Dok je na Gripama zatišje bez pravih spektakularnih vijesti, amo ubit vrime raspravom o nadolazećem Europskom prvenstvu u Španjolskoj. Što mislite o šansama Hrvatske? Po meni smo najtanji na trici i četvorki, vjerojatno će Repeša nastavit sa tri playa. Igrajući na taj način, mislim da nam Giriček, samoprozvani "najbolji šuter Europe", neće ni upola nedostajati kao naš Vujo.
A ono što mi željno očekujemo jest eksplozija Roka Ukića! Gledao sam neke njegove majstorije u ACB ligi, mislim da je ovo prvenstvo njegov trenutak!
Nedavno su stigle pozivnice za pripreme juniorske reprezentacije, tu su se jasno našla neka očekivana imena ala Tea Buzov, ali ono na što želim skrenuti pažnju je što je nagrađena upornost Ivane Domljanović!
Naime iako ju je zaobišla kadetska reprezentacija i stoga se već počelo pričati kako joj "pada cijena", dogodio se pravi presedan i neočekivani rasplet: Domljanka je na izbornikovoj listi za skup juniorki! Kad kadetkinjama nije dovoljno dobra, a evo sretno joj u višem rangu!
Kad smo već kod te kadetske reprezentacije, koliko ja vidim, a ispravite me ako sam u krivu, mala Nina Erak je trinaesti igrač, a mene se na gostovanju u Splitu dojmila više od pola reprezentacije. Sjetit ćete je se, ona mala bez dresa, ona što je pred kraj utakmice izvodila majstorije... Potencijal!
U zadnjem postu sam obećao intervjue, dva sam napravio, doduše za publiku Splićanke. Riječ je o Vedrani Grgin Fonseca te o Ani Lelas, a intervjui će izaći u idućem broju Hrvatske košarke - opet dobro! E sad se mogu bacit na posao za blog!
Danas je i službeno u medijima potvrđeno ono što sam prije mjesec dana čuo kao glasinu - Igor Sumić se priključio Žutima! Time se "izgubljeni sin" vratio na Gripe.
Ono što se mene posebno dojmilo jest činjenica da se stvara osovina mladih igrača - Sumić, Delaš, Rudež, Stipanović - to je klupska politika kakvu želimo vidjeti! Bravo za ovaj plan uprave ![]()
Ljeto donosi sušu što se tiče vijesti, a to bi trebalo popuniti intervjuima. Ja imam par imena na pameti, kako trenerskih, tako i igračkih i za publiku koja čita Splita i za publiku koja čita Splićanku.
No, htio bih čuti i vaše želje, vaše prijedloge, možda mi date neku ideju koje se ne bih sjetio. Lani mi je jedna anonimna djevojka pomogla doprijeti do Roka Ukića (još jednom zahvale), ako će mi netko od vas pomoći, bio bih također jako zahvalan.
Da naši navijači misle ozbiljno, dokaz su i najnoviji rezultati. Naime uskoro će biti puštena u pogon njihova web stranica (za par dana) s koje će se i direktno moći obraćati naciji. Svojim radom i koreografijama pod geslom "Vratimo dane ponosa i slave" na nizu prethodnih utakmica već su privukli dosta pozornosi u medijima i mislim da ih je i publika prepoznala. Nadam se da će broj zainteresiranih i dalje rasti...
Uskoro ću vam svečano najaviti puštanje u pogon prve službene navijačke stranice Žutih!

Da napišem par besjedi o velikom spektaklu u subotu...
Slušam već jako dugo vremena uzdahe "Eh, da mi je još jednom čuti navijanje Ju-go-pla-sti-ka.... Da mi je još jednom vidjeti takve velikane na parketu..."
E pa to se i ostvarilo u subotu! Ispunjena velika dvorana na Gripama došla je pozdraviti svoje heroje i pokazati da je Split još uvik jako vezan za svoje najveće sportske sinove.
Program me je oduševio od samog početka. Već su klinci iz škole košarke pokazali što znaju, momci vode loptu skroz dobro. Svaka čast njima, očekujemo željno njihove igračke godine, Spalatine su nam nakon osvojenog europskog prvenstva pokazale da imaju 5 puta širi ormar od moga, ali predstavljanje igrača je tek izazvalo pravo oduševljenje... Kako se neš naježit kad čuješ na mikrofonu "Ratoooooooooooo Tvvvvvrrrdiiiiiiiiiććććć....." A još kad su ušli Kuki, Rađa i Božo Maljković, auuuuu....
Pljeskalo se i Realu, a ne samo nama. Lijepo od Španjolaca što su došli uzvelićati našu proslavu i drago mi je što je publika znala pozdraviti njihove igračke legende. Naša dva kluba osvojila su sve skupa 74 trofeja u svojoj povijesti, a budući da je Real u prednosti, nadam se da ćemo ih brzo počet sustizati, hehe
Što se tiče utakmice, Rađa niti nije prestao s košarkom i to se vidjelo, bio je najbolji s igračkog aspekta, ali dva čovjeka su nam posebno obilježila večer, a to su Zoran Sretenović i Rato Tvrdić. Sreten se otpočetka trudio da napravi show od utakmice, njegovi potezi i vicevi na parketu najviše su oduševljavali publiku. Rati pak dugujemo zahvale jer je on organizator ovog događaja, a osvojio je simpatije na natjecanju u tricama. Zabavno je bilo gledati kako se on i Corbalan natječu tko će faliti i prepustiti ovome drugome nagradu, i gledati kako Corbalan pridžava cvike Rati i uči ga pucati. A tek Rato u hlaćicama i sa Žutkom u ruci dok trčkara predati Corbalanu nagradu za natjecanje u tricama... Rato je legenda koja će zauvijek ostati u našim srcima.
Neću pričati tko je zabio koliko, jer to je ionako najmanje važno. Bilo je dobro, bilo je lijepo, bilo je neponovljivo! Himna Jugoplastike ponovno se vrtila Gripama!
AJMO ŽUTI! JU-GO-PLA-STI-KA!










