<$Ime Bloga$>

nedavno sam e-mailom dobila ovu tužnu pjesmu, koja me kao majku baš jako takla u srce..........
mislim da ove riječi zaslužuju bit prezentirane javnosti (nikad nije previše upozorenja!)
pa možda spase barem jedan mladi život............



I went to a party, otišla Sam na zabavu

And remembered what you said. I zapamtila Sam što is MI rekla
You told me not to drink, Mum rekla is MI DA NE pijem alkohol, mama
So I had a sprite instead. Pa Sam popila sprite, umjesto


I felt proud of myself, bila Sam ponosna na sebe
The way you said I would, Kao što is I rekla DA ću biti
That I didn't drink and drive, što neću piti I voziti
Though some friends said I should. Iako su neki prijatelji rekli DA bi trebala

I made a healthy choice, izabrala Sam zdravlje
And your advice to me was right, I tvoj savjet bio je pravi
The party finally ended, zabava je napokon završila
And the kids drove out of sight. I djeca su se odvezla bez traga

I got into my car, ušla Sam u svoj auto
Sure to get home in one piece, I bila Sam sigurna DA ću stići kući u jednom komadu
I never knew what was coming, Mum – nisam znala što me čekalo, mama
Something I expected least. – Ono čemu Sam se nadala najmanje

Now I'm lying on the pavement, sada ležim na pločniku
And I hear the policeman say, I čujem policajca kako govori
The kid that caused this wreck was drunk, klinac koji je izazvao sudar bio je pijan
Mum, his voice seems far away. Mama, njegov glas MI se čini tako daleko

My own blood's all around me, - vlastita krv je svuda oko mene
As I try hard not to cry. –pokušavam jako DA NE plaćem
I can hear the paramedic say, -čujem doktore iz hitne kako govore
This girl is going to die. – ova djevojka će umrijeti

I'm sure the guy had no idea, sigurna Sam DA dečko nije imao pojma
While he was flying high, dok je 'letio visoko'
Because he chose to drink and drive, DA zbog njegovog izbora DA pije I vozi
Now I would have to die. Ja sad moram umrijeti

So why do people do it, Mum - pa zbog čega to ljudi rade, mama?
Knowing that it ruins lives? Zajući DA to uništava živote?
And now the pain is cutting me, I bol me sada reže
Like a hundred stabbing knives. Kao stotinu noževa


Someone should have taught him, netko Ga je trebao naučiti
That it's wrong to drink and drive. Da je pogrešno piti I voziti
Maybe if his parents had, Možda DA su to učinili njegovi roditelji
I'd still be alive. Ja bi i dalje bila živa

My breath is getting shorter, Mum - moj dah je sve kraći, mama
I'm getting really scared. – I poprilično se bojim
These are my final moments, ovo su moji poslijednji trenutci
And I'm so unprepared. – tako Sam nespremna



I wish that you could hold me Mum, - voljela bih DA me možeš zagriliti, mama
As I lie here and die. – dok ležim ovdje I umirem
I wish that I could say, 'I love you, Mum!' voljela bih DA it mogu reći: 'Volim te mama'

kako su počeli najavljivati zabranu pušenja na javnim mjestima, čujem da je u porastu prodaja nikoreta, nekih flastera i sličnih gluposti za pomoć pri prestanku pušenja (ne mislim baš da će vam to biti od neke velike koristi ali probajte !)
moram priznati da odobravam i glasujem ZA prestanak pušenja na javnim mjestima, jer mislim da će mnogi ipak barem pokušati, prije ili kasnije, potaknuti upravo ovom mjerom
ja sam pušila nekih 20-ak godina, i kao i svaki pušač uživala u tom smradu......nadala sam se da kad zatrudnim da će mi se pušenje zgaditi, međutim, to se nije dogodilo, dapače, sve mi se osladilo.......pa ipak, za zdravlje svoje dječice smanjila sam broj cigareta na minimum i nakon poroda vratila se radosno na staru dozu.......
dok su djeca rasla, nisam htjela pušiti u njihovoj blizini (jer sam bila jedini pušač u stanu), pa bih izišla na balkon..........ali, baš u tom trenutku neko od moje dice bi napravilo ovu ili onu veselu stvar, koju sam ja, naravno, propustila zbog duvana....
pa, dobro, šta sad, idemo dalje..........
međutim, događalo mi se sve češće da bi mi baš išlo na živce to moje pušenje, jer sve više sam primjećivala da više dimim iz navike, nego iz gušta..........
i jednog dana ja i moja prija odlučimo prestat (prija je rođena bosanka i kaže da ako u bosni ne pušiš, misle da nisi skroz u redu..!..)i pomislim ja :ako može ONA, pa mogu i ja i tako prestadosmo...........
najteže je bilo prvih 10-ak dana, molila sam Boga da mi odnese te smrdljive misli iz glave, na čemu je On dobro poradio, i uspilo je..........
više me nije privlačilo to što drugi dime, dapače, često bi mi to smetalo i smrdilo................
ali onda jednog dana, jedan grubi događaj pokolebao je svu moju dotadašnju volju, i ja opet zapalih...........
imala sam osjećaj u ustima kao da sam pojela govno, ali bila sam uporna, i opet je to lagano počelo............
opet sam neki put zapalila, ali imala sam osjećaj da je pod kontrolom................


sve dok opet jednog dana nisam lupila šakom o stol, i rekla samoj sebi: ma sad je stvarno dosta tog..............
i opet prestala do dan danas................
danas puno lakše dišem, nabila sam koje kilo (koga briga?), ten mi se proljepšao, zubi se ne kvare, a upale grla su svedene na 1x u dvi godine, nisam ovisna o glupoj navici, ego mi je mnogostruko veći itd...
pouka:
-donesi čvrstu odluku onda kad stvarno budeš spreman za prestanak
-moli Boga da ti želju za duvanom izbaci iz glave
-u početku izbjegavaj pušače
-nikad ne povjeruj đavlu kad ti prišapne :ma samo jednu....(jer sigurno dođe i druga, treća....)
-ne imaj u blizini kutiju cigareta
-svaki dan stavi u kasicu lovu ušteđenu od duvana, i odredi za šta je štediš(samo ne za duvan)
-ustraj u svojoj odluci i sretno i zdravo ti bilo.............;o))

U zadnje vrijeme sam sve više opterećena mislima o tome, kakvu budućnost mi sami sebi spremamo ovakvim načinom života………..
Ugušit ćemo se u vlastitom smeću…….plastika, najloni, stari mobiteli,


zastarjela tehnika, odbačena bijela tehnika, gomila stvari koja je u prirodi jako teško i sporo razgradiva…..
Pa, dobro, malo po malo smo počeli buditi svijest o tome, pa se počeo skupljati stari papir, plastične boce, što se reciklira i spašava od velikog dijela onečišćenja.Moram primijetiti da odavno nisam vidjela niti jednu praznu pvc bocu koju bi more izbacilo….što je u svakom slučaju pohvalno….
Međutim, ono što me jako muči su najlonske vrećice, kojih se u jednom danu skupi pozamašna gomila od svake spize….gdje god odeš nešto kupit, odmah ti to spremaju u njihove reklamne pvc vrećice. U zadnje vrijeme nosim platnenu vrećicu sa sobom, međutim, često puta se dogodi da je ni ne uspijem izvadit iz torbe, a predmet moje kupovine već se uredno nalazi u novoj pvc vrećici zajedno s računom……….ma baš svaka sitnica zaslužuje biti u novoj vrećici………..



Sad sam ih skužila, pa prije vadim svoju vrećicu, pa tek onda novčanik, i moram priznati da me prodavačice najčešće jako čudno gledaju. Ponekad čak i pitaju s nevjericom i čuđenjem: „šta, u tu vrećicu?“
A mislim da su za sve najviše krivi trgovci, koji će sve učiniti, samo da nam prodaju svoju robu. Ali, isto tako bi mogli shvatiti, da kad bi te vrećice prodavali, da bi ih puno više ljudi koristilo dok ne puknu. Isto tako, mogli bi nam umjesto najlonskih vrećica ponuditi papirnate, koje su ekološki puno prihvatljivije, ili nam prodati platnene, koje su daleko najisplativije i najdugotrajnije….
Dakle, dok se naša prepametna vlast ne sjeti donijeti neki dobar zakon na tu temu, apeliram na trgovce da povećaju svoju zaradu na način da nam prestanu dijeliti spomenute vrećice (jer su nas već ionako debelo razmazili, pa više nikome ne pada napamet od kuće ponijeti neku torbicu ili vrećicu za spizu)
A na vas dragi moji prijatelji, da počnete sa sobom nositi vrećice bilo koje vrste, pa makar i one najlonske koje ste dobili u prijašnjim kupovinama……
Šaljem vam veliki ekološki pozdrav ……………….;o))

Evo, bliži se proljeće, zatoplilo naglo, snijeg se lagano topi, a gusjenice dozrijevaju i samo što ne poispadaju iz svojih gnijezda.
A prije nego se to dogodi, na borovima se mogu vidjeti omanji smotuljci paučine, koja vremenom postaje sve veća, iz nje počnu ispadati male zelenkaste kuglice (kakica) promjera oko milimetra,


i ispod stabala ne napravi mali zeleni tepih (sve dok ne zapuše).
U gradovima postoje službe za održavanje javnih površina (u našem slučaju su to "Parkovi i nasadi" koji inače u našem gradu sasvim lijepo održavaju zelene površine naravno, ako izuzmem ovaj problem koji se ponavlja iz godine u godinu).




Poslala sam e-mail direktorici tog poduzeća, pa me baš zanima hoće li biti kakvih reakcija!
Inače, kad gusjenice ovog leptira (štetočine) popadaju sa stabla, formiraju kolone koje mogu biti duge i po nekoliko metara. I sve bi to bilo simpatično, kad te iste ne bi bile pune nekog otrova i opasnih alergena.



Naime, znam slučajeve kad su kučni ljubimci mojih prijateljica završavale u hitnoj veterinarskoj pomoći, jer bi životinje dotakle njuškicom male nametnike, zatim bi im otekao jezik i ždrijelo, i da ih nisu odveli veterinaru, došlo bi do gušenja i smrti.
Na ljude ipak ne djeluju tako opasno, ali djeca se kući vrate s ogromnim osipom po tijelu, koji strašno svrbi, samo od njihove prašine nošene vjetrom, bez da su bila u direktnom kontaktu sa prelcem. Srećom, samo tuširanje i oblačenje posve čiste odjeće liječi ovu neugodnost.
Njihovi alergeni su aktivni čak i kad su gusjenice mrtve!



A moja kćer, naprimjer, kad mora proći ispod takvog stabla obavezno ima kapuljaču na glavi, i poslije još pita jel joj koja pala, a kad se formiraju kolone, obilazi ih u kilometarskom luku..........

svi donose neke planove, neke promjene na bolje, što je stvarno dobro............nikad još nisam imala vremena prije božića i nove lipo sjest i stavit na papir planove za budućnost..........mislim zapravo da je to jako dobra navika i trening u životu, jer što ti je bolje organiziran život, valjda bi ti trebalo bit lakše živjeti...........
meni to u zadnje vrijeme nekako baš i ne ide od ruke (mislim na planiranje), nekako kad ne radim dica me razvlače svak na svoju stranu, muž na svoju a ja bi negdje drugdje.............
i sve više razmišljam o tome koje vrste promjena bih trebala unijeti u svoj život? bih li trebala počet negdje odlazit na posao, ili da i dalje živim ovako, pa moglo bi se reć i privilegirano, sa svojom obitelji koja me za sada još uvijek najviše treba............
pa evo, za početak, promijenit ću svoj potpis u komentiranju vaših cijenjenih postova i to s nadimkom koji sam nosila kao curica, a dobila sam ga od starijeg brata........prikazivala se serija kunta kinte............
vaša kizzy..............;o))
a sve ostalo bit će vjerovatno, onako usput, kao i do sada............