Katapultirana mreža zamišljenih akrobata u potrazi za smislom trka kroz trnovitu stazu životnih čuđenja...

Vratih se s mora.
Htjela sam se vratiti u Zagreb jer su ljudi na Molatu idioti.
Shvatila sam da su u Zagrebu ljudi još veći idioti. I ima ih puno više.

Bila sam na najgorem rođendanu ikad.
Petero ljudi je slavilo odjednom tamo negdje kod Mimare i nisam znala gotovo nikoga.
Jedna cura mi sere zbog toga što sam otišla kod frenda i ostavila Troleka da leži na travi ko zadnje smeće i povraća.
Nije bilo baš tako.
Zašto se nije bar potrudila saznati što se zapravo dogodilo prije nego što mi je počela srat nego vjeruje osobi koja se ne sjeća određenih bitnih dijelova večeri jer se napila toliko da je jedino što je mogla bilo ležati na travi i povraćati?

Novi trakt škole je odvratan.
Izgleda kao dio neke privatne američke škole.
I hodnici nisu u obojeni kao svi ostali.

Zašto kad imam pms pizdim na majku?
Pizdim i na ostale, ali stvarno malo.
Na majku popizdim čim mi nešto kaže, bilo što...

Imam kuglu od konopa kojom mogu tuć ljude.
Nadam se da mi neće biti pri ruci kad sljedeći put popizdim na majku...

Slušati High Tone i pritom gledati vizualizacije u Windows Media Playeru.
To me veseli ovih dana.

Čokolada. Idem jest čokoladu.