakše, a meni je drago svaki put kad vidim da se nađe po 20-30 pa i 40-50 komentara iza članka. Onda mi srce naraste i imam motiva.

Tako će mi i ovih 50 000 posjeta biti motiv da se ta cifra što prije udupla, nadam se i kroz kvalitetu bloga. Pred splitskom košarkom konačno su izgleda bolji dani, a ja se nadam da ćemo to popratiti zajedno, kao i dosad, uz sve vedriji ton komentara. Svaka vaša pomoć i sugestija je dobrodošla, čitamo se i naravno:


AJMO ŽUTI ! ! ! ! ! !

petak, 26.09.2008.

Poraz ŽKK Splita od Omiša

Greškom sam izbrisao poruku sa strijelcima i rezultatom, znam da smo izgubili oko 30 razlike i da je Škara ubacila 17 ili tako nešto. A drugi put će bit više pameti s moje strane...

subota, 20.09.2008.

Zadranke dobile Splićanku

ŽKK Zadar nastavlja svoju dominaciju nad ŽKK Splitom i bez Marije Vrsaljko, Splićanka je nakon dobrih rezultata u pripremama prizemljena porazom 81:47. Imam popis strijelaca, ide ovako: Buzov 4, Pažanin 4, Giljanović 5, Periša 7, Parunov 4, Zovko 5, Paladin 11, Škara 7. U našu ispriku donekle idu činjenice da smo igrali bez Nataše Šustić i Ivane Domljanović, dok je Periša tek stigla u klub i tek počela trenirati. Naučimo lekciju iz ovog poraza i hrabro dalje! Imam dobar osjećaj u vezi ove sezone...

Žuti u finalu slovenskog turnira

Večerašnjom pobjedom nad Krkom 79:75 splitski Žuti upali su u finale turnira Pivovarne Laško, s kojom će se susresti i u finalu. Pobjedu smo ostvarili bez Ante Granta, a Eddie Shannon ili "Jednooki Jack" kako ga je netko nazvao na blogu, a meni se to dopada, jer mislim da će za nas biti pravi džek ove sezone je zablistao sa 21 poenom. Slijedio ga je Mario Delaš s 15, što nas jednako raduje. Poljak je zabio 12 i uhvatio 6 lopti, ne loše za penzionera povratnika.

Posebno me raduju dobre izvedbe Siniše Štembergera. Dokazao je da vrijedi, nametnuo se, bit će zlata vrijedan, posebno u rotaciji. Nismo mi uopće tako loši izgleda, dapače, čak imam dojam da ćemo ove sezone igrati zdraviju igru, igru u kojoj možda konačno nećemo ovisiti o formi dežurnog pistolerosa?

A tek kad dođe Brun...

srijeda, 17.09.2008.

ŽKK Split dobro na pripremama

Evo sad kad sam se vratio s upisa u Zagrebu, par pomalo zastarjelih vijesti:

ŽKK Split igrale su prijateljsku protiv Domžala, koje su inače 6. u slovenskoj ligi, a dan ranije su napaketale Salonu s 30 razlike. Splićanke su odnijele pobjedu 67:56!
(20-16, 17-14, 17-20, 13-6).
Strijelci: Šustić 11, Buzov 7, Parunov 5, Zovko 20, Paladin 3, Domljanović 5, Škara 15, Bogdanović, Giljanović

Žute su pobijedile i Vodice s 14 razlike. Neloše pripreme, nadajmo se da je ovo najava dobre sezone!

subota, 06.09.2008.

Dežbjego show (episode 2): Ante Marović

Što se bijeli u Dežbjega žutoga?
Jesu'l čadorovi il' su labudovi?
Nit'su čadorovi, nit su labudovi,
Nego duvan Ante Marovića,
Kojeg pripali intervju odrađujuć!


Da, cijenjena publiko, naš gost u drugom Dežbjego showu nije nitko drugi doli naš novi (stari) omladinski trener. I sam vjerni čitaoc bloga, rado je prihvatio naš poziv na mučenje, tako da ga je naš kontroverzni i omraženi tročlani tim sačekao s pitanjima. Tokom svoje duge karijere (18 godina trenerskog staža, pola svog života) vodio je igrače poput Mamića, Vujčića, Ukića i mnogih drugih na njihovim igračkim dionicama u Splitu i pogonu AD Plastik, tako da je bilo materijala za priču. Pa krenimo...



KKSplitNews: Znači vratia si se na posal...
Ante pl. Marović: Pa nisan nikad ni otiša!
KKSplitNews: Šta si radia u međuvremenu?
Ante pl. Marović: Osjetia san dio jednog drugog posla, koji je isto usko povezan sa trenerskim. U tom periodu pogleda san masu, masu utakmica svih kategorija, na državnom nivou, na županijskom nivou, utakmice NLB i hrvatske lige... Takvo mi je zaduženje bilo, da sve pišen, da sve vidin i da izvijestin u klubu nadležne. Mislim da sam napravia kvalitetan posao, snimili smo kompletno područje na nivou Dalmacije, pa i šire, na nivou cile države. Imali smo jasnu sliku o svim kategorijama, kako izvršit selekciju i odredit parametre koji su igrači za seniore i za mlađe kategorije Splita. Doveli smo Andriju Stipanovića. Gledali smo područje Sinja, Trogira, Omiša, Ploča, Vrgorca, tako da je ovo lito iz Vrgorca stiga Ante Gašpar, 203 cm, '93. godište. Idemo nekim svojim tokom, ne želimo gomilati igrače nego dovodimo ono što je kvalitetno. Neka imena su još tu, ali o tom po tom...

KKSplitNews: Dakle imali ste prste u dovođenju Stipana?
Ante pl. Marović: Pa Stipana je naš klub želia i prije. Međutim, s obzirom da je on dosta rodbinski povezan sa familijom moje žene, nekako sam tu imao neku ekskluzivu i sudjelovao sam u tome da on izabere Split jer je imao izuzetno kvalitetne ponude iz Zadra i iz Zagreba. Ja sam mu jasno dao do znanja i prenio poruku od nadležnih iz našega kluba da će kod nas dobiti priliku, da će trenirati kvalitetno i da će sam odlučiti o svojoj sudbini. U krajnjoj liniji on je to stvarno shvatia i svojim igrama na terenu to i potvrdio i postao jedan od stožernih igrača i kapetan ekipe. Tako da tu osjećam neko zadovoljstvo, ali klub je taj koji ga je doveo.

KKSplitNews: Ok, sada radiš sa kadetima. Od ta tri mjesta na kojima si radio zadnjih godina, dakle juniori, skautiranje i kadeti, gdje se najbolje snalaziš, gdje misliš da daješ najveći doprinos?
Ante pl. Marović: Pa ja sam prilagodljiv. Osjetia sam sve, osjetia san kako je bit trener škole košarke, kako je bit trener kadeta, kako je bit trener juniora, osjetia sam kako je bit pomoćni trener reprezentacije, kako je bit prvi trener kluba. Praktički tu za mene nema nepoznanica. Svaka kategorija nosi jednu određenu težinu. U školi košarke jasno je da se baviš osnovnim elementima tehnike, driblinga, dodavanja, dvokoraka, kontrole visokog i niskog driblinga i sličnih stvari. U kadetima isto to, samo jedna specifična nadogradnja što se tiče tehnike, driblinga, dodavanja i što se tiče laganog uvođenja taktike u igru 1 na 1, 2 na 2 gdje kadet mora učit da čita obranu a ne da igra napamet. U juniorima sve to skupa, s tim da moraš imat jednu taktičku nadogradnju jer ja sam protiv onih koji kažu: «Juniori ne smiju igrat šablonizirano.» Zašto? Je li se junior sprema da bude junior ili se junior sprema da bude senior? Ja mislim da se junior sprema da bude senior i junior mora imat nekakve organizirane šablone, pogotovo protiv nekih specifičnih obrana, zona ili zonskog pressinga s kojima će se susretati i u juniorskoj dobi i u seniorskoj dobi. Svaka kategorija ima nekakvu posebnu težinu, a seniori su nekakva posebna vrsta koja iziskuje da kao trener imaš određen pritisak, što je normalno i pozitivno, to je jedan sasvim drugi model rada gdje je vrlo, vrlo bitno skautiranje i to je specifična priprema koju ne možeš sam izvesti, moraš imati tim ljudi oko sebe. Sve ima svoje za i protiv i mogu biti sretan što sam to sve prošao. Ne želim se hvaliti, ali imao sam i dosta uspjeha, bio sam i kadetski i juniorski prvak, iako to u kadetskim i juniorskim uzrastima to uopće i nije toliko bitno! Bitno je da proizvedeš nekoga, da iz cijele te priče izađe jedan igrač u perspektivi koji će dat nekakav obol u klubu, prvoj momčadi, sutra u reprezentaciji. S reprezentacijom sam prvi ciklus imao '94. godine, bili smo drugi na europskom prvenstvu sa Srećkom Medvedecom u Izraelu. Šest sekundi prije kraja imali smo napad i nespretno je Mati Miliši, bivšem igraču Cibone ispala lopta koju je Jasikevičius presjekao i sa zvukom sirene položio. Izgubili smo jedan razlike, to je bila jedna prava sportska tragedija gdje sam ja doslovce mislio da ću eksplodirat. Međutim, onog momenta kad je Jasikevičius položio loptu u koš 12.000 ljudi u dvorani u Tel Avivu diglo se na noge, a naši igrači su kompletno popadali po podu i oni se nisu pola sata dizali. Ostali smo šokirani koliko je to emocionalno satralo naše igrače. Mi smo bili ko hitna služba, dizali smo te momke, oni su jecali, oni su plakali, to je čak bilo prikazano na HTVu. Velike su bile posljedice, oni nisu sebi došli u svojim klubovima još jedno mjesec dana nakon povratka jer su vrtili taj film. Drugi ciklus u reprezentaciji sam bio sa Mladenom Šestanom, to je bilo svjetsko prvenstvo u Portugalu 2000. godine, gdje smo napravili sjajan posao i osvojili prvu medalju na svjetskim prvenstvima za mlađe kategorije. Bila je brončana, to je generacija Žižić, Subotić, Bagarić, Stojić, Morić, Marić, Ivan Tomas. Žižić je bio daleko najbolji igrač na svjetskom prvenstvu. Prvenstvo je bilo iznimno posjećeno, naš dvoboj za treće mjesto s Argentinom gledalo je 18.000 ljudi, a finale Španjolska-SAD 25.000. Za Španjolsku su igrali Navarro, Raul Lopez i ta generacija koja danas drma europskom košarkom.

KKSplitNews: Kako funkcionira ovaj novi Piksijev sistem praćenja mladih igrača?
Ante pl. Marović: Mislim da ovo što trener Subotić radi, da je to na dobrom putu za stvaranje jednog uzleta. Čovjek koji je zadužen za praćenje mladih igrača se mora samo s tim baviti. Igrača trebaš snimiti od glave do pete, kako se ponaša u igri, van igre, kakav je karakter, hoće li rasti ili ne, da li prepoznaje neke situacije u igri, kakva mu je motorika, fizičke osobine. To je jedan prsten iz kojeg nema iskakanja.

KKSplitNews: Hvatamo li onda konačno priključak sa srpskim klubovima u vezi politike kluba?
Ante pl. Marović: Ja mogu samo kazati da ovaj klub i u doba stare države i sada, nije stao proizvoditi igrače. Mislim da smo mi na ovim prostorima među prvima. To što mi te igrače moramo kasnije prodati je nešto drugo. Takvi su ugovori danas, nije više kao u Jugoslaviji da ti igrač igra do 28. godine i ne može vani. Došlo je vrijeme zakona tržišta u svim sportovima. Ali što se tiče proizvodnje i rada u klubu, to nikad nije bilo upitno. Evo današnja reprezentacija Hrvatske – je li okosnica iz Splita? Je... Po pitanju organizacije i broja djece u školi košarke mislim da smo daleko najbolji u državi. Cibona nema omladinski pogon kao mi, nema ga ni Zadar, Šibenik na refule... a mi imamo konstantu. To treba cijeniti, to ljudi prepoznaju, zato nas i vani zovu na turnire. Mi smo prepoznatljiv brand!»

U tom trenutku dolazi Jere konobar. Na pitanje što misli o našem sugovorniku, lakonski odgovara: «Slabo se znamo... parkira auto ukrivo...» Sanja je kasnije mrtva ladna konstantirala na isto pitanje da "mu grade spomenik tu na parkiralištu".


KKSplitNews: Kakav je Ante Marović kao pedagog?
Ante pl. Marović: Ante Marović kao pedagog... (smijeh, varenje sa strane) Ante Marović kao pedagog je dobar, ja mislim da je dobar, ja sebe smatram da sam izuzetno jedan agresivan tip trenera, a ne da glumiš neku da-ne-rečem-šta na liniji... Igrače treba naviknuti na sve. Igrač, pogotovo u juniorskoj i kadetskoj dobi, mora osjetiti i jačinu glasa i pohvalu i pokudu, jer i to je u razvoju i procesu stvaranja igarča. Logično je da se ne treba uhvatit igrača i da ga ne treba maltretirat, ali igrač mora proći sve i upoznati se sa svim, jer sutra kad dođe u seniore – šta mislite da seniorski treneri nemaju jedan svoj određeni fond riječi? Sve je to normalno, ali sve to mora bit u malim, malim količinama, jer sport je nemilosrdan, i koliko god sport zna bit lijep, toliko sport zna biti i okrutan, pa što se prije adaptiraš, lakše ti je.

KKSplitNews: Ima li kojih greški u pristupu igračima za kojima žališ danas?
Ante pl. Marović: Pa ne žalim za ničim. U svom životu nikada nisam udario igrača, a mislim da je to jedan od najgorih prestupa koji se može dogodit treneru mlađih kategorija. Prema tome, sve drugo je bilo u granicama, sve je bilo dopušteno, pa ne mogu reći za sebe da sam napravio bilo šta. To će reći i moji kolege koji su radili sa mnom. Ja jesam trener koji voli puno radit, koji puno zahtijeva, agresivan sam tip, želim tvrdu obranu, trčanje, želim pressing, ne volim ženske igrače nego fightere i ja u tome ne vidim ništa loše, dapače, vidim dobro.

KKSplitNews: Smatraš li se kontroverznim trenerom?
Ante pl. Marović: Ne! Zašto?
KKSplitNews: Na glasu si kao osoba prema kojoj ljudi imaju ili dosta pozitivno ili dosta negativno mišljenje, nitko nije ravnodušan...
Ante pl. Marović: Pa to je fenomenalno. Ćiro Blažević je cili život karizmatičan, i u 74. godini. Ja sebe smatram pod broj jedan normalnom osobom. Ja nisam najpametniji trener na svijetu, na kraju krajeva svaki trener mora učit, tehnologija treninga se mijenja, odnosi sa igračima se mijenjaju, a ja smatram da sam i sebe promijenio u pristupu treningu i u vođenju utakmice. Smatram da napredujem, kako igrači napreduju, tako i ja. A sad da li će netko imati sud o meni dobar ili loš, ja u to ne želim ulaziti, ali svoj karakter ću uvijek imati, svoje ja ću uvijek imati, ne bojim se reći svoje mišljenje, nisam od onih koji će klimati glavom, ja sam od onih koji su za to da se razmijeni mišljenje, nekad sam u krivu pa ću priznat, i to je moja najveća vrlina: što želim diskusiju, želim mišljenje, prema tome u tome ne vidim ništa loše nego samo napredak.

KKSplitNews: Je li te to ikada uvalilo u probleme?
Ante pl. Marović: Sigurno da je, ali iz tih problema sam izašao jači, tako da su za mene sada problemi koji se pojavljuju sitni i rješivi, jer sam u 39 godina toliko toga prošao da stvari rješavam s lakoćom. Zvučim malo prepotentno, ali tako je to.

KKSplitNews: Što misliš koja je prva stanica za igrača koji želi postati trener?
Ante pl. Marović: Pod broj jedan, ti možeš biti vrhunski igrač, ti možeš biti najbolji igrač na svijetu, ali to ti nije nikakva garancija da ćeš biti dobar trener. Trener mora imati osnovnu stvar, a to je osjećaj za posao. Ili imaš osjećaj ili ga nemaš. Znaš li se kontrolirati, znaš li stati ispred igrača, znaš li govoriti, nekakvi osnovni postulati moraju postojati. U osjećaj ulazi rad, odnos sa igračima, priča, psihologija. Ako netko želi postati trener, ja mu savjetujem da kreće od početka, od škole košarke pa dalje jer to je jedini put da se postane kvalitetan trener. Onda postoje i različiti tipovi trenera. Imate trenere koji su specijalizirani za rad sa mlađim kategorijama i vise po tim detaljima tehnike, driblinga, šuta i on je najproduktivniji u omladinskom pogonu. A imate i trenere tipa Aleksandra Petrovića i Slobodana Subotića koji su šmekeri kojima stoji prva ekipa. Njima to stoji kao facama da vode prvoligaške momčadi. Teško ih je zamisliti da budu s juniorima ili kadetima, oni su predisponirani da budu seniorski treneri. To su svojim rezultatima i dokazali. Logično je da svaki trener u mlađim kategorijama ima neku želju da bude seniorski trener. Tko nema tu želju, nije normalan čovik i nije normalan trener. Mrzin one koji kažu «znaš, neman ti ja ambicije vodit prvu ekipu.» Čovjek koji nema ambicije je mrtav čovik, to je tako. Ja imam ambicije za vodit prvu ekipu, zašto bi ja sad tu laga.

KKSplitNews: Što misliš baš o seniorima Splita ove sezone?
Ante pl. Marović: Pa što se tiče naših seniora mi smo imali briljantnu prošlogodišnju sezonu. Nakon dugo vremena se tražila karta više, dvorana je bila puna, naše utakmice su bile in. Ova sezona sada je potpuna drugačija. Piksi je napravio jednu fenomenalnu stvar koju njegovu prethodnici nisu uspjeli napraviti: napravio je jednu kemiju u momčadi. Zna se točno tko što radi i na koji način se postupa. Na koljena je bacio Cibonu. Zadar je mnogo uložio i imao daleko bolji izbor igrača, ali mi smo bili ozbiljan takmac do kraja. Sada se radi o jednon potpuno novoj momčadi, ali poznavajuć Piksija, mislim da će napravit dobru stvar.

KKSplitNews: Ante Marović van košarke
Ante pl. Marović: Pa Ante Marović van košarke je u prvom redu otac svome sinu (10 godina, ide u školu košarke Splita) i muž svojoj ženi. A i drugi sportovi su tu u điru, mali balun i tako...

KKSplitNews: Što bi izdvojio kao svoju najveću manu?
Ante pl. Marović: Pa mi smo ljudi Dalmatinci, imamo svi nekakve mane, rečemo nešto previše, koji put se zaletimo, ali bolje kazat nego mučat i glumit finoću. Takvi ljudi su mi najmrži, ljigavi su, pokvareni i ja ih ne priznajen. Ja volin diskusiju, volin reć i volin jedan normalan život. Ako je to mana, ne vidim tu ništa loše. Ne mogu reć da nemam manu, i da sam savršen, ali vezano za posao koji radim, nadam se da ću ih svest na minimum i da ću izrast u pravog trenera.
KKSplitNews: Biste li ona te iste stvari nabrojali i kao najveće vrline?
Ante pl. Marović: Apsolutno! Hahaha

KKSplitNews: Poznat si kao osoba koja dijeli nadimke...
Ante pl. Marović: Da. Dijelim nadimke i mogu reć da sam ponosan na nadimak prema mojoj velikoj prijateljici, mojoj generaciji, a to je Lada Kuzmanić, i ovim putem je pozdravljam (a Lada sjedi preko puta stola op.a.), čitajuć njene komentare i članke, mislio sam se koji joj nadimak dati i onda kad sam sreo svog intimusa Marka Miličića, s obzirom da se on bavi isto novinarstvom došao sam na nadimak «Kraljica portala»! Vidim da je to prihvaćeno, i od glavnog trenera Piksija Subotića i jednostavno kad je to prošlo amen šefa struke nema razloga da to ne produciramo u javnosti.

KKSplitNews: Imaš li još kojih hitova?
Ante pl. Marović: Pa imam, Roko Ukić je bia «Srna». Tada je Dario Srna bio igrač Hajduka i stvarno je bio munjevit po desnom boku. Roko je tada bio s prvom ekipom kod Repeše i na treningu je imao par situacija, vukao je par kontranapada po desnoj strani i ja kažem «Pravi si Srna». Eto Dario smo izbrisali, Srna je ostao...

KKSplitNews: Imaš li koju anegdotu?
Ante pl. Marović: O, ima svega, neke i nisu za ispričat... Jednom je '82. godište igralo kadetsku utakmicu protiv Zadra sa Markom Popovićem. Za nas je igra Lončar, Glavinić i ekipa. Zadar je bia puno puno kvalitetniji od nas. Izazov mi je bio kako da ih okrenem, kako da ih pretvorim u pit bull terijere da se oni suprotstave Zadru. Krenula je fama «Zadar je mal, agresivan, Zadar vas mete, Zadar vas tuče...» i ja više nisam zna šta ću. Trenerski sam sve napravio, posložili smo neku taktiku i to sve skupa. Vidia sam kad sam uša u svlačionicu da su totalno blidi, da su se pripali i da će to završit ajme majko. Izašao sam iz svlačionice i rekao Borisu Marušiću «Oni su se pripali, ovo je gotovo, ovo je već minus dvadeset u prvih deset minuta. Nađi mi jednu plavu krpu.» Boris je našao i ja kažem «Momci, utakmica je za pola sata, niste mi baš nešto spremni. Oni se nešto komešaju, ja ih pitam «Vidite li ovu plavu krpu?» Oni odgovore «Vidimo!» Ja govorim: «Ova krpa može sad postojat, a može za minutu i ne postojat. Mi možemo izać na teren, možemo izgubit, ali možemo i dobit.» Ja izvadim upaljač i zapalim krpu, ona je izgorila. Ja kažem «Ovo vam je taktika za utakmicu – kako je izgorila ova krpa, tako hoću da izgori i Zadar!!!» Dali smo ruke, izašli smo na teren i dobili utakmicu 24 razlike. Nakon utakmice bila je takva erupcija oduševljenja da ja to u svojoj karijeri nisam vidio. Oni su u svojoj glavi okrenili čip i satrali Zadar.

KKSplitNews: Što bi izdvojio kao najbolji trenutak karijere?
Ante pl. Marović: Jako sam se ponosno osjeća kad sam postao profesionalac u klubu, jako sam se ponosno osjećao na svaki kadetski i juniorski uspjeh kad sam bio sa generacijama prvak države, isto tako kad sam sa klubom igrao Euroligu, kad smo dobijali ključne utakmice protiv Partizana, kad sam kući donio medalje sa europskog i svjetskog prvenstva, a najponosniji sam bio kad sam dobio svoje dijete!

Pričao je naš sugovornik i o manje sretnim danima, danima rata kada je bilo problema oko Lore i Dračevca, kada su metci fijukali po gradu, i jedan se kaže zabio u lim metar od njega nakon odlaska sa treninga na Gripama. Taj metak danas mu je uspomena koja stoji među osvojenim trofejima, a svjedoči u kakvim je uvjetima klub pokušavao zadržati normalni ritam rada. Tokom vremena kad su se razduživale uniforme i dok je dvorana služila kao skladište, treninge je vodio na 6,25 metara oko koša koji su jedini ostali dostupni.

KKSplitNews: Reci mi što ne valja na blogu?
Ante pl. Marović: Ne vidim ništa loše na blogu, jedino što mi se ne sviđa je da treba selekcionirat kad se gade ljudi, kad se ulazi u nešto ljudsko. Ja recimo mogu poslušat da sam loš trener, ali diranje u intimu je degutantno, bezobrazno jer zapamtite: nema toga šta se u životu nije vratilo – dobro se dobrim vraća, a loše lošim! Sve ostalo je za pet. Blog već ima jednu određenu težinu, malo je blogova što se bave konkretno košarkom. Mislim da treba napravit maksimalnu animaciju našeg dijela Dalmacije, možda ić u posjetu od kluba do kluba, dat na važnosti drugim ljudima u drugim klubovima koji se bave mlađim kategorijama, dat im podstrek. Drugačije je to kad neki igrač, trener, klub pročita o sebi, lakše je nać sredstva za financiranje, lakše je animirati djecu, svima u klubu je lakše. Koliko god mi bili skromni, svak voli da mu se da jedna određena pažnja.

KKSplitNews: I što imate reći za kraj.
Ante pl. Marović: Za kraj bi se prvo zahvalia šta ste mi dali uopće prostora da razgovaram za ovaj blog, a druga stvar želim vam puno uspjeha, zdravlja i sriće i dao Bog da se opet nakon nekog vremena sretnemo, ali s nekim pravim košarkaškim vijestima.

A mi vam za kraj poklanjamo super luksuzni wallpaper s likom našeg gosta. Pa sad vi recite da nismo dobri. Ma šta dobri, najbolji...



Downloadaj wallpaper 1024x768: Kliknite ovdje
Downloadaj wallpaper 800x600: Kliknite ovdje



Proizveli Dežbjego productions™ MMVIII
KKSplitNews...All rights reserved

petak, 05.09.2008.

Žute love prvu ligu

Bio sam jučer u gostima kod ŽKK Splita. I to prvi put otkad su pod tim imenom. Cure su radile trening u maloj dvorani, a ovaj tjedan baš privode kraju dio koji je orijentiran više na kondiciju, dakle od ponedjeljka je tu klasična shema treniranja.

I što ima novoga? Naravno da sam Borana (kojeg je od našeg zadnjeg susreta snašao prsten na lijevoj ruci ) odmah sjurio s pitanjima o pojačanjima. Lice petorke će se drastično izmijeniti, na treninzima će ih se vrtiti po 16, a dovoljan je Boranov komentar:
"U situaciji smo da se i neke igračice koje su bile u juniorskoj reprezentaciji možda neće naći među 12. S druge strane, ovako će se sve one više boriti za ulaz u prvu ekipu".
Ništa ne motivira čovjeka kao konkurencija, nadajmo se da će tako i biti. A pojačaja su... (bubnjevi)

- Nataša Šustić - Nato se iz Omiša vraća po kapetansku traku u svom matičnom klubu. Njena prisutnost je uvijek olakšanje za trenera, a izgleda da s loptom zna jednako kao prije. Dobro što se vratila, mnogo je iskusnija od drugih i ne treba govorit koliko to mnogo znači u ovoj pionirskoj ekipi. Dobrodošla natrag!
- Anja Škara - Iz Trogira nam dolazi ova perspektivna igračica na poziciji četvorke. U ovo malo vremena što sam je gledao, ostavila je pozitivan dojam na mene, ima neloš šut u reketu, dobro vodi balun, dobro se kreće, snažna je, igra bi s njom mogla dobiti jednu finu fluidnost. Mislim da je kao pojačanje pogodak.
- Martina Periša - ovu smo igračicu doveli iz Šibenika gdje je kažu čak igrala i Euroligu. Ima 25 godina i iskusna je, a upravo takvo nešto nam treba, igračica koja je Jollyu bila interesantna i koja je prošla sustav rada u euroligaškom klubu. Visoka je 180 cm, koristit ćemo je također kao tricu/četvorku, a na glasu su njena skočnost i jako dobra obrana. Nije bila jučer na treningu jer je njen transfer tek finaliziran, pa željno iščekujem vidjeti što može.
- Mihaela Meštrović - Riječ je o Lucinoj sestri, cura dolazi iz Livna, kažu da je viša i jača od nje. Vidjet ćemo i to.

Primjećujete sada i vi gužvu koja vlada u sastavu. Što se tiče naših, od posljednjeg puta kad sam ih gledao najviše upada u oči napredak Diane Babić. Istini za volju, pola ekipe je još uvijek šuterski u prazničkom nokautu, trebat će im još vremena da dođu sebi. Pula se probila u prvu ligu, dakle imamo jednog konkurenta manje, idemo u novi lov na prvu ligu!

utorak, 02.09.2008.

menu za ovaj tjedan

Sutra (srijeda) u 18:30 Žuti igraju prijateljsku utakmicu zatvorenog tipa protiv Trogira.

Za one koje zanima, u četvrtak idem napraviti reportažu o Splićanki, jer će do tada biti poznato daleko više o ovosezonskom rosteru. Idući tjedan idem u goste kadetkinjama Mira Bubića...

U subotu radim intervju, dakle uskoro se nastavlja Dežbjego show!